REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1741/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Lanča, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženika STUBICA d.o.o., Lovran, Šetalište Maršala Tita 41, OIB: 46118665261, koga zastupa punomoćnik Kristian Plazonić, odvjetnik u Rijeci, radi poništenja odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1514/18-2 od 20. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-208/17-11 od 28. rujna 2018., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 1. siječnja 2010. između tužitelja i tuženika, koji je tuženik otkazao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu 9. lipnja 2017. te da radni odnos tužitelju nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prema ugovoru o radu, kao i da nadoknadi tužitelju trošak postupka. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno da ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Revident sadržajno osporava i ocjenu dokaza. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu radnika na održavanju javnih zelenih površina,
- da se direktor tuženika IV obratio tužitelju 30. svibnja 2017. i pitao ga zašto svojim postupcima ugrožava imovinu poslodavca (jer je 29. svibnja 2017. u [adresa], ukrcao u vozilo tuženika i vozio željezne šipke drugog gospodarskog subjekta, bez dozvole ili suglasnosti poslodavca), zatim je zamolio tužitelja da ga prestane omalovažavati po [adresa] i govoriti "ubit ću ga", na što je tužitelj bijesno nasrnuo na istoga, unio mu se u lice vičući „jebem ti oca i majku i sve u tvom rodu kao i one koji su te tu doveli i koji te drže u [adresa], nakon čega da je tužitelj bijesno krenuo prema sanduku gospodarskog vozila KIA i vikao „dajte mi nešto sa čime ću ga utući i slomiti“ te je nastavio glasno psovati i vrijeđati direktora tuženika,
- da tuženik nije negirao ponašanje zbog kojeg je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a svoje neprimjereno ponašanje opravdao je time da je osam godina trpio maltretiranje tuženika kao poslodavca.
9. Nižestupanjski su sudovi na temelju navedenih utvrđenja zaključili da je ovakvim ponašanjem tužitelj teško povrijedio obvezu iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Istaknuli su da je nedopušteno da radnik, ovdje tužitelj, svoja eventualna prava i interese štiti vrijeđanjem i psovanjem nadređene osobe stoga su ocijenili da se radi o osobito teškoj povredi radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć sukladno odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) prema kojoj stranke ugovora o radu imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga su odbili, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u cijelosti.
10. Revident smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 116. st. 1. ZR jer zbog „par psovki“ ne može biti dopušteno poslodavcu otkazati radniku ugovor o radu. Revident ističe da verbalni sukob ne može biti tako teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć te se pozvao na shvaćanje ovog suda da verbalni sukob nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (odluka broj Revr-682/14. od 3. veljače 2016.).
11. Međutim neosnovano revident eufemizmom verbalni sukob pokušava banalizirati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer se zapravo radi o prijetećem i izuzetno uvredljivom verbalnom ispadu tužitelja kako to proizlazi iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova koja utvrđenja ne mogu biti predmet revizijskog preispitivanja prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP.
11.1. Stoga u situaciji kad je tužitelj, koji je bio upozoren od poslodavca na dužnu pažnju prema sredstvima rada, reagirao izrazito bijesno i zasuo poslodavca bujicom pogrdnih psovki i prijetnji ubojstvom uz to tražeći „dajte mi nešto sa čime ću ga utući i slomiti“, ovaj sud pravilnom ocjenjuje odluku nižestupanjskih sudova o opravdanosti izvanrednog otkazivanja ugovora o radu.
12. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 15. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
