REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-4632/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja, i Božene Zajec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB ..., Z., protiv tuženika E. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri, u Z., radi isplate iznosa od 56.373,10 kn / 7.482,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-358/2022 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-358/2022 od 12. listopada 2022., u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1697/15 od 3. lipnja 2020. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 28.588,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 17. studenog 2014. do isplate, kao i iznos od 27.784,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 6. prosinca 2016. do isplate. U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 24.205,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke djelomično je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet ovog postupka naknada štete zbog isplate obiteljske mirovine udovici i djetetu osiguranika tužitelja u razdoblju od 21. svibnja 2012. do 31. prosinca 2013., koju tužitelj potražuje na temelju odredaba čl. 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13; dalje: ZOMO/98) te od 1. siječnja 2014. do 31. listopada 2016. na temelju odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZOMO/13).

3. Sud je utvrdio da je među strankama nesporno da suodgovornost osiguranika tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa iznosi 20%, međutim, kako je osnovu i visinu utvrdio na temelju isprava u spisu te izvedenog financijskog vještačenja, sud je presudom od 3. lipnja 2020. poslovni broj P-1697/2015 prihvatio tužbeni zahtjev. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom od 31. ožujka 2021. odbio tuženikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu, osim u dijelu stope dosuđenih zateznih kamata, no rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. su ukinute navedene presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13; dalje: ZOOP), a ne Zakona o mirovinskom osiguranju, a da u odnosu na spornu visinu nastale štete, a prema odredbi čl. 27. ZOOP-a tužitelj nije predložio adekvatne dokaze, stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Protiv točaka I. i II. izreke presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. 1. U žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Navodi da je sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. bilo potrebno odrediti po kojem zakonu treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva (po Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu), a da je sud u obrazloženju samo naveo da se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, sukladno shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, bez da se izjasnio o odlučnim činjenicama i obrazložio zašto je to zaključio. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer smatra da je potrebno utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtnog stradalog osiguranika tužitelja prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a da tom odredbom nisu obuhvaćeni sve vrste štete koju tužitelj trpi isplatama iz mirovinskog osiguranja, a tako ni invalidska mirovina zbog ozljede na radu, obiteljska mirovina, novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja, troškovi profesionalne rehabilitacije ni novčane naknade u vezi s korištenjem tih prava.

Smatra da je nejasno kako bi se visina obiteljske mirovine mogla utvrditi sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a kada taj članak ne obuhvaća obiteljsku mirovinu. Smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije dao uputu da se utvrdi visina obiteljske mirovine u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, već da se riješi pravno pitanje po kojem zakonu se treba procijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva, a time se prvostupanjski sud uopće nije bavio. Navodi da je činjenica da je teret dokaza na tužitelju, ali i da je tužitelj u spis dostavio izračune mirovina sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a tuženik koji to sve osporava nije platio predujam za vještačenje po nalogu suda, no sud je to odbijanje pogrešno prihvatio, navodeći je teret dokaza na tužitelju. Smatra da je sud pristran i da je presuda prilagođena interesima tuženika. Navodi da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i izravno uređuje predmet spora, a i u primjeni je od 1. siječnja 2014., dok je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na snazi od 1. siječnja 2006. pa bi po načelu lex posterior derogat legi priori valjalo primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ovaj sud zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tužitelj upire u žalbi.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 21. svibnja 2012. do 31. listopada 2016. udovici osiguranika tužitelja N. V. i djetetu T. V. (zbog prometne nesreće koju je prouzročio K. Š. upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja I. V.).

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tužitelja zbog nevezanja sigurnosnog pojasa u omjeru od 20%, aktivna ni pasivna legitimacija.

12. Sporna je osnova i visina potraživanja te primjena materijalnog prava.

13. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.

14. Naime, pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, promijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje tako da novo shvaćanje glasi: „U sporu Zavoda protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je ZAVOD isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“.

15. Do promjene pravnog shvaćanja ovog suda došlo je zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u većem broju odluka (primjerice: odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021.).

16. Odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj; 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) propisano je da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.

17. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

18. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

19. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).

20. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

21. Budući da je tuženik osporio visinu nastale štete, na tužitelju je bio teret dokazivanja da mu je nastala šteta, a prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

22. Kako tužitelj nije predložio adekvatne dokaze (primjerice financijsko vještačenje) radi utvrđivanja visine nastale štete prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP- a, a iz isprava u spisu se to ne može utvrditi, pravilnom je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Vezano za odluku o trošku parničnog postupka, ovaj sud ukazuje kako tužitelj, osim uopćenog navoda da presudu pobija, nije niti obrazlagao zašto pobija trošak. Stoga je odluka o trošku ispitana po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrđeno kako je sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dosudio tuženiku trošak.

24. Slijedom navedenog, uz primjenu odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura). Stoga je iznose izražene u kunama u uvodu i izreci ove presude valjalo, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 15. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Srđan Šimac