Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-623/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: … zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. c. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po privremenom upravitelju R. J., te po punomoćniku P. Ć., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje R. V. iz R., OIB:… i 2. U.- T. d.o.o., L., OIB:…, zastupanih po odvjetniku V. M. iz Odvjetničkog društva S. i Partneri d.o.o. sa sjedištem ureda u Z., prijavljenih kao umješača na strani tuženika, radi trpljenja upisa hipoteke i osiguranja na nekretnini tuženika, te namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbama stranaka i prijavljenih umješača na strani tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 5/2019-118 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2022. godine

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-5/2019-118 od 14. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-5/2019-118 od 14. siječnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik A. C. d.o.o. OIB: …, iz Z., trpjeti da se na njegovoj nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel L. u zk.ul. br. 106 k.o. P.: zk.čest. br. 2905/390 M. - dvorište površine 2000 m2 na temelju ove presude u korist tužiteljice M. M., OIB: …, iz Z., upiše založno pravo kao prethodno osiguranje njezinih zahtjeva prema tuženiku po osnovu jamstva za iznos od 553.458,46 kn koje će osiguranje trajati do isplate novčanog iznosa od 553.458,46 kn plaćenog po osnovu jamstva s pripadajućim troškovima i zateznim kamatama i to:

- na iznos od 422.908,46 kn počev od 23. travnja 2010. do isplate;

- na iznos od 130.550,00 kn od 14. veljače 2014. do isplate i sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana sve pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice radi upisa založnog prava na nekretnini tuženika iz st.I. kao prethodnog osiguranje radi isplate daljnjeg iznosa od 100,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 14. veljače 2014. pa do isplate.

III. Tuženik A. C. d.o.o. OIB: …, iz Z., dužan je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice M. M., OIB: …, iz Z., za iznos od 553.458,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od 422.908,46 kn počev od 23. travnja 2010. do isplate, te na iznos od 130.550,00 kuna od 14. veljače 2014. do isplate i to sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te za iznos parničnih i ovršnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama u visini važeće kamatne stope od dospijeća do isplate i to sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu Zemljišnoknjižni odjel L. u zk.ul. br. 106 k.o. P. zk.čest.br. 2905/390 M. - dvorište površine 2000 m2, te namirenje tužiteljice iz ostvarene prodajne cijene u roku od 15 dana sve pod prijetnjom ovrhe.“

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I.Tuženik A. C. d.o.o. OIB: …, iz Z., dužan je tužiteljici M. M., OIB: …, iz Z., naknaditi parnični trošak u iznosu od 185.442,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude 14. siječnja 2022. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog.

III. Odbija se sudjelovanje R. V. iz R., OIB:… i U.-T. d.o.o. L., OIB:… u postupku kao umješača na strani tuženika.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

V. Odbija se zahtjev R. V. i U. T. d.o.o. Labin za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točaka I. i II. izreke rješenja kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 185.442,00 kn zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači rješenje u pobijanom dijelu, podredno isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljici.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude, te točaka I i IV. rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu i rješenje u pobijanom dijelu, podredno isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženiku.

5. Prijavljeni umješači na strani tuženika R. V. i U.-T. d.o.o su podnijeli žalbu protiv točaka I. i III. presude, te točaka I., III., IV. i V. rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači rješenje u pobijanom dijelu, podredno isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka umješačima.

6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i umješača na strani tuženika i predlaže žalbe odbiti kao neosnovane. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalbe su osnovane.

8. Donoseći pobijanu presudu i rješenje prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su nejasni i proturječni.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži trpjeti da se na njegovoj nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama za k.o. P., zk. ul. 106 k.č. 2905/390 na temelju ove presude u korist tužiteljice upiše založno pravo kao potrebno prethodno osiguranje njezinih zahtjeva prema tuženiku po osnovi jamstva od 553.558,46 kuna s pripadajućim troškovima i zateznima kamatama koje teku na iznos od 422.908,48 kuna počev od 23. travnja 2010. do isplate na iznos od 130.649,98 kuna od 14. veljače 2014. do isplate te da se tuženiku naloži trpjeti namirenje tražbine tužiteljice sudskom prodajom založene nekretnine.

10. Među strankama nije sporno:

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. kolovoza 2003., pod brojem Tt- 03/7421-2 u sudski registar upisano osnivanje tuženika kao društva s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom A. c. d.o.o sa sjedištem u Z. te da su članovi uprave društva ovdje tužiteljica M. M. i R. V.,

- da su H. A. A. B. d. d. kao kreditor, s jedne strane, te tuženik A. C. d. o. o., kao korisnik kredita i založni dužnik i društva J. d.o.o. Z. i U.-T. d. o. o. kao jamaci platci tuženiku sklopili ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 11. siječnja 2006. i Aneks broj 1 od 26. siječnja 2006. na temelju kojeg je tuženiku kao korisniku kredita odobren i realiziran kredit za iznos od 4.586.367,00 kuna (620.000,00 EUR),

- da je Aneksom 2. predmetnom ugovoru o kreditu od 30. svibnja 2007. tužiteljica pristupila kreditnom odnosu umjesto dotadašnjeg jamca platca J. d.o.o. Z.,

- da je H. A. A. B. d.d. naplatio dio duga iz predmetnog ugovora o kreditu iz deviznog depozita tužiteljice u iznosu od 422.908,46 kn, te da je tužiteljica banci uplatila iznos od 130.550,00 kn,

- da je kredit u cijelosti otplaćen jednokratnom uplatom 29. svibnja 2015. od strane jamca platca U.-T. d.o.o.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. R1 205/14 od 1. lipnja 2016. R. V. opozvan kao član uprave društva A. c. d.o.o. Z. s danom donošenja navedene odluke te je rješenjem istoga suda posl. br. R1 235/2016 od 31. kolovoza 2016. za privremenog upravitelja tuženika imenovana R. J. sa zadatkom da se brine oko imenovanja nove uprave a do tada je ovlaštena obavljati samo neodložne poslove,

- da je R. V. zaključio sa društvom A. c. d.o.o. dva Ugovora o preuzimanju duga koji društvo A. c. d.o.o. ima prema tužiteljici i to dana 1. siječnja 2011. za iznos od 398.144,60 kuna te Ugovor o preuzimanju duga od 31. prosinca 2011. za iznos od 108.884,50 kuna,

- da su ugovori o preuzimanju duga iz 2011. uredno knjiženi u poslovnim knjigama tuženika,

- da je tužiteljica pokrenula sudski postupak protiv R. V. radi isplate iznosa od 531.790,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. travnja 2010., koji je zahtjev temeljila na činjenici da su sklopljeni ugovori o preuzimanju duga, da su isti ništavi i nevaljani, da na iste tužiteljica nije pristala, ali da je unatoč tome R. V. priznanjem potraživanja tužiteljice solidarno odgovoran sa ovdje tuženikom za isplatu predmetnog potraživanja.

11. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja C. C. d.o.o. V. utvrdio da da je tuženik u 5 od 8 promatranih poslovnih razdoblja (od 11.1.2006. kao dana sklapanja ugovora o kreditu do dana izrade nalaza 23.6.2015.) poslovao s gubitkom i da ima očitih problema sa solventnosti i likvidnosti (kratkoročne obveze veće od kratkoročnih potraživanja u svakoj promatranoj godini), da je 50% ukupnog promatranog perioda tuženik imao blokiran poslovni račun radi nepodmirenih dospjelih obveza što ukazuje na očite financijske poteškoće, koje su uzrokovale probleme u poslovanju i izvršavanju preuzetih obveza kako po predmetnom kreditu tako i prema drugim subjektima.

12. Polazeći od naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev smatrajući da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 122. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) za osiguranjem potraživanja tužiteljice prema tuženiku s osnove plaćenog dijela dugovanja po ugovoru o kreditu.

13. Ovaj drugostupanjski sud se za sada ne slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da tužiteljica kao jamac može zahtijevati od tuženika kao korisnika kredita potrebno osiguranje upisom založnog prava na nekretnini tuženika, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama za donošenje odluke, radi čega se presuda ne može ispitati.

14. Odredbom članka 122. ZOO propisano je da i prije nego što namiri vjerovnika, jamac koji se obvezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu dade potrebno osiguranje za njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obvezu o njezinoj dospjelosti, ako je vjerovnik zatražio sudskim putem naplatu od jamca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo nakon sklapanja ugovora o jamstvu.

15. Prvenstveno valja prvostupanjskom sudu ukazati da za primjenu citirane odredbe članka 122. ZOO nije potrebno utvrditi da su kumulativno ispunjene sve tri navedene pretpostavke, već je dovoljno da je ispunjena jedna od sljedećih pretpostavki; da dužnik obvezu nije ispunio o dospjelosti, da je vjerovnik zatražio sudskim putem naplatu od jamca ili da se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo nakon sklapanja ugovora o jamstvu.

16. U ovom postupku bilo je sporno je li R. V. preuzeo dug tužiteljice prema tuženiku jer u tom slučaju tužiteljica više ne bila vjerovnik tuženika i ne bi imala pravo na osiguranje tražbine u smislu odredbe članka 122. ZOO.

17. Odredbom članka 96. st. 1. ZOO propisano je da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Stavkom 2. istog članka propisano je da o sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Stavkom 3. je propisano da se smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime.

18. Nesporno je da su tuženik i R. V. sklopili dva Ugovora o preuzimanju duga i to dana 1. siječnja 2011. za iznos od 398.144,60 kuna i 31. prosinca 2011. za iznos od 108.884,50 kuna, te da su navedeni ugovori upisani u poslovne knjige tuženika.

19. Na temelju iskaza stranaka i svjedoka R. V., A. V. i D. P., te uvidom u potvrdu od 12. listopada 2011. prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije znala za Ugovor o preuzimanju duga koji su sklopili tuženik i R. V., te da nije od R. V. preuzela isplatu, u smislu odredbe čl. 96. st. 3. ZOO.

20. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti i ovaj drugostupanjski sud jer prvostupanjski sud nije kritički ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Prvostupanjski sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice i svjedokinje D. P., dok nije poklonio vjeru iskazu svjedoka R. V. i A. V., te je zaključio da je tužiteljica bila samo posrednik i da je iznos od 48.000,00 EUR preuzela od nepoznate osobe i predala ga A. V., pa da s ene radi o isplati duga koji je preuzeo R. V. Prvenstveno valja navesti da iz sadržaja potvrde od 12. listopada 2011. jasno ne proizlazi tko kome vraća dug u iznosu od 48.000,00 EUR, međutim s obzirom je potvrdu pisala i potpisala tužiteljica logično je da se radi o iznosu koji je ona primila i dala osobi od koje prima novac, a u potvrdi se navodi ime A. V. Ovdje se ukazuje da je ovome sudu nejasan i nelogičan iskaz svjedokinje D. P. u dijelu u kome je iskazala da je nepoznata osoba tužiteljici predala novce i da je tužiteljica toj nepoznatoj osobi predala potvrdu od 12. listopada 2011., a da bi kasnije nakon što su svjedokinja i tužiteljica zajedno prebrojale novac, tužiteljica taj novac dala svjedoku A. V. Nelogično je da bi tužiteljica potvrdu ispisala trećoj nepoznatoj osobi od koje je navodno primila novac, dok se u potvrdi ne navodi ime te osobe, niti tužiteljica u postupku navodi o kojoj se osobi imenom i prezimenom radi kako bi potvrdila svoje navode.

21. Nadalje, prilikom zaključka da tužiteljica nije znala za ugovore o preuzimanju duga prvostupanjski sud nije cijenio da su isti sklopljeni 2011. godine kada je tužiteljica bila članica uprave društva tuženika, pa je s obzirom na njezinu upravljačku poziciju kod tuženika valjalo utvrditi je li tužiteljica morala ili mogla znati za postojanje ugovora o preuzimanju duga koji su uredno knjiženi u poslovnim knjigama tuženika.

22. Prvostupanjska presuda nejasna je i u dijelu u kojemu se navodi da je nesporno da je tužiteljica pokrenula sudski postupak protiv R. V. radi isplate iznosa od 531.790,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. travnja 2010., koji zahtjev temelji na činjenici da su sklopljeni ugovori o preuzimanju duga, da su isti ništavi i nevaljani, da na iste tužiteljica nije pristala, ali da je unatoč tome R. V. priznanjem potraživanja tužiteljice solidarno odgovoran sa ovdje tuženikom za isplatu predmetnog potraživanja.

23. Prvostupanjski sud navodi da je nesporna činjenica da tužiteljica vodi postupak protiv R. V. (i tuženik u žalbi navodi da se vodi i postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim bojem P-3406/20), međutim ne obrazlaže u kojoj je fazi navedeni parnični postupak i što je točno predmet spora u tom postupku. Naime, ako bi se u parničnom postupku koji tužiteljica vodi protiv R. V. utvrdilo da su ugovori o preuzimanju duga ništetni, tuženik u ovom sporu ne bi mogao isticati da tužiteljica više nije vjerovnik tuženika. S druge strane ako je tužiteljica tražila isplatu od R. V. potrebno je utvrditi je li isplatu tražila na temelju Ugovora o preuzimanju duga i je li u tom slučaju pristala da R. V. preuzme njezino potraživanje prema tuženiku.

24. Kako je iz svih naprijed navedenih razloga prvostupanjska presuda nerazumljiva, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP radi koje se presuda ne može ispitati, slijedom čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

25. Slijedom navedenog valjalo je po čl. 369. st. 1. ZPP presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak. 26. Primjenom čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

27. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu naprijed iznijeto, ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te će donijeti novu odluku nakon što ocjeni izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Prije donošenja odluke prvostupanjski sud će izvršiti uvid u sudske predmete koje tužiteljica vodi protiv R. V. i tuženika radi utvrđenja radi li se eventualno o prethodnom pitanju za donošenje odluke u ovom sporu.

28. Žalba umješača R. V. i U.-T. d.o.o. je osnovana. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za sudjelovanje R. V. i U.-T. d.o.o. kao umješača na strani tuženika u ovom postupku pozivom na odredbu čl. 206. st. 1. ZPP.

28. Odredbom članka 206. st. 1. ZPP propisano je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Prema mišljenju ovoga suda i U.-T. d.o.o. i R. V. imaju pravni interes da u ovom postupku uspje tuženik. Naime, U.-T. d.o.o. je otplatio veći dio predmetnog ugovora o kreditu, dok je R. V. preuzeo dug tužiteljice, te će u slučaju da tužiteljica uspije sa svojim zahtjevom za osiguranjem tražbine, U.-T. d.o.o. i R. V. kao vjerovnici tuženika biti u lošijoj poziciji od tužiteljice koja će imati prvenstvo naplate. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP, ukinuto prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom III. izreke.

29. S obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (točka I., II., IV. i V. izreke prvostupanjske odluke), primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

30. Odluka o troškovima nastalim u žalbenom postupku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Zagrebu, 15. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.