Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-611/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz Z.1 , OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u J., protiv tuženika Stečajna masa iza U. A. d.o.o., Z.2 , OIB …, zastupanog po stečajnom upravitelju A. P. iz Z.2 , OIB: …, a ovaj po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. iz Z.1 , radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3005/18-100 od 28. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Stečajna masa iza U. A. d.o.o. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3005/18-100 od 28. listopada 2021. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Stečajna masa iza U. A. d.o.o. u stečaju i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3005/18-100 od 28. listopada 2021. godine, u dijelu pod točkom II i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu sklopljen 16. veljače 2009. godine između tužiteljice i T. P., kojim se T. P. obvezao tužiteljici danom sklapanja Ugovora isplatiti iznos od 10.440,90 eura u kunskoj protuvrijednosti, te se utvrđuje da je ništetna bianco zadužnica ovjerena od strane javnih bilježnika I. H. Ž. i L. Š. S. iz Z.1 broj Ov-2591/09 od 16. veljače 2009. godine, u iznosu od 500.000,00 kn, izdana od strane tužiteljice u korist prednika tuženika U.

A. d.o.o. iz Z.2 .

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere kojim se traži da se odredi privremena mjera kojom se daje nalog banci da protivniku osiguranja na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova- tužiteljičina računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera, te da se tužiteljici do okončanja sudskog spora radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zajmu, deblokira račun broj … kod E.&S. b. d.d., te ukine zabrana raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

3. Ujedno se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.595,00 kn, u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovani.

4. Protiv te presude i rješenja, u dijelu pod točkom II i IV izreke, žali se tuženik iz svih razloga navedenih čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinače, odnosno ukinu i traži trošak sastava žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer sud prvog stupnja nije prekoračio tužbeni zahtjev, budući da je o tužbenom zahtjevu odlučio u granicama zahtjeva, sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Nesporno je da je tužiteljica s T. P., investitorom i osnivačem jednog od kreditnih ureda, sklopila 16. veljače 2009. godine Ugovor o zajmu za iznos od 10.440,00 eura, koji se obvezala vratiti u 136 mjesečnih rata, a isto tako je nesporno da je T. P. s tuženikom U. A. d.o.o. sklopio Ugovor o ustupanju potraživanja (cesija) dana 27. srpnja 2009. godine, kojim je na tuženika prenio sva svoja potraživanja prema dužnicima iz svih njegovih ugovora o zajmovima.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila u teškoj financijskoj situaciji jer nije mogla više doći do novca, budući da je potrošila sav novac sa svojih kreditnih kartica, te da je u više navrata dizala zajmove kod tuženika na temelju čekova Z. b., ali da nije dobivala pune iznose zajma, jer je novim zajmovima vraćala kamate onih starih zajmova i djelomično zatvarala glavnicu, i to je tako plaćala sve dok nije 2010. godine zablokiran njezin račun radi naplate cjelokupnog iznosa Ugovora o zajmu, nakon čega je prestala plaćati zajam, a isto tako je 2019. godine FINA blokirala njezine račune radi naplate bianco zadužnice za iznos glavnice od 500.000,00 kn, te kamata od više od 500.000,00 kn i da je na taj način dužna tuženiku više od milijun kuna.

12. Svjedokinja S. B. u svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu koja je u kreditnom uredu gdje je svjedokinja bila zaposlena negdje 2006., odnosno 2009. u više navrata dolazila u kreditni ured te podizala kredite i zatvarala prijašnje kredite, a uglavnom su to bili krediti na čekove dok na plaću nije dizala kredit. Iznos naveden u Ugovoru o zajmu od 16. veljače 2009. godine nikad nije bio isplaćen u cijelosti i to zato što je uz to još morala biti navedena naknada na proviziju kreditnog ureda, a isto tako je moguće da je tim iznosom zatvaran neki raniji kredit, ali je svjedokinja sigurna da tužiteljica nije dobila navedenih iznos zajma koji piše na Ugovoru, a tužiteljica bi trebala imati dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo jesu li tim iznosom zatvarani raniji krediti. T. P. je bio jedan od investitora koji su otvarali kreditne urede, odnosno firme, a isto tako joj je poznata i firma U. A. d.o.o., a bilo je još i drugih investitora koji su otvarali te urede gdje je i svjedokinja radila, te su se 2005. godine, kada je ona počela raditi, najprije davali zajmovi na čekove građana i čekovi su ostavljeni kao polog za pozajmice i vraćeni su nakon otplate, a u slučaju neplaćanja zajma čekovi su pušteni u banku na naplatu. Na zahtjev stranke znalo se sklapati novi ugovor o zajmu kojim bi se prebijali dugovi iz prethodnog zajma, a čekovi bi i dalje ostajali kao dio pologa u slučaju ako bi došlo do neplaćanja, ali nisu radili na način da bi ljudi potpisivali isplatnice prije nego što bi dobili ugovore da ih idu ovjeriti kod javnog bilježnika.

13. Iz kaznenih presuda priloženih u spisu vidljivo je da su više okrivljenika oglašeni krivim da su se u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, pri čemu je ugovoran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma, te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a i ugovarane su novčane kazne za odstupanje od dogovorene dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bianco zadužnica, čekova i drugog, veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva, pa tako, i između ostalih, i tuženika, na koji način su pozajmili novac zajmoprimcima, između ostalih, i tužiteljici, s kojom su u više navrata sklopili ugovore o zajmu kojima su joj stvarno pozajmili sveukupno 60.600,00 kn, a temeljem kojih ugovora su od nje pribavili novac u iznosu od 400.258,31 kn, čime su je oštetili za 82.268,56 kn za koji iznos su se okoristili, pa da su time počinili kaznena djela i to protiv javnog reda – zločinačkim udruženjem, i protiv imovine, lihvarskim ugovorom – zbog čega su im i utvrđene kazne.

14. Prema tome, očito je da je predmetni Ugovor o zajmu sklopljen iskorištavanjem nevolje tužiteljice radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, pa je takav Ugovor suprotan moralu društva, a protivan je i načelu savjesnosti i poštenja, u smislu odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO), zbog čega je takav ugovor ništav u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

15. Sukladno tome ništetna je i bianco zadužnica koja je bila sastavni dio predmetnog ugovora, kojim je tužiteljica radi naplate potraživanja iz predmetnog Ugovora o zajmu sa zateznim kamatama na taj iznos, dala suglasnost za zapljenu svih njezinih računa kod svih banaka, pa se ništetnost te bianco zadužnice određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom.

16. Pri tome nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da se radi o ništetnom ugovoru iz čl. 321. st. 1. ZOO, budući da je tužiteljica u Ugovoru o zajmu izričito izjavila da nije u nuždi i da nema teških imovinskih neprilika, budući da je tužiteljica u to vrijeme bila zaposlena u Dječjem vrtiću Š. H. kao odgojitelj i primala plaću, što je vidljivo iz potvrde od 7. svibnja 2013. godine.

17. Postojanje stanja nužde, prema navedenoj zakonskoj odredbi, podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za nju nepovoljan, zelenaški ugovor. 18. Međutim, iz cjelokupnog postupka vidljivo je da je tužiteljica samostalno i dobrovoljno i ni od koga prisiljena sklapala navedene ugovore o zajmu kod prednika tuženika iz razloga što više nije mogla podizati novac s kreditnih kartica, te je svakim novim ugovorom o zajmu otplaćivala glavnicu ili kamate starog ugovora, a iz iskaza svjedokinje S. B. ne proizlazi da bi ona kao djelatnik kreditnog ureda u kojem je tužiteljica tada podizala zajmove, znala da bi tužiteljica bila u teškoj materijalnoj situaciji i zbog toga sklapala predmetne ugovore o zajmu.

19. Međutim, ponašanje tuženika predstavlja postupanje suprotno moralu društva i protivno je načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega je takav ugovor ništetan, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani.

20. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio tužiteljici trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

21. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 380. toč.

2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja glede odluke o trošku.

U Zagrebu, 15. studenog 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.