Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-1048/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz P., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika A. B. iz Z., OIB: … i 2. tuženika A. Z. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E., Š. i T. u Z., radi utvrđenja odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5791/18 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja I. J. iz P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5791/18 od 11. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja I. J. iz P. kao neosnovana i u cijelosti se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5791/18 od 11. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja I. J. iz P. za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženika A. B. iz Z. i 2. tuženika A. Z. iz S., za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovana tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva od suda utvrditi da su Ugovori o kupoprodaji nekretnina od 6. travnja 2018., 3. svibnja 2018. i 8. svibnja 2018. ništetni, da se shodno tome naloži zemljišno knjižnom odjelu brisanje upisa prava vlasništva s nekretnina koje su bile predmet prodaje s imena tuženih i ponovno upiše tužitelja kao vlasnika, kao i da se tuženicima naloži da tužitelju naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovana prijedlog za izdavanje privremene mjere nalaganjem tuženicima zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina koje su predmet ovoga postupka, uz zabilježbu privremene mjere u zemljišnim knjigama, s trajanjem iste do pravomoćnog okončanja ovog postupka (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 6.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Predlaže preinačiti i pobijano rješenje na način da se odredi zatražena privremena mjera, odbije zahtjev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka i trošak prizna tužitelju ili ukinuti pobijano rješenje predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Odgovorom na žalbu tuženici osporavaju osnovanost žalbe tužitelja, predlažu da sud prvoga stupnja potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje te zahtijevaju naknadu troška nastalog im podnošenjem dogovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijane presudu obrazlažući da tužitelj nije dokazao da je od tuženih pozajmio 12.000,00 Eur i da nije dokazao osnovanost činjeničnih tvrdnji o stanju nužde i teškoj financijskoj situaciji, zbog čega da se ne može govoriti o ništetnosti predmetnih ugovora u smislu čl. 329. Zakona o obveznim 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29718., 126721., dalje: ZOO). odnosima (Nar. nov.

Utvrđuje da su predmetni ugovori sastavljeni u valjanoj formi, da je cijena isplaćena, što da je i potvrđeno u sadržaju samih ugovora i da je temeljem istih stoga pravilno izvršen i upis tuženih kao vlasnika, pri čemu da u konkretnom slučaju nije od utjecaja od kuda su tuženici pribavili novac za plaćanje ugovorenih iznosa cijena, kao i da nije bilo potrebe saslušavati svjedoka J. M. jer da prema kazivanju tužitelja isti ni nije bio prisutan dogovorima između stranaka vezanim uz navode pozajmice. Uz to navodi da tužitelj nije isticao da je ugovor potpisao pod prijetnjom.

7. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona. Time nije počinjena i povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. toga Zakona jer pobijana odluka, iako konfuzno, ipak sadrži valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama te nema ni drugih nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te odredbe.

8. Ocjenu dokaza sud prvoga stupnja proveo je u skladu s čl. 8. ZPP i na temelju tako provedene ocjene pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a pravilno je odlučio i kada nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka J. M. Time nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP.

9. U vezi s tim valja reći da bi činjenica jesu li tuženici zaista isplatili kupoprodajnu cijenu bila bi od utjecaja da je tužitelj uvjerio sud u postojanje stanja nužde i lošeg imovnog stanja, kao i da su mu tuženici dali zajam od 12.000 Eura, a za uzvrat da su stekli nekretnine puno veće vrijednosti. No kada je utvrđeno da tužitelj nije dokazao stanje nužde i teško financijsko stanje, o čemu će dalje biti riječi, to već u nedostatku te pretpostavke nije bilo potrebe utvrđivati jesu li tuženici stvarno isplatili kupoprodajnu cijenu ili ne, a kako tužitelj nije ni tvrdio da bi se saslušanjem svjedoka moglo utvrditi stanje nužde ili loše imovinsko stanje tužitelja koju okolnost da su tuženici iskoristiti, uz što to nije potkrijepio ni drugim dokazima, to nije bilo potrebe saslušavati niti navedenog svjedoka na okolnost postojanja pravnog odnosa zajma i tvrdnje iz iskaza tužitelja da je ovaj svjedok bio prisutan kada je tužitelj tuženicima nudio vraćanje 100.000 Eura, a da mu oni zauzvrat vrate nekretnine.

10. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je od tuženih pozajmio ukupno 12.000 Eur, a da su umjesto sklapanja ugovora tuženici s tužiteljem sklopili predmetne ugovore, a ne ugovore o zajmu, koristeći se stanjem nužde i lošim imovinskim prilikama tužitelja, na taj način stekavši vlasništvo predmetnih nekretnina puno veće vrijednosti od iznosa zajma. Time je tužitelj, kako to pravilno proizlazi i iz pobijane odluke, opredijelio i osnov svoga zahtjeva u smislu čl. 329. ZOO, kojim su, u st. 1. propisane pretpostavke koje moraju kumulativno biti ispunjene da bi tužbeni zahtjev kakav je predmetni bio osnovan.

11. U vezi postojanja tih pretpostavki tužitelj u iskazu ustraje na tvrdnji da je od tuženih pozajmio navedeni iznos, dok tuženice to činjenicu negiraju, a glede stanja nužde i loših imovinskih prilika tužitelj iskazuje da je u vrijeme kada mu je novac bio potreban imao financijske poteškoće, bolesnog sina, koji da boluje od opsesivnog poremećaja, da nije bio zaposlen, da je bio „prijavljen preko poljoprivrede“ i da je imao dug prema državi s osnove doprinosa. Međutim ne iskazuje da su tuženici s time bili upoznati, a ne dostavlja niti dokaze u vidu potvrde o visini primanja kakva je imao u vrijeme sklapanja pravnih poslova s tuženicima, ne dostavlja podataka o visini duga prema državi s osnova doprinosa, kao ni medicinsku dokumentaciju i druge dokaze koji bi ukazivali na istinitost tvrdnji da je radi poremećaja od kojeg njegovo dijete pati imao ili ima neke i kakve izdatke, koji su ga doveli u teško financijsko stanje. Također ne tvrdi da o tome saznanja ima J. M., dok tuženici i odgovorom na tužbi i iskazima negiraju da bi imali ikakvih saznanja o stanju nužde ili teškim imovinskim prilikama na strani tužitelja.

12. Stoga već u nedostatku dokaza za istinitost tvrdnje tužitelja o postojanju stanja nužde ili teškom materijalno stanju tužbeni je zahtjev, koji se temelji na čl. 329. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovan, pri čemu tužitelj činjenično ne obrazlaže i ne dokazuje ništetnost predmetnih ugovora po nekom drugo osnovu. Time nije bilo potrebe odgovarati niti na druge navode žalbe (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Zbog navedenog je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog.

14. Kako tužitelj nije uspio glede glavnog zahtjeva to nije bilo razloga odgovarati na (ne)osnovanost žalbe glede odluke o privremenoj mjeri te je ista potvrđena na temelju čl. 380. st. 2. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

15. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom kako glede osnove (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), tako i glede visine (Tarifa o nagradama i naknadi troškova Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) i kao takva je i za rad odvjetnika,

potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

16. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP, a o zahtjevu tuženih za naknadu troška odgovora na žalbu na čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 15. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.