REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-890/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. U., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-40/2018-24. od 29. studenog 2021., u sjednici vijeća, održanoj 15. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba državnog odvjetnika, odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

r i j e š i o  j e

II. Žalba oštećenog Ž. V. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-40/2018-24. od 29. studenog 2021., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi L. U. oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Žalbu protiv presude pravodobno je osobno podnio i oštećeni Ž. V., ne navodeći žalbene osnove ali iz sadržaja žalbe je razvidno da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok žalba oštećenika nije dopuštena.

8. U uvodu žalbe, državni odvjetnik kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je „…izreka presude nerazumljiva te da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, kao i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku…“ te da prvostupanjski sud „…nije proveo sve dokaze kako bi razjasnio činjenično stanje i da je na temelju utvrđenih činjenica pogrešno zaključio da nema dokaza koje terete…“ optuženika. Nastavno smatra da su „… u obrazloženju presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su razlozi koje je naveo za donošenje oslobađajuće presude kontradiktorni…“, budući sve izvedene dokaze „…ne analizira i ne dovodi u međusobnu korelaciju…“, zbog čega se presuda ne može ispitati.

9. Ovakva argumentacija rečene povrede, državni odvjetnik izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem odnosno načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, što se u biti radi o prigovorima činjenične naravi. Pored toga, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama određeno i bez bilo kakvog proturječja obrazložio u pobijanoj presudi. Isto tako je pravilnom interpretacijom sadržaja personalnih i materijalnih dokaza, dao razloge za njihovu ocjenu, koje dokaze međusobno uspoređivao i konfrontirao, zbog čega pobijana presuda kao takva sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama.

10. Upravo iz tih razloga, prvostupanjski sud nije ostvario citiranu postupovnu povredu ili neku drugu koja bi proizlazila iz žalbenih razloga, uslijed čega žalba državnog odvjetnika iz ove žalbene osnove nije utemeljena.

11. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara ocjeni dokaza koje je prvostupanjski sud izveo te o njegovom konačnom zaključku o nepostojanju kaznene odgovornosti optuženika, a žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da je prvostupanjski sud neutemeljeno odbio prijedlog da se od A. banke d.d. kao slijednika H.-A.-A. banka d.d. zatraži podatak je su li na dan 30. siječnja 2013. dostavili podatke o dugovanju društva Z. d.o.o. s osnove kredita, da se od H.-a, P. Z. pribavi podatak kod koga je u inkriminirano vrijeme bila zaposlena G. U. i da se iz sudskog registra zatraži povijeni izvadak za društvo Z. d.o.o., radi uvida do kada je ono poslovalo.

12. Međutim, protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice i zatim izveo ispravan zaključak da nije dokazano da bi optuženik na štetu oštećenika počinio kazneno djelo prijevare.

13. Opravdano je prvostupanjski sud odbio prijedlog državnog odvjetnika za izvođenje navedenih dokaza, budući da su sve te okolnosti već utvrđivane na temelju iskaza drugih svjedoka, nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije te pročitane knjigovodstvene dokumentacije, na koji način činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. U razlozima pobijane presude prvostupanjski sud je vrlo detaljno izložio rezultat dokaznog postupka, ali i obranu optuženika, koju je savjesno i kritički analizirao i temeljito ispitao, dovodeći ju u vezu s iskazom svjedoka oštećenika Ž. V., nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije D. U. te svih pročitanih isprava, čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti nisu dovedeni u bilo kakvu sumnju, nakon čega je osnovano utvrdio da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo u vrijeme i na način opisan u izreci pobijane presude.

15. Naime, da je tome tako jasno proizlazi iz obrane optuženika, kada je iskazao da je temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, prodao poslovni udio društva „D.“ d.o.o oštećeniku za jednu kunu s tim da se je obvezao podmiriti sve obveze navedenog društva, po kreditima istaknuti u članku 2. spomenutog ugovora, pri čemu nisu bile izračunate kamate koje teku sve do plaćanja kredita, niti su bile specificirane. Iskaz optuženika, prvostupanjski sud je pravilno doveo u vezu s pročitanim ispravama ali i s nalazom i mišljenjem vještaka za knjigovodstvo i financije iz kojih jasno proizlazi da je dio duga društvu, prema banci u iznosu od 163.113,54 kune, podmirila supruga optuženika, iako je tu obvezu i taj dug trebao platiti oštećenik. Upravo iz tog razloga je optuženik aktivirao zadužnicu u cilju naplate rečenog novčanog iznosa.

16. Kod ovakvog utvrđenog ponašanja optuženika, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kako iz njegovog ponašanja ne proizlazi da bi postupao u prijevarnoj namjeri, kakvo se u zakonu traži za postojanje predmetnog kaznenog djela, jer za postojanje djela prijevare, potrebna je takva aktivnost optuženika da dovede nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini, čineći sve to u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi.

17. Zbog svega iznesenog, a prihvaćajući kao pravilne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne i važne činjenice na temelju kojih je sa svom potrebitom pouzdanošću izveo jedino mogući ali i pravilan zaključak da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, a što je sve valjano i obrazložio, na koje upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

18. Najzad, svakako je za istaknuti da državni odvjetnik u biti ustraje u svojoj žalbi na ponovnoj preocjeni svih do sada već izvedenih dokaza, iz kojih onda izvodi zaključak da je optuženik počinio citirano kazneno djelo ali pri tome ne nudi neke nove dokaze, na temelju kojih bi se eventualno moglo zaključiti suprotno.

19. Žalba oštećenog Ž. V. nije dopuštena.

20. U konkretnom slučaju oštećenik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude ne navodeći žalbene osnove ali iz njenog sadržaja razvidno je da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ona prema odredbi članka 464. stavka 4. ZKP/08., nije dopuštena s obzirom da on žalbu može podnijeti samo zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu pa je uslijed toga riješeno kao pod točkom II. ove izreke (članak 481. stavka 2. ZKP/08.).

21. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu sa člankom 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

U Zagrebu, 15. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.