REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3324/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. Š. iz R., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika-protutužitelja I.-I. n. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i p. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-410/2018-2 od 21. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1549/2014-47 od 20. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-410/2018-2 od 21. ožujka 2019. kojom je potvrđena točka VIII. presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1549/2014-47 od 20. srpnja 2018. osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se revizija tužitelja-protutuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-410/2018-2 od 21. ožujka 2019. u dijelu u kojem je potvrđena točka VIII. presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1549/2014-47 od 20. srpnja 2018. u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata tekućih od 23. siječnja 2014. do isplate i točka IX. iste presude kao i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1549/2014-47 od 20. srpnja 2018. u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata tekućih od 23. siječnja 2014. do isplate i točka IX. iste presude te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
III. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-1549/2014-47 od 20. srpnja 2018. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 291.296,95 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime regresa za godišnji odmor u 2012. i 2013. u iznosu od 4.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke, pod točkom III. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime božićnice za 2012. i 2013. iznos od 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke, pod točkom IV. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime uskršnjice neto iznos od 800,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki IV. izreke, pod točkom V. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime dara za dijete neto iznos od 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki V. izreke, pod točkom VI. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime jubilarne nagrade neto iznos od 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, pod točkom VII. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime participacije radnika u uspjehu kompanije iznos od 3.460,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki VII. izreke. Pod točkom VIII. izreke naložio je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 203.029,77 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2014. do isplate, a pod točkom IX. izreke odredio je da svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj: Gž R-410/2018-2 od 21. ožujka 2019. odbio je žalbe tužitelja-protuženika i tuženika-protutužitelja kao neosnovane te je potvrdio prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu po protutužbenom zahtjevu tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U odgovoru na reviziju tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) osporio je navode tužitelja iz revizije, predložio je odbiti reviziju i traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora pobijanog dijela presude je protutužbeni zahtjev tuženika za povrat otpremnine isplaćene tužitelju na temelju osnove koja je kasnije otpala.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj 4. veljače 2009. s pravnim prednikom tuženika D. S. d.o.o. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto zaštitar-vođa smjene u P. R., Odjel Urin,
- da je tuženik 31. svibnja 2012. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj ... protiv koje je tužitelj podnio tužbu sudu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza,
- da je S. d.o.o., tadašnji poslodavac, tužitelju obračunao i isplatio otpremninu 31. svibnja 2012.,
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1960/12 od 31. srpnja 2013. utvrđeno da je Odluka o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao,
- da je navedena presuda postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-5068/13 od 23. siječnja 2014.,
- da je tuženik tužitelja 19. ožujka 2014. vratio na posao sukladno pravomoćnoj presudi.
9. Na temelju navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) prihvatili protutužbeni zahtjev za povrat otpremnine jer je otpremnina isplaćena na temelju osnove koja je kasnije otpala (odluka o otkazu je pravomoćno utvrđena nedopuštenom). Zatezne kamate sudovi su dosudili od dana donošenja presude Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-5068/13 odnosno od 23. siječnja 2014. do isplate.
10. Revident je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je zahtjev za vraćanje otpremnine dospio je tek vraćanjem tužitelja na rad, a osporava da bi tuženik imao pravo na kamate od dana donošenja drugostupanjske presude 22. siječnja 2014. nego eventualno od dana kad je tužitelj primio drugostupanjsku odluku, a to je 7. ožujka 2014. Nadalje, navodi da pravo na kamate tuženik ima tek od dana kad je pozvao tužitelja na povrat otpremnine, a kako je to tražio tužbom koju je tužitelj primio 4. kolovoza 2014., tuženik bi imao pravo na kamate od tog datuma. Osim toga, tužitelj smatra da tuženik nema pravo tražiti otpremninu natrag jer tko plati nešto što zna da nije dužan platiti, ne može to tražiti natrag.
11. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
12. Budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju otpremninu zbog otkaza ugovora o radu koji je pravomoćnom presudom suda utvrđen nedopuštenim, otpala je osnova na temelju koje je tužitelju isplaćena otpremnina jer je otpremnina isplaćena zbog otkaza koji je utvrđen nedopuštenim.
13. Suprotno revizijskim navodima tuženik nije platio nešto što nije trebao platiti jer je platio na temelju odluke o otkazu ugovora o radu koja je tek kasnije odlukom suda utvrđena nedopuštenom.
14. Iz navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO kada su naložili tužitelju vratiti otpremninu isplaćenu na temelju osnove koja je kasnije otpala.
15. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti u odnosu na glavnicu (otpremninu) i odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
17. U ovom konkretnom slučaju obveza plaćanja zatezne kamate teče od dostave odluke kojom je potvrđena odluka suda o nedopuštenosti otkaza, a na temelju kojeg je otpremnina isplaćena jer primitkom drugostupanjske odluke kojom je potvrđena presuda o utvrđenju nedopuštenosti otkaza stjecatelj postaje nesavjestan (tako i u Rev-1868/16 od 4. ožujka 2020.).
18. Saznanjem tužitelja da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tuženika u imovinu tužitelja prestala je, po ocjeni ovoga suda, savjesnost tužitelja pa je od tog trenutka tužitelj postao nesavjestan stjecatelj i od tog trenutka je nastala njegova obveza vratiti ono što je primio na temelju osnove koja je kasnije otpala (tako i u Rev- 1630/98 od 12. studenog 2003.).
19. Zbog toga nije pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da obveza povrata plaćenog nastupa već samim donošenjem drugostupanjske odluke.
20. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali odlučnu činjenicu, a to je trenutak kad je tužitelj primio drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena presuda o utvrđenju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nema uvjeta za preinaku presude.
21. Stoga je valjalo sukladno čl. 395. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata i vratiti predmet na ponovno suđenje.
22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
23. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 15. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
