REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4356/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica P. D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika B. Š. iz S., OIB: … i tuženika K.-I. d.d. u stečaju, S., OIB: …, kojega zastupa stečajni upravitelj F. K., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-450/2022-2 od 7. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-45/21-8 od 22. veljače 2022., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-450/2022-2 od 7. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-45/21-8 od 22. veljače 2022., pozivom na odredbu čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. U odgovoru na prijedlog tuženik K.-I. d.d. u stečaju predlaže odbiti prijedlog kao neosnovan.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
6. U odnosu na prvo pitanje valja odgovoriti da načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga ima za posljedicu da prema poštenim trećim osobama djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišne knjige, a koje shvaćanje je izraženo u brojnim odlukama ovog suda (npr. Rev 2179/2015-2 od 16. prosinca 2020., Rev 2461/2015-2 od 10. studenog 2020., Rev 1031/2020-2 od 21. listopada 2020.), pa postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.
6.1. Pravno shvaćanje izraženo u ukidnom drugostupanjskom rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-596/2007 od 22. kolovoza 2007., ne daje značaj važnosti pitanju u pravcu potrebe usuglašavanja različitih pravnih shvaćanja, jer se ne radi o odluci kojom je pravomoćno odlučeno o određenoj pravnoj stvari.
7. Drugim i trećim postupovnopravnim pitanjem tužiteljica ukazuje na postojanje bitne povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 264. ZPP-a ZPP-a zbog neizvođenja dokaza saslušanjem z.z. tuženika Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju. Prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a revizija iz čl. 382.a ZPP-a, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, može se podnijeti samo ako je povreda učinjena pred sudom drugog stupnja. Iz sadržaja žalbe tužiteljice proizlazi da ona nije zbog neizvođenja dokaza saslušanjem z.z. tuženika Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju isticala žalbenu tvrdnju o postojanju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 264. ZPP-a pa ni drugostupanjski sud, (eventualno) propustivši sankcionirati tu povredu, istu nije mogao učiniti. Kako slijedom iznesenog zbog povrede iz čl. 354. st. 1. vezi čl. 264. ZPP-a ne bi bila dopuštena revizija, to je i prijedlog za dopuštenje temeljen na tvrdnji o postojanju te povrede nedopušten.
8. Na četvrto i šesto postavljeno pitanje, kojim tužiteljica problematizira pravilnost primjene materijalnog prava, a vezano na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. u konkretnom slučaju, za odgovoriti je da su u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2536/2014., kao i u odlukama ovoga suda (npr. Rev-1867/12 od 29. listopada 2013., Rev 2759/2017-2 od 22. svibnja 2019. i Rev 2653/2016-2 od 26. studenoga 2019.), iznesena pravna shvaćanja prema kojima je sud dužan cijeniti ponašanje, savjesnost i dobru vjeru obiju ugovornih stranaka, kao i osobe koja tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhovoditelja na provedbu ovrhe na stvari koja je predmet ovrhe.
8.1. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su pri donošenju pobijanih presuda upravo postupili sukladno iznesenim shvaćanjima navedenih sudova. Shvaćanja izražena u odlukama Rev-1867/12 od 29. listopada 2013., Rev 2759/2017-2 od 22. svibnja 2019. i Rev 2653/2016-2 od 26. studenoga 2019., unatoč ranijem shvaćanju izraženom u odluci broj Rev-917/04-2 od 27. listopada 2004., predstavlja ustaljenu praksu ovog suda. Budući da je shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci sukladno ustaljenoj praksi ovog suda, pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8.2. Slijedom navedenog ni peto pitanje nije od važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor vezan uz utvrđene činjenice svakog pojedinog predmeta spora glede savjesnosti u ponašanju sudionika takvog pravnog odnosa, a ne isključivo o konkurenciji navedenih načela u ovom pitanju iz revizije.
9. U odnosu na sedmo postavljeno pitanje, tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz ukidne odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-350/202. Naime, drugostupanjski sud je pozvao prvostupanjski sud da u ponovnom postupku utvrdi jesu li ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i je li sud treću osobu uputio u parnicu kao i je li ovrha dovršena, a prvostupanjski sud je upravo postupio u smislu odredbi iz čl. 377. st. 2. ZPP-a te raspravio sporna pitanja na koja je upozoren po drugostupanjskom sudu. Stoga ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Postupovnim osmim naznačenim pitanjem tužiteljica ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja da je učinjena u predmetnom postupku. Pritom polazi od pogrešnih tvrdnji (da se sudovi pozivaju na sklopljeni pravni posao i osiguranje kojeg u predmetnom postupku nema i da je zaključak sudova da je tužiteljica nakon saznanja za ovrhu trebala upisati pravo suvlasništva u suprotnosti s izričitom odredbom ovršnog zakona) koje ne proizlaze iz pobijane odluke, pa takvo pitanje nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, niti su navedeni odgovarajući razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da je pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a što je bila dužna prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
