Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-223/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 3. u vezi s stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, i 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 144/12. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Županijskog državnog odvjetništva u Vukovara broj: KO-DO- 76/2020. i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 4. svibnja 2021., broj K-27/2019, u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. B. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi J. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnost ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/97., činjenično i pravno opisano kao pod točkom 1. u izreci presude, te je na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavkom 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08.
3. Nasuprot tome, na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08 protiv optuženika je odbijena optužba za kazneno djelo nepružanja pomoći osobi koja je teško tjelesno ozlijeđena u prometnoj nesreći iz članka 273. stavka 1. i 2. KZ/97. pa je u odnosu na ovo djelo, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada za njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi J. B..
4.1. Državni odvjetnik se u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a u odnosu na odbijajući dio presude žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te je predložio da se osuđujući dio prvostupanjske presude u dijelu koji se žalbom pobija, ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude predlaže da se preinači u pravnoj oznaci djela.
4.2. Optuženi J. B.,u žalbi koju je podnio po branitelju Z. D., odvjetniku u O., žali se protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku odnosno da se preinači na način da ga se osudi na minimalnu kaznu zatvora te mu se izrekne uvjetna ili djelomično uvjetna osuda.
4.3. Odgovoru na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik te je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.
5. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća su izvješteni optuženik i njegov branitelj, koji su u žalbi to zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika Z. D., a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika koji su o sjednici uredno izvješteni.
7. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude
8. Nije u pravu optuženi J. B. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka pobijane presude nejasna, nerazumljiva i proturječna razlozima presude i to zbog toga jer su u činjeničnom opisu djela navedene blanketne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama – dalje: ZOSPC-a koje je povrijedio, međutim, u razlozima presude nije navedeno u kakvoj su uzročno-posljedičnoj vezi povrede tih odredaba s prometnom nesrećom za koju se tereti, pa su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.
8.1. Suprotno naprijed iznesenim žalbenim navodima optuženika, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud naveo dovoljne i prihvatljive razloge zbog kojih je utvrdio da je isti upravljajući kritične zgode neregistriranim i tehnički neispravnim traktorom kojem radna i pomoćna kočnica nisu bile ispravne, postupio protivno odredbi ZOSPC-a (članak 236. stavak 1., članak 76. stavak 1. točka 2., članak 46. stavak 1. i članak 47. stavak 1.) te je zbog kršenja tih prometnih propisa ugrozio promet i izazvao prometnu nesreću u kojoj je prednjim dijelom traktora naletio na dijete M. B., koji je tom prilikom zadobio mnogostruke teške tjelesne ozljede od kojih je preminuo. Prema tome, budući da je u obrazloženju pobijane presude argumentirano izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim te je, kako u pogledu postojanja inkriminiranog kaznenog djela, tako i krivnje optuženika, pod točkama 34. i 40., naveo jasne, određene i logične razloge, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju optuženik upire u žalbi.
8.2. U odnosu na uzročno-posljedičnu vezu koju optuženik također problematizira u okviru žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kako je tu riječ o činjeničnom pitanju ova žalbena tvrdnja će se ispitati u nastavku, u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.3. Također, nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 407. stavak 1. i 3. ZKP/08. jer nakon što se promijenila nadležnost suda i sastav vijeća, nije ponovno izveo sve dokaze koje je morao izvesti. Naime, iz sadržaja raspravnih zapisnika od 4. lipnja 2020., a nakon toga i zapisnika od 22. travnja 2022., je evidentno da je u Županijskom sudu u Vukovaru rasprava u ovom kaznenom predmetu počela ispočetka te su izvedeni svi dokazi koje su stranke predložile. S tim u vezi je neutemeljena tvrdnja optuženika da je prvostupanjski sud, mimo suglasnosti obrane, pročitao zapisnike o iskazima nekih svjedoka. Naime, zapisnici o iskazima svjedoka, prema odredbi članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08., mogu se pročitati ako su svjedoci ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, a kako nije sporno da su svjedoci J. B., M. A. i D. K., koji se u žalbi spominju, na ranijoj raspravi ispitani u prisutnosti stranaka, iskaze tih svjedoka prvostupanjski sud je bio ovlašten pročitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
9. Povredu kaznenog zakona optuženik vidi u tome što je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz članka 273. stavka 2. KZ/97., za koje je donio presudu kojoj se optužba odbija, to djelo pogrešno okvalificirao kao kazneno djelo iz članka 273. stavka 1. KZ/97. Međutim, žalbena osnova povrede kaznenog zakona može biti ostvarena samo ako je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je za inkriminirano kazneno djelo nastupila zastara, dakle, da postoje okolnosti koje isključuju kaznenu odgovornost te je na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08. donio presudu kojom se protiv optuženik odbio optužbu za inkriminirano kazneno djelo, u tom slučaju na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon te isti nema pravnog interesa da pobija prvostupanjsku presudu, pa je njegova žalba u odnosu dio presude kojom se optužba odbija, neutemeljena.
10. Nije u pravu optuženik niti kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje koju žalbenu osnovu, prije svega vidi u tome što nije utvrđeno je li do primarnog kontakta između traktora i mlt. djeteta M. B. došlo na kolniku ili izvan kolnika, na bankini, i je li se mlt. M. B. u tom trenutku nalazio u čučećem (pognutom) ili uspravnom položaju, navodeći da u pogledu tih okolnosti ne postoji suglasnost između vještaka prometne struke i ing. P. Š. i liječnika vještaka dr. A. B.. Osim toga, optuženik ističe da vještak za promet nije utvrdio niti neke druge bitne elemente za nastanak prometne nesreće, a to su brzina kojom je optuženik upravljao traktorom, zatim brzina kojom je mlt. M. B. pretrčavao cestu, mogućnost da uoči dijete u trenutku pretrčavanja, te mogućnost izbjegavanja kontakta.
10.1. Na okolnosti i dinamiku prometne nesreće, osim svjedoka J. B., mlt. M. A., A. M. i D. K., koji su bili očevici događaja, sud je ispitao i vještaka za promet ing. P. Š. i liječnika vještaka dr. A. B.
10.2. Vještak za promet ing. P. Š., u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2010., kao i usmenoj dopuni tog nalaza na raspravi od 3. svibnja 2010. i 22. travnja 2021. je utvrdio da je traktor kojim je kritične zgode upravljao optuženik bio neispravan jer kočioni sustav (radna i pomoćna kočnica), nije funkcionirao i kao takav nije smio sudjelovati u prometu. Nadalje, kako tragovi kočenja nisu mogli nastati, vještak je naveo da nije se mogla izračunati brzina kretanja traktora pa je prihvatio da je optuženik kritične zgode upravljao traktorom brzinom od 10 oko km/h, kako je to i iskazao u svojoj obrani. S obzirom utvrđene tragove na mjestu događaja - loptu koja je nakon prometne nesreće pronađena na lijevom rubu kolnika ispod traktora, i tragove krvi koji su pronađeni na lijevoj bankini, vještak je zaključio da je do kontakta između traktora i mlt. M. B. došlo oko 0,2 do 0,6 m od lijevog ruba kolnika u lijevo, dakle izvan kolnika, s lijeve strane, gledano u smjeru kretanja traktora. Nadalje, vještak je uzeo da se mlt. M. B., pretrčavajući cestu, kretao brzinom od 12 km/h, a u trenutku kad je stupio na kolnik traktor je bio udaljen 6,2 m od mjesta kontakta i u slučaju da se traktor gibao po kolniku do prometne nesreće ne bi došlo. S obzirom na trenutak kada je kretanje mlt. M. B. bilo jasno vidljivo i uz pretpostavku da reagiranje vozača započne u tom trenutku, prosječan vozač traktora je kočenjem mogao izbjeći kontakt s pješakom u slučaju da se gibao brzinom od oko 16 km/h ili manjom, te je naveo, a u slučaju da je traktor tehnički bio ispravan, da se ova prometna nesreća mogla izbjeći kočenjem traktora.
10.3. Liječnik vještak dr. A. B., u svom pisanom nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2020,. je iskazao da je do kolizije mlt. M. B. i prednjeg dijela traktora došlo bliže lijevom rubu kolnika, a nakon kolizije tijelo istog je bilo odbačeno put naprijed te pada na travu pored kolnika, time da je prednji lijevi kotač traktora zahvatio lice te prešao preko glave djeteta, kada nastaju i ozljede i to prijelom svoda i baze lubanje s nagnječenjem i prskanjem parenhima velikog i malog mozga , nakon čega je nastupila njegova smrt.
10.4. Na raspravi od 22. travnja 2021. provedeno je kombinirano prometno- sudskomedicinsko vještačenje.
10.5. Suprotno naprijed iznesenom stavu optuženika, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, a posebno onog što je utvrdio vještak za promet ing. P. Š. u svezi nastanaka i dinamike prometne nesreće do koje je došlo kritične zgode na cesti u T., ispravno našao dokazanim da je optuženik, zbog kršenja prometnih propisa iz ZOSPC-a, budući da je upravljao neregistriranim i tehnički neispravnim traktorom, tom prilikom ugrozio druge sudionike u prometu te je prednjim dijelom traktora naletio na mlt. M. B., koji je pretrčavao cestu, a koji je od zadobivenih ozljeda preminuo.
10.6. Za opstojnost inkriminiranog kaznenog djela nije odlučno je li do primarnog kontakta između traktora i tijela mlt. M. B. došlo s lijeve strane lijevog kolničkog traka, za oko 0,2 do 0,6 m od lijevog ruba kolnika, kako je to utvrdio prometni vještak, ili bliže lijevom rubu kolnika, kako je to naveo liječnik vještak, jer se radi o zanemarivoj razlici u pogledu mjesta naleta koja nije od utjecaja na uzročno-posljedičnu vezu nastanka prometne nesreće. Iz istog razloga, kako je to i naveo prometni vještak, nije bitno ni to je li se mlt. M. B. u trenutku primarnog kontakta između traktora i njegova tijela, nalazio u prignutom položaju, kako su to iskazali i neki svjedoci, ili se nalazio u uspravnom položaju.
10.7. Ono što je bitno, a koju činjenicu nitko u postupku nije osporio, je da traktor kojim je kritične zgode upravljao optuženika, osim što nije bio registriran, također nije bio niti tehnički ispravan, budući da mu nije funkcionirao kočioni sustav, i kao takav, sukladno članku 236. stavku 1. ZOSPC-a, nije smio sudjelovati u prometu. Naime, kako je to utvrdio prometni vještak, svako gibanje predmetnog traktora s tehničko sigurnosnog stanovišta je bilo rizično, a ta činjenica, i bez bilo kakvog dodatnog stručnog obrazloženja, je svakome jasna.
10.8. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva obrana optuženika kako nije znao da bi njegov traktor bio tehnički neispravan. Radi se očito o pokušaju optuženika da od sebe otkloni kaznenu odgovornost budući da je uporaba kočnice u vožnji vrlo učestala, gotovo konstantna radnja, te s tim u vezi prometni vještak s pravom navodi da se ta tehnička neispravnost morala jasno uočiti, što vrijedi za sve osobe koje imaju položen vozački ispit, ili imaju elementarna znanje o upravljanju vozilima ili radnim strojevima.
10.9. Slijedom navedenog ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da zbog neispravnost kočionog sustava optuženik nije mogao kontrolirati gibanje traktora u trenutku kad je mlt. M. B. započeo pretrčavati cestu, pa niti poduzeti kočenje, jer bi se u suprotnom, pri brzini od 10 km/h traktora, kako je to zaključio vještak za promet, uspio zaustaviti i izbjeći nalet na istog, budući da mu je mlt. M. B., u trenutku kad je započeo pretrčavati cestu, bio jasno vidljiv. Prema tome, nema nikakve sumnje u to da je navedena tehnička neispravnost traktora kojim je upravljao optuženik u uzročno-posljedičnoj vezi s naletom i pregaženjem mlt. M. B. i to nakon što je optuženik traktorom prešao na lijevi kolnički trak, a u konačnici i nešto izvan lijevog ruba kolnika, kako je to utvrdio vještak za promet, gdje je prednjim dijelom traktora naletio na mlt. M. B..
10.10. Što se tiče ostalih odredbi iz članka 76. stavka 1. točke 2. te članka 46. stavka 1. i članka 47. stavka 1. ZOSPC-a, koje se u činjeničnom opisu navode da ih je optuženik prekršio, suprotno žalbenim navodima istog, postupanje protivno tim odredbama je također dovelo do prometne nesreće.
10.11. Naime, u članku 76. stavku 1. točki 2. ZOSPC-a je propisana obveza vozača da je dužan upotrijebiti zvučni znak upozorenja kad god to zahtijevaju razlozi sigurnosti u prometu, a osobito ako se pokraj kolnika nalaze djeca koja ne obraćaju pažnju na kretanje vozila. Kako je optuženik u svojoj obrani naveo da je već na oko 25 do 30 metar ispred sebe uočio nekoliko djece koja su se igrala na betoniranoj površini pokraj kolnika, shodno citiranoj zakonskoj odredbi bio je dužan upotrijebiti zvučni znak. To iz razloga jer je notorno da zbog nezrelosti psihofizičkih funkcija djeca nemaju razvijen osjećaj opreza, pa su vozači, zbog njihove nepredvidljivosti u ponašanju, u situaciji kad se nalaze blizu kolnika, dužni postupiti s osobitim oprezom i prilikom nailaska s vozilom ih upozoriti na to, a što kritične zgode optuženik nije poduzeo prije nego je mlt. M. B. započeo pretrčavati cestu kako bi ga pravovremeno upozorio na nailazak s vozilom.
10.12. Također, u članku 46. stavku 1. i članku 47. stavku 1. ZOSPC-a propisano je da vozač motornog vozila mora za kretanje u prometu koristiti isključivo kolnik, te se kretati desnom stranom kolnika, kojih se propisa optuženik nije pridržavao te je s traktorom skrenuo u lijevi prometni trak, a potom i izvan kolnika gdje je i došlo do naleta na mlt. M. B..
10.13. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo rekonstrukciju događaja, budući da su na temelju izvedenih dokaza sve bitne okolnosti događaja - način i brzina kretanja traktora kojim je upravljao optuženika, tehnička ispravnost traktora, mjesto i način kretanja mlt. M. B. te mjesto naleta traktora na istog, nedvojbeno utvrđene, pa rekonstrukcija ne bi dovela do boljeg ni potpunijeg činjeničnog utvrđenja prometne nesreće.
10.14. Isto tako, nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao provesti novo prometno vještačenje po drugom vještaku, jer je prometni vještak ing. P. Š., na temelju utvrđenih parametara, vrlo temeljito analizirao cjelokupnu dinamiku događaja te je iznio vrlo određene i argumentirane zaključke u svezi prometne nesreće, koje kao stručne i objektivne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9.6. Zbog svega naprijed iznesenog, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud ocjenom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je ispravno zaključio da se u njegovom ponašanju stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. i 3. KZ/97., za koje ga je proglasio krivim.
10. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi zbog odluke o kazni ističe da mu sud, osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, nije cijenio sve olakotne okolnosti - protek vremena od počinjenog kaznenog djela, činjenicu da ima preko 80 godina i da je lošeg zdravstvenog stanja, da do sada nije ni kazneno ni prekršajno kažnjavan, njegove imovinske prilike i ponašanje nakon počinjenog djela, te mu je izrekao prestrogu kaznu.
10.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je kao olakotno optuženiku cijenio dob i dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao.
10.2. Slijedom naprijed navedenog neutemeljen je žalbeni navod optuženika da mu pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud kao olakotno nije cijenio prijašnji život i raniju neosuđivanost.
10.3. Točno je da kao olakotno prvostupanjski sud optuženiku nije cijenio protek vremena od počinjenja djela (12 godina) te njegovo ponašanje nakon prometne nesreće s obzirom da iz iskaza svjedokinje J. B., majke mlt. M. B., proizlazi da joj je idućeg dana u bolnici prišao te se raspitivao za istog te izrazio kajanje.
10.4. Nema nikakve sumnje da naprijed navedene okolnosti također imaju određeni olakotni karakter, međutim, imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, a posebno činjenicu da je mlt. M. B. smrtno stradao zbog grubog kršenja više prometnih propisa od strane optuženika koji se upuštao u vožnju s tehnički posve neispravnim traktorom, kao i činjenicu da je u to vrijeme mlt. M. B. imao samo osam godina, te okolnosti prevladavaju u odnosu na sve naprijed navedene olakotne okolnosti, koje u konkretnom slučaju nemaju onaj značaj koji im pridaje optuženik. Pri tome je bitno za navesti da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao minimalnu kaznu budući da je za inkriminirano kazneno djelo iz članka 273. stavka 1. i 3. KZ/97., propisana kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina.
10.3. Prema tome, i ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, na temelju ispravno utvrđenih olakotnih okolnosti, a imajući u vidu ličnost optuženika i stupanj krivnje (neizravna namjera), sve te okolnosti pravilno valorizirao te ga je slijedom toga ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Izrečenom kaznom će se postići sve oni ciljevi specijalne i generalne prevencije koji su predviđeni u članku 50. KZ/97., a osim toga ta kazna predstavlja adekvatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te će se njome postići i pravednost u kažnjavanju za teške oblike kaznenih djela.
11. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi zbog odluke o troškovima kaznenog postupka ističe da je prvostupanjski sud optuženika neopravdano oslobodio obveze naknade tih troškova.
11.1. Obrazlažući svoju žalbu državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o troškovima kaznenog postupka prihvatio to je isti umirovljenik s mirovinu u iznosu od 1.900,00 kuna, međutim, nije naveo nikakve razloge glede njegova imovinskog stanja te nije provjerio podatke od Porezne uprave u pogledu njegovih eventualnih dodatnih prihoda, kao i obveze uzdržavanja osoba koje je dužan uzdržavati.
11.2. Bez obzira na to što je prvostupanjski sud u odnosu na loše imovno stanje zbog kojeg je optuženika oslobodio obveze da naknadi troškove kaznenog postupka naveo šture razloge, ova odluka suda je ispravna. Naime, optuženik je u svojoj obrani, i prije podizanja optužnice, naveo da, osim mirovine koju prima, nema nikakvih drugih prihoda i da upravo zbog lošeg financijskog stanja nije ni registrirao traktor, time da od te mirovine uzdržava sebe i svoju ženu. Vjerodostojnost ovih tvrdnji optuženika prvostupanjski sud nije imao razloga dovesti u pitanje, a kako su ti podaci nedvojbeno bili poznati i državnom odvjetniku koji tijekom postupka nije zatražio da se oni provjere, iako je i sam mogao zatražiti relevantne dokaze o tom pitanju, očito ih je i sam cijenio kao istinite. Prema tome, s obzirom na malu visinu mirovine koju optuženika prima, sud je pravilno utvrdio da je njegovo imovinsko stanje loše te ga je ispravno oslobodio od obveze naknade troškova kaznenog postupka jer bi plaćanje tih troškova doveo u pitanje uzdržavanje sebi i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, slijedom čega je žalba državnog odvjetnika u tom dijelu neosnovana.
U odnosu na žalbu na presudu kojom se optužba odbija
12. U odnosu na kazneno djelo iz članka 273. stavka 1. i 2. KZ/97. koje djelo je državno odvjetništvo optuženiku također stavilo na teret, prvostupanjski je sud, s obzirom da je nastupila zastara kaznenog progona, na temelju članka 452. stavka 1. točke 6. ZKP/08., protiv optuženika donio presudu kojom se za to djelo odbija optužba, s tim da je u razlozima pobijane presude sud naveo da ovo kazneno djelo ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 123. stavku 2. KZ/11.
12.1. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod državnog odvjetnika koji smatra da inkriminirano kazneno djelo iz članka 273. stavku 2. KZ/97. ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu prouzročenja smrti iz nehaja iz članka 113. KZ/11. Naime, ovakav stav državnog odvjetnika pravno je posve pogrešan jer, kad bi tome bilo tako, u tom slučaju optuženik bi se teretio da je smrt žrtve mlt. M. B. istodobno prouzročio i kaznenim djelo iz članka 272. stavka 1. i 3. KZ/97. i djelom iz članka 113. KZ/11.
13. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 15. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić Jergović,v.r.
