Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-460/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., OIB: ., iz S. B., koju zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tužene R. H., OIB: ..., za Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa državno odvjetništvo u O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2022., u prisutnosti tužiteljice osobno, opunomoćenika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženice A. J., 15. studenog 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., isplatiti tužiteljici M. S., OIB: ..., iz S. B., na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 5.924,16 kuna (pet tisuća devetsto dvadeset četiri kune i šesnaest lipa) / 786,27 eura (sedamsto osamdeset šest eura i dvadeset sedam centi)[1] zajedno s zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 2016. do isplate, kao i na ime regresa iznos od 1.250,00 kuna (tisuću dvjesto pedeset kuna) / 165,90 (sto šezdeset pet eura i devedeset centi)[2] zajedno s zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., naknaditi tužiteljici M. S., OIB: ..., iz S. B., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna (četiri tisuće šesto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) / 622,14 eura (šesto dvadeset dva eura i četrnaest centi)[3] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. studenog 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. ožujka 2020. podnijela tužbu Općinskom sudu u Slavonskom Brodu kojom potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i regres za 2016. za vrijeme rada u Općinskom sudu u Zadru i djelomičnom Općinskom sudu u Slavonskom Brodu. Budući da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe zaposlena na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu kao viša sudska savjetnica, Vrhovni sudu Republike Hrvatske je, na prijedlog Općinskog suda u Slavonskom Brodu, 16. lipnja 2020. donio rješenje kojim se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Osijeku.

2. 1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Zadru od 23. listopada 2015. raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika na određeno vrijeme do 7. srpnja 2016., radi provođenja postupka obnove i osnivanja zemljišnih knjiga. Navodeći kako je radni odnos kod Općinskog suda u Zadru trajao više od osam mjeseci, tužiteljica smatra kako je sukladno čl. 77. Zakona o radu stekla pravo na godišnji odmor za 2016. Ističe kako je u svibnju 2016. na zahtjev poslodavca, dostavila Uredu predsjednika Općinskog suda u zadru zahtjev za korištenje godišnjeg odmora za 2016., a sve u svrhu izrade rasporeda korištenja godišnjeg odmora za 2016. Tom prilikom joj je rečeno kako je stekla pravo na godišnji odmor u trajanju od 27 radnih dana, te je podnijela zahtjev na način da koristi godišnji odmor u trajanju od 14 dana u razdoblju od 25. srpnja do 15. kolovoza 2016. Tužiteljica navodi kako godišnji odmor nije iskoristila budući da joj je 7. srpnja 2016. prestao radni odnos, te smatra kako sukladno čl. 82. Zakona o radu ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, zbog čega je 1. kolovoza 2016. poslodavcu uputila zahtjev za isplatu naknade umjesto godišnjeg odmora za 2016., a na što se poslodavac oglušio. Tužiteljica ističe kako nikada nije primila rješenje o godišnjem odmoru za 2016. uz objašnjenje poslodavca da se isto nije moglo izraditi budući da je mandat čelnika tijela isticao 30. lipnja 2016., te da je odluku o korištenju godišnjeg odmora imao donijeti novoizabrani predsjednik. Međutim, tužiteljica ni nakon tog datuma, a sve do prestanka radnog odnosa, nije primila rješenje o godišnjem odmoru, niti joj je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor.

2. 2. Tužiteljica tužbom također potražuje i isplatu regresa za 2016. Navodi kako joj isti nije isplaćene od strane Općinskog suda u Zadru, uz obrazloženje tog suda da će imati pravo na isplatu regresa nakon ostvarenih šest mjeseci rada na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, na kojem je zaposlena od 1. kolovoza 2016., odnosno kada radom na istom sudu stekne pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Tužiteljica ističe kako joj je upitom kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu rečeno kako će tek nakon šest mjeseci rada, u veljači 2017., steći pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, ali ne i pravo na isplatu regresa za 2016.

2.3. Tužiteljica smatra kako je u cijelosti ostvarila pravo na godišnji odmor i pravo na regres za 2016., a koja joj se prava ne priznaju, pa stoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženici isplatu iznosa od 5.924,16 kuna na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor i iznosa od 1.250,00 kuna na ime neisplaćenog regresa, zajedno s zakonskom kamatom tekućom od 7. srpnja 2016. do isplate, te naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno s zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. 1. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako godišnji odmor službenik i namještenik ostvaruje u skladu s Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom, a o načinu korištenja godišnjeg odmora odlučuje poslodavac, vodeći računa o potrebama službenika odnosno namještenika i potrebama službe. Tuženica ne spori navode tužiteljice koji se odnose na radno mjesto i trajanje radnog odnosa tužiteljice kod Općinskog suda u Zadru, te navodi kako je točno da je tužiteljica, postupajući po zahtjevu suda, 31. ožujka 2016. dostavila zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u kojem je navela kako želi iskoristiti godišnji odmor u trajanju od 25. srpnja do 16. kolovoza 2016. Tuženica ističe kako se sukladno čl. 23. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/2013., 150/2013., 153/2013. i 71/2016., dalje: Kolektivni ugovor) rješenje o korištenju godišnjeg odmora donosi najkasnije 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Budući da je radni odnos tužiteljice u Općinskom sudu u Zadru prestao 7. srpnja 2016., tuženica ističe kako nije moglo biti doneseno rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 25. srpnja do 16. kolovoza 2016.

3.2. Tuženica navodi kako se pravo na isplatu regresa iz čl. 50. Kolektivnog ugovora vezuje uz ostvarivanje prava na godišnji odmor i njegovo korištenje, te da je poslodavac dužan isplatiti regres najkasnije prije početka korištenja godišnjeg odmora za godinu za koju se regres isplaćuje. Kako je radni odnos tužiteljice prestao 7. srpnja 2016. i nije doneseno rješenje o korištenju godišnjeg odmora niti je tužiteljica isti mogla koristiti jer joj je prestao radni odnos, tuženica smatra kako nije bilo moguće ni isplatiti regres.

3.3. Slijedom iznesenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obvezati tužiteljicu na snošenje troškova parničnog postupka.

4. Tužiteljica je 30. rujna 2016. podnijela nadležnom državnom odvjetništvu u S. B. zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev nije prihvaćen, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv R. H. sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.

- dalje: ZPP).

5. Budući da se tijekom postupka izmijenio sastav suda, odnosno došlo do presignacije predmeta na novog rješavatelja, sukladno čl. 315. st. 3. ZPP- a glavna rasprava počela je iznova.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Rješenje o rasporedu (list 8 spisa), Zahtjev za isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora za 2016. od 1. kolovoza 2016. (listovi 10 i 11 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 12-14 spisa), Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 15 spisa), platne liste za isplatu plaće tužiteljice (stranice 41-51 i 59 spisa), Očitovanje općinskog suda u Zadru od 20. listopada 2021. (stranica 53 spisa) i ostalu dokumentaciju u spisu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku budući da tuženica nije osporavala činjenične navode iz tužbe, dok je dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje S. P., čije je saslušanje predloženo na okolnost utvrđivanja činjenice kada je od radnika zatraženo da predaju prijedlog za korištenje godišnjeg odmora, odbio iz razloga što činjenice koje bi se eventualno utvrđivale saslušanjem navedene svjedokinje nisu bitne za odluku u postupku.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. S obzirom na odgovor na tužbu, u postupku nisu bile sporne odlučne činjenice, odnosno da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme bila zaposlena u Općinskom sudu u Zadru u razdoblju od 23. listopada 2015. do 7. srpnja 2016., da je podnijela zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u kojem je navela kako želi koristiti godišnji odmora u trajanju od 14 dana, i to od 25. srpnja do 15. kolovoza 2016. na koji zahtjev nije odgovoreno niti je doneseno rješenje o korištenju godišnjeg odmora, da je tužiteljica od 1. kolovoza 2016. zaposlena u Općinskom sudu u Slavonskom Brodu gdje joj je rečeno da će pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora steći nakon šest mjeseci rada u tom sudu, odnosno u veljači 2017., uslijed čega tužiteljica nije koristila godišnji odmor za 2016.

10. Sporno je materijalnopravno pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, te pravo isplatu regresa u slučaju kada nije koristila godišnji odmor.

11. Sukladno čl. 82. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje: ZOR) u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije koristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Iz same zakonske odredbe proizlazi kako je za isplatu navedene naknade relevantna samo činjenica nekorištenja godišnjeg odmora zbog prestanka ugovora o radu, pri čemu nisu bitne okolnosti zbog kojih je došlo do nekorištenja godišnjeg odmora. Stoga, budući da joj je prestao radni odnos, a nije koristila godišnji odmor, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora neovisno o razlozima nekorištenja istog.

12. U odnosu na zahtjev za isplatom regresa, pravo na isplatu regresa tužiteljici pripada u skladu s Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/2013., dalje: KU/13) kojim je u članku 50. ugovoreno kako će Vlada službeniku i namješteniku isplatiti regres za korištenje godišnjeg odmora, najkasnije do dana početka korištenja godišnjeg odmora. Iako se pravo na isplatu regresa najčešće vezuje za samu činjenicu korištenja godišnjeg odmora, ovaj sud smatra kako se poslodavac ne može osloboditi obveze isplate regresa ukoliko je sam onemogućio radniku korištenje godišnjeg odmora, a na koji godišnji odmor je radnik ostvario pravo.

13. Sukladno čl. 76. ZOR-a radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Radnik ostvaruje pravo na puni godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada, sukladno čl. 77. ZOR-a. Člankom 78. st. 2. ZOR-a propisana je iznimka od gore navedenog, na način da radniku kojem u kalendarskoj godini prestaje radi odnos za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo samo na razmjerni dio godišnjeg odmora, a koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora na koji bi radnik imao pravo sukladno zakonu, kolektivom ugovoru, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Iz navedenog proizlazi kako bi tužiteljica radom u Općinskom sudu u Zadru za 2016. ostvarila pravo samo na razmjerni dio godišnjeg odmora.

14. Pravo na godišnji odmor i razmjerni dio godišnjeg odmora državnih službenika i namještenika regulirano je i kolektivnim ugovorom. Pravo na godišnji odmor regulirano je člankom 17. KU/13, koji je sadržajno istovjetan zakonskom tekstu. Međutim, sukladno čl. 18. KU/13, pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u visini jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec rada službenik i namještenik ostvaruje ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije ostvario pravo na puni godišnji odmor, jer nije proteklo 6 mjeseci neprekidnog rada, i ako mu radni odnos prestaje prije nego navrši šest mjeseci neprekidnog rada. U skladu s tumačenjem Zajedničke komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 1/18 od 11. siječnja 2013. razmjerni dio godišnjeg odmora iz članka 18. Kolektivnog ugovora ne odnosi se na službenike i namještenike koji imaju više od šest mjeseci neprekidnog rada, bez obzira kada im prestaje služba odnosno radni odnos. Stoga, iako je tužiteljici prestao radni odnos 7. srpnja 2016., budući da je ostvarila više od šest mjeseci neprekidnog rada u Općinskom sudu u Zadru, primjenom najpovoljnijeg prava u skladu s čl. 9. st. 3. ZOR-a, tužiteljica je na temelju odredaba kolektivnog ugovora ostvarila pravo na puni godišnji odmor za 2016.

15. U skladu s prethodno navedenim, pogrešno je i tumačenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu da bi tužiteljica pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ostvarila tek nakon šest mjeseci rada na tom sudu, odnosno tek u veljači 2017., te je Općinski sud u Slavonskom Brodu morao omogućiti tužiteljici korištenje razmjernog dijela godišnjeg odmora ostvarenog radom na tom sudu.

16. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zahtjev za korištenje godišnjeg odmora dostavila u svibnju 2016., dok tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako je isti zahtjev dostavljen 31. ožujka 2016. Točan datum podnošenja zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora nije odlučna činjenica u ovom postupku pa je sud nije ni utvrđivao, budući da bi podnošenjem zahtjeva i jednog i drugog datuma, prema stavu ovog suda, tuženici kao poslodavcu bilo ostavljeno dovoljno vremena da ga razmotri. Radnik ima pravo podnijeti zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u trajanju i u razdoblju koje on želi, dok je obveza poslodavca da zahtjev razmotri i ukoliko smatra da je osnovan u skladu s čl. 85. ZOR-a utvrdi raspored korištenja godišnjeg odmora, a ukoliko smatra da nije osnovan, o tome pravodobno obavijesti radnika.

17. Tuženica se poziva na čl. 23. st. 2 Kolektivnog ugovora, sukladno kojem se rješenje o korištenju godišnjeg odmora donosi najkasnije 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Međutim, sukladno stavku 1. istog članka, čelnik tijela najkasnije do kraja travnja donosi plan korištenja godišnjeg odmora, a na osnovu kog plana se donosi posebno rješenje kojim se službeniku utvrđuje trajanje godišnjeg odmora na koje službenik ima pravo, te vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Dakle, obveza čelnika tijela je bila da vodeći računa o pisanoj želji svakog pojedinog službenika u skladu s čl. 21. st. 2. KU/13, odnosno zahtjevu za korištenje godišnjeg odmora, do kraja travnja donese plan korištenja godišnjeg odmora u svrhu izrade kojeg je morao i razmotriti zahtjev tužiteljice i isti odbiti ukoliko nije moguće postupiti u skladu s njim.

18. Stoga, budući da je tužiteljica u skladu s zakonom i kolektivnim ugovorom ostvarila pravo na godišnji odmor za 2016., a koji nije koristila propustom tuženice kao poslodavca, ovaj sud smatra kako tužiteljici pripada pravo i na isplatu regresa za 2016.

19. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, budući da je tuženica na ročištu održanom 29. rujna 2022. izjavila kako u slučaju da sud nađe osnovanu pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ne osporava visinu istog.

20. Visina zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. i 29/18 - dalje: ZOO. U odnosu na zahtjev za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, kamata počinje teći idućeg dana od dana prestanka radnog odnosa, odnosno 8. srpnja 2016., dok kamata na iznos dosuđen na ime regresa počinje teći 1. kolovoza 2016. budući da je čl. 7. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 71/2016.) ugovoreno kako će Vlada RH državnim službenicima regres za 2016. isplatiti najkasnije do 31. srpnja 2016.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.

– dalje u tekstu: ZPP). Trošak svake pojedine radnje odmjeren je u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, pa tako za sastav tužbe tužiteljici pripada pravo na 75 bodova (sukladno odredbi Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje u tekstu: OT), za sastav podneska od 22. rujna 2021. – 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. OT) i za zastupanje na ročištima održanim 8. rujna 2021., 28. listopada 2021. i 29. rujna 2022., – po 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. OT), odnosno ukupno 375 bodova. Kako vrijednost boda sukladno Tbr. 50. OT iznosi 10,00 kuna, tužiteljici pripada pravo na 3.750,00 kuna, a što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 4.687,50 kuna, o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Na sve dosuđene troškove dosuđena je i zatezna kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.).

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 15. studenog 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku

2. tuženici