Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj 17 P-67/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužiteljice A.T. (OIB: …) iz V…, kao pravne slijednice iza dosadašnjeg tužitelja I.T., zastupane po punomoćnici A.K.K., odvjetnici iz V., protiv tuženice A.S. (OIB: …) iz V., zastupane po punomoćniku I.B., odvjetniku iz V., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 27. rujna 2022. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice te tuženice osobno i z. punomoćnika I.D. , odvjetnika iz Zagreba, dana 15. studenog 2022. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuje se da je tužiteljica A. T. (OIB: …) iz V., kao pravna slijednica iza I.T. iz V., dosjelošću stekla pravo vlasništva na:

NEKRETNINAMA:

Upisanima u zemljišnoknjižni uložak broj 431 k.o. S. i to:

- kč.br. 181/390, šuma M. od 489 čhv

- kč.br. 181/416, šuma M. od 466 čhv

što joj je tuženica A.S. (OIB: 92870216456) iz V., dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnica predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 5.272,80 kuna/ 699,82 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 1.750 kuna/232,26 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

IV Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.906,25 kuna/518,45 eura¹, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj I.T. je dana 24. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženice A.S. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže označenima u izreci ove presude.

2. Tužitelj u tužbi navodi da na nekretninama upisanima u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel u Vrbovcu u zemljišnoknjižnom ulošku broj 431 k.o. S. i to kč.br. 181/390, šuma M. od 489 čhv i kč.br. 181/416, šuma M. od 466 čhv dolazi upisana tuženica A.S. u cijelosti.

3. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da na predmetnim nekretninama u katastarskom operatu dolazi upisan tužitelj koji je i stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina. Nadalje navodi da je predmetne nekretnine otac tužitelja I.T. S.T. stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa F.J. Pokojni F.J je pak predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa svojim pokojnim ocem J.J. 1962. godine. Dana 21. ožujka 2006. otac tužitelja S.T. darovao je predmetne nekretnine svome sinu I.T., ovdje tužitelju.

4. Tužitelj u tužbi navodi da su on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu nekretnina koje su predmet ovog postupka već preko 50 godina, te da je tuženici A.S. to poznato jednako kao i činjenica da je njeno pravo vlasništva tek formalno obzirom da niti ona niti njezini pravni prednici predmetne nekretnine nisu nikada uživali.

5. U odgovoru na tužbu tuženica A.S. navodi da je tužiteljev pravni prednik J.J. zajedno sa svojom suprugom M. dana 30. rujna 1939. pismeno priznao da je isključivi vlasnik obiju spornih čestica J. B. te da je njihovo pismeno priznanje ovjereno kod tadašnjeg javnog bilježnika D.M. iz K.. Tuženica nadalje navodi da je J.B. bio njezin djed po majci.

6. U odgovoru na tužbu tuženica nadalje navodi da je njezinog djeda J. B. nakon njegove smrti naslijedila njezina majka, odnosno njegova kćer M.O. koja je zatim te iste dvije čestice kao upisana vlasnica u zemljišnoj knjizi prenijela na nju, svoju kćer i to Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 4. kolovoza 1989.

7. Tuženica A.S. nadalje navodi kako je ona zajedno sa svojim pravnim prednicima u neprekinutom vlasništvu nekretnina koje su predmet ovoga postupka od 1939. te da to svoje vlasništvo nikada nikome nisu prepuštali niti prenosili. Tuženica navodi kako su tužitelj I.T. i njegovi pravni prednici S.T. i F.J.iste čestice stjecali od nevlasnika.

8. U podnesku od 24. veljače 2020. tužitelj I.T. naveo je da nije sporno da je njegov pravni prednik J.J. 1939. potpisao očitovanje da je isključivi vlasnik obiju spornih čestica J.B., odnosno pravni prednik tuženice, no očito se radilo o pogrešci ili pogrešnoj identifikaciji čestica čije je vlasništvo trebalo priznati. Tužitelj je nadalje naveo da niti tuženica niti njezini pravni prednici nisu nikada bili u posjedu nekretnina koje nose oznaku kč.br. 181/416 i kč.br. 181/390, a upisane su u zemljišnoknjižni uložak broj 431 k.o. S., pa stoga nisu niti mogli steći pravo vlasništva dosjelošću.

9. Tužitelj I.T. naveo je da je iz Katastarskog posjedovnog nacrta Općine S. vidljivo da je došlo do pogreške jer iz njega proizlazi da je pokojni J.J., osim čestica koje su predmet ovog postupka bio upisan i kao posjednik susjednih čestica i to kč.br. 181/389 i kč.br. 181/417 koje čestice u zemljišnim knjigama sada dolaze upisane na ime tužene, međutim upis prava vlasništva proveden je tek temeljem Rješenja o zemljišnoknjižnom ispravnom postupku iz 1999.

10. Tijekom postupka tužitelj I.T. je preminuo pa je sud svojim rješenjem poslovni broj P-1505/2019 od 28. listopada 2020. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tužitelja, a dok nasljednici ili staratelj ostavine ne preuzme postupka ili dok ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti ne pozove da to učine.

11. U podnesku od 19. studenog 2020. punomoćnica tužitelja je obavijestila sud ja nasljednica tužitelja A.T. preuzima postupka u ovoj pravnoj stvari. Sud je rješenjem poslovni broj P-…/… od 29. prosinca 2020. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari te je pozvao nasljednicu A.T. da stupi u parnicu umjesto pokojnog tužitelja I.T..

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4 i 15), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 5-8), darovni ugovor (list 9-12), povijest promjena na katastarskim česticama (list 13-14), odgovor na tužbu (list 17-19), očitovanje (list 20-22), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 23-24), rješenje o ispravku (list 25-26), posjedovni list (list 27-28), izvadak iz zemljišne knjige (list 29-49), rješenje Odjela za katastar nekretnina V., (list 41-43), podnesak tužitelja od 24. veljače 2020. (list 45-46), katastarski posjedovni nacrt Općine S. (list 47-52), izvadak iz zemljišne knjige (list 53), Rješenje Državne geodetske uprave (list 59-61), rješenje o prekidu postupka od 28. listopada 2020. (list 64-65), rješenje o nastavku postupka (list 74-75), iskaz mjerničkog vještaka Ž.B. (list 86), izvod iz katastarskog plana (94-95), iskaz svjedoka I.F. (list 98-99), iskaz svjedoka I.T. (list 99-100), iskaz svjedoka V.T. (list 102-103), iskaz svjedoka K.F. (list 104-105), iskaz tužiteljice A.T. kao stranke (list 106-108) i iskaz tuženice A.S. kao stranke (list 108-110) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj Z-…/....

13. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 55/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

14. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je nekretnine koje su predmet ovoga postupka njezin pravni prednik I. T. stekao temeljem darovanja od svoga oca S.T. 2006., dok ih je on stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa F.J. iz N.. Tužiteljica nadalje navodi da je te nekretnine F.J. stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa svojim pokojnim ocem J.J. 1962. Kako ona i njezini pravni prednici navedene nekretnine uživaju već više od 50 godina te nikada nije bilo sporova oko vlasništva ili posjeda na tim nekretninama niti ih je ikada itko ometao u uživanju te zemlje, tužiteljica traži da se utvrdi da je ona temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

15. Obzirom da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da su njezini pravni prednici stupili u posjed predmetnih nekretnina 13. srpnja 1962. (kada je J. J. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa F.J.i I.J) na konkretni slučaj primjenjuju se odredbe Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) te odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 91/92 i 77/92, dalje ZOVO).

16. Odredbom paragrafa 1452. OGZ propisano je da ako se zastarjelo pravo uslijed zakonitog posjeda prenosi u isto vrijeme na koga drugoga, zove se pravo dosjeđeno, a način taj stečenja zove se dosjelost.

17. Odredbom paragrafa 1460. OGZ propisano je da osoba koja steče kroz dosjelost mora doista posjedovati rečenu stvar ili pravo, a uz to posjed mora biti zakonit, pošten i istinit te treba trajati kroz cijelo vrijeme zakonom određeno.

18. U paragrafu 1461. OGZ propisano je da je zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena i isplata.

19. U paragrafu 1463. OGZ propisano je da posjed mora biti pošten, dok je u paragrafu 326. OGZ propisano da je pošteni posjednik onaj posjednik koji drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je stvar koju posjeduje njegova.

20. Odredbom paragrafa 32. OGZ propisano je da poštenje ili nepoštenje posjeda presuđuje sudac u slučaju pravne raspre. Propisano je i to da se u dvojbi uzima da je posjed pošten.

21. U paragrafu 1464. OGZ propisano je da posjed mora biti istinit, dok je u odredbi paragrafa 345. OGZ propisano da je neistinit onaj posjed u koji se ušlo silom, potajno s lukavstvom ili molbom. Istinit posjed je dakle onaj posjed koji nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

22. U paragrafu 1468. OGZ propisano je, između ostaloga, da se dosjelost nepokretne stvari koja nije uknjižena na onoga koji doista posjeduje završava poslije 30 godina.

23. U konkretnom slučaju dosjelost je započela 13. srpnja 1962., kada je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju između I.J. i F.J., kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i njihovog oca J.J. (list 5-6), kao primatelja uzdržavanja s druge strane. U navedenom ugovoru navedene su između ostaloga i nekretnine koje nose oznaku kč.br. 181/390, šuma u Mokrice od 489 čhv i kč.br. 181/416, šuma u Mokrice od 466 čhv.

24. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. svibnja 1990. zaključen između F.J., kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te S.J., kao davatelja uzdržavanja s druge strane (list 7-8) utvrđeno je da su predmetne nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 431 k.o. S. i to kč.br. 181/390, šuma od 489 čhv i kč.br. 181/416, šuma u Mokrice od 466 čhv navedene u Ugovoru kao imovina F.J. koje nakon njegove smrti trebaju prijeći u nasljedstvo i posjed davatelja uzdržavanja S.J., kao što je to pod točkom II ugovora navedeno.

25. Uvidom u Darovni ugovor (list 9-11) utvrđeno je da je 21. ožujka 2006. zaključen ugovor o darovanju između V. (S.) T., kao darovatelja i I.T., kao daroprimatelja kojim ugovorom su obuhvaćene i nekretnine koje su predmet ovoga postupka a nose oznaku kč.br. 181/390, šuma u M. od 489 čhv i kč.br. 181/416, šuma u M. od 466 čhv. Daroprimatelj I.T. pravni je prednik tužiteljice A.T., koji je i pokrenuo ovaj postupak za utvrđenje prava vlasništva na navedenim nekretninama.

26. Uvidom u povijest promjena Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela za katastar nekretnina V. (list 13) utvrđeno je da od zadnje revizije u k.o. S. 1959. godine predmetne nekretnine dolaze upisane na posjednika J.J. Nadalje je utvrđeno da od 1992. sa imena J.J. prelaze na ime S. (V.) T. temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. 2006. sa imena posjednika V.T. prelaze na ime I.T. iz N.

27. Iz povijesti promjena vidljivo je da je posjed bio neprekinut od 1959. pa do 2019. preko pravnih prednika tužiteljice J.J., S.T. i I.T..

28. Iz iskaza svjedoka I.F. (list 98-99) proizlazi da on zna o kojoj je šumi riječ u ovom postupku obzirom da je on imao šumu koja neposredno međaši sa šumom koja je predmet ovoga postupka. Zna da je ta šuma bila šuma F.J. te zna da je obitelj T. s njim imala sklopljen ugovor. Što se tiče tuženice A.S. naveo je da gospođu poznaje iz viđenja te da zna da je ona naslijedila šumu od ljudi koji su bili gluho-nijemi. Proizlazi da se radi o šumi koja se nalazi do šume oko koje se vodi ovaj postupak. Naveo je da se sjeća da mu je djed govorio da ljudi koji su gluho-nijemi imaju šumu koja se nalazi do šume koju su T. naslijedili od J.

29. Iz iskaza svjedoka I.T. (list 99-100) proizlazi da on zna da je šumu koja je predmet ovoga postupka pokojni I.T. stekao temeljem zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pokojnim F.J.. Nadalje proizlazi da on zna da je F.J. umro prije trideset godina te da od tada I.T. uživa tu nekretninu. Naveo je da je on vlasnik šume koja je nekoliko parcela dalje od šume koju uživa obitelj T. Također se sjeća prema pričanjima da je u blizini šume koju je naslijedila obitelj T. i šuma koja se nalazila u vlasništvu M.O. koja ja majka tuženice A. S., no A. S. nikada nije vidio u toj šumi jer ista živi i radi u Nj.

30. Iz iskaza svjedoka V.T. (list 102-103) proizlazi da je ona majka tužiteljice A.T.. Proizlazi da je nekretnine koje su predmet ovoga postupka stekao još njezin pokojni svekar V.T. temeljem zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju sa F.J. te je on te nekretnine darovao svome sinu I.T. koji je njezin pokojni suprug. Proizlazi da nikada nije bilo nikakvih sporova oko predmetnih nekretnina niti im je itko ikada osporavao pravo posjeda i vlasništva nad istima. Što se tiče tuženice A.S. navela je da ona ima šumu koja neposredno međaši sa šumom koja je u vlasništvu njezine obitelji, a predmet je ovoga postupka te da tuženica nikada nije uživala nekretnine koje su u njihovom posjedu i vlasništvu. Proizlazi da je njezina obitelj tu šumu održavala i čistila te u istoj rušila drva za osobne potrebe od stupanja u posjed pred više od 35 godina i nikada nitko drugi nije polagao prava na tu zemlju.

31. Iz iskaza svjedoka K.F. (list 104) proizlazi da zna o kojoj se šumi radi u ovom postupku obzirom da je osobno sa pokojnim ocem tužiteljice I.T. odlazio u tu šumu izrađivati drva i čistiti šumu. Proizlazi da iz pričanja pokojnog I.T. zna da je tu šumu naslijedio iza susjeda kojega je dohranio te da mu je pokojni I.T. rekao da tuženica A.S. ima šumu koja međaši sa šumom koju je on naslijedio, a te dvije šume su razdijelili jarkom koji predstavlja među. Kako je tuženica A.S. stekla vlasništvo svoje šume njemu nije poznato. Svjedok je naveo da kada je odlazio sa pokojnim I.T. u šumu nikada tamo nije vidio niti tuženicu A.S. niti njezine pravne prednike. Tuženicu osobno poznaje jer je ona bila prijateljica njegove sestre te zna da je tuženica živjela u Nj., a kući je dolazila povremeno.

32. Iz iskaza tužiteljice kao stranke A.T. (list 106-108) proizlazi da nekretnine koje su predmet ovoga postupka a nose oznaku kč.br. 181/390 i kč.br. 181/416, a u naravi su šuma u jednom komadu za koju ona od djetinjstva zna da su u vlasništvu njezine obitelji jer je i osobno sa pokojnim stricem i pokojim ocem išla u tu šumu po drva. Proizlazi nadalje da su joj roditelji govorili da su tu šumu naslijedili od J. te da ta šuma međaši sa šumom koja je sada u vl asništvu gospođe S., ovdje tuženice. Zna da su njezini roditelji bili gluho-nijemi i živjeli su u S.. Proizlazi da sa druge strane šume za koju u ovom postupku traži utvrđenje prava vlasništva međaši I.F.. Proizlazi da nju i njezine pravne prednike nikada nitko nije ometao u nesmetanom uživanju predmetnih nekretnina niti je ona ikada u toj šumi vidjela tuženicu A. S.

33. Iz iskaza tuženice kao stranke A.S. (list 108-110) proizlazi kako su nekretnine koje nose oznaku kč.br. 181/390 i kč.br. 181/416 njezine nekretnine, a stekla ih je nasljeđivanjem od svoje pokojne majke M.O. koja ih je pak naslijedila iza svojeg pokojnog oca J.B.. Proizlazi da se ona sjeća da je to njezina šuma jer je kao malo dijete s roditeljima odlazila u šumu te joj je majka govorila da u M. imaju četiri šume te da je bila jako ponosna na to. Tuženica je navela da je ona otišla u Nj., ali zna da su njezini roditelji odlazili u tu šumu i kada je ona bila u Nj.. Ona zna da je njezin pokojni djed J.B. kupio dvije nekretnine koje su predmet ovoga postupka još 1939. o čemu je sastavljen dokument u K.. Nakon smrti njezinog pokojnog djeda J.B. te nekretnine naslijedila je njezina majka, a nakon nje nasljednik je ona. Proizlazi da je 2020. godine pokojni I.T. podnio žalbu na promjenu posjedovnog stanja na Katastru koja žalba je odbijena. Tuženica A.S. je navela da ona nakon povratka iz Nj. u H. nije bila sigurna gdje su međe od četiri šume koje je naslijedila iza pokojnih roditelja te da je iz tog razloga angažirala geodetu s kojim je otišla na lice mjesta u šume te joj je on točno pokazao koje su njezine šume. Tuženica A.S. je navela da je ona u gruntovnicu odnijela Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između nje i njezine pokojne majke M.O. još iz 1989. te je taj Ugovor proveden u zemljišnoj knjizi i dvije nekretnine koje su predmet ovoga postupka od tada u zemljišnoj knjizi stoje na njezino ime. Nakon toga je u Uredu za katastar V. ishodila da se upiše kao vlasnica predmetne šume te je u tome uspjela. Tuženica A.S. je navela da je F.J. bio sin od J.J. i M.J. koji su predmetnu šumu prodali njezinom pokojnom djedu J.B. 1939. godine. F.J. nije bio niti gruntovni niti katastarski vlasnik predmetnih nekretnina pa ostaje nejasno kako je on T. darovao zemlju kada to nije bila njegova zemlja jer su tu šumu još 1939. njegovi roditelji prodali njezinom djedu.

34. Dana 29. ožujka 2021. proveden je dokaz geodetskim vještačenjem radi identifikacije nekretnina na licu mjesta od strane mjerničkog vještaka i to nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj 431 k.o. S. i to kč.br. 181/390, šuma M. od 489 čhv i kč.br. 181/416, šuma M. od 466 čhv.

35. Iz iskaza mjerničkog vještaka Ž.B. (list 86) proizlazi da je nekretnine koje mu je tužiteljica A.T. pokazala identificirao kao kč.br. …/… i kč.br. …/… upisane u zemljišnoknjižni uložak broj … k.o. S. Naveo je da se predmetne nekretnine pružaju u smjeru istok-zapad te da se površina predmetnih nekretnina podudara u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu. Nadalje je naveo da sa nekretninama koje su predmet ovoga postupka neposredno međaše i to sa južne strane kč.br. …/… i kč.br. …/...

36. Na očevidu na licu mjesta u k.o. S. tuženica A.S. je navela kako su nekretnine koje je tužiteljica A.T. pokazala njezina šuma jer ih je naslijedila od svoje majke. Što se tiče nekretnina koje s predmetnim nekretninama međaše sa južne strane, a nose oznaku kč.br. …/… i kč.br. …/…, a koje u zemljišnoj knjizi stoje na nju, tuženica je navela da ona ne zna tko je te nekretnine prenio na nju.

37. Neposrednim opažanjem na licu mjesta raspravni sudac je utvrdio da se između nekretnina koje nose oznaku kč.br. …/… i kč.br. …/…, za koje tužiteljica tvrdi da su njezine i nekretnina koje nose oznaku kč.br. …/… i kč.br. …/…, koje u zemljišnim knjigama stoje na tuženicu i za koje tužiteljica tvrdi da je to šuma od tuženice, nalazi se jarak koji prema kazivanju tužiteljice predstavlja među između te dvije šume.

38. Na očevidu na licu mjesta tuženica A.S. je navela da je ona u šumu dovela mjernika da joj pokaže njezinu šumu. Navela je da joj je mjernik najprije pokazao nekretnine koje nose oznaku kč.br. …/… i kč.br. …/… koje i u zemljišnoj knjizi stoje na nju te joj je nakon toga rekao da na nju stoje i nekretnine koje nose oznaku kč.br. …/… i kč.br. …/… i savjetovao joj da ode u gruntovnicu i pita o čemu se radi.

39. Tuženica A.S. je navela da je ona znala da ima šumu na tom dijelu, ali je trebala geodetu da joj točno pokaže o kojoj se šumi radi jer u šumi nije bila par godina te je sve bilo zarašteno i nije se sama mogla snaći. Navela je da je ona živjela izvan H. te da zadnjih četiri do pet godina nije dolazila u šumu no obzirom da je željela napiliti drva za ogrjev pozvala je mjernika kako bi mogla porušiti drva u svojoj šumi.

40. Kako tužiteljica nema valjanu ispravu temeljem koje bi mogla izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u ovom postupku je dokazivala da predmetne nekretnine uživa više od 35 godina, kako osobno tako i preko svojih pravnih prednika.

41. Ovaj sud ne prihvaća navode tuženice da je posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika bio nepošten kroz cijelo vrijeme posjedovanja jer te navode tuženica ni na koji način nije dokazala. Naprotiv, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da su pravni prednici tužiteljice, a kasnije i tužiteljica posjedovali predmetne nekretnine kao svoje te ih nikada nitko nije u tome smetao. Da je F.J. bio pošten posjednik proizlazi iz toga što je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 13. srpnja 1962. navedeno da nekretnine kč.br. …/… i kč.br. …/… nakon smrti njegovog oca J.J. prelaze u njegovo vlasništvo i vlasništvo njegovog brata I.J., kojega je F. naslijedio. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da je F.J. znao da nekretnine koje su prešle u njegovo vlasništvo i posjed nakon smrti njegovog oca J.J. nisu vlasništvo njegovog oca. Naprotiv F.J. je te nekretnine naveo u ugovoru kojeg je 1990. zaključio sa S (V) T. vjerujući da je to njegova šuma. Nikada nitko nije tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina od J.J. i F.J., a što bi zasigurno bilo učinjeno kroz vrijeme od trideset godina za koje su oni tu šumu nesmetano posjedovali. Tak 1990. F.J. je sa S.J. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojemu su također navedene te dvije nekretnine. Dakle, niti tuženica A.S., prije W., rođena O., niti njezina majka M.O. nisu od pravnih prednika tužiteljice tražile predaju u posjed nekretnina koje su predmet ovoga postupka, već su u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku tražile utvrđenje prava vlasništva za nekretnine koje nose oznaku kč.br. …/… od … čhv i kč.br. …/… od … čhv koje nekretnine dolaze upisane u zemljišnoj knjizi na tuženicu, a prilikom obavljanja uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da te dvije nekretnine neposredno međaše sa nekretninama koje su predmet ovoga postupka, a između njih se nalazi jarak koji predstavlja među između te dvije šume.

42. Imajući u vidu odredbe OGZ-a dosjelošću bi vlasništvo bilo stečeno 13. srpnja 1992. obzirom da je posjedovanje započelo 13. srpnja 1962., a u paragrafu 1468. OGZ propisan je rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

43. Kako je 1. rujna 1980. stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima za vrijeme od 1. rujna 1980. pa nadalje primjenjuju se odredbe toga Zakona.

44. Odredbom čl. 28 stavak 2. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina. Nadalje, prema odredbama ZOVO posjed mora biti savjestan, a savjesnost je propisana u odredbi čl. 72 ZOVO. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, a nesavjesnost treba dokazati (nije dovoljno samo poricanje savjesnosti posjeda).

45. U konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala i zakonitost i savjesnost posjeda što tuženica svojim navodima koje je iznosila tijekom postupka nije uspjela osporiti.

46. Da je tužiteljica, kao i njezini pravni prednici posjedovala predmetne nekretnine na način da su izvršavali svoju faktičnu vlast na nekretninama kao da su vlasnici istih (imali su vlasnički posjed) proizlazi iz toga što nikada nitko od tužiteljice, niti njezinih pravnih prednika nije tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina, niti prestanak uznemiravanja vlasništva. Tužiteljica i njezini pravni prednici posjedovali su predmetne nekretnine pošteno, savjesno još od 1962. Da netko polaže prava na te nekretnine pravni prednici tužiteljice saznali su tek nakon što je došlo do promjene stanja u katastru i zemljišnoj knjizi 21. listopada 2019. kada je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršen prijenos prava vlasništva sa zemljišnoknjižne vlasnice M.O. na tuženicu A.S.. Sve do 21. listopada 2019. kao posjednik na predmetnim nekretninama u Uredu bio je upisan I.T., pravni prednik tužiteljice A.T.. Stanje je promijenjeno automatizmom nakon što je u Uredu za katastar zaprimljeno rješenje o nasljeđivanju iza pokojne M.O. te je kao posjednik predmetnih nekretnina uknjižena tuženica.

47. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

48. Pri ocjeni postojanja pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću prednika tužiteljice primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjivao kao pravno pravilo temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/46) sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOVO).

49. Dosjedanje prednika tužiteljice započelo kada su njezini pravni prednici stupili u posjed predmetnih nekretnina, a to je 13. srpnja 1962.

50. Prema pravnim pravilima OGZ (sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 6/60 od 4. travnja 1960.) za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari potrebno je trajanje posjeda od dvadeset godina, i to bez obzira je li posjed zakonit ili ne ali uz pretpostavku da je pošten (s time da se poštenje predmnijeva – čl. 328. OGZ). Nadalje, sukladno odredbi čl. 1493. OGZ vrijeme prednikova posjeda uračunava se u trajanje posjeda slijednika. Poštenim posjednikom smatra se osoba koja opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno onaj tko ne zna ili prema okolnostima ne mora znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 326. OGZ). Kako je dosjedanje prednika tužiteljice započelo 13. srpnja 1962., prema odredbama OGZ-a završilo bi 13. srpnja 1982. Kako je 1. rujna 1980. stupio na snagu ZOVO, koji je za dosjedanje nekretnina posjednika koji je bio pošten, istinit i zakonit tražio deset godina za stjecanje prava vlasništva, sud smatra da se na konkretni slučaj primjenjuje odredba paragrafa 1468. OGZ do 1. rujna 1980., a od 1. rujna 1980. pa do 13. srpnja 1992. odredba čl. 28. st. 2. ZOVO. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju potreban je bio rok od trideset godina pa je u konkretnom slučaju vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću stečeno 13. srpnja 1992.

51. Ovaj sud nakon saslušanih stranaka, svjedoka, uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te nakon obavljenog očevida na licu mjesta zaključuje kako su prednici tužiteljice bili savjesni i pošteni posjednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina. Prednici tužiteljice nisu trebali znati za očitovanje koje su J.J. i M.J. dali J.B. 1939. godine. Ako su i znali živjeli su u uvjerenju da im je dao druge dvije nekretnine koje neposredno međaše sa nekretninama koje su predmet ovoga postupka, a nose oznaku kč.br. 181/389 i kč.br. 181/417. Upravo te nekretnine prenesene su na tuženicu A.S. u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku 1990., a što je sud utvrdio uvidom u spis Općinskog suda u Vrbovcu, poslovni broj Z-…/... Navode tuženice kako ona nije niti znala koja je njezina šuma te je dovela mjernika koji joj je najprije pokazao kč.br. 181/389 i kč.br. 181/417, a nakon toga joj je rekao da na nju stoje i nekretnine koje nose oznaku kč.br. 181/390 i kč.br. 181/416 te joj savjetovao da ode u gruntovnicu i vidi o čemu se radi sud tumači na način da tuženica nije znala koja je njezina šuma te je počela sređivati zemljišnoknjižno stanje tek nakon što joj je mjernik to dao do znanja. Njezine navode da ona ne zna kako su u njezino vlasništvo dospjele kč.br. 181/389 i kč.br. 181/417 sud smatra neozbiljnima jer je sama tuženica pokrenula zemljišnoknjižni ispravni postupak u kojemu je sređeno vlasništvo na te dvije nekretnine. U postupku je saslušana kao svjedok majka tuženice M.O. koja je navela da je ona nasljednica i vanknjižna vlasnica nekretnina kč.br. …/… od … čhv i kč.br. …/… od … čhv. Navela je kako je ona te nekretnine naslijedila od svojega oca J.B. te je navela da je suglasna da te nekretnine prijeđu u vlasništvo njezine kćerke A.W., rođene O. (ovdje tuženice).

52. Nitko od saslušanih svjedoka, a radi se o ljudima starije životne dobi koji žive u blizini predmetnih nekretnina nikada nije vidio tuženicu A.S. niti njezine pravne prednike da uživaju nekretnine koje su predmet ovoga postupka, već ih je vidio upravo na nekretninama koje nose oznaku kč.br. …/… i kč.br. …/…. Iz kojeg razloga tuženica mijenja svoj iskaz tijekom trajanja ovog postupka sud može samo nagađati, ali očito je da je tuženica također živjela u uvjerenju da se njezina šuma nalazi na kč.br. …/… i kč.br. …/…, a nakon što joj je mjernik, kojega je angažirala da bi joj pokazao gdje se šuma uopće nalazi, napomenuo da i nekretnine kč.br. …/… i kč.br. …/… također stoje u Katastru na nju nakon čega je otišla u gruntovnicu i utvrdila da se u gruntovnici na tim nekretninama kao vlasnik vodi njezina pokojna majka M.O., pa je ona na provedbu odnijela Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

53. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je uvjerenja da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pa je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbe paragrafa 1468 OGZ i čl. 28. st. 2. ZOVO.

54. Kako je tužiteljica uspjela u ovom postupku dosuđen joj je i trošak postupka. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je dosuđen trošak postupka u iznosu od 5.272,80 kuna (točka II. izreke), a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 117/96 i 91/04, 148/09, dalje Tarifa). Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 11. ožujka 2021., 29. ožujka 2021., 9. studenog 2021., 29. ožujka 2022., 27. rujna 2022., svako u iznosu od 500,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 24. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife). Tužiteljici je nadalje priznat trošak obavljanja očevida na licu mjesta u iznosu od 1.372,80 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svako u iznosu od 200,00 kuna.

55. Kamata na trošak parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

56. Tužiteljica je odbijena s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 1.750,00 kuna (točka III izreke). Tužiteljici je za svaku radnju dosuđen trošak zastupanja u iznosu od 500,00 kuna temeljem Tbr. 7/1 Tarife umjesto zatraženih 750,00 kuna. Ovo stoga što je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju 5.000,00 kuna pa prema Tbr. 7/1 tužiteljici pripada iznos od 500,00 kuna, a ako je vrijednost predmeta spora od 5.000,01 kuna pa do 10.000,00 kuna tada ima pravo na 750,00 kuna.

57. Kako tuženica nije uspjela u ovom postupku odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka pa je odlučeno kao pod točkom III izreke.

58. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu dana 15. studenog 2022.

Sudac

Ljiljana Košić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presuda nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun tužiteljice

2. pun. tuženice

3. presuda nepravomoćna

4. zovi tužiteljicu na uplatu pristojbe na tužbu i presudu, svako u iznosu od 200,00 kuna

4. vidi up. P

5. kal 15 dana