REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4399/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz T., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. J. iz T., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9438/15-4 od 18. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-273/2015-27 od 7. svibnja 2015., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9438/15-4 od 18. prosinca 2018. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj I. C., OIB ... , dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela čkbr. 23/2 u naravi kuća, dvorište i livada Š. u G., površine 580 čhv, upisane u z.k. ul. 1995 k.o. Č., označenog na skici očevida geodetskog vještaka od 04.10.2013. godine dostavljenu uz nalaz od 25.10.2013. godine, točkama A-B-C-D-E-F, površine 70,50 m2, pa je tuženik M. J. dužan trpjeti parcelaciju čkbr. 23/2 k.o. Č., i pripajanje naprijed označenog dijela te nekretnine, nekretnini tužitelja čkbr. 23/1 k.o. Č. u naravi livada Š. površine 617 čhv upisana u z.k. ul. 2531 k.o. Č., sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku uklanjanje stupova i žičane ograde s dijela čkbr. 23/2 k.o. Č. označenog točkama A-B-C-D-E-F skice očevida od 04.10.2013. godine, predaja u posjed tužitelju tog dijela nekretnine čkbr. 23/2 k.o. Č., te mu se zabranjuje svako dalje sprečavanje ili otežavanje kolnih provoza tužitelja preko označnog dijela čkbr. 23/2 k.o. Č., sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.670,80 kuna, uz zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekuće od dana objave presude 07. svibnja 2015. godine do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev pod stavkom I. i II. izreke prvostupanjske presude i preinačena je odluka o troškovima postupka te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 11.250,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je, uz tvrdnju da je drugostupanjska presuda sadržajno donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP), podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu te potvrdi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova žalbe i revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev je prihvatio uz obrazloženje

- da je tužitelj u posjed spornog dijela nekretnine stupio na temelju ugovora od 19. kolovoza 1988. i da je neprekidno sve do listopada 2008. (dok mu tuženik nije posjed nasilno oduzeo), posjedovao sporni dio čkbr. 23/2;

- da do tog vremena tužitelj i nije imao razloga sumnjati da bilo tko drugi polaže pravo na dio sporne nekretnine;

- da navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, svjedoka M. H., B. T. (kćeri prodavatelja) i D. J. (supruge prodavatelja) te sadržaja ugovora od 19. kolovoza 1988. u koji ugovor je unesena odredba da tužitelj kupuje livadu "sa izlazom na špici van, špica je plaćena, linija ograde gornje do puta";

- da bi bez kupnje te špice čkbr. 23/1 ostala bez prilaza na javnu površinu;

- da je iz fotografija koje prileže spisu vidljivo da je ograda kojom je ograđena kuća majke tuženika postojala sve do 2008. kada je tuženik postavio betonske stupove, a da se iz slike pod rednim brojem 1 uočava da je prilikom izgradnje kuće i ograde oko kuće ostavljen slobodni prostor sporne špice i pristup tužitelju do čkbr. 23/1 k.o. Č.,

- da ova utvrđenja upućuju na zaključak da je tuženik imao saznanja o tome da je tužitelj kupio sporni dio čkbr. 23/2 i da na istom dijelu polaže stvarno pravo, pa da je stoga tužitelj stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnine dosjelošću.

7. Međutim, drugostupanjski sud utvrdio je da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnine dosjelošću tj. da nije dokazao da je njegov posjed tog dijela nekretnine bio zakonit, istinit i pošten. Ovaj zaključak drugostupanjski sud temelji na tomu da je u kupoprodajnom ugovoru od 19. kolovoza 1988. zaključenom između J. M. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca nekretnina koja je predmet tog ugovora naznačena tek na opisni način bez broja zemljišnoknjižne čestice i zemljišnoknjižnog uloška, a površina je navedena "oko 400 čhv livade", a da iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao da sporni dio nekretnine predstavlja tu nekretninu koja je predmet navedenog ugovora, što sve ukazuje da tužitelj nije dokazao zakonitost svog posjeda u odnosu na predmetnu nekretninu.

8. Isto tako drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj u postupku nije dokazao niti istinitost svog posjeda, a da je tuženik dokazao da posjed tužitelja u spornom razdoblju (od 1988. do 2008.) nije bio ni pošten u cijelom spornom razdoblju (20 godina). Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, tuženik se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. travnja 2003., postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri jer tuženik nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (prodavatelju J. M.), dok se tužitelj nije niti pokušao upisati u zemljišne knjige, a imao je saznanje da je tuženik upisan kao posjednik u katastar 2004. ili 2005. iz čega da proizlazi da je tužitelj već tada imao razloga posumnjati u zakonitost svog posjeda.

9. Preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, a prema kojoj odredbi će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. 10. Kako to osnovano ističe tužitelj, drugostupanjski sud sadržajno je postupio na način propisan odredbom čl. 373.a ZPP-a jer je u pogledu odlučnih činjenica – kupnje sporne nekretnine po tužitelju i kvalitete posjeda sporne nekretnine, utvrdio drugačije činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo.

11. Revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a može se podnijeti, između ostalog, ako je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a. Budući da je drugostupanjski sud presudu donio na temelju navedene odredbe to je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a te je revizija tužitelja kao takva i razmatrana.

12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

13. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

14. I prema shvaćanju ovog suda, obrazloženje suda drugog stupnja sadrži nejasne i proturječne razloge, odnosno razloge koji proturječe sadržaju izvedenih dokaza, posebice iskazu svjedoka M. H., B. T. i D. J., sadržaju ugovora i fotografija. Naime, drugostupanjski sud nije dao razloge zašto ne prihvaća iskaze navedenih svjedoka i utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu sadržaja ugovora i fotografija koje prileže spisu.

15. Nadalje, obzirom na zauzeto pravno shvaćanje u pogledu činjenice da je tuženik počevši od 2003. upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik sporne nekretnine, a da je tužitelj saznao da je tuženik upisan kao posjednik u katastaru 2004. ili 2005. pa da je već tada imao razloga posumnjati u zakonitost svog posjeda, valja odgovoriti da činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanje te nekretnine niti ta okolnost da je tuženik u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik ne čini posjed nesavjesnim.

16. Zbog navedenih razloga pobijanu presudu nije moguće ispitati pa je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj.

17. Imajući sve navedeno u vidu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 15. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.