Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-117/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Dalibora Dukića i Maje Skorić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz V., zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. A. d.d., OIB…, Z., zastupane po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5303/21 od 3. prosinca 2021. godine, dana 15. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5303/21 od 3. prosinca 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 11.097,18 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u razdoblju od siječnja 2009. godine do rujna 2012. godine, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.425,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2021. godine do isplate, kako je sve pobliže opisano u toč. I. izreke iste. Istovremeno, odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadom troškova postupka (toč. II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovana je žalba tuženice zbog bitnih postupovnih povreda.

5.1. Žalbeni navodi tuženice – da je prvostupanjski sud protivno pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP uzeo dokazanim činjenicu da se pravni učinci presude u kolektivnom sporu imaju primijeniti i na predmetni ugovor, a bez da je izvršena usporedba, kao i da je prvostupanjski sud odbio izvesti sve dokazne prijedloge tuženice – pa da je time počinio bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP su pogrešni jer se ne radi o postupovnoj povredi, nego se tim navodima pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući pri donošenju prvostupanjske presude nisu ostvarene ni postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) to žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitnih postupovnih povreda nije osnovana.

6. Nije osnovana žalba tuženice ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U postupku je nesporno:

7.1. da su stranke dana 21. kolovoza 2006. godine zaključile ugovor o kreditu broj … kojim su utanačile iznos kredita – 15.941,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, namjenu kredita – kupnja osobnog vozila, otplatu kredita – na rok od 72 mjeseca i način otplate – u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita te dospijeće anuiteta – zadnjeg dana u mjesecu i ugovornu kamatu – 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora,

7.2. da nije izvršena konverzija kredita i da je kredit otplaćen.

8. Sporno je – u pogledu osnova zahtjeva – da li je tužiteljica potrošač i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (CHF), što je, u ovoj parnici prethodno pitanje.

8.1. Tužiteljica se, u odnosu na osnov zahtjeva, pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine) donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

8.2. Tom presudom je utvrđeno, među inim, da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača time što je u ugovorima o kreditu koristila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine (dakle i u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom) postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr., dalje: ZZP), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.3. Na temelju nespornih činjenica i javne isprave (pravomoćne presude) prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je pravni učinak odluke suda po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu sukladno odredbama čl. 502.a i čl. 502.c ZPP, čemu treba dodati da je i odredbom čl. 118. ZZP („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

8.4. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je, u pogledu osnova zahtjeva, kao prethodnog pitanja u ovom sporu, pravilno zaključio da je ništetna odredba ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka – o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, budući je predmetni ugovor sklopljen u vremenskom okviru obuhvaćenom kolektivnom presudom, koja se odnosi i na tuženicu.

9. Tuženica je odustala od dokaznog prijedloga saslušanjem svoje zaposlenice, a ostali dokazni prijedlozi za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor, zatim tužiteljice i pregledom dokumentacije predane po tuženici – nisu podobni dokazni prijedlozi da bi se njima dovela u dvojbu ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF u pravcu utvrđenja iz kolektivne presude, a o čemu je pravno shvaćanje zauzeo i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine i u rješenjima broj U-III-422/2021 i broj U-III-7555/2021, oba od 12. listopada 2022. godine.

10. Tužiteljica je, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, dokazala da je potrošač jer iz ugovora o kreditu jasno proizlazi da je njegova namjena kupnja osobnog vozila, pa ako tuženica tvrdi da to nije točno onda je na njoj teret dokaza na suprotno.

11. Budući je, dakle, odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ništetna sukladno čl. 322. st. 1. u vezi s čl. 324.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO), to je obveza svake od ugovornih strana da vrati drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a vraćanje (restitucija) se vrši po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO), kako to, u bitnom, pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

12. Nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke prvostupanjski sud pouzdano je utvrdio da pretplata valutne klauzule u utuženom razdoblju (siječanj 2009. godine do rujna 2012. godine) iznosi ukupno 11.097,18 kn, a što predstavlja razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita.

13. Tuženica neosnovano pobija nalaz i mišljenje vještaka tvrdnjom da je prvostupanjski sud postavio vještaku pogrešan zadatak za obračun, a što nije točno, a posebno ne tvrdnja da je utvrđivanje razlike u visini anuiteta trebalo utvrditi po drugačijoj valuti, jer bi to bilo protivno utvrđenjima iz kolektivne presude.

14. Nije osnovan ni prigovor zastare.

14.1. Naime, pored ustaljene sudske prakse, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. godine zauzeto je – nepromijenjeno – pravno shvaćanje koje glasi: „zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“. Ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli utvrđena je ranije spomenutom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 13. prosinca 2019. godine očito nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO).

15. Nije osnovana žalba tuženice ni u pogledu početka tijeka zateznih kamata.

15.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove nepošteni stjecatelj mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Presudom u kolektivnom sporu je utvrđeno da je tuženica u ugovorima o kreditu, pa tako i u onom u odnosu na tužiteljicu, koristila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe i o promjenjivoj kamatnoj stopi i što je ovdje bitno, o valutnoj klauzuli u CHF, pa je time, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud ista bila nepošteni stjecatelj, te je na pojedinačne mjesečne iznose, uz pravilnu primjenu te odredbe ZOO, obvezana platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

16. Budući je pravilna i zakonita i odluka o troškovima postupka, kako u pogledu osnova tako i visine odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP), a sukladno odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr.) valjalo je neosnovanu žalbu tuženice odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

17. Tuženica sa žalbom nije uspjela pa trošak nastao tim povodom ostaje njoj na teret.

U Šibeniku, 15. studenog 2022. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ordana Labura,v.r.