Poslovni broj: 5 Kž-1055/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z.F., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., rješavajući povodom žalbi okrivljenog Z.F. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-269/2014 od 18. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Prihvaćaju se žalbe okrivljenog Z.F., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanja iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 te u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod točkom I. a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 zbog kojeg je okrivljeni Z.F. proglašen krivim na način da se isti na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme trajanja istražnog zatvora od 16. studenog 2013. do 16. svibnja 2014.
III: Žalbe okrivljenog Z.F. u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom na temelju članka 508. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) održane su na snazi presuda Općinskog suda u Zaboku broj K- 116/00-84 od 19. srpnja 2010. kojim je okrivljeni Z.F. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 i presuda Općinskog suda u Zlataru broj K-148/2007 od 19. lipnja 2008. kojom je okrivljeni Z.F. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude. Za svako kazneno djelo okrivljeni Z.F. bio je osuđen na kazne zatvora od po 1 (jedne) godine te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci u koju mu je uračunato na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme trajanja istražnog zatvora od 16. studenog 2013. do 16. svibnja 2014.
2. Na temelju članka 122. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) optuženi Z.F. se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženi Z.F. je dužan platiti troškove kaznenog postupka, u paušalnom iznosu od 800,00 kn (osamstokuna) u roku 6 (šest) mjeseci.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. optuženi Z.F. je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 368,00 kn (tristošesdesetosamkuna) u roku 6 (šest) mjeseci.
5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi Z.F. se oslobađa obveze plaćanja troškova provedenog medicinskog vještačenja.
6. U odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 okrivljeni Z.F. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 119. stavak 2. točka 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, te navedeni troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.
7. Na temelju članka 132. stavka 2. ZKP-a oštećenici Z.Ž. iz H. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev, te je optuženik dužan platiti oštećenici na ime tog iznosa novčanu svotu od 30.000 eura, u protuvrijednosti 217.317,27 kuna (dvjestosedamnaesttisućatristosedamnaestkunaidvedesetisedamlipa), u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
8. Protiv navedene presude žali se okrivljeni Z.F. sa dvije odvojene žalbe po braniteljima T.H. i I.S., odvjetnicima iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, te zbog odluke o kazni i predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. Ujedno se u žalbi po branitelju T.H. predlaže da se izvijeste o sjednici vijeća.
9. Odgovor na žalbe nije podnesen.
10. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
11. Na sjednicu vijeća na zahtjev okrivljenika pozvani su branitelji T.H. i I.S., odvjetnici iz Z. koji su sjednici vijeća i nazočili dok zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iako uredno pozvan nije pristupio kao niti okrivljeni Z.F. za kojeg su branitelji izvijestili sud da je upoznat s datumom održavanja sjednice vijeća ali je predložio da se sjednica održi u njegovoj odsutnosti, te je ista održana u odsutnosti okrivljenog Z.F. i zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.
12. Žalbe okrivljenog Z.F. su osnovane u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97, dok u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 nisu osnovane.
U odnosu na drugostupanjsko rješenje (kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97)
13. S pravom ističe okrivljeni Z.F. da i u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, tako da je u odnosu na ovo kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, okrivljeni Z.F. je za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ/97 proglašen krivim da ga je počinio postupajući na način da je u kritično vrijeme kao predstavnik trgovačkog društva "S.V.V." iz Š. u cilju pribavljanja nepripadne materijalne dobiti za navedeno trgovačko društvo s ovlaštenim osobama trgovačkog društva "Z.I.V.T." d.o.o. iz Z. dogovorio kupnju razne robe u ukupnoj vrijednosti od 241.705,93 DEM, neistinito navodeći kako će navedenu robu platiti u ugovorenom roku iako stvarne namjere plaćanja nije imao, pa kada su mu tkanine u vrijednosti od 190.405,94 DEM i deke u vrijednosti od 51.300,00 DEM isporučene, iste preuzeo i nije platio te se na intervenciju oštećenog TD "Z.I.V.T." d.o.o. tkanine u vrijednosti od 190.405,94 DEM vraćene ali je TD "Z.I.V.T" d.o.o. oštećen za 51.300,00 DEM.
14. Prvostupanjski sud drži kako je okrivljeni Z.F. imao prevarnu namjeru već u trenutku zaključenju pravnog posla, da je bio zaključen usmeni ugovor u kojem je bila određena vrijednost robe i rok plaćanja pa kako navedeno nije ispoštovao, drži kako je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju.
15. Međutim, i u ponovljenom postupku unatoč uputama drugostupanjskog suda koje radnje u ponovljenom postupku valja provesti, prvostupanjski sud ostaje kod istog zaključka a da nije razjasnio sporna pitanja na koje mu je ukazano drugostupanjskom odlukom. Naime, iskazi svjedoka S.M., nisu cijenjeni u potpunosti, budući da je isti kao referent prodaje također iskazao kako mu je poznato da je roba vraćena u skladište TD "Z.I.V.T." d.o.o. i da je dio robe prodan pa potom iskaz stečajnog upravitelja tog Trgovačkog društva B.B. koji je naveo kako mu nije poznato je li oštećeno TD "Z.I.V.T." d.o.o. ima bilo kakvih potraživanja prema okrivljeniku, odnosno TD "S.V.V.", budući da nisu prijavljena u stečajnu masu prema TD "S.V.V. " kojeg je okrivljeni Z.F. predstavnik a isto tako da ne zna je li to potraživanje bilo upisano u poslovnim knjigama prema trgovačkom društvu okrivljenika te smatra kad bi postojalo tako veliko potraživanje od 51.300,00 DEM da bi ono bilo upisano i da bi on trebao pozvati takvog dužnika da to dugovanje plati. Navedeni svjedok, stečajni upravitelj P. je nepristrani svjedok koji je pregledao stečajnu dokumentaciju, potraživanje prema TD "S.V.V." nije pronašao, a kada se s tim usporedi i iskaz svjedoka Ž.K.koji je opisao kako je na poleđini papira na kojem se nalazi popis imovine u spisu stečaja u rubrici "sumnjiva i sporna potraživanja" napisano ime "S.V." (list 19 spisa), ostaje dvojbeno je li ili nije postojalo doista potraživanje od 51.300,00 DEM kako se to navodi u činjenično opisu, što je bila vrijednost deka jer je nelogično da bi se takvo potraživanje propustilo proknjižiti kroz dokumentaciju, te zbog čega ako je postojalo piše "sumnjiva i sporna potraživanja". Kako se na poleđini popisa imovine navodi samo sumnjiva i sporna potraživanja prema "S.V." a ne i iznos potraživanja što bi bilo 51.300,00 DEM za deke, navedena okolnost također upućuje na dvojbu je li isto potraživanje plaćeno ili su sporne deke vraćene, kao što to tvrdi okrivljeni Z.F.
16. Uz činjenicu da su ključni svjedoci koji su pregovarali s okrivljenim Z.F. proturječno iskazivali o tome kako nema pisanog ugovora, pa uz činjenicu da nema ugovorenog roka isplate, da su fakture izdane bez znanja i sudjelovanja samog okrivljenika, da te fakture ne odgovaraju trenutku isporuke robe, da niti zapisnik o popisu robe ne odgovara potraživanju oštećenog Trgovačkog društva za količinu i vrstu robe, uz činjenicu da su svjedoci govorili da je okrivljeni nudio garancije za ovaj pravni posao, da je isporučena roba slabe kvalitete pri čemu je svjedok P. izjavio kako je upravo on predložio da utovare manje kvalitetnu robu kako bi u slučaju da okrivljenik robu ne plati šteta bila što manja, a okrivljeni Z.F. tvrdi da je ugovorio kupnju robe dobre kvalitete dok se neki svjedoci kao što su G. i T. ne žele prisjetiti ugovaranja pravnog posla i isporuke te vraćanja robe iako bi o tome trebali imati saznanja, sve navedene činjenice ukazuju na dvojbu u prijevarno postupanje okrivljenika a uz navedeno, na dvojbu ukazuje i iskaz svjedoka H., koji je naveo da "po papirima bi ispalo da je sva roba vraćena". Kako prvostupanjski sud proturječne dokaze nije međusobno usporedio i sučelio ih kako to zahtijeva odredba članka 450. stavak 2. ZKP/08, to je i u ponovljenom postupku činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno a time i pogrešno utvrđeno. Dvojbena je prijevarna namjera okrivljenika uz sve naprijed navedene činjenice, koje prvostupanjski sud nije razjasnio, pa je valjalo prihvatiti žalbe okrivljenog Z.F. i na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 te u tom dijelu predmet uputiti sudu na ponovno suđenje.
17. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ukloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te provesti iznova dokazni postupak i iznova preslušati svjedoke i ponovno ocijeniti materijalne dokaze, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu kako to nalaže odredba članka 459. ZKP/08.
U odnosu na presudu (kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97)
18. Nije u pravu okrivljeni Z.F. kad ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 tj. da je sud teško povrijedio pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takvu povredu žalitelj vidi u tome što je sud spojio dva kaznena postupka kojim je okrivljenom Z.F. suđeno u odsutnosti, pa tvrde u žalbi da im je samo dostavljeno rješenje o spajanju dva postupka a nisu bili upoznati s prijedlogom ovlaštenog tužitelja za izricane jedinstvene kazne zatvora.
19. Na takav prigovor valja reći, kako protiv rješenja o spajanju postupka, što predstavlja procesnu radnju i odnosi se na upravljanje postupkom posebna žalba nije dozvoljena, pa stoga nešto drugo osim rješenja o spajanju postupka nije potrebno dostavljati okrivljeniku niti branitelju. Prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanje visine kazne ne obvezuje niti sud niti okrivljenika niti njegove branitelje, pa iz činjenice što prije provođenja rasprave obrana nije bila upoznata s prijedlogom tužitelja za izricanje kazne ne predstavlja povredu okrivljenikovih prava.
20. Isto tako raspravna sposobnost okrivljenog Z.F. na pravilan način je utvrđena kada je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. G. M. i dr. K. utvrdio da okrivljenik boluje od kroničnih srčanih bolesti te da se nalazi aktualno u stabilnom zdravstvenom stanju i da okrivljeni Z.F. može zbog svog zdravstvenog stanja sudjelovati na raspravi i doputovati iz Kaznionice na Općinski sud u Zlataru bez da bi bilo ugroženo njegovo zdravstveno stanje. Vještak dr. K. je na raspravi ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je pojasnio da unatoč tome što nije pregledao okrivljenika smatra da pregledom ne bi promijenio mišljenje, na uvidu je imao medicinsku dokumentaciju te je zajedno s vještakinjom dr. G.M. nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik procesno sposoban zbog zdravstvenog stanja biti aktivni sudionik na raspravi. Navedeni nalazi dva vještaka su dostatni za utvrđivanje procesne sposobnosti okrivljenika, te nikako nije bilo potrebno saslušavati još dodatno vještaka H.P. koji je ranije iskazao da je okrivljenik zbog kronične bolesti bio raspravno nesposoban.
21. Što se pak tiče činjenice što okrivljeni Z.F. nije iznosio obranu u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97, njemu je dana mogućnost na raspravi od 3. lipnja 2015. da pripremi obranu za iduću raspravu te je sud navedenu raspravu od 3. lipnja 2015. odgodio radi pripremanja obrane. No 13. srpnja 2022. kada je bila zakazana rasprava okrivljeni Z.F. ponovno traži da se i ta rasprava odgodi zbog pripremanja obrane, pa kako je sud okrivljenom dao rok za pripremanje obrane a obranu okrivljenik nije pripremio, to kada je zatražio 13. srpnja 2022. da se i ta rasprava odgodi zbog pripreme obrane, a sud odbio odgoditi raspravu nije nikakva povreda na štetu okrivljenika jer je okrivljenik do kraja rasprave u svakom trenutku mogao iznijeti svoju obranu, pa se ne iznošenje obrane kada je već imao rok za pripremu ima pripisati okrivljenikovoj volji za odugovlačenje postupka, a ne o povredi njegovih prava, te ne stoji tvrdnja žalitelja da bi bilo teško povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
22. Činjenično stanje je također, suprotno stavu žalitelja za ovo kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 i potpuno i pravilno utvrđeno.
23. Naime, istina je da je za ovo kazneno djelo presuda utemeljena na iskazima svjedoka, oštećene Z.Ž., I.Ž. i R.Š. obzirom da okrivljenik nije iznosio obranu kao i na materijalnoj dokumentaciji, no međutim unatoč tome što okrivljenik drži da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, prvostupanjski sud je sve dokaze pravilno analizirao i ocijenio kako svakog za sebe te u njihovoj međusobnoj povezanosti te pravilno zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Iz iskaza spomenutih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je okrivljeni Z.F. od R.Š. zatražio da traži zainteresirane osobe u Republici Hrvatskoj za dobivanje kredita i obećao mu platiti 3% od ugovorenih poslova, pa je isti u Plavom oglasniku objavio ponudu – oglas za sređivanje povoljnih kredita u banci u Švicarskoj na koji oglas se javila Z.Š. pa je R.Š. s njom otputovao u Švicarsku gdje su se našli s okrivljenim Z.F. i gdje su se oštećena Z.Ž. i okrivljeni Z.F. dogovorili oko zajedničkog posla kojemu on nije prisustvovao. Z.Ž. je opisala kako joj je okrivljenik obećao ishoditi povoljni kredit od milijun USD, te na ime učešća i osiguranja kredita zatražio 30.000,00 eura i prijenos vlasništva njezinih nekretnina na njegovo ime, te mu je ona u lipnju 2002. predala iznos od 30.000,00 eura i 23. siječnja 2003. s okrivljenikom zaključila ugovor o prijenosu svih nekretnina u svom vlasništvu u vlasništvo okrivljenika. Međutim, okrivljeni Z.F. je uzeo novac i zadržao ga za sebe, a nije joj osigurao kredit iako ga je ona učestalo zvala a on se na razne načine izgovarao i opravdavao zbog čega nije ishodio kredit. I Z.Ž. i I.Ž. navode da je Z.Ž. okrivljeniku osim 30.000,00 eura davala još novaca a kada ga je Z.Ž. tražila da novac vrati, okrivljenik se izgovarao da će osigurati kredit ali niti je osigurao kredit niti je novac vratio. Iz takvog opisanog ponašanja nedvojbeno proizlazi dokazana prijevarna namjera okrivljenog Z.F. da od Z.Ž. uzme što više novaca a da ne ugovori kredit iako joj je lažno obećavao da će joj ishoditi kredit na koji način ju je doveo u zabludu i naveo ju da na štetu svoje imovine nešto učini čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Iako okrivljenik u žalbi tvrdi kako oštećenica nije imala nekretnina niti je utvrđeno o kojim se nekretninama radi, navedena činjenica nije odlučna kraj nepobitnog utvrđenja da su u ugovoru od 23. siječnja 2003. okrivljenik i oštećena Z.Ž. zaključili ugovor o prijenosu svih nekretnina koje ona ima u vlasništvu, što ukazuje na volju oštećene Z.Ž. da sve što bude imala od nekretnina dade okrivljenom Z.F. u koliko joj on osigura dogovoreni povoljni kredit u švicarskoj banci. Žalitelj drži dvojbenim na koji način bi oštećenica vraćala traženi kredit kao i u koju svrhu je tražila takav kredit a što uopće nije odlučno za utvrđenje je li ili nije okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Da je oštećena Z.Ž. dobila kredit u švicarskoj banci tada bi u tom ugovoru bilo opisano kako će vraćati kredit i pod kojim uvjetima a u koju svrhu je tražila kredit je krajnje irelevantno a oštećenica je opisala da ga je tražila za otvaranje staračkog doma pa kako okrivljenik nije ništa poduzeo da osigura dobivanje kredita a za to je uzeo od oštećenice 30.000,00 eura lažno predočavajući da će joj kredit ishoditi, to je neupitno okrivljenikovo prijevarno ponašanje u odnosu na oštećenicu.
24. Sve su dakle odlučne činjenice u odnosu na ovo kazneno djelo pravilno i potpuno utvrđene a na isto pravilno primijenjen kazneni zakon kada je sud za ovo kazneno djelo okrivljenog Z.F. proglasio krivim i osudio po zakonu, održavajući na snazi presudu Općinskog suda u Zlataru broj K-148/2007 od 19. lipnja 2008.
25. Međutim, kako je protiv okrivljenog Z.F. vođen jedinstveni postupak za dva kaznena djela i izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora, a za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 predmet je ukinut i vraćen na ponovno suđenje, to je po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 te okrivljenika osudio na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunao i vrijeme trajanja istražnog zatvora od 16. studenog 2013. do 16. svibnja 2014., držeći kako će se navedenom kaznom odgojno djelovati na okrivljenog Z.F. da ubuduće ne čini kaznena djela, a ujedno postići i sve one druge svrhe kazni tj. odgojni utjecaj na druge građane da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske i njegove zakone jer je činjenje kaznenih djela nedopustivo i kažnjivo. Navedena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine izrečena je uz uvažavanja svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje na strani okrivljenog Z.F. utvrdio prvostupanjski sud a cijeneći pri tome težinu i posljedice kaznenog djela i društvene opasnosti, a poglavito činjenica da je okrivljeni Z.F. višekratno osuđivana osoba radi istovrsnih kaznenih djela.
26. Valjalo je stoga za ovo kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 žalbe okrivljenog Z.F. odbiti te u nepreinačenom dijelu na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci za ovo kaznenog djelo.
U Zagrebu 15. studenog 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Mirjana Rigljan,v.r.
