Poslovni broj: Usž-2698/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. B. iz M., Bosna i Hercegovina, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-1996/2020-11 od 4. svibnja 2022., na sjednici održanoj 15. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-1996/2020-11 od 4. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništavanja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II- 140-03/20-03/011299155667, urbroj: 341-99-06/2-20-807 od 16. travnja 2020. i za vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., klasa:

UP/I 140-03/19-03/01129155667, urbroj: 341-15-06/2-19-18232 od 27. prosinca 2019., kojim je tužiteljici kao bračnom drugu i njezinoj kćeri I. B. kao zajedničkom djetetu odbijen zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog P. B., prema članku 147. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda pravila postupka. Smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti raspravu te da je trebalo provesti medicinsko vještačenje kako bi se utvrdilo da je smrt njezinog muža nastupila kao direktna posljedica preživjelih strahota logora. Ističe da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji i da je ovakva odluka nepravedna prema njoj i njenoj nesposobnoj i bolesnoj kćerki. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine i i predmet vrati na ponovno postupanje.

4.

Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da tužiteljica u žalbi ponavlja navode iz žalbe podnesene u upravnom postupku kao i navode tužbe, koje smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i prvostupanjske presude. Predložio je da Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17., 110/21.-dalje ZUS), ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga zbog kojih se presuda pobija niti povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Upravni postupak koji je prethodio sporu pokrenut je na zahtjev tužiteljice, udovice pripadnika HVO-a za priznanje prava na obiteljsku mirovinu sukladno članku 147. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine,121/17.-dalje ZHBDR).

8. Prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je suprug tužiteljice, pok. P. B. umro 3. prosinca 2003., da je bio pripadnik HVO-a od 1992.-1996., na vojnoj dužnosti ranjen 27. veljače 1994. te da je 24. lipnja 1993. zarobljen od strane Armije Bosne i Hercegovine. Navedene činjenice tužiteljica ne osporava.

9. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZHBDR citiranoj u prvostupanjskoj presudi uvjet da član obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a ostvari pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu je da je pripadnik borbenog sektora HVO-a umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. odnosno da je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.

10. Imajući u vidu navedenu odredbu i činjenicu da je suprug tužiteljice umro 3. prosinca 2003., dakle nakon datuma koji je propisan zakonom, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika budući da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje obiteljske mirovine.

11. S obzirom da za primjenu navedene zakonske odredbe nisu bile sporne odlučne činjenice, a da stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, prvostupanjski je sud bio ovlašten sukladno odredbi članka 36. točki 3. ZUS-a odlučiti o tužbenom zahtjevu bez održavanja rasprave, a niti je bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze na utvrđenje okolnosti uzroka smrti.

12. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnih i postupovnih odredbi, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.