REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2358/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. M. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. M. iz Z., i II-tužitelja R. M. iz Z., OIB:..., koje obojicu zastupa punomoćnica H. B., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika J. Š. iz P., OIB: ..., II-tuženika I. Š. iz P., OIB: ..., III- tuženice M. S. M. iz Z., OIB:..., koje I-III-tuženike zastupa punomoćnik G. N., odvjetnik u P., IV-tuženice S. B. iz Š., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., V-tuženice J. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici mr. sc. Š. P. i N. S., odvjetnici u Z., VI-tuženice M. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., VII-tuženika A. P. iz Z., OIB: ... i VIII-tuženika M. J. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-663/16-2 od 9. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-689/14 od 14. prosinca 2015., ispravljene rješenjem od 21. prosinca 2015. u sjednici dana 15. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 663/16-2 od 9. ožujka 2018. u dijelu kojim je potvrđena u toč. 3 izreke presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-689/14 od 14. prosinca 2015., ispravljene rješenjem od 21. prosinca 2015., se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 663/16-2 od 9. ožujka 2018. u dijelu kojim je potvrđena u toč. 1. 12. presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-689/14 od 14. prosinca 2015., ispravljene rješenjem od 21. prosinca 2015., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru poslovni broj P-689/14 od 14. prosinca 2015., ispravljenom rješenjem od 21. prosinca 2015. sudio je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su nekretnine, katastarske čestice broj 940/4 k.o. P., i sve čestice koje su nastale njezinim cijepanjem, a odnosi se na k.č. 940/12, 940/46, 940/48, 940/55, 940/82 i 940/83, sve k.o. P. izvanknjižno vlasništvo tužitelja, odnosno na dan sklapanja kupoprodajnih ugovora bile u vlasništvu pokojne prednice tužitelja, koja je predstavljalo u naravi građevinsko zemljište.

2. Utvrđuje se da su ništavi svi Ugovori u kupoprodaji sklopljeni između I. Š. i J. Š. kao prodavatelja i ostalih tuženih osoba.

3. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljima I. M. i R. M. iznos od 2.680.000,00 kune ( dvamilionašestoosamdesettisućakuna) s zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Tuženici su dužni naknaditi tužiteljima i prouzročeni trošak postupka, sve u roku od 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I Utvrđuje se da je povučen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

II Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženicima pod 1) do 3) trošak ovog postupka u iznosu od 175.875,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika pod 1) do 3) za naknadom troška postupka preko određenog, a do zatraženog iznosa.

III Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženici pod 4) trošak ovog postupka u iznosu od 175.875,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženice pod 4) za naknadom troška postupka preko određenog, a do zatraženog iznosa. IV Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženici pod 5) trošak ovog postupka u iznosu od 184.250,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženice pod 5) za naknadom troška postupka preko određenog, a do zatraženog iznosa.

V Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku pod 8) trošak ovog postupka u iznosu od 175.875,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika pod 8) za naknadom troška postupka preko određenog, a do zatraženog iznosa.“

2. Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj o Gž-663/16-2 od 9. ožujka 2018. djelomično je odbio žalbu i dopunu žalbe tužitelja kao neosnovanu te je sudio:

„Odbijaju se djelomično žalba i dopuna žalbe tužitelja pod 1) I. M. i 2) R. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-689/14 od 14. prosinca 2015., ispravljena rješenjem istog suda od 21. prosinca 2015., osim u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) I. M. i 2) R. M. prema tuženicima pod 1) J. Š. i 3) M. S. M. postavljen na utvrđenje prava vlasništva na čest. 940/12 k.o. P. i prema tuženici pod 6) M. V. postavljen na utvrđenje prava čest. 940/46 k.o. P..“

2.2. Drugostupansjkim rješenjem je odlučeno:

„I. Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-689/14 od 14. prosinca 2015., ispravljena rješenjem istog suda od 21. prosinca 2015., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) I. M. i 2) R. M. prema tuženicima pod 1) J. Š. i 3) M. S. M. postavljen na utvrđenje prava vlasništva na čest. 940/12 k.o. P. i prema tuženici pod 6) M. V. postavljen na utvrđenje prava vlasništva na čest. 940/46 k.o. P. i tužba u tom dijelu odbacuje.

II. Odbija se žalba tužitelja pod 1) I. M. i 2) R. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-689/14 od 14. prosinca 2015. u dosuđujućem dijelu pod toč. II, III, IV i V izreke.“

2.3. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je preinačeno prvostupanjsko rješenje o parničnim troškovima te je naloženo tužiteljima I. M. i R. M. naknaditi tuženicima pod J. Š., I. Š. i M. S. M., i daljnji parnični trošak u iznosu od 35.175,00 kn (pored dosuđenog iznosa od 175.875,00 kn).

3.Tako je suđeno u sporu:

- radi utvrđenja izvanknjižnog prava vlasništva oba tužitelja na nekretninama katastarske čestice broj 940/4 k.o. P., koje čestice su nastale njezinim cijepanjem, a odnosi se na k.č. 940/12, 940/46, 940/48, 940/55, 940/82 i 940/83, sve k.o. P.,

- radi utvrđenja ništetnim ugovora o kupoprodaji kojim su nekretnine prodane trećim osobama

-te radi naknade štete koju tužitelj potražuje od svih tuženika kao solidarnih dužnika, zato što su (navodno) sklapali ništetne ugovore i to kao prodavatelj i kupci, a tužitelji uslijed promjena nastalih stjecanjem vlasništva nije u mogućnosti tražiti povrat nekretnina.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 80/22, dalje; ZID ZPP/22), kojom pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

7. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njenu dopuštenost imajući na umu da su tužitelji podnijeli redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP koja je prema toj odredbi dopuštena protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna; 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

8. Pobijanom presudom je odlučeno o dva nenovčana i jednom novčanom tužbenom zahtjevu.

9. Vrijednost predmeta spora novčanog tužbenog zahtjeva je iznos od 2.680.000,00 kuna, a to je ujedno u odnosu na taj zahtjev i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, pa je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o novčanom zahtjevu dopuštena redovna revizija.

10. U odnosu na nenovčane zahtjeve je glede vrijednosti predmeta spora mjerodavna odredba čl. 40. st. 2. ZPP prema kojoj, u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (čl. 40. st. 4. ZPP). Ako prvostupanjski sud u navedenom slučaju ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).

11. Tužitelji nisu u tužbi označili vrijednost predmeta spora za nenovčane zahtjeve, niti je sud rješenjem u odnosu na te zahtjeve utvrdio vrijednost predmeta spora, pa ona za svaki od zahtjeva iznosi po 50.000,00 kuna, i to je ujedno vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude.

11.1. Stoga u odnosu na nenovčane zahtjeve nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost redovne revizije, a nije riječ o pobijanoj presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili u sporu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

12. Zbog iznijetih razloga protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva i za utvrđenje ništetnim ugovora nije dopuštena redovna revizija.

12.1. Tužitelji nisu u reviziji naveli da je podnose po odredbi čl. 382. st. 2. ZPPP, a revizija ni po svom sadržaju nije revizija koja udovoljava propisanim kriterijima za izvanrednu reviziju.

13. Stoga je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu podnesenu protiv dijela presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama 1. i 2. izreke.

14. U preostalom dijelu je revizija dopuštena (toč. 9. ovog rješenja), ali je neosnovana.

15. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP, povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom (glede odluke o novčanom zahtjevu) i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nisu ispitani jer to nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

16. Tužitelji su u reviziji naveli da pobijanju presudu zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, a određeno su naveli samo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

16.1. Prema navodima u reviziji tužitelji su dokazali izvanknjižno vlasništvo tužitelja na nekretninama navedenim u tužbi tako što su, suprotno navodima u obrazloženju presude, dokazali da je njihova prednica, majka S. M., stekla vlasništvo na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, a tužitelji da su na temelju rješenja o nasljeđivanju stekli pravo vlasništva od majke. Nakon toga su nezakonitim cijepanjem čestice br. 940/4, površine 3.737 m2, bez znanja vlasnice nastale nove čestice kojih su izvanknjižni vlasnici tužitelji, a I. i II. tuženici su te čestice neovlašteno prodali ostalim tuženicima.

16.2. U odnosu na ove navode valja poći od toga da je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva te da su tužitelji protiv presude podnijeli redovnu reviziju koja je gore navedenim rješenjem odbačena zbog razloga iz toč. 10., 11. i 12. ovog rješenja. Stoga u ovom stupnju postupka nije dopušteno meritorno odlučivati o osnovanosti revizije protiv pravomoćne odluke o stečenom pravu vlasništva.

16.3. Nadalje, u reviziji se sadržajno osporavaju utvrđenja nižestupanjskih sudova o činjenicama odlučnim za stjecanje prava vlasništva tužitelja, a te tvrdnje ovaj sud nije ovlašten raspravljati u revizijskom stupnju postupka.

16.4. U reviziji je opisno ukazano i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali nije određeno navedeno u čemu bi postojala proturječnost u obrazloženju presude u smislu te odredbe. Navedena bitna povreda odredaba postupka postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a pobijanu presudu je moguće ispitati, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tužitelji i u reviziji tvrde da je njihov predak bio vlasnik upravo čestice broj 940/4 te da su rješenjima o nasljeđivanju oni stekli pravo vlasništva na toj čestici i svim česticama nastalim cijepanjem naveden čestice, a da je navod u obrazloženju presude suprotan sadržaju tih rješenja. Takve tvrdnje nemaju uporišta u stanju spisa. Naime u rješenjima o nasljeđivanju iza prednika tužitelja se spominje samo broj zemljišnokniižnog uloška broj 711, k.o. P., a da je „zk. ul. 711- uništen u ratu…“.

17. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

18. Predmet spora po novčanom tužbenom zahtjevu je naknada štete koju tužitelji potražuju od svih tuženika kao solidarnih dužnika tvrdeći da je njihova prednica bila izvanknjižna vlasnica nekretnina katastarske čestice broj 940/4 k.o. P., i sve čestice koje su nastale njezinim cijepanjem, a odnosi se na k.č. 940/12, 940/46, 940/48, 940/55, 940/82 i 940/83, sve k.o. P., da su tužitelji naslijedili te čestice, te da su I- tuženik i II-tuženik prodali zemljišta ostalim tuženicima i to čestice koje su nastale cijepanjem katastarske čestice broj 940/4, pa su na tim česticama izgrađene vikendice i nije moguće tražiti njihov povrat. Stoga zahtijevaju od tuženika da im solidarno isplate odgovarajuću naknadu u novcu.

19. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene pretpostavke za isplatu naknade, a s tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO/05).

20. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- matična čest. 940/4 k.o. P. nalazi na području zv. T., a navedena čestica je cijepana na više čestica;

- dijelove te nekretnine II-tuženik je prodavao tuženicima, odnosno njihovim prednicima i to predniku V-tuženice Ž. K. kupoprodajnim ugovorom iz 1989., a nakon čega je formirana čest. 940/48, zatim VI-tuženici kupoprodajnim ugovorom iz 1988., nakon čega je formirana čest. 940/46, VII-tuženiku A. P. kupoprodajnim ugovorom iz 1981., koja je zadržala svoj matični broj, zatim VIII- tuženiku M. J. kupoprodajnim ugovorom od 8. kolovoza 1978.;

-C. Š. je kupoprodajnim ugovorom od 27. listopada 1980. dio matične čest. 940/4 prodala D. P., koji je dio matične nekretnine, koja sada nosi oznaku čest. 940/82, ovaj prodao kupoprodajnim ugovorom i njegovim Aneksom iz 2003. IV-tuženici S. B. i njenom predniku sada pok. I. B., a I i III tuženici su tvrdili da imaju vlasnička prava u odnosu na čest 940/12;

-tužitelji su u tužbi i tijekom postupka tvrdili da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli nasljeđivanjem svoje majke S. M. po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1307/04 od 18. ožujka 2005., a koja je pak predmetne nekretnine naslijedila iza smrti svoje majke C. Š. ud. M. rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-464/88 od 9. studenoga 1988. a ona pak po rješenju o nasljeđivanju iza M. Š. pok. Blaža Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-98/65 od 23. srpnja 1965., međutim u rješenju o nasljeđivanju iza pok. M. Š., a niti u rješenju o nasljeđivanju iza pok. C. Š. nisu navedene predmetne nekretnine kao ostavinska imovina, odnosno ne navodi se koje su čestice činile zk. ul. 711 k.o. P., koji je unesen u njihovu ostavinsku imovinu, a zk uložak je uništen u tijeku rata;

- s druge pak strane saslušani svjedoci V. B. i P. Š. suglasno su iskazali kako je prednica tuženika C. Š., majka S. M., u zamjenu za radove koje su joj na kući 70-ih godina prošlog stoljeća izvršili I. Š. i J. Š. ovima dala zemljište na području zv. T., dakle, na području na kojem se nalaze predmetne nekretnine, a što potvrđuje i sadržaj ugovora zaključenog između C. Š. ud. M. te I. Š. sina M. i J. Š. sina G. zaključen 29. lipnja 1972.

-tužitelji nisu u posjedu predmetnih nekretnina niti su upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici.

21. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odbijen s obrazloženjem da tužitelji nisu dokazali da je njihova prednica bila vlasnica predmetnih nekretnina, pa nisu aktivno legitimirani tražiti utvrđenje prava vlasništva, dok s druge strane nisu dokazali niti da svi tuženici u posjedu drže sve nabrojane nekretnine niti u odnosu na sve nekretnine traže bilo kakva vlasnička prava, osim u odnosu na nekretnine za koje su pojedini tuženici, odnosno njihovi pravni prednici zaključili kupoprodajne ugovore, tužitelji dijelom nisu dokazali ni pasivnu legitimaciju tuženika. (Protiv tog dijela presude je odbačena revizija.)

22. Tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se utvrdi da su ništetni svi ugovori sklopljeni između I. i J. Š., kao prodavatelja i ostalih tuženih osoba je odbijen zbog promašene pasivne legitimacije, jer je tuženik pod 2) sa tuženicima zaključivao pojedinačne ugovore za pojedinačne nekretnine, pa ostali tuženici koji nisu bili stranka pojedinog ugovora ne bi bili niti pasivno legitimirani. (Protiv tog dijela presude je odbačena revizija.).

22.1. Pored navedenog razloga u obrazloženju je istaknuto da okolnost što je nevlasnik sklopio ugovor o prodaji ne čini ugovor ništetnim.

23. Tužbeni zahtjev radi isplate je odbijen s obrazloženjem kako tužitelj nije dokazao da su ugovori o prodaji nekretnina ništetni, niti je dokazao pravnu osnovu za naknadu štete ili pak za povrat stečenog bez osnove, sve u smislu odredaba čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje ZOO).

24. Tužitelji su revizijom općenito ukazali na pogrešnu primjenu materijalnog prava ali nisu određeno naveli koji je propis i drugi važeći izvor prava pogrešno primijenjen. 24.1. Osim navedenog, valja ukazati na to da je za odluku o novčanom zahtjevu odlučno prethodno pitanje jesu li tužitelji izvanknjižni vlasnici nekretnina u vezi s kojima tvrde da su imali pravo tražiti predaju i to baš od tuženika, a da su kupoprodajnim ugovorima u tome onemogućeni, slijedom čega bi imali pravo na novčanu naknadu. Zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji je odbijen, a protiv tog dijela presude je revizija odbačena zbog razloga navedenih u toč. 10. 11. i 12. ovog obrazloženja. Riječ je dakle o pravomoćno riješenom pravnom pitanju od kojeg ovisi pravo na isplatu naknade, a slijedom čega zahtjev za isplatu nije osnovan.

25. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena toč. 3. prvostupanjske presude i presuditi kao u izreci po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 15. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.