Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-414/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja sveučilišta J. J. S. u O., fakultet, O., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu O., R. & S. d.o.o. u O., protiv tužene S. M., OIB: ..., iz O., zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. J. i M. J. j.t.d. u O., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. Š., odvjetnika u Odvjetničkom društvu O., R. & S. d.o.o., tužene i punomoćnika tužene M. J., po objavi 14. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj S. M., OIB: . . . , iz O., isplatiti tužitelju sveučilištu J. J. S. u O., fakultet, O., OIB: ..., iznos od 222.900,00 kn (slovima: dvije stotine dvadeset dvije tisuće devet stotina kuna) / 29.583,91 EUR (slovima: dvadeset devet tisuća pet stotina osamdeset tri eura devedeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

– na iznos od 104.020,00 kn od 19. lipnja 2018. pa do isplate,

– na iznos od 118.880,00 kn od 22. lipnja 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj S. M., OIB: . . . , iz O., naknaditi tužitelju sveučilištu J. J. S. u O., fakultet, Osijek, OIB: . . . , prouzročeni trošak u iznosu 29.141,50kn (slovima: dvadeset devet tisuća stotinu četrdeset jedna kuna pedeset lipa) / 3.867,74 EUR[1] (slovima: tri tisuće osam stotina šezdeset sedam eura sedamdeset četiri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. travnja 2019. navodi da je tužena bila kod njega u radnom odnosu na položajnom radnom mjestu I. vrste - voditeljica Ureda za računovodstveno - financijske poslove do 7. veljače 2019. kada joj je radni odnos prestao temeljem Odluke tužitelja o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu). Odluka o otkazu je konačna i pravomoćna. Tuženoj je ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koju je učinila time što je suprotno pravilima struke i utvrđenim procedurama, na temelju e-komunikacije s nepoznatom e-mail adresom 18. i 21. lipnja 2018. izvršila isplatu sa računa tužitelja na račun nepoznatih osoba, ukupno 30.000,00 EUR-a odnosno 222.900,00 kn i to 18. lipnja 2018. iznos od 14.000,00 EUR-a odnosno 104.020,00 kn na ime B. D. B. bank, L., a 21. lipnja 2018. iznos od 16.000,00 EUR-a odnosno 118.880,00 kn na

ime

A.

P.,

B.

bank,

L..

Plaćanje je tužena prikrila knjiženjem tih isplata na teret projekta EINFOSE iako u taj projekt nije bio uključen niti jedan partner iz V. B., niti su osobe na čiji račun su izvršene uplate na bilo koji način povezane s projektom, njegovim budžetom ili projektnim aktivnostima. O predmetnim novčanim transakcijama tužena ni prije zadavanja naloga, a ni nakon provođenja istih nikada nije obavijestila ni odgovorne osobe tužitelja, a ni projekta. Tužitelj je saznanje o izvršenim isplatama dobio 25. siječnja 2019. na temelju prijave V. P., dipl. oec. zaposlenika tužitelja. Tužitelj je nakon provedenog postupka utvrdio da je tužena postupala protivno članku 7. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR) kada je izvršila isplate od ukupno 30.000,00 EUR-a odnosno 222.900,00kn na teret računa Fakulteta. Tužena je postupala onako kako ne bi postupao u konkretnoj situaciji ni prosječno pažljiv zaposlenik te je time nanijela imovinsku štetu Fakultetu. Obveza naknade štete utvrđena je odredbom članka 107. stavka 1. ZR-a koja je sukladno članku 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) dospjela 18. lipnja 2018. za iznos od 104.020,00 kn (14.000,00 EUR-a), a 21. lipnja 2018. za iznos od 118.880,00 kn (16.000,00 EUR-a). Tužena je pozvana na plaćanje dostavom Odluke o naknadi štete, ali je dopisom od 29. ožujka 2019., koji je tužitelj primio 1. travnja 2019., otklonila svoju obvezu na naknadu štete. Slijedom iznijetog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 222.900,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 104.020,00 kn od 19. lipnja 2018., a na iznos od 118.880,00 kn od 22. lipnja 2018. pa do isplate, kao i parnične troškove zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku 8 dana.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je temeljem ugovora o radu bila zaposlena kod tužitelja u razdoblju od 8. prosinca 2016. do otkazivanja ugovora o radu. Ne spori da je u dva navrata temeljem naloga iz tzv. phishing e-mail poruka koji su dio kriminalne aktivnosti za sada nepoznatih počinitelja uplatila iznose od 14.000,00 i 16.000,00 EUR-a. Međutim, tužiteljeva tvrdnja kako je komunikacija išla preko "nepoznate e-mail adrese" nije osnovana, budući je iz ispisa e-mail poruka razvidno kako je u nazivu istih "prof. dr. sc. L. F." (DEKANICA), a i u samom zaglavlju je navedeno kako je pošiljatelj prof. dr. sc. L. F.. Sam tekst e-mail poruka ne odudara od uobičajene komunikacije koja se inače odvijala između dekanice i tužene (kao i ostalih radnika), obzirom prilikom komunikacije nije bilo stroge forme. Tužena je provela predmetno plaćanje bez potpisa dekanice, dakle mimo procedure koja je postojala, ali koja se u nizu slučajeva nije poštovala, pa je otprilike 20% plaćanja izvršeno bez potpisa dekanice, odnosno dekanica je plaćene račune naknadno potpisivala. Osobe koje bi donosile račune u računovodstvo na plaćanje bez dekaničinog potpisa rekle bi: "odobrila nam je dekanica" – (za natječaje – Večernji list, N. Novine – donosila račune S. S., kotizacije, seminari, avio karte, noćenja - donosili su V. P., J. T., razni profesori S. F. T., A. J., T. J., M. O., S. R.. Bez potpisanih zahtjeva za isplatu pri plaćanju S. R. prisutan je bio P. K. i odradio uplate rezervacije za L. za D. K.. Za plaćanje informatičke opreme – Z. J. donio nalog i tražio da se hitno plati uz navod - "rekla je dekanica", J. T. za "T. meister" – radovi, za vozilo koje koristi dekanica je račun donijela J. T. uz riječi "e, ajd ovo plati rekla je dekanica", za smještaje, za sve što je trebalo, plaćanje dobavljaču A. – tražila tajnica N. V.-R., itd, itd. Sva navedena plaćanja su izvršavana po nalogu koji je dan usmeno (čak putem trećih osoba), a u kojim slučajevima je naknadno dekanica odradila potpisivanje te je uspostavljen sustav u kojem nije bilo neuobičajeno zadavanje naloga računovodstvu za isplatu, a bez poštivanja procedure. Tako je npr. za plaćanja Amex i Mastercard karticama Fakulteta – plaćanje vršeno na način da su profesori slali samo linkove za registraciju i uplatu i to uvijek uz napomenu plati "pod hitno", a naknadno su ispisivani i potpisivani zahtjevi. Bilo je niz plaćanja koja su provedena zbog hitnosti (bez ikakve odgovornosti računovodstva za tu hitnost), npr. plaćanje N. u Š. banku temeljem naloga putem e-maila. Uobičajena procedura plaćanja (praksa – ne teorija) bila je da tuženu dekanica zove petkom u 10 h i da tada potpisuje račune koje treba platiti te su u posebnoj košuljici bili računi koji su već plaćeni – ispod dekaničinog potpisa pazilo se da se napiše datum koji nije smio biti nakon izvršenog plaćanja već najčešće isti kao i datum plaćanja. Čak ni ta praksa nije dosljedno provođena te je u zadnje vrijeme – (cca pola godine prije otkazivanja) tužena petkom ostavljala mapu sa neplaćenim i plaćenim računima kod tajnice dekanice J. T.j. Upravo je V. P. učestalo donosio takve nepotpisane zahtjeve za uplatu u računovodstvo i uvijek komentirao "pa to je novac sa projekta zar i to mora biti urudžbirano i potpisano?". Profesorima je iz računovodstva sugerirano da prije plaćanja donesu potpisani zahtjev no to nije moglo biti primjenjivo u svim slučajevima zbog raznoraznih stvari (istek roka za plaćanje te prijetnja povećanja cijene, propadanja posla te činjenice da bi bili prozivani ako nešto ne bude plaćeno na vrijeme i nastane šteta itd.), pa je računovodstvo ipak bilo prisiljeno isplatu izvršavati mimo procedure. Prilikom provedbe dva navedena naloga za plaćanje je supotpisnik bila I. M. D. koja je ukucala nalog za prijenos sredstava u ZABA-u te niti ona nije primijetila bilo što sumnjivo u ovom nalogu tj. e-mail porukama. S tuženom je samo komentirala da što je to tako jako hitno te su se potrudile da se to što prije plati i provede. Dakle, sporno plaćanje temeljem isprintanog maila unijela je u ZABU I. M. D., a J. Š. ili I. M. D. potpisala sa stickom B. R., a nakon njih kao posljednja potpisala je tužena. Ovdje se radi o jednom od uspješno provedenih računalnih prijevara gdje su žrtve bili i Rektorat sveučilišta (čija računovodstvena služba je posložena za razliku od tužiteljeve organizacije računovodstva), grad Đ., te mnoge druge pravne osobe.

Pri tome se u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao ova od osobe koja je izvršila plaćanje ne traži naknada štete. Stvari u računovodstvu su bile kaotične te je od računovodstva traženo isplaćivati novce iz blagajne D. Š., D. O.-G., J. T. bez ikakvog dokumenta. Tužena je naložila I. i M. D. da više ne može davati novac bez da se popuni dokument/zahtjev uz odobrenje dekanice i da tek tada temeljem zahtjeva smije dati novac jer je na taj način manjak u blagajni pokriven. Dakle, tužena se trudila da se procedure poštuju što je više moguće, time da za čitavo vrijeme rada tužene u računovodstvu nije bilo glavnog knjigovođe te je zbog manjka ljudi i gomilanja obaveza u ovoj službi došlo do kaosa. Tužena je u više navrata upozoravala na stanje te da se niz stvari ne radi po pravilima no smatrala je kako nadređenima ne smije reći neću. Neosnovana je i tvrdnja da bi bilo skrivanja navedenog troška tj. uplata od strane tužene jer kvartalni izvještaj PR-RAS za 6. i 9. mjesec koji je predan u Finu i potpisan od strane dekanice prikazuje taj sporni trošak. Tužena je imala i dodatni razlog zbog kojeg nije posumnjala u dani nalog za uplatu, a to je službeni put dekanice (nalog za službeni put za koji je tužena znala). Između ostalog je predmet putovanja bio sastanak s predstavnicima iz R., a povodom uvođenja ruskog jezika u nastavu. Imena vlasnika računa za uplatu koja su navedena u e-mail poruci u ova dva slučaja su ruskog podrijetla pa je tužena opravdano vjerovala da je suradnja upravo dogovorena na ovom službenom putu i da se plaćanja odnose na tu suradnju. Tuženu nitko nije upozorio na mogućnost ovakve računalne prijevare, a obzirom na sofisticiran način na koji je izvedena (upotrebom podataka nadređene osobe pri komunikaciji), tužena, a i bilo koja druga prosječno pažljiva osoba nije mogla posumnjati u e-mail poruke. Pretpostavke radnikove odgovornosti za štetu koja mora biti uzrokovana na radu ili u vezi s radom, jesu da ista mora nastati krivnjom radnika (zahtijevani stupanj krivnje je namjera ili krajnja nepažnja), a protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Tužena se u opisanim okolnostima ponašala kao prosječno pažljiv radnik. Iz navedenog razloga nije odgovorna za eventualnu štetu koja je nastala. Pored toga je upitno i postojanje uzročno-posljedične veze jer su štetu tužitelju izazvali nepoznati počinitelji. Obzirom tužena nije bila obaviještena o postojanju mogućnosti da se dogode ovakve prijevare te da je (ne njenom greškom), vladao kaos u računovodstvu u navedenom razdoblju – niti postoji uzročno-posljedična veza, a niti je tužena postupala u danoj situaciji s krajnjom nepažnjom. Zbog navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Odluku o otkazu ugovora o radu od 7. veljače 2019. (list 4-5 spisa), Dokument - Proceduru stvaranja ugovornih obveza, zaprimanja i provjere računa i plaćanja po računima od 30. lipnja 2012. (list 6-9 spisa), Dokument: područja, zadaci i aktivnosti računovodstva (list 10-16 spisa), e-mail komunikaciju od 18. i 21. lipnja 2018. (list 17 spisa), izvode Z. banke od 18. lipnja 2018. i od 21. lipnja 2018. (list 18-19 spisa), Predmet - prijavu o uočenim nepravilnostima od 25. siječnja 2019. (list 20 spisa), Odluku o naknadi štete iz ožujka 2019. (list 21-22 spisa), Ugovor o radu od 31. listopada 2018. (list 35-36 spisa), e-mail poruku (list 37 spisa), obavijest Hrvatske akademske i istraživačke mreže od 15. prosinca 2017. i od 31. siječnja 2019. (list 38- 39 spisa), Predmet: prijavu o uočenim nepravilnostima od 29. siječnja 2019. (list 40 spisa), kaznenu prijavu od 29. siječnja 2019. (list 41 spisa), očitovanje od 25. siječnja 2019. (list 42 spisa), e-mail komunikaciju (list 48-53, 88-90 spisa), putne naloge (list 56 spisa), izvještaj (list 58 spisa), obavijest (list 60 spisa), dopis Z. banke od 7. veljače 2019. (list 61-62 spisa), Ugovor o radu od 18. listopada 2016. (list 70-71 spisa), izvješće o radu računovodstva (stranica 72-86, 98-110 spisa), ispis brojeva (stranica 87 spisa), izvješće od 30. svibnja 2017. (list 91-93 spisa), izvješće o radu računovodstva (stranica 98-110 spisa), iskaz svjedokinje L. F. (stranica 129-131 spisa), svjedoka V. P. (stranica 131-132 spisa), svjedokinje I. M. D. (stranica 141 spisa), svjedokinje T. G. (stranica 149 spisa), svjedokinje S. R. (stranica 149-150 spisa) i tužiteljice (stranica 150-152 spisa). Drugi dokazi, kao nepotrebni, nisu izvođeni.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca prema tuženoj kao bivšoj radnici radi naknadu štete u visini od 222.900,00 kn.

5. U postupku je utvrđeno (iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 7. veljače 2019., e-mail komunikacije od 18. i 21. lipnja 2018., izvoda Z. banke od 18. lipnja 2018. i od 21. lipnja 2018., Odluke o naknadi štete iz ožujka 2019., Ugovora o radu od 31. listopada 2018., očitovanja od 25. siječnja 2019., dopisa Z. banke od 7. veljače 2019., Ugovora o radu od 18. listopada 2016., iskaza svjedokinje L. F., svjedoka V. P., svjedokinje I. M. D., svjedokinje T. G., svjedokinje S. R. i tužiteljice) i nije

sporno:

- da je tužena bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu voditeljice Ureda za računovodstveno-financijske poslove od 8. prosinca 2016. do 7. veljače 2019.,

- da je tužena s računa tužitelja na račune nepoznatih osoba u dva navrata izvršila uplate i to: 18. lipnja 2018. iznos od 14.000,00 EUR-a, a 21. lipnja 2018. iznos od 16.000,00 EUR-a,

- da tužena o predmetnim isplatama nije obavijestila niti tužitelja, odnosno tadašnju dekanicu tužitelja L. F. niti ikog drugog,

- da je tužitelj za sporne isplate saznao tek 25. siječnja 2019., nakon prijave V. P., zaposlenika tužitelja

- da je tuženoj 7. veljače 2019. prestao radni odnos kod tužitelja temeljem Odluke tužitelja o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je tužitelj pozvao tuženu na naknadu štete koju mu je prouzročila predmetnim isplatama, u ukupnom iznosu od 30.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna.

6. Među strankama je sporno je li tužena dužna naknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala iz razloga što je tužena s računa tužitelja izvršila plačanja na račune nepoznatih osoba.

7. Tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala jer je tužena postupajući suprotno pravilima struke i utvrđenim procedurama s njegova računa, 18. i 21. lipnja 2018., izvršila isplate u ukupnom iznosu od 30.000,00 EUR-a, odnosno što u konkretnom slučaju nije postupala na način kako bi postupao prosječno pažljiv zaposlenik. 8. Tužitelj tvrdi da je procedura postupanja u svezi zaprimanja i provjere računa i plaćanja po računima propisana Dokumentom - Procedure stvaranja ugovornih obveza, zaprimanja i provjere računa i plaćanja po računima koji je 30. lipnja 2012. donio tužitelj, a kojim je u članku XI. propisano je da se račun zaprima u Uredu dekanice, stavlja se prijemni pečat i potpis te se internom knjigom prosljeđuje voditelju Ureda za financijsko – knjigovodstvene poslove, a u Službi računovodstva se upisuje u knjigu ulaznih računa i dobiva svoj slijedni broj, da se u smislu odredbe članka XII. provjera ispravnosti zaprimljenog računa obavlja u formalnom i sadržajnom provjerom, da formalnom provjerom voditelj Ureda za financijsko- knjigovodstvene poslove evidentira postojanje svih zakonskih elemenata računa.

9. Uvidom u Dokument: područja, zadaci i aktivnosti računovodstva koji se primjenjuje od 22. siječnja 2018. utvrđeno je da je detaljno i pregledno propisano postupanje računovodstva tužitelja u pojedinim segmentima rada, time da je kod plaćanja računa navedeno da prije plaćanja računa i odobrenja dekanice treba provjeriti jesu li priloženi svi potrebni obrasci i dokumenti, po potrebi tražiti nadopunu dokumentacije, time da nadopunu dokumentacije traži isključivo računovodstvo, uz detaljno pojašnjenje što nedostaje.

10. Uvidom u e-mail komunikaciju od 18. lipnja 2018. utvrđeno je da je L. F. proslijedila S. M. upit :"Mogu li danas napraviti transfer od 14.000,00 E do E.? Koje podatke banke moram poslati?", da je tužena na tu poruku odgovorila: "treba nam naziv banke, sjedište, SWIFT, IBAN:", da je L. F. proslijedila tuženoj tražene podatke za uplatu na ime B. D., na što tužena odgovara: "... nalog je zadan ... čim nalog bude proveden šaljemo potvrdu o prijenosu". Navedena korespondencije obavljena je između 7:26 h i 8:27 h.

11. Uvidom u e-mail komunikaciju od 21. lipnja 2018. utvrđeno je da je L. F. proslijedila S. M. upit :"Jeste li dostupni? Možete li danas poslati .transfer od 16.000,00 eura u E.? Trebam li poslati bankovne podatke", da je tužena odgovorila: "Ukoliko se šalje na isto ime imamo podatke ...." nakon čega L. F. šalje nove bankovne podatke za uplatu na ime A. P.. Navedena korespondencije obavljena je između 7:04 h i 8:22 h.

12. Uvidom u izvode Z. banke utvrđeno je da je s računa tužitelja 18. lipnja 2018. na račun primatelja B. D. u V. B. uplaćeno 14.000,00 EUR, uz opis plaćanja: transfer, te da je s računa tužitelja 21. lipnja 2018. na račun A. P. uplaćen iznos od 16.000,00 EUR, uz opis plaćanja: Transfer sredstava.

13. Uvidom u prijavu o uočenim nepravilnostima utvrđeno je da je V. P., 25. siječnja 2019. obavijestio tužitelja da su s računa sredstava za projekt EINFOSE 18. i 21. lipnja 2018. izvršena plaćanja nepoznatim osobama u V. B., time da te osobe nisu ni na koji način povezane s projektom EINFOSE.

14. Uvidom u Izvješće o plaćanju od 30. svibnja 2017. utvrđeno je da ga je sastavila tužena, te u istom inzistira da dokument na osnovu kojega nastaje rashod mora biti prije plaćanja potpisan od strane čelnika fakulteta uz navođenje popratne dokumentacije koja mora pratiti taj dokument u slučajevima npr. kod odlazaka na seminare.

15. Uvidom u izvješće o radu računovodstva tužitelja od 10. siječnja 2017. koji je sačinila tvrtka P. d.o.o., navedeni su konkretni poslovi svih djelatnika računovodstva kao i konkretni slučajevi nastanka grešaka u računovodstveno - financijskom poslovanju, te načini otklanjanja tih grešaka.

16. Iz iskaza L. F., proizlazi da je od 2014. godine do rujna 2020. godine bila dekanica fakulteta u O., da je o spornim isplatama koje je tužena učinila saznala slučajno naime, kolega P. prijavio je 25. siječnja 2019. da je na projektu EINFOSE uočio dvije isplate, 18. lipnja 2018. iznos od 14.000 eura te 21. lipnja 2018. iznos od 16.000 eura, koje su izvršene na britansku banku na dva različita imena, rusko i bugarsko. Radilo se o velikim isplatama koje nisu bile česte na fakultetu. Svjedokinja je pozvala S. te ju pitala što je s tim, na što je ona rekla da ne zna o čemu je riječ, odnosno da je sve u redu. Provjerom u informatičkoj službu su utvrdili da su na kompjuteru S. M. bili čudni mailovi koje je navodno svjedokinja poslala, ali ti mailovi nisu službeni, niti od strane sveučilišta niti od fakulteta, jezično su neprihvatljivi, odnosno ne predstavljaju uobičajenu dotadašnju komunikaciju. Projekti i plaćanja po projektima su bili detaljno razrađeni od strane S. R.. Plaćanja po projektu inicira voditelj projekta, time da je određeni profesor bio voditelj projekta, koja prije plaćanja moraju supotpisati dekan i prodekan. Voditeljica projekta EINFOSE bila je T. A. i ona je uz V. P. mogla naložiti isplatu koja se mogla realizirati tek uz supotpis dekana i prodekana. Toga kod spornih isplata toga nije bilo. Projekt EINFOSE je projekt u kojem je sudjelovao Odsjek za komunikacijske i informacijske znanosti, a zadatak projekta je bio istraživanje, konferencije, publikacije iz područja komunikacijskih informacijskih znanosti. Plaćanja po projektu EINFOSE su se vršila isključivo prema sveučilištima koja su sudjelovala u projektu, nikada prema fizičkim osobama. Prije spornih isplata bila su provođena plaćanja po projektu EINFOSE i tu je u cijelosti poštivana standardna procedura na način da je voditeljica projekta kontaktirala P. u vezi plaćanja, oni su riješili administrativni dio koji je podrazumijevao ispunjavanje standardnih obrazaca u kojima je bilo navedeno o kojem se projektu vrši plaćanje u koju svrhu, koja sredstva i kome se isplata vrši. Taj obrazac je potom proslijeđen na potpis resornoj prodekanici, potom i dekanu, nakon čega je proslijeđen u računovodstvo na isplatu. Tužena je na taj način bila upoznata s uplatama i isplatama po projektu jer ih je ona pošto su potpisani obrasci došli u računovodstvo prosljeđivala na isplatu. U slučajevima isplata po projektima nije se moglo dogoditi da bi svjedokinja proslijedila mailom nalog računovodstvu za isplatu po projektu. Shvaća da je tužena mogla zabunom izvršiti isplatu međutim nije joj jasno zašto nije prijavila. Kada je tužena dobila mail po kojem je trebala izvršiti isplatu ona je trebala kontaktirati prije svega svjedokinju, a što nije učinila. Tužena nije svjedokinju obavijestila o obavljenim isplatama, jer je svjedokinja za sporne isplate saznala tek 25. siječnja 2019. Nakon što je tužena suočena sa otkrivenim, nije priznala pogrešku već je napadala i prijetila pozivajući se na čudno poslovanje i proceduru na fakultetu. Tužena je imala period kada je sve odrađivala

sama,

a

imala

je i perioda kada je učestalo tražila pomoć kolega, obraćala se svjedokinji za svaku sitnicu. Na rad tužene vrlo često su bile pritužbe od strane prof. R. koja je upozoravala da su isplate s putovanja stajale, da su profesori često upućivani u krive procedure. Kad je tužena izvršila sporne isplate misli da je znala što radi ali joj je čudno što ju nije došla pitati, pogotovo jer ju je i ranije znala pitati za puno manje stvari. Od trenutka kada su izvršene sporne isplate pa do trenutka kada je to otkriveno 25. siječnja 2019. tužena se u nijednom trenutku nije nikome obratila u vezi izvršenih isplata. Svjedokinji nikada ništa nije dostavljeno na potpis u vezi spornih isplata, niti prije, niti naknadno. U konkretnom slučaju nije trebala postupiti po primljenim mailovima mimo postojeće procedure, a ukoliko je to već učinila, trebala ju je izvijestiti. U rodbinskim je odnosima s tuženom. Ne zna odnosno ne može se sjetiti da li je općenito bilo uplata putem naloga iz maila, a koje bi naknadno potpisala. I u Rektoratu se dogodila slična situacija kao ovdje tuženoj, međutim gospođa koja je izvršila isplatu u Rektoratu je odmah o tome obavijestila rektora. Gospođa koja je u Rektoratu izvršila nedozvoljene isplate i dalje radi u Rektoratu. U vrijeme spornih isplata fakultet je imao kontakte sa kolegama iz R. u svezi uvođenja ruskog jezika, međutim svjedokinja nije s njima kontaktirala već je s njima kontaktirala prof. A. J., prodekanica. Svjedokinja je 18. lipnja 2018. bila jna službenom putu u Z., 21. lipnja 2018. bila je na radnom mjestu u O..

17. Iz iskaza svjedoka V. P. proizlazi da je Fakultet imao jedan jedinstveni žiro račun, ali je po mjestu troška bilo vidljivo na što se troškovi odnose, odnosno vidljivo je koji troškovi terete projekt EINFOSE. Na tom projektu nisu imali partnere iz L., a isto tako plaćanja po projektu nikada nisu vršena na račune fizičkih osoba. Pojasnio je postupak plaćanja u slučaju kada su vršene isplate sa sredstava projekta, naime tada je voditeljica projekta, a to je bila T. A. J., trebala inicirati zahtjev za korištenje sredstava projekta, dati nalog, koji je potpisala ona i odgovorna osoba fakulteta, a odgovorna osoba je bio prodekan za znanost. Nalog je trebao sadržavati opis troška koji je sadržavao naziv projekta te partnera kojem je trebalo izvršiti uplatu, iznos troška, potpis voditelja projekta i potpis odgovorne osobe. Takav nalog proslijeđen je u računovodstvenu službu. Svjedok je samo pripremao odnosno koordinirao kod takvih plaćanja, nije bio odgovorna osoba i nije potpisivao nalog za isplatu. Prije isplata u lipnju 2018. godine, kojima su terećena sredstva projekta EINFOSE, bilo je isplata kojima su terećena ta sredstva i tada je poštovana opisana procedura, time da nema saznanja da bi računovodstvu bio dostavljen nalog mailom radi isplata. Čak i u slučaju da nije bila poštovana procedura tada je voditeljica računovodstva bila dužna reagirati i inzistirati na propisanom zahtjevu i podacima koje mora isti sadržavati. Nalog za isplatu računovodstvu po projektu EINFOSE nije sadržavao IBAN odnosno svjedok ga nije unosio, naime dio sporazuma o partnerstvu je sadržavao i IBAN, a kako je taj sporazum o partnerstvu bio pohranjen u računovodstvu tada je računovodstvo samo povuklo podatke o IBAN-u na koji treba izvršiti isplatu. Na isti način postupalo se u vezi plaćanja koja su teretila druge projekte, time da ne zna kako je bila uređena procedura postupanja kod drugih isplata.

18. Iz iskaza svjedokinje I. M. D., proizlazi da je ista u spornom razdoblju radila u računovodstvu tužitelja, da je došla na posao, da je S. vikala da je došao mail od dekanice da treba izvršiti isplatu, odnosno da svjedokinju čeka virman da ga ispuni. S. joj je isprintala taj mail dekanice i svjedokinja je temeljem podataka iz maila popunila virman, koji je potom proslijedila dalje na potpisivanje. Ne sjeća se da bi joj S. rekla na što se odnosi uplata. Svjedokinja se osobno tada prvi put srela s takovim nalogom dekanice odnosno da je dekanica mailom dala nalog za izvršenje isplate time da su se inače drugi, npr. voditelji projekata, mailom obraćali S. radi plaćanja. Naime, tada je sve išlo mailom pa su se i putni nalozi slali mailom. Ona je ispunila tzv. internetski virman koji su trebali potpisati ovlašteni potpisnici, ali ne zna tko je u to vrijeme bio ovlašteni potpisnik za potpisivanje virmana, odnosno ne zna je li tužena bila ovlašteni potpisnik. Svjedokinja je postupala po naređenju neposrednog rukovodioca pa nije upoznata sa procedurom postupanja u računovodstvu već je postupala po onom što joj je naređeno. Nije upoznata niti sa eventualnim računalnim prijevarama, budući nije bila u rukovodećem dijelu, nije prisustvovala sastancima na kojima se eventualno raspravljalo o takvim stvarima. Ne zna što je projekt EINFOSE prvi put čuje za to. Sjeća se da je uplata u vezi koje je ja ispunila virman i izvršeno plaćanje u inozemstvo bilo govora o internetskoj prijevari pa je kod tužitelja došla policija, ugasili su kompjutere i tražili podatke.

19. Iz iskaza svjedokinje T. G., proizlazi da je u akademskim godinama 2016./2017. te 2017./2018. bila prodekanica za znanost i međunarodne odnose na fakultetu u O.. Što se tiče predmetnog spora sve što zna, zna iz priča kolega, prije svega kolege P.. Bila je zadužena za fond za znanost time da taj fond nije uključivao projekte u koje je fakultet tada bio uključen. Samo je odobravala plaćanja iz fonda, P. je odrađivao administrativni dio, a radilo se o plaćanju kotizacija, plaćanja putnih troškova i slično, time da nije imala nikakvih ovlaštenja za plaćanja već su ista išla uz odobrenje dekanice. Plaćanja na fakultetu su se vršila temeljem protokola što je značilo da je moralo postojati pisani zahtjev za svaku isplatu, dakle, ako je netko tražio isplatu iz znanstvenog fonda tada je trebao podnijeti pisani zahtjev svjedokinji koja je provjerila ima li sredstava za plaćanje, te odobrila isplatu, a onda je sve išlo na potpis dekanici. Tako se postupalo i kod nabave. Bez odobrenja dekanice nije se moglo izvršiti plaćanje. Uz pisani zahtjev za isplatu morala je postojati i odgovarajuća dokumentacija, kao npr. predračuni, putne karte, računi za smještaj, kotizacije. Postojala su hitna plaćanja koja su obuhvaćala plaćanja na ime kotizacija, ali i tada je trebalo odobrenje dekanice za takva plaćanja. Svjedokinja nikada nije dobila nalog za plaćanje e-mailom. Poznat joj je slučaj N., radilo se o jednom projektu, gospodin je bio konzultant za projekte u Š., on je ispostavio predračun, na temelju kojeg je izvršeno plaćanje ali uz odobrenje dekanice. Nije joj poznato kako je u slučaju N. dekanica dala nalog računovodstvu za plaćanje istom.

20. Iz iskaza svjedokinje S. R., proizlazi da je krajem siječnja 2019. pozvana na sastanak od strane dekanice, da joj je tada rečeno da postoji problem oko isplate dok je bila prodekanica za razvoj i da se radilo o isplati od 30.000,00 eura. Svjedokinja nije imala nikakvih saznanja o tome, jer od ožujka 2018. nije imala veze sa plaćanjima. Nije bila zadužena za projekt EINFOSE. Što se tiče plaćanja projekata na kojima je bila zadužena procedura je bila takova da ukoliko je trebalo nešto platit, kupiti, nabaviti za potrebe projekta, tada je trebalo ispuniti obrazac zahtjeva u kojem su navedeni podaci tko, kome, za što, iz kojih sredstava treba isplatiti. Obrascu zahtjeva se prilagao i dokument iz kojeg će biti vidljivo što treba platiti, npr. ponuda i slično. Ne zna kako su vršena plaćanja u drugim projektima.

21. Iz iskaza tužene S. M., proizlazi da je u računovodstvu nedostajalo ljudi za rad, a mnogi od onih koji su tamo bili nisu znali raditi tako da su bili u ogromnim zaostacima u poslu. Pogotovo kaotično je bilo u vezi sa plaćanjima koja je trebalo izvršiti prema profesorima, a koja se tiču plaćanja putovanja, kotizacija, seminara i slično. Tada se sa dekanicom F. dogovorila da će profesorima platiti sve, a da će onda jednom tjedno, petkom, dostaviti sve plaćene račune dekanici koja će ih retroaktivno potpisati. Pri tome je morala paziti da dan plaćanja bude poslije potpisa dekanice ili isti dan kada je dekanica potpisala. Imali su problema sa voditeljima projekta, npr. sa Poličićem koji je bio administrator na projektu EINFOSE koji nije prihvaćao da mora podnositi zahtjev za isplatu, odnosno nije prihvaćao samu proceduru. Profesorica R. je tražila od tužene da navede probleme s kojima se susreće računovodstvo, o čemu ju je u nekoliko navrata obavijestila, odnosno opisala probleme s kojima se susreće računovodstvo. Prof. R. je otišla u ožujku 2018. s mjesta prodekanice, a bila je nadređena računovodstvu i znala je što se sve zbiva u računovodstvu, i tek tada je nastao kaos. Stoga je, da bi se na neki način zaštitila, tužena tražila da se uvede supotpis za plaćanja, tako da je osim tužene još netko morao supotpisati odobrenje za plaćanje, ali ni to nije funkcioniralo jer osobe koje su bile određene za supotpisnike to nisu radile, tako da je na kraju sve palo na tuženu. Vršena su plaćanja i temeljem naloga mailom, dekanica joj je u nekoliko navrata dala nalog za plaćanje mailom, kod kupnje namještaja, osobnog automobila, misli da je svega bilo tri četiri takva naloga mailom. Više je bilo usmenih naloga gdje joj je dekanica znala reći da plati tome i tom, s time da se kod usmenih naloga radilo u pravilu o informatičkoj opremi, znala joj je reći "J. će ti donijeti račun, ajde molim te plati." Nikada nije provjeravala naloge za plaćanje koje joj je mailom proslijedila dekanica jer je bila u nekom posebnom odnosu s njom, bile su i sestrične i za nju je htjela odraditi sve što je ona htjela. Kad je dobila prvi sporni mail, vidjela je da je od dekanice i po istom je postupila, nije provjeravala domenu i nije u to posumnjala. Čak je, nakon što je provela isto, pokušala nazvati dekanicu i to samo da joj kaže " L. prošlo je", nije ju zvala da bi provjerila sadržaj maila, time da je zvala negdje oko pola 11 istoga dana. U sadržaj maila koji joj je poslala dekanica nije posumnjala jer nije odstupao od dosadašnjih mailova koje je dobivala od dekanice. Također radilo se o uplati po projektu, a upravo po projektima prebacivali su se veliki iznosi, pa i obzirom na iznos nije imala razloga sumnjati. U pravilu i plaćanja po projektu vršila su se u inozemstvo pa i tu nije bilo razloga za sumnju. Da se radi o plaćanju po projektu zaključila je sama obzirom da su u to vrijeme vršeni pregovori sa partnerima u R., a imena na mailu ukazivala su da se radi o R.. Osim od dekanice naloge za plaćanja dobivala je i od drugih, npr. od prof. A., J. T., ali u takvim slučajevima nije odmah postupala po tim nalozima već ih je provjeravala, jedino je bez provjera postupala prema nalozima dekanice. Da je bila obaviještena o kolanju zlonamjernih poruka tada bi provjerila e-mailove s nalogom za uplate koje bi joj dostavljala i sama dekanica. U 12. mj. 2017. obaviješteni su o krađi podataka s kompjutera time da se tu radilo o krađi podataka koji su vraćeni nakon što bi bila plaćena otkupnina. Krađa podataka dogodila se nekolicini profesora ali nije plaćena otkupnina jer su uspjeli povratiti podatke. Tek 2018. se počelo događati ovo što se dogodilo tuženoj, a dogodilo se i kolegi u gradu Đ., te A. K. koja radi u Rektoratu sveučilišta u O. i dalje i koja nije nosila nikakve sankcije, niti je dobila otkaz, niti mora vratiti novac. U vrijeme spornih plaćanja nije provjerila domenu, niti je znala to koristiti, smo je vidjela u naslovu da je poslala dekanica i da je potpisala i to joj je bilo dovoljno.. Dekanica joj prije nego što je dobila sporni mail nije najavila da će trebati izvršiti isplate većeg iznosa, nego je vrijedilo općenito pravilo da sve što dođe na isplatu do petka ona će naknadno potpisati provedene isplate. U konkretnom tjednu u 6. mjesecu kada je i izvršila sporna plaćanja dekanica je bila službeno odsutna, od 20.-22. lipnja 2018., a nije bilo ni prodekana ni kolegija ni drugih profesora jer se radilo o tjednu u kojem su padali praznici pa su si svi spojili taj tjedan. Nakon prve uplate 18. lipnja telefonski je nazvala dekanicu ali ju nije uspjela dobiti i to samo da joj kaže da je uplata prošla. Nije tada pokušala stupiti u kontakt s njom mailom, sms porukom ili na drugi način, jer je taj dan nije bilo na fakultetu. Na telefonski poziv upućen dekanici 18. lipnja, dekanica joj nije odgovorila, što i nije bilo čudno jer ona je tako znala više puta primiti na znanje i ne odgovoriti. Dekanica je bila vrh na sveučilištu i nije bilo potrebe da preispituje njezine naloge i ustvari ne zna što bi joj ona trebala naložiti da bi to išla preispitivati, odnosno odbiti jer druge osobe iznad nje nije bilo. U vrijeme kada su izvršene dvije sporne isplate supotpisnik je osim tužene bila i gospođa B. R. koja je bila na dugogodišnjem bolovanju, tako da

je na bolovanju bila i 18. i 21. lipnja 2018. pa je umjesto nje na njenom računalu s njenim stikom potpis naloga izvršila J. Š.. Nakon što su izvršene predmetne uplate tužena je izvršila knjiženje na račun 32990 na kojem su se vodili neraspoređeni rashodi i na tom računu trebalo je ostati sve do trenutka dok ne dobije račun ili neki drugi dokument temeljem kojeg će taj izdatak moći staviti na odgovarajuću knjigovodstvenu poziciju, odnosno koga u konačnici taj iznos tereti. To nije dobila niti je tokom godine mogla utvrditi da ta uplata ne valja, odnosno da ne spada nikud. To je mogla utvrditi tek prilikom izrade završnog računa, a kojeg je trebala izraditi do 31. siječnja 2019. i kojeg je počela raditi, međutim nije ga uspjela završiti jer su ju 25. siječnja 2019. udaljili s radnog mjesta. Tijekom 2018. godine, a nakon izvršenih uplata rađeni su kvartalni izvještaji o uplatama, isplatama, prihodima, rashodima, koje je potpisivala dekanica, zatim su isti na stiku nošeni u FINA-u i nikome ništa nije bilo sumnjivo. Iz samih izvještaja koja su sačinjavani tijekom 2018., a nakon lipnja 2018. nije se moglo utvrditi da nešto ne štima sa spornim uplatama jer i u drugim situacijama kada se nije točno znalo koji konto se tereti sve se stavljalo na neraspoređene rashode da bi se do kraja godine to uskladilo i stavilo tamo gdje treba biti. Međutim bitno je da je završni račun pravilno sastavljen, i tamo se nije moglo dogoditi da se ne zna za što su sredstva namijenjena. U odnosu na one koji nisu postupali po procedurama također su se provodile isplate jer je bio dogovor mene i dekanice da posao ne smije stajati i da to mora ići. Iako sam znala da se pravila ne poštuju ja sam u dobroj namjeri htjela samo odraditi posao i mogu reći da nisam bila u potpunosti svjesna opasnosti.

22. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužena uplatama s računa tužitelja na račune nepoznatih osoba u V. B. postupala krajnje nepažljivo i da je prema tome odgovorna za štetu koja je navedenim isplatama nastala tužitelju. Naime, tužena je isplate izvršila na temelju e-mail poruke koju joj je navodno poslala dekanica tužitelja i koja poruka je sadržavala nalog za uplatu iznosa od 14.000,00 EUR-a i od 16.000,00 EUR-a na imena dvije osobe s adresama u V. B.. Tužena je iznijela da je bez preispitivanja izvršavala sve što joj je dekanica naložila jer je bila u nekom posebnom odnosu s njom i za nju je htjela sve odraditi, dok je zahtjeve za isplatama drugih osoba provjeravala. Dakle, vidjevši da joj je e-mail "poslala dekanica" tužena je bez imalo razmišljanja provela predmetne uplate, iako sam nalog nije sadržavao sve podatke koje je trebao sadržavati da bi se po istome moglo postupiti. Naime, da bi se postupilo po bilo čijem nalogu trebalo je, bez obzira je li nalog stigao e-mailom, usmeno ili na drugi način, stajati koja je svrha uplate, npr. po projektu, kotizacije, seminari, hotel, avio karte, informatička oprema, auto, namještaj i dr. To je u konkretnom slučaju izostalo, a upravo je tužena kao šefica računovodstvene službe tužitelja, vodeći se pravilima postupanja tužitelja u svezi plaćanja računa, u slučaju nepotpune dokumentacije, ili izostanka iste, trebala tražiti nadopunu. Stoga se u konkretnom slučaju tužena trebala obrati dekanici kako bi razjasnila predmet uplate. Međutim, tužena to ne čini već, obzirom su u to vrijeme vršeni pregovori s partnerima u R. oko uvođenja ruskog jezika, obzirom da je dekanica otišla na službeni put pa da je na putu zaključila dogovor s R., obzirom da su joj naznačena imena zvučala ruski, obzirom da se radilo o velikim svotama novaca koje su se uobičajeno isplaćivale po projektima, posve neutemeljeno donosi zaključak da se radi o uplati po projektu i za plaćanje tereti sredstva projekta, pri čemu se kasnije ispostavilo da se radilo o projektu EINFOSE. Također je nejasno kako je tužena zaključila da se radi o projektu EINFOSE, obzirom je u to vrijeme tužitelj imao otvorenih više projekata. Dakle, tužena je postupila posve suprotno pravilima računovodstveno – knjigovodstvene struke, a to je da se plaćanja, knjiženja, i sl. provode tek na temelju potpune dokumentacije, koju u konkretnom slučaju nije imala.

22.1. Prema stavu ovog suda ovakav propust tužene, da prije isplata utvrdi sve elemente koji su joj potrebni za valjano i točno postupanje, treba pripisati njezinoj krajnjoj nepažnji. Jer ispravno bi bilo postupanje tužene da se u tom trenutku obratila dekanici tužitelja, i da traži pojašnjenja tim više što je tužena bila u dobrim odnosima s dekanicom i sasvim sigurno joj se mogla obratiti sa svim nejasnoćama, ali ona je to propustila učiniti. Iako u samim e-mailovima nije navedeno da se radi o hitnim radnjama, iz postupanja tužene proizlazi da je hitno postupila po njima jer od zaprimanja e-maila do izvršenja nije prošlo više od sat vremena.

22.2. Od utjecaja na odgovornost tužene nije niti okolnost da je do takove situacije došlo u Rektoratu gdje osoba koja je izvršila isplatu nije sankcionirana otkazom, jer se radi o dva neovisna slučaja. Također, tvrdnja tužene da nije obaviještena o mogućnosti takve računalne prijevare, nije razlog za oslobođenje od odgovornosti, obzirom na gore iznijeto.

23. Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu propisana je odredbom članka 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR), te je određeno da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi (stavak 1.). Dakle, pretpostavke radnikove odgovornosti su šteta koja mora biti uzrokovana na radu i u vezi s radom, koja mora nastati krivnjom radnika, a protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi sa nastalom štetom. Jedna od pretpostavki radnikove odgovornosti jeste da šteta mora nastati njegovom krivnjom, a zahtijevani stupanj krivnje je namjera ili krajnja nepažnja. Namjera je takva vrsta krivnje kod koje je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu pa kod direktne namjere hoće i želi nastupanje štete, a kod eventualne namjere kod njega postoji svijest o mogućem nastupanju štetnih posljedica. Nepažnja se također dijeli na dva stupnja tako da se kod krajnje nepažnje radnik ponaša kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik, a kod obične nepažnje radnik ne primjenjuje pažnju dobrog stručnjaka ili gospodarstvenika.

24. Prema članku 1054. stavak 1. Zakona o obveznim odnosim („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), propisano je načelo predmnijevane krivnje, slijedom čega se smatra da je štetnik odgovoran za nastalu štetu pa je na njemu teret dokaza da je šteta nastala krivnjom drugoga. Međutim, prema stavku 2. iste zakonske odredbe, predmnijeva se samo najblaži stupanj krivnje, dakle obična nepažnja počinitelja štete za koju radnik ne odgovara s obzirom na propis iz članka 107. stavak 1. ZR-a. Stoga slijedi zaključak da radnik poslodavcu odgovara po načelu dokazane krivnje pa je na poslodavcu teret dokaza da je radnik štetu počinio s namjerom ili iz krajnje nepažnje.

25. Prema stavu ovoga suda ispunjene su sve pretpostavke za odgovornost tužene za naknadu štete tužitelju, naime tužena je kao radnica tužitelja izvršila plaćanja s računa tužitelja na račune nepoznatih osoba, bez da je prethodno provjerila točnost zadanog naloga, čime je postupala protivno aktu tužitelja za postupanje u svezi plaćanja po računima, čime je oštetila tužitelja za iznos od 222.900,00 k

26. Na dosuđeni iznos tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu tekuću, a u smislu odredbe članka 1086. ZOO-a u svezi člankom 29. stavak 1. ZOO-a, o čemu je odlučeno kao u izreci.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 2. i članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to

- za sastav tužbe od 16. travnja 2019. iznos 2.500,00 kn + PDV,

- za sastav podneska od 7. studenoga 2019. iznos od 2.500,00 kn + PDV,

- za sastav podneska od 29. studenoga 2019. iznos od 2.500,00 kn + PDV

- za sastav žalbe protiv rješenja 1.250,00 kn + PDV,

- za pristup na ročište 2. rujna 2019. iznos 2.500,00 kn + PDV,

- za pristup na ročište 18. studenoga 2019. iznos 2.500,00 kn + PDV,

- za pristup na ročište 30. lipnja 2022. iznos 2.500,00 kn + PDV,

- za pristup na ročište 13. rujna 2022. iznos 2.500,00 kn + PDV,

- za pristup na ročište 12. listopada 2022. iznos 2.500,00 kn + PDV,

- sudska pristojba za presudu u iznosu 2.579,00 kn.

27.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu, jer taj trošak nije niti imao jer sudsku pristojbu na tužbu nije niti platio, a nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 10. listopada 2022., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

27.2. Tužitelju je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu 29.141,50 kn na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 14. studenoga 2022. kao dana donošenja presude pa do isplate.

28. Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 14. studenoga 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvu O., R. & S. d.o.o. u O.

2. Odvjetničko društvo P. J. i M. J. j.t.d. u O.

Broj zapisa: eb314-ac224

Kontrolni broj: 03c10-7dadb-2822a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.