REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4749/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branki Malenici, u pravnoj stvari tužitelja R. M., OIB …, iz V., . kojeg zastupa

punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tuženika pod 1 A. K., OIB … i pod 2 V. K., OIB…, oboje iz K.,, koje zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., radi predaje nekretnina u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika J. U., odvjetničkog vježbenika kod A. Č., odvjetnice u S.,

na ročištu radi objave dana 14. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I Nalaže se tuženoj pod 1, u roku od 15 dana, predati tužitelju u suposjed nekretnine oznake čest. zgr. 716 zgrada 40 m2 ZU 5058 K.O. V. i čest. zgr. 715/3 zgrada 18 m2 ZU 824 K.O. V., na način da će :

- predati tužitelju primjerak ključa ulaznih vrata u kuću izgrađenu na nekretnini oznake čest. zgr. 716 zgrada 40 m2 ZU 5058 K.O. V., a koja vrata su na skici lica mjesta iz dopune nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz veljače 2022. obojana zelenom bojom, i predati tužitelju primjerak ključeva od svih dijelova kuće i svih prostorija u kući,

- predati tužitelju primjerak ključa ulaznih vrata u dvorište koje se nalazi na čest. zgr. 715/3 zgrada 18 m2 ZU 824 K.O. V., a koja vrata su na skici lica mjesta iz dopune nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz veljače 2022. obojana crvenom bojom te se zabranjuje tuženoj pod 1 da ubuduće, na isti ili sličan način, uznemirava tužiteljevo pravo suvlasništva na gore navedenim nekretninama.

II Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, predati tužitelju u suposjed :

- kuću (stambena prizemnica) koja je izgrađena na nekretninama oznake čest. zem. 2953/2 vinograd i čest. zem. 2953/3 sve ZU 2649 K.O. K., a koja kuća (stambena prizemnica) je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz srpnja 2021. označena crvenom bojom, tako što će mu predati primjerak ključa ulaznih vrata i primjerak ključeva svih prostorija koje se nalaze u njoj,

- poljsku kućicu (stara kamena prizemnica) koja se nalazi na nekretnini oznake čest. zem. 2953/3 ZU 2649 K.O. K., a koja je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz srpnja 2021. označena strelicom, slovima SKK i smeđom bojom,

- spremu (“garaža”) koja se nalazi na nekretnini oznake čest. zem. 2953/3 ZU 2649 K.O. K., a koja je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz srpnja 2021. označena slovom G i roza bojom,

tako što će mu predati primjerak ključa ulaznih vrata, te se zabranjuje tuženicima da ubuduće, na isti ili sličan način, uznemiravaju tužiteljevo pravo suvlasništva na gore navedenim nekretninama."

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, predati tužitelju u suposjed:

- zemljište koje se nalazi na nekretninama oznake čest. zem. 2687/1 pašnjak i neplodno 2945 m2 (pašnjak 2363 m2 i neplodno 582 m2), čest. zem. 2687/2 pašnjak 1346 m2, čest. zem. 2688/11 oranica 1711 m2, čest. zem. 2953/2 vinograd, čest. zem. 2953/3 vinograd i čest. zem. 8097 put 91 m2 sve 2649 K.O. K. i čest. zem. 2689 vinograd i čest. zem. 2953/5 vinograd 4369 m2 sve ZU 4692 K.O. K., te se zabranjuje tuženicima da ubuduće, na isti ili sličan način, uznemiravaju tužiteljevo pravo suvlasništva na gore navedenim nekretninama."

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Dana 7. kolovoza 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi predaje u suposjed nekretnina oznake čest. zgr. 716 i 715/3, čest. zem. 2687/1, 2687/2, 2688/11, 2953/2, 2953/3, 8097, 2689 sve K.O. K.. Navodi kako je suvlasnik označenih nekretnina, koje u naravi predstavljaju kuću u V., odnosno zemljišta na otoku V. na čijim je dijelovima izgrađena stambena

kuća te poljska kućica i sprema, dok tužena pod 1, protivno njegovoj volji i bez pravnog osnova, drži dio tih nekretnina u isključivom posjedu, a dio u posrednom posjedu preko tuženika pod 2 te ih odbijaju predati tužitelju u suposjed.

2. U svom odgovoru od 19. srpnja 2020. tuženici su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako su nakon smrti zajedničkog pravnog prednika stranaka I. K. pok. M., njegove nasljednice, među kojima su tužena pod 1 i majka tužitelja D. M., podijelile ostavinu, tako da je supruzi ostavitelja P.

K. pripao 1., 2. i 3. kat sporne kuće u V., koje je uz pomoć tužene pod 1 uredila i prenijela na ovu stranku u skladu s ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji su u međuvremenu sklopile. Dodaju, kako je tužiteljeva majka prenijela na tužitelja ovlaštenja u odnosu na prizemlje ovog objekta, što je i više od naslijeđenog suvlasničkog dijela, nakon čega je tužena pod 1, zajedno sa majkom, uredila pripadajući prostor i opremila za stambeno korištenje. Nadalje navode kako je tužitelj protiv tužene pod 1 i P. K. pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, čemu se tužena usprotivila, jer je dioba nekretnina već ranije postignuta. U odnosu na tuženika pod 2 navode kako mu je poznato samo opisano dogovorno uspostavljeno posjedovno stanje po pravnim prednicima stranaka i kako samo koristi imovinu tužene pod 1, bez prava raspolaganja, tako da je on njezin posredni posrednik. Na kraju ističu kako je tužena 1986., uz suglasnost pokojnog oca I. K., na dijelu ovdje spornog zemljišta izgradila zgradu stambene namjene koja je ozakonjena 19. veljače 2018.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 5. kolovoza 2019., rješenja o nasljeđivanju br. O-830/02 od 20. rujna 2002. i br. O- 7319/15 od 13. siječnja 2016., ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. rujna 2007., rješenja o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 19. veljače 2018., rješenja CZSS S., Podružnice V. od 8. srpnja 2020. i 11.

veljače 2013., očevidom održanim na licu mjesta 26. svibnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. te pregledom njegovog vještva od 7.

rujna 2021. i dopune nalaza od 9. ožujka 2022. s prilozima, pregledom spisa ovog suda br. O-830/02 i br. R1348/2019, saslušanjem svjedoka P. B.,

R. I., D. M., Đ. S., Z. i P. K., I.

M., A. B. i G. M. te tužitelja i tuženika kao parničnih

stranaka.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj pravo na suposjed nekretnina koje su predmet ovog spora, odnosno imaju li tuženici pravo na posjed zbog kojeg mogu odbiti tu predaju.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbom iz čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je kako je svaki suvlasnik vlasnik idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, dok je prema odredbi iz st. 6. svaki suvlasnik glede svog idealnog dijela ima pravo stavljati i prema ostalim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

9. Odredbom iz čl. 161. st. 1. ZV propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju posjeda te stvari, a posjednik ima pravo odbiti predaju vlasniku ako ima pravo na posjed, kako to propisuje odredba iz čl. 163. st. 1.

10. Pregledom vlasničkih listova od 5. kolovoza 2019. razvidno je kako su ovdje sporne nekretnine čest. zgr. 716 ZU 5058, zgrada površine 40 m2 i čest. zgr. 715/3 ZU 824, zgrada površine 18 m2 te čest. zem. 2687/1, pašnjak i neplodno površine 2945 m2, 2687/2 pašnjak površine 1346 m2, 2688/11, oranica površine 1711 m2, 2953/2, vinograd, 2953/3, vinograd i 8097, put, površine 91 m2 sve K.O. Komiža, upisane kao suvlasništvo tužitelja R. M. za 1/8, odnosno 1/4

dijela, tužene pod 1 A. K. za 2/8, odnosno 2/4 dijela te trećih osoba P.-

P. K. žene I. za 1/2, odnosno 1/4 dijela i P. K. pok. I. za

1/8, odnosno 1/4 dijela nekretnina. Nekretnine oznake čest. zem. 2689 i 2953/5, vinograd površine 4369 m2 upisane su kao isključivo vlasništvo I. K. pok. Miha.

11. Pregledom spisa br. O-830/02 i rješenja o nasljeđivanju od 20. rujna 2002. razvidno je kako su ostavinu I. K. pok. M. (rođenog…., a

umrlog....) predstavljale nekretnine čest. zgr. 715/3 ZU 824 K.O. V. i čest. zem. 2953/2, 2953/3, 2687 i 2688/1 za cijelo te čest. zgr. 716 ZU 5058 K.O.

V. za ½ dijela. Naslijedile su ga supruga P. K. te kćerke D. M.,

A. K. i P. K. za po ¼ dijela, dok iz rješenja o nasljeđivanju br. O- 7319/15 od 13. siječnja 2016. proizlazi kako je D. M. (rođenu a umrlu…) naslijedio sin R. M. za cijelo. 12. Pregledom ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. rujna 2007. razvidno je kako je primateljica uzdržavanja P. K. ud. I. prenijela na davateljicu

A. K. pok. I. svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.

13. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 26. svibnja 2021. tužitelj je kao predmet spora pokazao kuću u V., koja se sastoji od prizemlja i

tri kata te prizemnu kuću s pomoćnim objektom i garažom uz okućnicu i pripadajuće zemljište u selu Podšpilje.

14. U prizemlju sporne kuće u V. zatečena je konoba u neuređenom stanju,

a unutarnjim drvenim stubištem pristupa se na etaže prvog (dnevni boravak i spavaća soba) i drugog kata (dvije spavaće sobe), dok se vanjskim betonskim stubištem pristupa na treći kat, a sve prostorije na toj etaži (spavaća soba, kuhinja i kupaonica) zatečene su novouređene u odnosu na one s donjih etaža. U ovaj objekt pristupa se kroz vrata sa sjeverne strane, ali je ulaz moguć i sa južne, s ulice … . i to kroz metalna vrata do kojih se pristupa kroz ograđeno betonsko

dvorište iznad kojeg je terasa stambenog prostora na drugom katu.

15. Nekretnine u selu P. predstavljaju prizemni stambeni objekt s pripadajućim starim ruševnim kamenim pomoćnim objektom između kojih je gustirna za vodu, a nasuprot njih garaža sa septičkom jamom. Uz garažu su dva kaveza s lovačkim psima tuženika pod 2, koji je u posjedu ključa prizemnice i garaže u kojoj je zatečeno raznih stvari. Prizemnica predstavlja novouređeni stambeni prostor (kuhinja s dnevnim boravkom, kupaonica i soba), koji je u potpunosti namješten i u funkcionalnom stanju.

16. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je vještvu od 7. rujna 2021. identificirao pokazane nekretnine i utvrdio kako je predmetna kuća položena na nekretnini oznake čest. zgr. 716, dok je betonirano dvorište položeno na čest. zgr. 715/3. U odnosu na ostale nekretnine vještak je utvrdio kako se radi o predjelu P. u selu P., odnosno zemljištu na kojem su položena tri prizemna

objekta od kojih je jedan noviji stambene namjene, a drugi kamena prizemnica, između kojih je stara cisterna za skupljanje kišnice, dok je jugoistočno od stambenog objekta septička jama. Treći objekt u naravi je garaža od betonskih blokova s ravnom armirano betonskom pločom uz koja su dva kaveza s lovačkim psima. Navodi kako se radi o nekretninama oznake čest. zem. 2953/3, 2953/2 i 2953/5 do kojih se može pristupiti sa asfaltne ceste V.-K., ali se taj pristup ne koristi jer je dio zemljišta uz cestu zarastao u makiju, tako da se do ovih nekretnina pristupa sa makadamske ceste koja se pruža od javne asfaltne u smjeru sjevera. Na skici lica mjesta vještak je sve pokazane i identificirane nekretnine, uključujući i zatečene objekte, prikazao i označio bojom. U dopuni nalaza vještva od 9. ožujka 2022. vještak je dostavio skicu lica mjesta na kojoj je označio dvokrilna metalna ulazna vrata za dvorište kuće u V., kako iz ulice…, tako i ona drvena sa suprotne strane iz ulice …. Na vještački nalaz stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

17. Podneskom od 4. svibnja 2022. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom vještaka i to na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

18. Pregledom spisa ovog suda br. R1-348/2019 razvidno je kako je predlagatelj R. M. podnio protiv predloženika A. K. i P. K. pok. I. zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice na nekretninama koje su predmet ove parnice i na okolnost osnovanosti tog zahtjeva priložio isprave kao i u ovoj pravnoj stvari. Predloženice su se usprotivile diobi, odnosno prijedlogu razvrgnuća uz obrazloženje kako je njihova suvlasnička zajednica razvrgnuta nakon smrti zajedničkog prednika I. K. pok. M. i ostavinskog postupka koji je nakon toga pravomoćno okončan, tako da su njegove nasljednice, svaka za po ¼

dijela, majku P. K. ud. I. uvele u posjed nekretnina uvažavajući njezino stjecanje s osnova bračne stečevine i s osnova nasljedstva, a prije svega ono što je držala u posjedu i to 1., 2. i 3. kat kuće u V.. Rješenjem br. R-348/2019 od 15. prosinca 2020. obustavljen je izvanparnični postupak, a predlagatelj upućen sa zahtjevom za razvrgnuće na parnični postupak.

19. Na okolnost diobe i korištenja spornih nekretnina saslušani su svjedoci P. B., R. I., D. M., Đ. S., Z. i P.

K., I. M., A. B. i G. M., koji u odnosu na ovdje

odlučne činjenice iskazuju na gotovo isti način. Naime, niti jedan od svjedoka nema saznanja o diobi ostavinske imovine za života ili nakon smrti pravnog prednika stranaka I. K. pok. M., ali znaju da je u spornoj kući u V. živio sa suprugom P. K., dok su se njihove kćerke A. K. (tužena), P.

K. pok. I. i D. M. (majka tužitelja) nakon udaja odselile i redovito posjećivale roditelje te koristile kuću za vrijeme svojih boravaka u V.. Također im je poznato da su se A. K. i sestra P. K. pok. I. nakon nekog vremena

vratile živjeti u spornoj kući s majkom te da je P. K. ud. I., uz pomoć tuženika, sredstvima bankarskog kredita, dovršila radove supruga I. poduzete na adaptaciji kuće (svjedoci M. i P. K.). Poznato im je da je tužiteljeva

majka redovito s obitelji posjećivala otok i da su boravili u predmetnoj kući, a u tom vremenu vodili brigu o djedu i baki te im pomagali, kako u odnosu na njihove objekte, tako i u odnosu na zemljišta položena u Podšpilju, gdje bi samostalno ili s tuženicima, obavljali potrebne poslove (M., S., Z. K.). Što se tiče stambene

prizemnice u P., prema svjedocima (M., P. i Z. K.) ovaj

objekt izgradio je I. K., a adaptirali su ga tuženici, koji su s bivšim suprugom,

odnosno ocem V. K., izgradili i susjednu garažu, sve uz znanje i suglasnost djeda I. i ostalih njegovih nasljednika. Svjedoci M., B. i

M. spominju kako je kuća u posjedu P. K. i tužene, dok je tuženik isključivi posjednik nekretnina u P., jer je tužitelj zbog poremećenih odnosa posljednjih godina prestao pristupati u kuću i koristiti zemljište u P. koje je do tada obrađivao. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti jer se radi o susjedima (B., I., S., M.) i rodbini stranaka (M., Z. i

P. K., M.), stoga je očekivano da su prethodnih desetljeća imali neposredna i objektivna saznanja o nekretninama o kojima su govorili, načinu njihovog korištenja i korisnicima, kao i njihovim odnosima, kako međusobnim, tako i prema nekretninama koje su predmet spora. Osim toga, njihovi navodi u skladu su s cjelokupnom dokaznom građom pa tako i službenom katastarskom evidencijom (listovi 57 i 62 spisa) u kojoj su sporne nekretnine upisane u posjedovnim listovima broj 4974 i 4975 K.O.V. te broj 2814 i 345 K.O.K., kao suposjed tužitelja i tužene te P. i P. K.. U svakom slučaju, iskazi svjedoka nisu osporeni ili kako dovedeni u sumnju, stoga im se poklanja vjera u cijelosti.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako za života ili nakon smrti I. K. pok. M. nije sklopljen ugovor o diobi njegove imovine u pisanoj formi, jer takav ugovor nije priložen do zaključenja raspravljanja niti o njemu postoji kakav trag. Iz stanja u spisu jasno proizlazi kako ovaj pravni prednik stranaka nije oporučno raspolagao imovinom, stoga su ga naslijedile supruga P. i kćerke D. M., A. K. i P. K., kao

zakonske nasljednice, svaka za ¼ dijela, uz napomenu kako je nakon toga P.

K. ud. I. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. rujna 2007.

raspolagala svojim dijelom u korist kćerke A. K., radi čega je tužena u zemljišnim knjigama upisana za veći suvlasnički dio u odnosu na ostale nasljednike, međutim, to u ovom slučaju nije od pravnog značaja. Naime, presudno je što u odnosu na predmetne nekretnine, bilo u cijelosti ili pojedinačno, nije postignut niti usmeni ugovor suvlasnika o razvrgnuću suvlasničke zajednice, a ovaj zaključak proizlazi prije svega iz iskaza svjedoka, ali i načina korištenja nekretnina. Dakle, niti jedan svjedok nema saznanja o podjeli imovine, uz napomenu kako bi o tome svakako trebala znati sestra i teta stranaka P. K., jer se radi o nasljednici

I. i P. K. i upisanoj suvlasnici, stoga bi njoj ili barem njezinoj kćeri

(svjedokinja M.) takav pravni posao morao biti poznat, jer bi se tako na trajan način riješili obiteljski imovinsko-pravni odnosi, a svi stekli samostalne posjede točno određenih nekretnina, što ovdje nije slučaj. Suprotno tome, K. jasno navodi kako sporazum o diobi nije sklopljen, dok M. u svom iskazu decidirano tvrdi kako se radi o suvlasničkoj zajednici sestara K., odnosno njezine i tužiteljeve majke te tužene. Tako je tužiteljeva majka D. M. živjela izvan otoka (S.) i

prilikom posjeta V. do smrti…. boravila u kući svojih roditelja, pružajući im pomoć u domaćinstvu i na ostalim nekretninama, dok se tužitelj doselio u taj objekt 1999. (po vlastitom kazivanju) i koristio njegove etaže bez ograničenja, što tuženici nisu učinili spornim. Nakon razvoda brakova tužena i sestra P. K. vratile su se u ovu kuću i smjestile se u njezinim pojedinim prostorijama, ali među njima nije bilo jasne podjele, već su ih koristile u skladu sa situacijom i prema potrebama, o čemu govori svjedokinja M., spominjući pri tome zajedničko korištenje svih članova obitelji prostora konobe u prizemlju. Očito je kako su upravo potrebe nasljednika I. K. i članova njihovih obitelji u određenim vremenskim razdobljima uvjetovale način njihovog korištenja kuće, ali i ostalih nekretnina položenih u selu P., a tome je za dodati kako sud ne dovodi u sumnju da su tuženici doprinijeli radovima na dovršetku kuće, da su adaptirali prizemnicu u P. i da su uz bivšeg supruga, odnosno oca, izgradili garažu za potrebe automehaničarske radionice V. K.. Dakle, izvjesno je kako su tuženici za potrebe svog smještaja, samostalno i uz pomoć roditelja, dovršili uređenje i uredili postojeće objekte u V. i P., odnosno uz V. K. izgradili garažu kao

budući poslovni prostor i da su to znale ostale nasljednice pa tako i tužiteljeva majka. Međutim, od odlučnog je značaja kako ti radovi i investicije nisu posljedica prethodne podjele imovine i vlasničkih ovlaštenja na tako stečenim nekretninama, već pomoći koju su im pružili pravni prednici u trenutcima kada su za to imali potrebe. Naime, u tom slučaju bi bilo jasno što je od ostavine I. K. pripalo D. M. i

P. K., pri čemu valja ponovno istaknuti kako su i one nekretnine svojih roditelja koristile neometano i po slobodnoj volji. Tako je K. nakon razvoda imala potrebe za stambenim zbrinjavanjem i korištenjem dijela kuće, a tužitelj je do sklapanja braka također živio u tom objektu do sklapanja braka i preseljenja u kuću svoje supruge, ali i nakon toga koristio prostor u prizemlju za držanje motora, dok je na zemljištima u P. radio samostalno ili pomažući djedu, kako su to radili i njegova majka i tuženici. Tuženik također nema saznanja o diobi, a spominje kako je uselio u prizemnicu u P. nakon njezine adaptacije i uz bakinu suglasnost, jer mu je dopustila da se zbog poremećenih odnosa svojih roditelja preseli na drugu lokaciju. Konačno, tužena navodi kako je majka P. rezolutno odbijala sklapanje diobe za njezina života, stoga ostaje nejasno kada je po tuženicima ona postignuta i kakav je bio ishod za sudionike tog pravnog posla. U skladu s iznesenim okolnostima, nedvojbeno je kako su svi nasljednici koristili ostavinu I. K. shodno interesima, tako da je tužitelj živio u kući zbog odluke o doseljenju na otok, a tuženici i P. K. zbog poremećenih odnosa u njihovim obiteljima. Takvo stanje nastavilo se i nakon djedove smrti, dok je danas imovina obitelji K., i to objekti u V. i P., u isključivom posjedu tuženika. Tužitelj u svom iskazu negira posjed ključeva spornih objekata i dodaje kako ih je predao djedu i baki prilikom iseljenja, a u odnosu na zemljište navodi kako ga nitko nije sprječavao u njegovom pristupu. Tužena u svom iskazu osporava njegove navode i spominje kako je tužitelj u posjedu ključa kojim slobodno može pristupiti na sve etaže, ali na tu okolnost ne prilaže nikakve dokaze, iako i svjedoci govore o njezinom višegodišnjem isključivom posjedu, uz napomenu kako je taj dio iskaza u proturječju s njezinim odgovorom na tužbu gdje nije iznosila takve tvrdnje, već isticala podjelu nekretnine i tužiteljev posjed isključivo prizemlja kuće u skladu s tom diobom. U odnosu na zemljište tvrdi kako tužitelj ima nesmetan pristup. Što se tiče tuženika, u svom iskazu ne osporava kako je posjednik prizemnice i garaže u P. i dodaje kako je tužiteljev interes prilikom njihovog razgovora bio usmjeren upravo na prizemnicu, dok mu nikada nije sprječavao pristup na zemljišne površine.

21. U skladu s iznesenim utvrđenjima, sud smatra kako je tužitelj dokazao pravo suvlasništva na spornim nekretninama i s tim u vezi pravo na njihov suposjed, dok tuženici nisu dokazali kako je u ovom slučaju suvlasnička zajednica razvrgnuta ili kako po drugoj osnovi imaju pravo koje ih ovlašćuje na isključivi posjed, uz napomenu kako njihova ulaganja nisu razlog za promjenu suvlasničke strukture, a sve pod pretpostavkom da tomu i nije u potpunosti tako, činjenica je kako nisu postupili u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. ZPP i dostavili dokaze koji bi nedvojbeno ukazivali na suprotan zaključak. Dakle, tužba ima valjano uporište u citiranim odredbama ZV, stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti, ali ne u cijelosti, već dijelom i to u odnosu na nekretnine koje su u posjedu tuženika, a radi se o kući u V. s pripadajućim dvorištem položenim na čest. zgr. 716 i čest. zgr. 715/3 K.O. V. te na adaptiranu prizemnicu, staru kamenu prizemnicu i garažu u P., koje su položene na dijelovima čest. zem. 2953/3 i čest. zem. 2953/2 K.O. K., koje je vještak za geodeziju na skici lica mjesta označio slovima i bojama. Ovo iz razloga što temeljem raspoloživih dokaza ne proizlazi da su tuženici onemogućili tužitelja u suposjedu zemljišta u P. ili mu kako priječili dolaske, a i on sam ne govori o zabranama, već o vlastitoj odluci suzdržavanja pristupanja licu mjesta zbog poremećenih odnosa stranaka. Kod takvog stanja stvari, jasno je kako tužitelj može nesmetano pristupati spornim zemljišnim površinama i koristiti ih slobodno, uvažavajući pri tome prava i interese ostalih suvlasnika, što znači da nema interesa zahtijevati od tuženika predaju u suposjed ovih nekretnina, radi čega je u tom dijelu njegov zahtjev odbijen.

22. Shodno iznijetom, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

23. S obzirom na ishod spora, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP, jer su stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima, radi čega je odlučeno da svaka od njih snosi svoj trošak, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 14. studenog 2022.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika