REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-77/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. (OIB:…) iz T., 1, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu J.B. i D. J., odvjetnicima u N. G., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova (OIB:…), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-41/2019-33 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-41/2019-33 od 16. svibnja 2022.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova Zagreb naloženo je da tužitelju M. S. isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 50.725,02 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koja teče na pojedinačno navedene mjesečne iznose izrekom odluke, počevši od siječnja 2014. pa sa prosincem 2015., i da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 19.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve u roku 8 dana.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. i čl. 354. Zakona o parničnom postupku i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je i proturječi sama sebi i razlozima presude, dok su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni uz postojanje suprotnosti izreke i argumentacije obrazloženja. U odnosu na obračun prekovremenih sati izrađen od strane financijskog vještaka 16. ožujka 2021., uz dopunu u srpnju 2021., tužena je isti osporila iz razloga što nije u skladu sa odlukama Vrhovnog suda RH donesenim u istom predmetu sa odlukama drugostupanjskih sudova, obzirom da je neprihvatljivo u konkretnom slučaju svaki sat rada određen subotom, nedjeljom i blagdanom, smatrati prekovremenim radom, odnosno izračunat radno vrijeme na način da se računa kao 8 sati redovnog rada a 16 sati prekovremenog rada, već mora biti sačinjen na način da se obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati se mora odnositi na odmor. Zbog navedenog je i predloženo korigirati predmetni izračun, te je vještak dostavio dopunu vještačenja i došao do pravilnog iznosa razlike plaće u iznosu od 35.454,86 kuna ali je usprkos navedenom prvostupanjski sud donio presudu na prvotno izrađenom vještačkom nalazu sa njegovom dopunom. Poziva se i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, i time, kada je policijski službenik član posade policijskog plovila upućen na višednevne službe u trajanju od 4 do 7 dana gdje 7 dana znači cijeli tjedan, uključujući i vikende, smatra nelogičnim i neprihvatljiv stav prvostupanjskog suda kako za dane od ponedjeljka do petka treba računati po modelu 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora, dok subote, nedjelje i blagdane treba računati po 8 sati redovnog rada i 16 sati prekovremenog rada koji je stav potpuno neprihvatljiv.

Žalbeni je prijedlog prihvaćanje pobijane presude i preinačenje u skladu sa žalbenim navodima, te donošenje odluke sukladno zakonu uz zahtjev troška žalbe.

3. Prvostupanjski sud je postupio prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91,92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužitelj istu smatra neosnovanom i bez argumenata, obzirom je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju jasno utvrđenih činjenica donesena zakonita odluka, a vještačenje je provedeno sukladno stavu Vrhovnog suda, kao i shvaćanju Županijskog suda u Splitu, te ostalih Županijskih sudova. Iako smatra da se ne može prihvatiti pravni stav i shvaćanje koje zanemaruje zakonsku definiciju i pojam radnog vremena te se prizna višednevna služba na moru cijelo vrijeme i svih 24 sata, vezano i za Direktivu 2003/88/EZ te ostale odluke, unatoč tome pristao je tužitelj na umanjenje svoje tražbine za 8 sati odmora, prema stavu Vrhovnog suda zauzetog u više odluka u predmetima djelatnih vojnih osoba, pozivom i na odluke ostalih sudova kao i radove pravnih stručnjaka iz područja radnog prava.

Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, uz zahtjev sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužene nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda a pazeći i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede parničnog postupka, kao i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva, suprotno žalbenim navodima u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući se presuda prvostupanjskog suda može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sebi ni razlozima presude, te su o odlučnim činjenicama dani jasni i neproturječni razlozi. Na temelju ocjene svakog dokaza kao i rezultata cjelokupnog postupka pravilno je utvrđeno činjenično stanje osnovom kojega je i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, na isplatu dijela plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima u razdoblju od siječnja 2014. sa zaključno prosincem 2015. Tijekom postupka, prvostupanjski sud je uz suglasnost stranaka i izvršio uvid u postupak Pr-95/18 u kojem su saslušani svjedoci G.

V. i A. P. a koji su bili sa tužiteljem na ophodnom brodu Tip B i na kojem su bili još tri člana posade, iskazali, da brod nisu napuštali zbog stalnih poziva za intervencije i to prijevoz bolesnika, spašavanje na moru, nadzora državne granice a da su plovidbe trajale 4-5 dana i svi članovi su tijekom cijelog dana, pa i tužitelj, uz redovne poslove obavljali sve što je bilo potrebno na održavanju interijera i eksterijera broda, kao i da se na toj vrsti broda nisu mogli odmoriti, ni danju ni noću zbog zvukova veza, te su im neprekidno bili upaljeni mobiteli, kao i zbog sustava navigacije, koje je iskaze i tužitelj u bitnom potvrdio vezano osobito za mogućnost odmora u konkretnim uvjetima. Cijeneći odluku Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr-1138/15 od 5. listopada 2016., kao i rezultate postupka, prvostupanjski sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev kojim se potražuje naknada kroz utuženo razdoblje i to na način da mu se kroz trajanje njegova rada temeljem višednevnih radnih naloga obračuna 8 sati na ime redovitog rada, 8 sati na ime prekovremenog rada, te 8 sati na ime dnevnog odmora, a visina dodataka na ime prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, dvokratno i rad u turnusu, utvrđena je vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove koji je izrađen na temelju radnih naloga, te izvještaja o obavljenim poslovima i platnim listama za navedeno razdoblje dostavljenim od strane tuženika. Pri tome je vještak sukladno prijedlozima stranaka izradio više varijanti obračuna, dok je prvostupanjski sud prigovore tužene ocijenio neosnovanim i neutemeljenim, obzirom je istim doveo u pitanje i obračun tuženika u odnosu na plaću, cijeneći i stav Vrhovnog suda kao i ocjenu da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme za koje vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada se ne može smatrati prekovremenim radom, pa je stoga i prihvaćen zahtjev tužitelja i dosuđena razlika plaće u ukupnom bruto iznosu od 50.725,02 kune specificirano po mjesečnim iznosima. Na tako utvrđene činjenice prvostupanjski sud je i primijenio odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09) kao i čl. 53. st. 1. Zakona o radu, te čl. 33. st. 2. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11), kojim je i propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog vremena a prema st. 3. toga članka da u slučaju iz st. 1. i 2. toga članka policijskog službenika pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno Općim propisima o radu i Kolektivnom ugovoru. Nadalje, cijenjena je i odredba čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenik i namještenike ("Narodne novine" broj: 89/12), uz čl. 44. Kolektivnog ugovora.

8. Ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Sukladno tumačenju odredbe čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenik i namještenike ("Narodne novine" broj: 92/04, 141/04 – dalje u tekstu: KU/04) koji je na sjednici od 10. lipnja 2006. dala zajednička Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, pored terenskog dodatka službenici, a tako i policijski službenici, imaju pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. KU samo za stvarno odrađene sate rada u koje se uračunava i vrijeme putovanja.

10. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeni su stvarno odrađeni sati i to na temelju dokumentacije koju je i dostavila tužena, pri tome i činjenica da tužitelju nije omogućeno korištenje tjednog odmora, kao ni da je prema tim dostavljenim podacima u odnosu na isplatu plaće ista umanjena za dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Prema izračunu vještaka proizlazi, da je isti i sačinjen na način da od ukupnog fonda sati dio otpada na redoviti rad od 8 sati, dnevni odmor od 8 sati i prekovremeni rad za ostatak sati u tome danu, dok je i od prekovremenih sati iste uvećao za 50% i oduzeo iznos iskorištenih putem slobodnih dana, a ukupan dnevni fond sati provedenih subotom, nedjeljom i blagdanom izračunat je na način i da dio otpada na dnevni odmor od 8 sati a ostatak se odnosi na prekovremeni rad, računajući i noćni rad uz dodatak 40%, rad subotom na dodatak od 25%, rad nedjeljom 35% a blagdanom i neradnim danom i za Uskrs dodatak od 150%.

11. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se i na relevantne odredbe Zakona o radu, kao i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Isto tako odredbom čl. 61. st. 1 Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu: ZR /14) puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok je čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94. ZR/14 propisano pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi. Odredbom čl. 42. ZR/09 odnosno čl. 60. st. 1. ZR/14 propisano je, da se radno vrijeme određuje kao razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugo mjesto koje odredi poslodavac, slijedom čega prema čl. 43. st. ZR/09, odnosno čl. 62. st. 2. ZR/14 puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Isto tako i prema Direktivi 2003-88/EZ od 04. studenog 2003. u čl. 2. toč. 1. i 2. radno vrijeme je razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu sa nacionalnim propisima i/ili praksom a vrijeme odmora definira se kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

12. Stoga, prvostupanjski sud pravilno prekovremenim radom tužitelju ocjenjuje razdoblje izvan radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora i u takvoj situaciji pravilno primjenjuje odredbe važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike kojima je odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora/13 propisano, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni, ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%, a st. 2. je propisano da se dodaci iz st. 1. toga članka međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. St. 11. je propisano, da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno a st. 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (jedan sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se i navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

13. Stoga je i pravilno zaključeno da se i rad tužitelja kao policijskog službenika ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, već je i uzeto u obzir slobodno vrijeme, pa i sve sukladno odluci Vrhovnog suda imajući u vidu i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, obzirom da tužitelj nije mogao napuštati plovilo, pa se prema tumačenju broj 28/44 od 20. svibnja 2014. obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

14. Stoga žalbeni navodi tužene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu osnovani. Imenovani vještak je u skladu sa pravilnom uputom suda prvog stupnja i pravilnom primjenom materijalnog prava i utvrdio visinu dosuđenog iznosa cijeneći i točan broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima i nakon takvog utvrđenja i izuzeo 8 sati dnevnog odmora.

15. Osnovom navedenog, valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu. Obzirom da tužena nije uspjela sa žalbom, dok odgovor na žalbu nije bio potreban a time ni nastao trošak, odlučeno je sukladno čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, te su odbijeni zahtjevi za naknadom troška žalbenog postupka.

U Puli-Pola 14. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Nataša Babić,v.r.