Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-453/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. i u svezi s člankom 153. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kov- 35/2022. (Kov-34/2022.) od 20. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, Kov-35/2022. (Kov- 34/2022.) od 20. listopada 2022., nakon podignute optužnice zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. i drugih KZ/11., na temelju članka 123. stavak 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv okrivljenog M. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio okrivljeni M. B. po branitelju, odvjetniku B. Z. bez navođenja žalbene osnove, a u kojoj predlaže "ukinuti istražni zavor, okrivljenika odmah pustiti na slobodu, podredno istu mjeru zamijeniti istražnim zatvorom u domu, tek podredno mjerom opreza zabrane napuštanja mjesta prebivanja".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, iako je prvostupanjski sud dao samo sumarne razloge glede postojanja osnovane sumnje oni su jasni i dostatni. Isto tako prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.
6. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da postoji osnovana sumnja, iako je šturo obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela za koja ga se tereti, te navevši da osnovana sumnja proizlazi iz optužnice te iz aktualnog stanja spisa, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća takav zaključak slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koju upire žalitelj.
6.1. Naime, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a posebice iz iskaza svjedokinje-oštećenice L. S., iskaza svjedoka J. S. te iz nalaza kombiniranog psihijatrijskog-psihologijskog vještačenja. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga su s time u svezi bez utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kojima osporava istinitost iskaza žrtve.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog M. B. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do ranijeg produljenja istražnog zatvora. Unatoč činjenici što je okrivljenik do sada kazneno neosuđivana osoba, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije lista 13 spisa i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na štetu iste žrtve jer uzimajući u obzir brojnost i način počinjenja terećenih mu kaznenih djela, odnosno da mu se stavlja na teret čak 10 kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. KZ/11. počinjenih u razdoblju od svega mjesec dana, a u kojem razdoblju je još prema žrtvi, koja je ujedno njegova supruga ispoljavao verbalnu i fizičku agresiju te ljubomoru pa su stoga bez ikakvog utjecaja žalbeni navodi okrivljenika da kojima osporava postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Kada se na navedeno nadoveže i činjenica da su okrivljeniku već ranije u istom ovom predmetu bile određene mjere opreza rješenjem državnog odvjetnika iz članka 98. stavka 1. i 2. točka 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana približavanja žrtvi, kao i zabrana uspostave i održavanje veze, a koje je odmah isti dan po njihovom određivanju i njegovom puštanju na slobodu prekršio, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nipošto nema mjesta zamjeni istražnog zatvora blažim mjerama. Nije od utjecaja niti žalbeni navod okrivljenika, da se žrtva odselila u C. G. te je više od 500 km udaljena od okrivljenika jer iz spisa proizlazi da nakon što ga je žrtva napustila i odlučila otići u S., odmah je krenuo osobnim vozilom sa P. za njom te je uhićen na graničnom prijelazu E., a kako to proizlazi iz izvješća o uhićenju i dovođenju (list 3 spisa), a iz čega se osnovano može zaključiti da ga udaljenost ne može odvratiti od uspostavljanja odnosno približavanja žrtvi.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem narušenog zdravstvenog stanja te utjecaja daljnjeg boravka u istražnom zatvoru na psihofizičko stanje okrivljenika budući da mu je unutar zatvorskog sustava moguće osigurati adekvatnu medicinsku skrb. Nadalje, nisu od utjecaja niti njegovi žalbeni navodi kako je osoba u dobi od 72 godine jer okrivljenika njegova visoka životna dob očito nije omela u protupravnom postupanju.
9. Isto tako bez utjecaja na ispravnost odluke o produljenju istražnog zatvora je žalbeni navod okrivljenog M. B. da mu je arbitrarnošću tumačenja činjenica sud povrijedio "pravo na obranu" i "pravo na pravično suđenje". Naime, pravo na pravično suđenje u sebi sadrži više temeljenih prava okrivljene osobe, a svoju puninu ostvaruje u raspravnom dijelu postupka, dok se njegova eventualna povreda procjenjuje ocjenom pravičnosti suđenja glede kaznenog postupka u cjelini, pa je stoga neosnovan taj žalbeni navod jer nije nađeno da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja povrijedio neko od tih prava ovom okrivljeniku.
10. Uzimajući u obzir i procjenu da još uvijek postoji realna opasnost da bi okrivljenik M. B. puštanjem na slobodu mogao ponoviti kaznena djela, te s obzirom da pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene istražnog zatvora, to je produljenje te mjere protiv okrivljenog M. B., protivno tvrdnji žalitelja i razmjerno postizanju opravdanog cilja budući da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad njegovim pravom na slobodu.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
IvI Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
