REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-8140/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja H.t. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S.B., odvjetnici iz Z., protiv tuženice T.K. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja J.V., odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 14. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj T.K. iz Z., OIB: …, da tužitelju H.t. d.o.o., Z., OIB: …, isplati novčani iznos od 8.701,01 kuna/ 1.154,82 eura[1] , zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2019., pa stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj T.K. iz Z., OIB: …, da tužitelju H.t. d.o.o., Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn/ 746,57 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. studenoga 2022., po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica kod tužitelja bila u radnom odnosu na radnom mjestu prodavačice, a koji radni odnos je prestao uslijed osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužene. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tužene kod tužitelja, 19. prosinca 2019. obavljena je financijska kontrola poslovanja tužene kao prodavačice na prodajnom mjestu tužitelja na adresi u Z,,operativni broj 032/87, PR 0001. Predmetnom financijskom kontrolom poslovanja po internom kontroloru K.S., a koji je po provedenoj financijskoj kontroli sastavio izvješće i zapisnik broj: HLOB-10-3-2019/64866 dana 19. prosinca 2019., utvrđen je manjak u blagajni u iznosu od 8.701,01 kuna, a za koji manjak je odgovorna tužena. Svoju odgovornost tužena je i priznala na način da je 19. prosinca 2019. dala pisanu Izjavu kojom priznaje

odgovornost za utvrđeni manjak. Tužitelj je tuženoj 29. svibnja 2020. poslao dopis i e-mail kojima istu poziva na uplatu utvrđenog manjka, kao i opomenu pred tužbu putem punomoćnika 2. srpnja 2020. Iz e-mail korespondencije tužene s tužiteljem i tužene s punomoćnikom tužitelja od 17. lipnja 2020. do 24. srpnja 2020. razvidno je kako je tužena tražila dodatne rokove za ispunjenje svoje obveze, međutim ista do dana podnošenja tužbe nije izvršila uplatu utvrđenog manjka. Dakle, iz svega navedenog razvidno je kako tužena ne osporava svoju odgovornost za nastalo dugovanje, kao niti postojanje duga. Stoga, tužena je tužitelju prouzročila štetu u ukupnom iznosu od 8.701,01 kuna, a koju štetu je dužna tužitelju naknaditi u skladu s čl. 107. st.1. Zakona o radu. Slijedom svega navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti, i to kako glede osnova, tako i glede visine tužbenog zahtjeva te ističe da su navodi iz tužbe neistiniti te krajnje neosnovani. Prije svega, tuženica ističe kako nije odgovorna za bilo kakvu štetu prema tužitelju. Da bi tuženica bila odgovorna prema tužitelju isti mora dokazati sve pretpostavke određene odredbom čl. 107. st.1. Zakona o radu, kao i pretpostavke određene po općim pravilima Zakona o obveznim odnosima kod odgovornosti za štetu. Odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu određeno je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Tuženica ističe kako u ovom konkretnom slučaju ne postoji namjera i/ili krajnja nepažnja iste u ispunjavanju obveza iz radnog odnosa, a koja bi prouzročila predmetnu štetu te ne postoji uzročna veza između postupanja tuženice i predmetne štete. Tuženica ističe kako je postupala u skladu s internim pravilima tužitelja i na uobičajeni način te su o takvom načinu postupanja bili upoznati nadređene osobe tuženice. Iako nije sporno da je utvrđeno da postoji određeni manjak u blagajni u iznosu od 8.701,01 kn, tuženica ponovno ističe kako nije odgovorna za isto. Napominje se kako tuženica nije jedini zaposlenik tužitelja koja je radila na istoj blagajni. Ističe kako u Izjavi od 19. prosinca 2019., kao i u bilo kojoj kasnijoj korespondenciji s tužiteljem, nije priznala da je ista odgovorna za predmetnu štetu sukladno zakonskim odredbama. Iz navedene Izjave proizlazi kako je tuženica izjavila da kad je otišla na godišnji odmor da je predala oštećene srećke u vrijednosti od 8.701,00 kn. Nakon što je tuženica otišla na godišnji odmor netko drugi je preuzeo srećke i tek nakon 1.5 tjedan se zvalo tuženicu da su oštećene srećke. Pita se zašto se taj isti dan nije zvalo tuženicu nego tek nakon 1.5 tjedan. Navod da tuženica snosi troškove za te srećke ne znači da ista priznaje da je u skladu s zakonskim odredbama odgovorna za štetu prema tužitelju. Dakle, iz navedene Izjave nedvojbeno ne proizlazi da je tuženica priznala odgovornost za štetu prema tužitelju. U odnosu na navedenu Izjavu tuženica ima potrebu istaknuti kako je djelatnik tužitelja koji je provodio kontrolu postupao prema tuženici krajnje neprofesionalno i nekorektno. Naime, djelatnik tužitelja je predstavio tužiteljici utvrđeni manjak i odgovornost tuženice za isto kao gotovu stvar, a bez da je ispitivao i ulazio u stvarno činjenično stanje zbog čega je došlo do samog manjka i tko je odgovoran za isto te je izjava u konačnici napisana po diktatu samog tog djelatnika. Dakle, djelatnika tužitelja nije interesiralo da se utvrdi stvarna odgovornost za štetu, već je u trenutku izvršenja kontrole tuženica radila na toj blagajni te je isključivo samo zbog te činjenice djelatnik tužitelja postupao prema tuženici na navedeni način. Da je bilo tko drugi od prodavača tužitelja bio u tom trenutku na toj blagajni, vjerojatno bi djelatnik tužitelja prema toj osobi postupio na istovjetni način. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te istoga obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Izvješće o kontroli poslovanja prodavača i zapisnik od 19. prosinca 2019., u Izjavu od 19. prosinca 2019., u dopis od 29. svibnja 2020., u opomenu pred tužbu od 2. srpnja 2020., presliku potvrde o primitku, e-mail od 29. svibnja 2020., e-mail od 17. lipnja 2020., e-mail od 24. srpnja 2020., saslušani su svjedoci K.S., I.G. i I.N.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg poslodavca od tuženice kao bivše radnice za naknadom imovinske štete po osnovi utvrđenog manjka u blagajni.

6. U ovom stadiju postupka iz navoda stranaka ukazuje se nespornim da je tuženica radila kod tužitelja kao prodavačica na prodajnom mjestu tužitelja na adresi Z. Nije sporno da je financijskom kontrolom poslovanja tuženice obavljene 19. prosinca 2019. utvrđen manjak u blagajni u iznosu od 8.701,01 kn, a koji se odnosi na oštećene srećke zbog čega je tužitelju nastala imovinska šteta. Sporno je da li je tuženica odgovorna za nastalu štetu, je li u konkretnom slučaju postoji namjera ili nepažnja tuženice te je li je interna financijska kontrola provedena na propisani način.

7. Uvidom u Izvješće o kontroli poslovanja prodavača od 19. prosinca 2019. (stranica 5 spisa) utvrđeno je da je 19. prosinca 2019. kontrolor tužitelja K.S. izvršio kontrolu prodavača – tuženice, da je izvršenom kontrolom utvrđen manjak u blagajni u iznosu od 8.701,01 kn od čega se na manjak srećaka odnosi iznos od 8.701,00 kn, a iznos od 0,01 kn na manjak iz tekućeg poslovanja. Također je utvrđeno da je sačinjeno Izvješće potpisano od strane tuženice osobno i kontrolora.

8. Uvidom u dopis od 19. prosinca 2019. utvrđeno je da Kontrolor Službe interne kontrole K.S. i Voditelj Službe interne kontrole I.G. u ime Službe interne kontrole obavještavaju Sektor prodaje da je 19. prosinca 2019. obavljena kontrola poslovanja prodavačice T.K. (tuženice) na adresi lokala tužitelja Z. te da je kontrom poslovanja tužene utvrđen manjak od 8.701,01 kn, da se utvrđeni manjak odnosi na manjak u blagajni u iznosu od 0,01 kn i srećaka koje nedostaju i to 15 kom HL 80 u vrijednosti od 75,00 kn, 12 kom IHL 13 u vrijednosti od 180,00 kn, 8 kom IHL 14 u vrijednosti od 160,00 kn, 102 kom IHL 16 u vrijednosti od 1.020,00 kn, 133 kom IL 34 u vrijednosti od 931,00 kn, 17 kom IL 35 u vrijednosti od 170,00 kn, 411 kom IL 36 u vrijednosti od 6.165,00 kn, dakle ukupno

8.701,00 kn. Također je navedeno da je tuženica za navedene srećke zadužena na terminalu na dan kontrole.

9. Uvidom u Izjavu od 19. prosinca 2019. (stranica 7 spisa), utvrđeno je da istom tuženica izjavljuje da je „dana kada je otišla na godišnji predala srećke. Kolegica I. N. je preuzela oštećene srećke koje su moje u vrijednosti od 8.701,00 kn. Ja snosim troškove za te srećke jer su moje“. Navedenu Izjavu tuženica je osobno potpisala.

10. Uvidom u Poziv na uplatu utvrđenog manjka od 29. svibnja 2020. (stranica 8 spisa) utvrđeno je da tužitelj poziva tuženicu na uplatu utvrđenog manjka u iznosu od 8.701,01 kn koji je utvrđen financijskom kontrolom poslovanja od 19. prosinca 2019. uz upozorenje pred tužbu.

11. Uvidom u e-mail korespondenciju (stranica 11-18 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 29. svibnja 2020. putem email poruke pozivao tuženicu da izvrši uplatu utvrđenog manjka u iznosu od 8.701,01 kn koji je utvrđen 19. prosinca 2019. financijskom kontrolom poslovanja na prodajnom mjestu Z., da se

tuženica 17. lipnja 2020. obratila tužitelju navodeći „da u vezi duga javljam kako smo se dogovorili, ja mogu do 1. srpnja uplatiti jer ću tada dobiti novce ako mi možete prolongirati do tada da uplatim“, da tuženica email porukom od 1. srpnja 2020. obavještava tužitelja da je još nisu zvali na isplatu iz banke i da čeka da joj se realizira kredit kod banke te da će čim dobije novce uplatiti dug, da je 2. srpnja 2020. punomoćnica tužitelja obavijestila tuženicu da joj je odobren daljnji rok od 10 dana za podmirenje dugovanja, da je 13. srpnja 2020. (ponedjeljak) tuženica poslala email poruku u kojoj navodi da će u četvrtak uplatiti dug, da 17. srpnja 2020. tuženica email porukom navodi da će „danas uplatiti dug“.

12. Iz iskaza svjedoka K.S., zaposlenog kod tužitelja na radnom mjestu interni kontrolor, proizlazi da je 19. prosinca 2019. izvršio internu kontrolu na radnom mjestu tuženice te je prilikom kontrole utvrdio da nedostaju srećke u vrijednosti od 8.701,00 kuna. Predmetne zgode nije ulazio u to kako je došlo do manjka već je samo utvrdio činjenično stanje, o istome sačinio Izvješće o kontroli poslovanja prodavača. Za vrijeme kontrole tužena je dala i Izjavu a koju je bila dužna dati sukladno internim pravilima. Sačinjeno Izvješće je predao svome nadređenome.

13. Iz iskaza svjedoka I.G. proizlazi da je dan prije izvršene kontrole na radnom mjestu tužene Služba interne kontrole zaprimila dojavu od Regije, da na radnom mjestu tužene ima određenih nedoumica oko stanja blagajne te da je potrebno izvršiti kontrolu na radnom mjestu tužene. Stoga je 19. prosinca 2019. na radnom mjestu tužene izvršena interna financijska kontrola, odnosno kontrola poslovanja prodavača. Kontrolu je izvršio djelatnik K.S., koji je po izvršenoj kontroli njega osobno telefonskim putem kontaktirao kao svoga neposredno nadređenoga, a sve po internoj propisanoj proceduri te ga obavijestio da je na prodajnom mjestu tužene utvrđen određeni manjak, izvijestio ga je da na radnom mjestu tužene nedostaju vrijednosnice (srećke) u iznosu kako je to navedeno u tužbi. Kontrolor K.S. je za vrijeme kontrole, točnije nakon utvrđenog manjka prema internim uputama zatražio od tužene da sačini izjavu u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, što je ista i učinila. Nakon izvršene kontrole kontrolor je sačinio Izvješće o kontroli poslovanja prodavača. Cjelokupnu dokumentaciju o nastalom događaju služba interne kontrole je proslijedila sektoru prodaje koje je dalje u svojoj nadležnosti provodilo daljnje postupke. Također je iskazao da prodavač može i odbiti dati izjavu prilikom izvršene kontrole, a u tom slučaju kontrolor konstatira u izvješću činjenicu da je prodavač odbio dati izjavu. Naglasio je da se izjava od prodavača traži samo u slučaju ako je za vrijeme kontrole utvrđeno neuredno poslovanje, dok se u slučaju kada je sve u redu u blagajni izjava ne traži. Prodavač sam sačinjava izjavu sa sadržajem kako smatra da je ispravno te kontrolor ne može utjecati na sadržaj dane izjave.

14. Iz iskaza svjedoka I.N. proizlazi da je tuženica radila na istom prodajnom mjestu na kojem je i ona radila u vrijeme spornog događaja, a na predmetno radno mjesto je kao zamjena došla iza spornog događaja. Po dolasku na radno mjesto preuzela je stanje koje je zatekla u sefu. U sefu je zatekla određenu količinu srećaka, a prvo što je primijetila je to da su pošiljke bile otvorene, većina njih. Nakon nekog vremena uočila je da su srećke oštećene i to na način da su bile "pogrebane" na mjestima gdje se nalazi skriveni simbol. Takvo uočeno stanje je odmah prijavila svojoj voditeljici a koja je to potom sve proslijedila u propisanu proceduru. Sa tuženicom oko spornog događaja nije nikada kontaktirala. Bila je upoznata da je na tom radnom mjestu prije nje radila upravo tuženica.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka I.G. i K.S., budući su isti u bitnome iskazivali suglasno te su isti podudarni s

dokumentacijom priloženoj spisu, a iz istih je utvrđeno da je 19. prosinca 2019. izvršena financijska kontrola poslovanja radnog mjesta tuženice kojom prilikom je u blagajni utvrđen manjak u iznosu od 8.701,01 kn, da je tužena po izvršenoj kontroli dala pisanu Izjavu kojom potvrđuje stanje utvrđeno izvršenom kontrolom. Iz iskaza navedenih svjedoka koje sud u cijelosti prihvaća ocijenivši iste uvjerljivima i logičnima jasno proizlazi kako je davanje Izjave uobičajena procedura prilikom provedbe financijske kontrole poslovanja u slučaju utvrđivanja manjka u poslovanju prodavača te da se Izjava sačinjava u slobodnoj formi, odnosno da prodavač sam daje Izjavu sa sadržajem kako smatra da je ispravno te da na isto kontrolor ne može utjecati.

16. Također iz iskaza svjedokinje I.N. kojeg sud također u cijelosti prihvaća, ocijenivši isti uvjerljivim kao nesporno proizlazi da je po dolasku na radno mjesto preuzela stanje koje je zatekla u sefu, da je u sefu zatekla određenu količinu srećaka, da su pošiljke bile otvorene, kao i da su srećke oštećene i to na način da su bile "pogrebane" na mjestima gdje se nalazi skriveni simbol. Iskaz navedene svjedokinje je u suglasnosti s Izjavom od 19. prosinca 2019 koja prileži spisu, a u kojoj je tuženica navela kako je svoje srećke predala kolegici I.N. na dan kad je tuženica odlazila na godišnji odmor, iz čega proizlazi da je navedenom Izjavom tuženica nedvojbeno isključila bilo kakvu mogućnost ili insinuaciju da bi netko od ostalih tužiteljevih zaposlenika bio odgovoran za utvrđeni manjak.

17. Iz email korespondencije priložene spisu razvidno je kako je tužitelj u nekoliko navrata pozvao tuženicu na dobrovoljno podmirivanje obveze na što je ista odgovarala na način da je od tužitelja tražila produljenje roka za isplatu dugovanog iznosa.

18. Iz svega navedenog je razvidno da je tuženica priznala svoju odgovornost neposredno sačinjavanjem i potpisivanjem Izjave prilikom provedbe financijske kontrole 19. prosinca 2019., ali i posredno zahtjevima za produljenje roka za podmirenje nastale obveze. Sud smatra da su neuvjerljivi navodi iz odgovora na tužbu da je tuženica pisanu Izjavu od 19. prosinca 2019. dala pod bilo kojom vrstom pritiska od strane zaposlenika tužitelja kao i da je nelogično i neuvjerljivo da bi tuženica u pomirljivom tonu tražila od tužitelja prolongiranje roka za plaćanje utvrđenog iznosa štete kada ne bi bila svjesna svoje odgovornosti, a još manje ako bi Izjavu dala pod bilo kojom vrstom pritiska od strane zaposlenika tužitelja. Naime, iz email korespondencije proizlazi kako je tuženica u više navrata tražila dodatne rokove za ispunjenje svoje obveze prema tužitelju te niti u jednom trenutku nije prigovorila načinu rada djelatnika interne kontrole tužitelja koji je utvrdio predmetni manjak u blagajni, niti izjavila kako nije odgovorna za utvrđeni manjak.

19. Tuženica nije predložila nikakve dokaze u cilju dokaza opravdanosti svojih navoda iz odgovora na tužbu, osim saslušanje upravo nje kao stranke u postupku. Sud je tuženicu pozvao na glavnu raspravu određenu za 29. rujna 2022. radi saslušanja kao stranke u postupku, a tuženica se pozivu nije odazvala, iako je poziv uredno i na vrijeme zaprimila, a svoj izostanak nije opravdala.

20. Odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

21. Slijedom svega iznesenog, sud je našao utvrđenim da je tužiteljica kao zaposlenica tužitelja postupala s namjerom te svojom protupravnom štetnom radnjom prouzrokovala materijalnu štetu tužitelju kao poslodavcu pa je tako nesporno utvrđeno kako postoji odgovornost tuženice za predmetnu štetu. Stoga je na temelju odredbe čl. 107. st. 1. ZR, tuženica dužna tužitelju naknaditi prouzročenu imovinsku štetu u iznosu od 8.701,01 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana kada je tužitelju šteta i nastala, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a obzirom da je tuženica izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.

22.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav tužbe iznos od 750,00 kn (75 bodova prema Tbr.7/1), za sastav obrazloženog podneska od 19. travnja 2021. iznos od 750,00 kn (75 bodova prema Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu održanom 17. lipnja 2021. iznos od 750,00 kn (75 bodova prema Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu održanom 1. veljače 2022. u iznosu od 750,00 kn (75 bodova prema Tbr.9/1), za sastav obrazloženog podneska od 3. lipnja 2022. iznos od 750,00 kn (75 bodova prema Tbr.8/1) te za zastupanje na ročištu održanom 29. rujna 2022. iznos od 750,00 kn (75 bodova prema Tbr.9/1) što ukupno iznosi 450 bodova, odnosno 4.500,00 kn, na koji iznos se nadodaje trošak PDV-a od 25% u iznosu od 1.125,00 kn, pa stoga sveukupno trošak tužitelja iznosi 5.625,00 kn, a koji trošak je dužan platiti tuženica.

22.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

23. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude, budući se isti ne smatra potrebnim za vođenje ovog postupka, u smislu čl. 155. ZPP- a, s obzirom da se na ročištu za objavu presude ne raspravlja niti se poduzimaju bilo kakve radnje za koje bi bilo opravdano da pristupi punomoćnik koji je odvjetnik odnosno da tužitelja zastupa isti. Osim navedenog, presuda je tužitelju dostupna i u slučaju ne pristupanja na ročište za objavu putem e-oglasne ploče, koje preuzimanje na takav način za tužitelja ne predstavlja nikakav trošak, a tužitelj može svoju presudu preuzeti bilo kada u službenim prostorijama suda osobno ili putem punomoćnika. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

24. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 70/19).

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenoga 2022.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženici