Poslovni broj: 102. Pr-3017/2021-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Parnični odjel, Kralja

Zvonimira 3

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz A., K. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica

D. K., odvjetnica u O., protiv tuženika T. škole

D. M. O., I. G., OIB: …, radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene 8. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice D. K., odvjetnice u O., punomoćnika tuženice B. B., tajnika T. škole D. M., 14. studenog

2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici T. D. M. u O.,

I. G., isplatiti tužiteljici S. K. iz A., K. Z.,

razliku manje isplaćenih plaća u bruto iznosu od 4.857,06 kn (slovima: četiri tisuće osam stotina pedeset sedam kuna i šest lipa) / 644,64 eura (slovima: šest stotina četrdeset četiri eura i šezdeset četiri centa)[1] sa zateznim kamatama, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u niže navedenim bruto iznosima, koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, a koje teku i to:

- na iznos od 414,75 kuna od dana 16. ožujka 2016., do isplate,

- na iznos od 414,75 kuna od dana 16. travnja 2016., do isplate,

- na iznos od 414,75 kuna od dana 16. svibnja 2016., do isplate,

- na iznos od 414,75 kuna od dana 16. lipnja 2016., do isplate,

- na iznos od 415,86 kuna od dana 16. srpnja 2016., do isplate,

- na iznos od 416,49 kuna od dana 16. kolovoza 2016., do isplate,

- na iznos od 416,49 kuna od dana 16. rujna 2016., do isplate,

- na iznos od 416,50 kuna od dana 16. listopada 2016., do isplate,

- na iznos od 416,50 kuna od dana 16. studenog 2016., do isplate,

- na iznos od 416,50 kuna od dana 16. prosinca 2016., do isplate,

- na iznos od 416,50 kuna od dana 16. siječnja 2017., do isplate,

- na iznos od 283,22 kuna od dana 16. veljače 2017., do isplate.

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn (slovima: svije tisuće osam stotina dvanaest kuna i pedeset lipa) / 373,28 eura (slovima: tri stotine sedamdeset tri eura i dvadeset osam centi)[2] sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 14. studenog 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu suradnik u praktičnoj nastavi – pomoćnik poslovođe S-IV. Ističe kako je plaća tužiteljice definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine, broj: 27/01 i 39/09 – dalje u tekstu ZPJS), dok je osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09 i 124/09 – dalje u tekstu ZOPJS). U spornom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12, 150/13, 153/13 - dalje u tekstu TKU 141/12) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaće u javnim službama: "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama" od 23. studenog 2006. – kojim je u članku I. ugovorena osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna, "Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama" od 13. svibnja 2009. – kojim je u članku II. određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i u članku III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, "Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama" od 26. listopada 2011. – kojim je u članku III. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navodi kako je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% slijedom čega je razvidno kako je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno dva posto, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće na temelju odredaba Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama - dalje u tekstu IDDS). Unatoč tome tuženica je obračunala tužiteljici sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kune umjesto s osnovicom 5.415,37 kuna slijedom čega ukupan dug tuženice prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 4.857,06 kuna. Predlaže da sud održi glavnu raspravu i donese presudu kojom će naložiti tuženici da isplati tužiteljici navedeni iznos uvećan za zatezne kamate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženice temeljem ugovora o radu, kao što nije sporna ni činjenica da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume, a kako je to navela tužiteljica u tužbi. Ističe kako je sporna pravna valjanost pravnih izvora koje je navela tužiteljica u tužbi. Smatra da su pravno nevaljane IDDS-a od 26. listopada 2011. obzirom da su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata, no pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata. Sukladno tome, a kako bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor, slijedom čega su pravno nevaljane IDDS-om od 26. listopada 2011. Također, smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. studenog 2009. i IDDS-u od 26. listopada 2011. predstavljaju sporazum obveznog prava, običan ugovor te nemaju snagu kolektivnog ugovora zbog toga što nisu bili sklopljeni na zakonit način, jer njihovu sklapanju nisu prethodili kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19, - dalje u tekstu - ZOR), jer poslodavac prilikom sklapanja navedenih kolektivnih ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, a koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko- socijalnog vijeća. S obzirom da se ne radi o kolektivnim ugovorima, tužiteljica kao radnica zaposlena kod tuženice kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne može biti aktivno legitimirana potraživati prava iz predmetnih sporazuma. Ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru i iz razloga jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno, pozivom na iste mogla primijeniti. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju ZPJS-om i ZOPJS-om. ZOPJS u članku 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući da opisano čini strogo zakonsko uređenje, tužena smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije IDDS-a od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s člankom 2. ZOPJS-a. Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Osim izloženog ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih. U konačnici tuženica ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja o predmetnoj tužbi. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti jer isti nije osnovan.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u e-Spisu i to: Ugovor o radu od 01. listopada 1998., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28. kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27. studenog 2015. te platne liste za tužiteljicu. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći.

5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice u utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženica obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženica u utuženom razdoblju trebala obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Istaknuti prigovor zastare tuženice nije osnovan. Člankom 139. ZOR-a propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a budući da je najstarije potraživanje iz veljače 2016. dospjelo 16. ožujka 2016., a da je tužba podnesena 26. veljače 2021. očito je kako je ista podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III. utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.

9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.

9.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.

9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49. stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10, dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju 2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS-a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.

10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženice vezane za odgodu primjene članka III. IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V. IDDS-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 % te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

10.3. Kako je tuženica na ročištu 8. studenog 2022. izjavila da visinu tužbenog zahtjeva ne čini spornom, navedena činjenica je nesporna pa ju sud zbog toga nije niti utvrđivao.

11. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 4.857,06 kuna, s mjesečnim iznosima razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u tužbi, a kako je navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP) kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 48/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu ZOO).

14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

14.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici i to za sastav tužbe u iznosu 750,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 1. lipnja 2022. u iznosu 750,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 8. studenog 2022. u iznosu 750,00 kuna plus PDV 25% (Tbr. 9.1.) što iznosi 2.250,00 kuna, a s pripadajućim PDV-om od 25%, odnosno 562,50 kuna, sveukupno iznosi 2.812,50 kuna.

14.2. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 14. studenog 2022. pa do isplate.

14.3. Tužiteljica je zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 375,00 kuna plus PDV 25%, a o istom će sud odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li punomoćnica tužiteljice pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 14. studenog 2022.

Sutkinja

Dubravka Čapelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženici

3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti

Broj zapisa: eb314-bc37d

Kontrolni broj: 01692-96e82-bf7a8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Čapelj, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.