Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 8 Gž Ovr-376/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice K. S. iz S., …, …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u P., …, protiv ovršenika D. M. iz B., Nj., …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1035/2021-126 od 10. listopada 2022. ispravljenog zaključkom istog suda poslovni broj Ovr-1035/2021-129 od 21. listopada 2022., dana 14. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditeljice K. S. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1035/2021-126 od 10. listopada 2022. ispravljeno zaključkom istog suda poslovni broj Ovr-1035/2021-129 od 21. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se kao neosnovan prigovor ovrhovoditeljice protiv rješenja o sudskoj pristojbi i potvrđuje se rješenje poslovni broj Ovr-1835/2021-121 od 13. svibnja 2022."
2. Prvostupanjskim zaključkom od 21. listopada 2022. odlučeno je:
"Ispravlja se rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1835/2021-126 od 10. listopada 2022., tako da se ispravno naznačuje poslovni broj: Ovr-1035/2021-126."
3. Protiv citiranog rješenja ovrhovoditeljica je izjavila žalbu u kojoj ističe da se prvostupanjski sud poziva na čl. 24. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama citirajući toč. 5. obrazloženja spornog rješenja. Napominje kako je postupak po žalbi dovršen na način da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-70/2022- 2 od 11. ožujka 2022. uvažena žalba ovrhovoditeljice i na ime daljnjeg troška ovrhe priznat je još iznos od 7.013,48 kn (kao što je naloženo ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn). Ovrhovoditeljica smatra da sud pogrešno tumači i primjenjuje čl. 24. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama jer u njoj ne stoji kako se predmetna pristojba plaća prema iznosu troškova postupka u odbijajućem dijelu, u dijelu kojim nije priznat ili slično. Valja reći kako sukladno ranijem Zakonu o sudskim pristojbama obveza plaćanja sudske pristojbe za pravni lijek koji se podnosio samo protiv odluke o troškovima postupka nije uopće ni postojala, a direktnom usporedbom stavka 2. i 4. članka 24. aktualnog Zakona o sudskim pristojbama slijedi kako tu distinkciju da se pristojba plaća "prema vrijednosti pobijanog dijela" zakonodavac nije dosljedno unio u stavak 4. Drugim riječima stavak 4. ima se tumačiti točno onako kako glasi: pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka plaća se "prema iznosu troškova postupka" (u trenutku podnošenja žalbe iznos troškova postupka bio je 10.005,52 kn). Slijedom navedenog, ovrhovoditeljica preostali iznos sudske pristojbe i dalje smatra neosnovanim, a ovu žalbu osnovanom pa predlaže uvažiti žalbu i sporno rješenje ukinuti.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaliteljica ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje nije našao da bi pri donošenju pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) u svezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. i 139/10.; dalje OZ) na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo. 7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prigovor ovrhovoditeljice protiv rješenja o sudskoj pristojbi i potvrdio rješenje poslovni broj Ovr-1835/2021-121 od 13. svibnja 2022. kojim je ovrhovoditeljica pozvana na plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv odluke o trošku u iznosu od 501,00 kn. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 24. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18.; dalje ZSP) uz obrazloženje da je vrijednost predmeta spora obračunata sukladno pobijanom dijelu troška u iznosu od 15.143,48 kn jer da je upravo taj iznos bio sporan i zbog tog iznosa je vođen postupak po žalbi, a ne zbog priznatog iznosa troška od 10.005,52 kn, radi čega da ovrhovoditeljica pogrešno smatra da je pristojba trebala biti obračunata na iznos protiv kojeg nije niti izjavila žalbu.
8. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 24. st. 4. ZSP.
9. Navesti je da, iz spisa predmeta proizlazi da je pobijanom rješenju prethodilo rješenje o namirenju koje je prvostupanjski sud donio 27. listopada 2021., a kojim je pod toč. I. izreke ovrhovoditeljici priznao trošak ovrhe u iznosu od 10.005,52 kn te naložio isplatu, dok je pod toč. II. izreke odlučio na način da je odbio zahtjev ovrhovoditeljice za priznanje daljnjeg troška ovrhe u iznosu od 15.143,48 kn. Ovrhovoditeljica je protiv toč. II. izreke rješenja o namirenju izjavila žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Šibeniku na način da je ovrhovoditeljici, pored već dosuđenog iznosa od 10.005,52 kn dosudio iznos od 7.013,48 kn.
10. Naime, odredbom čl. 24. st. 4. ZSP određeno je da se pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka ili o sporednim potraživanjima plaća prema iznosu troškova postupka ili sporednih potraživanja.
11. Dakle, kako je u konkretnom slučaju riječ o pravnom lijeku koji je podnesen protiv odluke o troškovima postupka i to protiv odluke u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za priznanje troška ovrhe u iznosu od 15.143,48 kn to se pristojba plaća prema tom iznosu.
12. Žalbeni navodi ovrhovoditeljice u pogledu tumačenja odredbe čl. 24. st. 4. ZSP nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer u opisanoj situaciji kada ovrhovoditeljica nije uspjela sa svojim zahtjevom za naknadu troška u navedenom dijelu, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje upravo za pravni lijek koji se podnosi protiv odluke o troškovima postupka koji se pobija (iznos od 15.143,48 kn), a ne onog protiv kojeg niti nije izjavljen pravni lijek, što je pretpostavka za nastanak obveze plaćanja sudske pristojbe po toj osnovi.
12.1. Žaliteljici je odgovoriti da za donošenje ove drugostupanjske odluke nije od značaja činjenica da je Županijski sud u Šibeniku donio odluku poslovni broj Gž Ovr- 70/2022-2 od 11. ožujka 2022. kojim je uvažio žalbu ovrhovoditeljice i priznao daljnji iznos od 7.013,48 kn niti ta činjenica utječe na visinu pristojbe za konkretno izjavljeni pravni lijek.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 19. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Zadru 14. studenoga 2022.
Sutkinja
Sanja Dujmović, v.r.
