Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV

br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 P-1669/2019-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB …., iz

B., I zastupan po pun. S. M., odvjetniku iz B., protiv

tuženika N. hrvatska banka d.d. Z., V. OIB …, (ranije

S. d.d. Z.), zastupan po pun. R. Ž., odvjetniku iz O. društva Ž. i P. iz Z., radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 31. listopada 2022., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 14. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu, broj: 311251, sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, koji je solemniziran kod javne bilježnice D. D. iz O., pod brojem OU-467/06 od 2. lipnja 2006., a

koja:

- u čl. 1. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita.“;

- u čl. 4.1. glasi: “Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF...“, “Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi,...“, „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom...“;

- u čl. 7.1. glasi: “… a plativo u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećim na dan dospijeća.“;

- u čl. 7.2. glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“;

- u čl. 7.3. glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća“;

- u čl.9.6. glasi: “Ugovorne strane su suglasne da Kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjene pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta Korisnika kredita i /ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog Ugovora od strane Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i /ili bilo kojeg založnog dužnika i /ili bilo kojeg jamca platca, te drugih uvjeta po ocjeni Kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata,...“;

- u čl.9.14. glasi: „Sve tečajne razlike, te svi troškovi vezani uz preračunavanje i konvertiranje idu isključivo na teret Korisnika kredita.“;

- u čl.9.16. glasi: Korisnik kredita svojim potpisom potvrđuje da su mu izričito objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, a što se prije svega odnosi na otvoreni tečajni rizik i to u pogledu njegove obveze vraćanja kredita.“.

II. N a l a ž e s e tuženiku N. hrvatska banka d.d., OIB: ….,

Z., V. isplatiti tužitelju D. B., OIB …, iz B., I novčanu tražbinu u iznosu od 260.337,19 kn (dvjesto-

šezdesettisućatristotridesetsedamkunaidevetnaestlipa) / 34.552,68 €[1] (tridesetčetiri- tisućepetstopedesetdvaeuraišezdesetosamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2008. po stopi od 15%, od 1.8.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena,

a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate i to na:

- iznos od 176,11 kn s danom dospijeća 26.8.2008., -

iznos od 332,53 kn s danom dospijeća 26.9.2008.,

- iznos od 542,53 kn s danom dospijeća 27.10.2008., -

iznos od 622,53 kn s danom dospijeća 26.11.2008., - iznos

od 507,53 kn s danom dospijeća 27.12.2008., - iznos od

878,53 kn s danom dospijeća 26.1.2009.,

- iznos od 1.044,19 kn s danom dospijeća 26.2.2009., -

iznos od 819,09 kn s danom dospijeća 26.3.2009., - iznos

od 826,83 kn s danom dospijeća 27.4.2009., - iznos od

842,53 kn s danom dospijeća 26.5.2009., - iznos od 720,54

kn s danom dospijeća 26.6.2009., - iznos od 763,56 kn s

danom dospijeća 27.7.2009., - iznos od 780,53 kn s danom

dospijeća 26.8.2009., - iznos od 770,54 kn s danom

dospijeća 26.9.2009.,

- iznos od 721,99 kn s danom dospijeća 26.10.2009., -

iznos od 772,02 kn s danom dospijeća 26.11.2009., - iznos

od 835,68 kn s danom dospijeća 28.12.2009., - iznos od

891,82 kn s danom dospijeća 26.1.2010.,

- iznos od 4.914,68 kn s danom dospijeća 26.2.2010., -

iznos od 981,38 kn s danom dospijeća 26.3.2010., - iznos

od 970,53 kn s danom dospijeća 26.4.2010.,

- iznos od 1.010,12 kn s danom dospijeća 26.5.2010.,

- iznos od 1.120,53 kn s danom dospijeća 26.6.2010.,

- iznos od 1.225,14 kn s danom dospijeća 26.7.2010.,

- iznos od 1.400,53 kn s danom dospijeća 26.8.2010.,

- iznos od 1.717,76 kn s danom dospijeća 27.12.2010.,

- iznos od 1.488,59 kn s danom dospijeća 26.1.2011.,

- iznos od 1.504,63 kn s danom dospijeća 26.2.2011.,

- iznos od 1.615,53 kn s danom dospijeća 26.3.2011.,

- iznos od 1.505,53 kn s danom dospijeća 26.4.2011.,

- iznos od 1.710,53 kn s danom dospijeća 26.5.2011.,

- iznos od 1.830,53 kn s danom dospijeća 27.6.2011.,

- iznos od 2.011,28 kn s danom dospijeća 26.7.2011.,

- iznos od 2.182,22 kn s danom dospijeća 26.8.2011.,

- iznos od 1.830,53 kn s danom dospijeća 26.9.2011.,

- iznos od 1.892,53 kn s danom dospijeća 26.10.2011.,

- iznos od 1.710,53 kn s danom dospijeća 26.11.2011.,

- iznos od 1.833,49 kn s danom dospijeća 27.12.2011.,

- iznos od 1.879,53 kn s danom dospijeća 26.1.2012.,

- iznos od 1.905,53 kn s danom dospijeća 27.2.2012.,

- iznos od 1.890,53 kn s danom dospijeća 26.3.2012.,

- iznos od 1.930,53 kn s danom dospijeća 26.4.2012.,

- iznos od 1.950,53 kn s danom dospijeća 26.5.2012.,

- iznos od 1.950,53 kn s danom dospijeća 26.6.2012.,

- iznos od 1.900,53 kn s danom dospijeća 26.7.2012.,

- iznos od 1.890,53 kn s danom dospijeća 27.8.2012.,

- iznos od 1.890,53 kn s danom dospijeća 26.9.2012.,

- iznos od 1.900,53 kn s danom dospijeća 26.10.2012.,

- iznos od 1.930,53 kn s danom dospijeća 26.11.2012.,

- iznos od 1.913,53 kn s danom dospijeća 27.12.2012.,

- iznos od 1.790,53 kn s danom dospijeća 26.1.2013.,

- iznos od 1.850,53 kn s danom dospijeća 26.2.2013.,

- iznos od 1.891,53 kn s danom dospijeća 26.3.2013.,

- iznos od 1.925,53 kn s danom dospijeća 26.4.2013.,

- iznos od 1.780,53 kn s danom dospijeća 27.5.2013.,

- iznos od 1.800,53 kn s danom dospijeća 26.6.2013.,

- iznos od 1.770,53 kn s danom dospijeća 26.7.2013.,

- iznos od 1.830,53 kn s danom dospijeća 26.8.2013.,

- iznos od 1.890,53 kn s danom dospijeća 26.9.2013.,

- iznos od 1.850,53 kn s danom dospijeća 26.10.2013.,

- iznos od 2.002,53 kn s danom dospijeća 26.11.2013.,

- iznos od 169.714,33 kn s danom dospijeća 23.12.2013., a sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 19.700,00 kn (devetnaesttisućasedamstokuna) / 2.614,64 €[2] (dvijetisućešesto- četrnaesteuraišezdesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 14. studenog 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d., Podružnica Osijek dana 29.05.2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 311251 koji je solemniziran kod javnog bilježnika D. D. pod br. OU-467/06 od

02.06.2006., a prema kojem se tuženik obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 111.550,00 CHF po kupovnom tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita, a on se obvezao koristiti kredit za namjenu koja je određena ugovorom o kreditu te tuženiku vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta plativo u kunama po prodajnom tečaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,40 % godišnje.

1.1. Naveo je da je tuženik u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila izričito ugovorena kao promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom toga, navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama su protivni kogentnim odredbama čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP) te čl. 96. i 97. ZZP/07 koje su bile na snazi kako u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora, tako i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP). Isto tako tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi poziva se na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. te odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9.4.2015. i Rev-2245/17 od 20.3.2018.

1.2. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca (sukladno čl. 138. ZZP/09, a sada čl. 118. ZZP/15), ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama čl. 323. ZOO-a, prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora s općim zastarnim rokom od 5 godina.

1.3. Također navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićenih kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

1.4. Zbog iznimno povećanih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu 2013. otplatio je tuženiku preostali iznos kredita te je od tuženika zaprimio i pisanu potvrdu da je kredit otplaćen u cijelosti.

1.5. Kako kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev, iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek po provođenju odgovarajućeg vještačenja zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP-a.

1.6. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

1.6. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 19.05.2022. specificirao je tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25.11.2019. osim prigovara o mjesnoj nadležnosti protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika V. d.d. dana 29.05.2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 311251 koji je solemniziran kod javnog bilježnika D. D. pod br. OU-467/06 od 02.06.2006.;

- da je tuženik tužitelju odobrio kredit za refinanciranje kredita i za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.550,00 CHF prema kupovnom tečaju za devize tuženika važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. i 2. Ugovora);

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,40 % godišnje, promjenjiva vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu Kreditora (čl. 4.1.);

- da je odredbom čl. 7.1. Ugovora propisano da korisnik kredita otplaćuje glavnicu i kamatu u 240 mjesečnih anuiteta, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća;

- da je odredbom čl. 7.2. Ugovora propisano da korisnik kredita pristaje da u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4.1. Ugovora, plaćati izmijenjene anuitete;

- da se odredbom čl. 7.3. Ugovora kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća;

- da su odredbom čl. 9.6. Ugovora ugovorne strane suglasne da Kreditor može promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata;

- da je odredbom čl. 9.14. Ugovora propisano da sve tečajne razlike i svi troškovi vezani uz preračunavanje i konvertiranje idu isključivo na teret korisnika kredita;

- da korisnik kredita svojim potpisom potvrđuje da su mu izričito objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, a što se prije svega odnosi na otvoreni tečajni rizik i to u pogledu njegove obveze vraćanja kredita (čl. 9.16.);

- da je kredit u cijelosti otplaćen 2013.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne navedene odredbe predmetnog ugovora o kamatnim stopama i valutnoj klauzuli;

- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnim stopama;

- da li je osnovan istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja.

6. Tužitelj D. B. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je 2006. podigao kredit kod tuženika V. u O. u iznosu od oko 111.000,00 CHF u svojstvu fizičke osobe. Ne sjeća se s kim je pregovarao vezano za kredit, ali zna da mu je rečeno da je kredit u CHF najpovoljniji i nije mu se nudio neki drugi kredit. Naveo je da mu nije objašnjavan rizik eventualnog povećanja rate kredita nego mu je pripremljena dokumentacija na iznos kredita koji je zahtijevao i ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika. U banci kao i kod javnog bilježnika rekli su mu da se samo potpiše na označeno mjesto. Kredit je jedno vrijeme otplaćivao u anuitetima koji su bili određeni u ugovoru, a nakon toga mu se rata povećala više od 2,5 puta. Da je znao da će mu se rate kredita povećati u znatnoj mjeri ne bi dizao takav kredit. Pretpostavlja da mu banka ne bi ni odobrila kredit pod tim novim uvjetima i visini rate kredita. Sjeća se da mu je jednom prilikom kada je došao platiti ratu kredita djelatnica banke rekla da dolazi plaćati "reket" misleći na znatno povećanje rate kredita u odnosu na početnu ratu. Nije obavještavan o promjeni tečaja, a od punomoćnika je doznao da mu je V. obavijesti slala na adresu u B., I na kojoj adresi

ne živi i taj kućni broj u toj ulici uopće ne postoji. Kako nije mogao podnositi tako velike rate kredita, kod druge banke je podigao kredit te otplatio kredit banci V. u cijelosti unazad desetak godina. Rate kredita je plaćao banci V., a pravni sljednik je bila S., a sada je N. hrvatska banka d.d. Z..

7. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje D. V. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da tečajna razlika iznosi 199.081,37 kn (razlika između pozitivne i negativne razlike), a razlika više plaćenih kamata iznosi 61.255,82 kn.

8. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok tuženik prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen, ali nema računski prigovor na nalaz i mišljenje.

9. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a na koji stranke nisu imale primjedbi.

10. Na ročištu održanom 18. listopada 2022. tuženik je predložio saslušanje tužitelja sukladno odluci Ustavnog suda br. U-III-5458/2011 od 30.6.2022.

11. Na ročištu održanom 31. listopada 2022. tužitelj je izvršio promjenu tuženika te umjesto dosadašnjeg S. d.d. naveo N. hrvatska banka d.d. Z., čemu

se pun. tuženika nije protivio. Isto tako označio je tužbeni zahtjev u protuvrijednosti u eurima i to 34.552,68 € (260.337,19 kn).

12. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporne su odredbe čl. 1., čl. 4.1., čl. 7.1., čl. 7.2., čl. 7.3., čl. 9.6., čl. 9.14. i čl. 9.16. Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula CHF i promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,40 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom.

14. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za refinanciranje kredita i za adaptaciju kuće pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 4,40 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

15. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.

16. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako,

suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

17. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

18. U čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje u tekstu ZOO), samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

18.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

19. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

22. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

25. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

26. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09,

79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.

27. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

28. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

29. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužitelja, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.

31. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

32. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga,

tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

33. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14.06.2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 10.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-

a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

35. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

36. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

37. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 19.700,00 kn, koji se sastoje i to: iznosa od 2.500,00 kn na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), iznosa od po 2.500,00 kn na ime sastava podneska po punomoćniku od

27.11.2020. sve po Tbr.8/1. Tarife, dva iznosa od po 2.500,00 kn na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 30.11.2020. i 18.10.2022. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 2.500,00 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 10.000,00 kn, iznosa od 2.500,00 kn na ime troškova vještačenja, iznosa od 2.350,00 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 2.350,00 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom

Tarifom.

38. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 14. studenog 2022.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana

objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb314-c6a06

Kontrolni broj: 07b44-ce3bc-bda1a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Zvonimir Rogić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte