Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž Ovr-405/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari po prijedlogu ovrhovoditelja H. T. d.d., Z., OIB:…, koje zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica iz Odvjetničkog društva H.& Partneri u Z., protiv ovršenice Đ. Đ. iz V. G., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u B., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj Ovr- 1931/2021-5 od 13. siječnja 2022., dana 14. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj Ovr-1931/2021-5 od 13. siječnja 2022. u točki I izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja točkom I izreke upućena je ovršenica da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovoga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (izravne naplate kod Financijske agencije povodom zahtjeva ovrhovoditelja na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. H. Ž. i L. Š. S. poslovni broj Ovrv-44792/07) nedopuštenom zbog tvrdnje da je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja i da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj112/12, 25/13, 93/14, 55/16- Odluka USRH, 73/17, 131/20- dalje: OZ). Nadalje naloženo je Financijskoj agenciji da u postupku iz točke I odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćne odluke suda o prijedlogu ovršenice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice (točka II izreke).

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je podnijela žalbu sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava koji je propisan odredbom č. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 86/2008- Odluka USRH, 123/2008, 57/2011, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22- dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskome sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Utvrdivši da su odlučne činjenice za odlučivanje o osnovanosti prigovora ovršenice (prigovor zastare odnosno da je predmetno potraživanje prestalo) sporne te da se iste, u smislu odredbe čl. 52. st. 4. OZ, nisu mogle utvrditi iz isprava koje su stranke priložile, niti su općepoznate niti su se mogle utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmijevama, prvostupanjski sud je pozvavši se na odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a, te čl. 52. st. 5. OZ u vezi čl. 55. st. 1. OZ-a, ovršenicu uputio u parnicu zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a. Nadalje primjenom odredbe čl. 65. st. 1. OZ prvostupanjski sud je zaključio da je prijedlog za odgodu osnovan s obzirom da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ) te da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a jer bi joj egzistencija bila ugrožena s obzirom na navod da je dječji doplatak jedini izvor njezinih prihoda, pa bi pretrpjela nenadoknadivu štetu kada bi ta sredstva bila prenesena ovrhovoditelju.

5. Žalbom ovršenica ne osporava naprijed navedena utvrđenja već ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije, a što je, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., trebao utvrditi da su, u konkretnom slučaju, ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe. Naime, ovršenica smatra da nije dopušten prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja nakon što je FINA temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, dalje ZPONS) prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika.

6. Pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., na koje se žaliteljica u žalbi poziva, nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari. Naime, istim je određeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi ponovno postupati sukladno istome.

7. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije sporno, a kako to proizlazi i iz preslike zahtjeva za izravnu naplatu od 22. studenog 2021. koji je priložila ovršenica uz prijedlog za proglašenje izravne naplate nedopuštene i očitovanja ovrhovoditelja od 10. siječnja 2022., navode kojeg ovršenica nije osporila, da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. H. Ž. i L. Š. S. poslovni broj Ovrv- 44792/07, koje je postalo pravomoćno i ovršno 13. prosinca 2007. određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenice, da je ovrhovoditelj 28. prosinca 2013. navedenu osnovu dostavio na naplatu FINI, da je navedena osnova 2018. bila isknjižena jer po istoj nije bilo naplate, sukladno odredbi čl. 12. ZPONS te da je ovrhovoditelj ponovno podnio istu osnovu plaćanja FINI na postupanje, zahtjevom od 22. studenog 2021.

8. Dakle kako je u ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj 22. studenog 2021. dostavio novi zahtjev za izravnu naplatu FINI čime je pokrenuo novi postupak izravne naplate kod FINE odnosno kako nije predložio FINI da nastavi, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, postupati u tom postupku po toj osnovi, ne radi se o nedopuštenom prijedlogu u smislu naprijed navedenog pravnog shvaćanja.

9. Pri tome valja reći da je svrha i smisao ovršnog postupka upravo ostvarenje prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja koje proizlazi iz određene ovršne ili vjerodostojne isprave. Stoga bi po stavu ovog suda ograničavanjem ovrhovoditelja da samo jednom može pokrenuti postupak izravne naplate odnosno da ga se onemogući u ponovnom pokretanju istog na način da ponovno dostavi istu osnovu na naplatu FINI nakon što po toj osnovi u postupku izravne naplate nije bilo naplate zbog pomanjkanja sredstava ovršenika dovelo u pitanje samu svrhu ovršnog postupka odnosno postupka izravne naplate.

10. Posljedično navedenom, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovoga drugostupanjskoga rješenja.

U Zagrebu 14. studenoga 2022.

Sutkinja :

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.