Poslovni broj: 10 Gž-178/2023-3.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

            

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod                                                  

                                                                            Poslovni broj: 10 Gž-178/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Irene Dikanović-Terzić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. N. iz D., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B., odvjetnicima u G., protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupana po O. d. o. u B., S. s. u D., broj …, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, od 2. veljače 2023., poslovni broj: P-850/2022-39., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.,  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tuženice R. H. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, od 2. veljače 2023., poslovni broj: P-850/2022-39.:

 

- potvrđuje u  odnosu na glavni zahtjev (točka I. izreke),

 

- preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka II. izreke) i rješava:

 

              Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.254,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

                           

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. G. P., k.č.br. … oranica podkućnica sa 614 čhv (2208 m2), što je tuženica dužna priznati i trpjeti temeljem presude upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime tužiteljice, uz istovremeno brisanje sa imena tuženice (točka I. izreke), tuženici je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od  1.259,06 EUR (9.486,39 kn), sa zakonskom zateznom kamatom pobliže  naznačenoj u izreci presude (točka II. izreke).

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1.-3.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je dospjelošću, neprekidnim poštenim posjedovanjem k.č.br. … i k.č.br. …, sada k.č.br. …, njeznih pravnih prednika i nje, preko 40 godina stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženice.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tuženica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica kčbr. …, oranica, potkućnica sa 614 čhv (2208 m2) u zk. ul. br. …k.o. G. P.,

 

- da k.č.br. … odgovara kčbr. … i kčbr. …, k.o. G. P.,

 

- da je predmetnu nekretninu uživao Đ. K., kojeg je dohranio otac tužiteljice, J. S., i nakon smrti Đ. K., stupio u posjed iste,

 

- da je Đ. K. umro 16. srpnja 1955., bez potomstva,

 

- da Odjel za katastar nekretnina D. ne raspolaže podacima od prije 1962. godine, a da je od 1962. godine kao posjednik predmetne nekretnine upisan J. S., od 1985. godine M. S., njegova supruga, a majka tužiteljice, od 1986. godine F. S., brat tužiteljice, a od 2004. godine tužiteljica,

 

- da tuženica nikada nije uživala predmetnu nekretninu, niti je na bilo koji način s istom raspolagala

             

10. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se tužiteljica, osobno i putem pravnih prednika,  nalazi u poštenom i neprekidnom posjedu sporne nekretnine više od 40 godina, od 16. srpnja 1955., pa sve do danas, pa je dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, sukladno članku 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV).

 

11. Tuženica u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda, da je Đ. K. pravni prednik tužiteljice, kao i da je on posjedovao predmetne nekretnine do svoje smrti, jer Đ. K. nije evidentiran kao posjednik niti u jednoj ispravi koja se nalazi u spisu, niti iz iskaza saslušanih svjedoka, osim iskaza tužiteljice, proizlazi da je otac tužiteljice  dohranio  Đ. K. i na taj način stekao spornu nekretninu.

 

12. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

13. Tužiteljica, saslušana kao stranka, iskazala je da je njen otac J. S. dohranio Đ. K., i nakon njegove smrti stupio u posjed predmetne nekretnine, dok je svjedok D. P. iskazao da mu je poznato da je otac tužiteljice dohranio stariju osobu, i na taj način stekao predmetne nekretnine, kao i da ih je otac tužiteljice, zajedno s obitelji, posjedovao.

 

14. Suprotno žalbenim navodima, obzirom na navedene iskaze, kao i utvrđenja u prvostupanjskom postupku, da je Đ. K. umro 1955., bez potomstva, da je otac tužiteljice J. S. u katastru upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1962., te da Odjel za Katastar nekretnina D. ne raspolaže podacima o posjedu prije 1962., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je  u posjedu predmetne nekretnine bio Đ. K., do smrti 1955., te da ga je otac tužiteljice dohranio i nakon smrti Đ. K. stupio u posjed predmetne nekretnine.

 

15. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću za nekretnine koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao što je predmetna nekretnina, u vrijeme dosjelosti računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

16. Navedenom zakonskom odredbom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

17. Dana 17. studenog 1999., Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. ZVDSP (odluke br. U-I-58/1997, U-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053. i U-I-1054/1997.), u kojim odlukama je zauzeo pravno shvaćanje da se rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu treba računati tek od 8. listopada 1991.

 

18. Slijedom navedenog, rok za stjecanje prava vlasništva poštenog posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu od 40 godina, a koji je u posjedu takve nekretnine bio i prije 8. listopada 1991., teče do donošenja navedenih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, jer rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i te se greške ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju  zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u slučaju kada ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes trećih osoba, kao što je ovdje.

 

19. Kako je do donošenja navedenih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 17. studenog 1999., posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika trajao neprekidno više od 40. godina (od 1955.), prvostupanjski sud je pravilnom primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

20. Stoga je žalba u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev (točka I. izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

21. Osnovano se ukazuje žalbom da je odluka o troškovima postupka donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

22. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka za svaku poduzetu radnju pred prvostupanjskim sudom u iznosu od  100,00 EUR.

 

23. Za vrijednost predmeta spora, koju je tužitelj u tužbi označio sa 398,17 EUR (3.000,00 kn), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 dalje u tekstu: Tarifa), važećoj u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, nagrada iznosi 50,00 bodova, a vrijednost boda je 15,00 kn, odnosno, 750,00 kn ili 99,54 EUR, a prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak za poduzete radnje u iznosu od 100,00 EUR.

 

24. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak postupka u iznosu od 1.254,74 EUR, a ne 1.259,06 EUR, pa je žalba u tom dijelu prihvaćena i rješenje o troškovima postupka preinačeno (točka II. izreke), sukladno članku 380., točki 3. ZPP-a, i riješeno je kao u izreci.

 

25. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe jer s istom nije uspjela u odnosu na glavnu stvar.

             

26. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 21. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc