Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-2240/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja ŽR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB: 66486182714/ za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-363/2017-40 od 9. ožujka 2022., nadnevka 11. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-363/2017-40 od 9. ožujka 2022.

u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 702,04 kn / 93,18 eura[1] sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) tekućim na iznos od 272,72 kn / 36,20 eura od 16. listopada 2012., iznos od 165,28 kn / 21,94 eura od 16. prosinca 2012., 129,86 kn / 17,24 eura od 16. siječnja 2013. i iznos od 134,18 kn / 17,81 eura od 16. lipnja 2013., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.054,37 kn / 670,83 eura sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2022. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 363/2017-40 od 9. ožujka 2022. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju daljnji iznos od 2.843,44 kn / 377,39 eura bruto sa zateznim kamatama, dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos od 5.445,63 kn / 727,76 eura po osnovi troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama i dijelu kojim je tuženici naloženo plaćanje parničnih troškova na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepe, odvjetnika u Zagrebu IBAN: [broj bankovnog računa] i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 2.843,44 kn / 377,39 eura bruto sa zateznim kamatama, zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.445,63 kn / 727,76 eura po osnovi troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama, zahtjev za isplatu parničnih troškova sa zateznim kamatama na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepe, odvjetnika u Zagrebu IBAN: [broj bankovnog računa].

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 601,50 kn / 79,83 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 648,50 kn / 86,07 eura (preko iznosa od 601,50 kn / 79,83 eura do iznosa od 1.250,00 kn / 165,90 eura) na ime troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici:

- isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću bruto iznos od 3.545,48 kn sa zateznim kamatama (osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu), tekućim na iznos od 518,16 kn od 16. listopada 2012.; 235,53 kn od 16. prosinca 2012.; 1.036,97 kn od 16. siječnja 2013.; 93,93 kn od 16. lipnja 2013. i 1.660,89 kn od 16. ožujka 2014., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke),

- i naknaditi parnične troškove u iznosu od 10.500,00 kn sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu, za tri postotna poena, isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepe, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa] (stavak II. izreke).

1.1. Odbijen je zahtjev za isplatu glavnice i zatezne kamate na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepe, odvjetnika u Zagrebu (stavak III. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. i II. izreke žali se tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

3.1. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 625,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 3.545,48 kn/bruto po osnovi razlike u plaći (prekovremeni rad na terenu, rad subotama i nedjeljama) za rujan, studeni i prosinac 2012., svibanj 2013. i veljaču 2014. sa zateznim kamatama (osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu) tekućim na iznos od 518,16 kn od 16. listopada 2012.; 235,53 kn od 16. prosinca 2012.; 1.036,97 kn od 16. siječnja 2013.; 93,93 kn od 16. lipnja 2013. i 1.660,89 kn od 16. ožujka 2014., sve do isplate i troškovima postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (list 260. - 262. spisa).

6. Nije sporan izbor materijalnog prava po prvostupanjskom sudu (članak 10. stavaka 3. Zakona o obrani /Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 76/2007./, članak 96. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009./, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika /Narodne novine, broj: 118/2009., 118/2012./, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 50/2008., koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 142/2008., 118/2009., 99/2012./, članak 136. i članak 155. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 73/2013., 75/2015., 50/2016./ i Odluka o rasporedu radnog vremena /Narodne novine, broj: 66/2014, 23/2015., 84/2015./).

7. Sporna je po tuženici njegova primjena, utoliko što ista tvrdi da je Dnevna evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje koje je predmet spora precizno vođena, da po prvostupanjskom sudu nije dana ocjena izvedenih personalnih dokaza, da nije jasno na temelju čega se prvostupanjski sud uvjerio u njihovu vjerodostojnost, zbog čega smatra da evidencije nisu točne, niti zašto je utvrđivana visine razlike u plaćama za predmetne mjesece na temelju personalnih dokaza. U prilog svojim shvaćanjima tuženica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4029/2019-2 od 26. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1585/2019 od 7. listopada 2020., Gž R-391/2018-2 od 13. prosinaca 2018., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-770/2020 od 26. studenog 2020. i druge.

8. Tuženica smatra da je po prvostupanjskom sudu počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točke 12. i 14. ZPP-a jer da je "… sud … usvojio varijantu u kojoj su uračunati sati koji nisu teren …. a slobodni dani se računaju samo oni koje je tužitelj dobio za teren jer je to utužio", da je time "… prekoračena tužba i tužbeni zahtjev", da je "… tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje i tužbu za isplatu prekovremenog rada na terenu … a navedeni sati uračunati na prijedlog tužitelja nakon pripremnog ročišta pa se taj dokazni prijedlog nije trebao dopustiti ili uzeti u obzir …".

9. U odgovoru na žalbu, tužitelj se priklanja odluci prvostupanjskog suda, apostrofirajući da je dopunom nalaza i mišljenja iz obračuna isključeno 41,25 slobodnih sati koje bi ostvario po osnovi 27,5 sati prekovremenog rada koji nisu obračunati u nalazu jer se prema podacima iz dnevnih evidencija ne odnose na teren, da se zbog bitnih nedostataka dostavljene dokumentacije (ne odražavanja stvarnog radnog vremena na terenu) i nedostavljanja ručno vođenih evidencija logističkog dočasnika, činjenično stanje jedino moglo utvrditi personalnim dokazima, da okolnost potpisanih pojedinih dnevnih evidencija ne potvrđuje njihovu točnost, već činjenicu da je djelatna vojna osoba upoznat sa sadržajem evidencija, te se s tim u vezi poziva na pravna shvaćanja iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017.) i odlukama Županijskih sudova (Županijski sud u Rijeci poslovni broj Gž R-391/2018- 2 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-1220/2019-3 od 24. rujna 2020.)

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba.

12. Neosnovano je pozivanje tuženice na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točke 14. ZPP-a, budući da je prije podnošenja tužbe proveden zakonom predviđen postupak mirnog ostvarenja prava, odnosno da se tužitelj 14. srpnja 2016. prije podnošenja predmetne tužbe (12. lipnja 2017.) obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora (članak 186. a ZPP-a) državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na Općinskom sudu u Karlovcu, u kojem je predložio sklapanje nagodbe za potraživanje po osnovi razlike u plaćama od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. (prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom u istom razdoblju), koji zahtjev nije prihvaćen (nije odlučeno u roku tri mjeseca). S tim u vezi promašeno je i pozivanje tuženice na prekoračenje tužbenog zahtjeva s obzirom da pobijanom presudom pod stavkom I. izreke nije odlučeno o nečemu što tužitelj nije tražio, a niti više od onog što je tražio konačnim tužbenim zahtjevom, a što podrazumijeva bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 12. ZPP-a.

13. Naime, tuženica očito ispušta iz vida da se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi suglasno odredbama članka 186. stavak 1. ZPP-a, tako što je pored takozvanog manifestacijskog zahtjeva kojeg je u tužbi određeno postavio, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, koji je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 7. srpnja 2021. (list 260. - 261. spisa) nakon što je po nalogu suda dostavila potrebnu dokumentaciju na temelju koje je izveden dokaz financijskim vještačenjem.

Međutim, djelomično osnovano tuženica osporava primjenu materijalnog prava po prvostupanjskom sud.

6. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj (djelatna vojna osoba Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem u [adresa] na dužnosti operator POVRS) u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama;

- da je tuženica vodila Dnevne evidencije o radnom vremenu tužitelja (u daljnjem tekstu: DERV), među kojima je i evidentirano radno vrijeme za rujan, studeni i prosinac 2012., svibanj 2013. i veljaču 2014.;

- da je prema DERV tužitelj,

u rujnu 2012. radio prekovremeno 46 sata, subotom 10 sati i nedjeljom 10 sati, koristio 5 slobodnih dana /ostala slobodnih 40 sati/,

studenom 2012. radio prekovremeno 32 sata, subotom 9 sati i nedjeljom 5 sati, koristio 8 slobodnih dana /ostala slobodna 64 sata/,

prosincu 2012. radio prekovremeno 28 sata, subotom 5 sati i nedjeljom 5 sati, koristio 8 slobodnih dana /ostalo slobodnih 40 sati/,

svibanj 2013. radio prekovremeno 10 sati i nedjeljom 10 sati, koristio 3 slobodna dana /ostala slobodna 24 sata/,

veljači 2014. radio prekovremeno 5 sati, koristio 2 slobodna dana /ostalo slobodnih 16 sati;

- da u rujnu, studenom, prosincu 2012., svibnju 2013. i veljači 2014. tužitelj nije angažiran za rad u dežurstvu unutrašnje službe (DEŽ), aktivnom dežurstvu (DEŽ-A) niti stražarskoj službi (STR);

- da prema DERV i dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 11. svibnja 2021. (dostavljen sudu 12. svibnja 2021.) tužitelju za rujan, studeni, prosinac 2012. i svibanj 2013. po osnovi prekovremenog rada te rad subotom i nedjeljom nije isplaćen iznos od 702,04 kn (varijanta 2a nalaza i mišljenja vještaka - za rujan 2012. - 272,72 kn, studeni 2012. - 165,28 kn, prosinac 2012. - 129,86 kn, svibanj 2013. - 134,18 kn /list 246. - 248. spisa/);

- da je po nalogu prvostupanjskog suda vještak izradio i varijantu 4 a (na temelju iskaza svjedoka i tužitelja) prema kojoj je tužitelj, radeći na terenu od kolovoza 2012. do 1. lipnja 2014. radio prekovremeno ukupno 367 sati, subotom 53 sata i nedjeljom 35 sati (prekovremeno u rujnu 2012. - 115 sata, studenom 2012. - 70 sati, prosincu 2012. - 70 sati, svibnju 2013. - 7 sati i veljači 2014. - 25 sati, subotom /rujan 2012. - 26 sata, studeni 2012. - 13 sati, prosinac 2012. - 13 sati/ i nedjeljom (rujan 2012. - 14 sati, studeni 2012.

- 7 sati, prosinac 2012. - 7 sati svibanja 2013. - 7 sati);

- da prema varijanti 4 a dopune nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2021. razlika u plaćama za predmetne mjeseci iznosi 3.545,48 kn (za rujan 2012. - 518,16 kn, studeni 2012. - 235,53 kn i prosinac 2012. - 1.036,97 kn, svibanj 2013. - 93,93 kn i veljaču 2014. - 1.660,89 kn /list 248. - 249. spisa/);

- da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev postavio prema varijanti 4 a dopune nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2021.;

- i da je prvostupanjski sud prihvatio varijantu 4a dopune nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2021. izrađenu po njegovu nalogu na temelju iskaza svjedoka i tužitelja "o fondu sati rada tužitelja na terenu" uz obrazloženje da evidencija o radnom vremenu tužitelja nije vođena precizno.

7. Pravilima o evidenciji radnika zaposlenih kod poslodavca i teretu dokazivanja sadržanim u Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/2014, 127/2017., 98/2019.) u kontinuitetu je propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni (članak 5. stavak 1.), da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5. stavak 2.), da će ministar propisati sadržaj i način vođenja evidencije (članak 5. stavak 4.), da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavak 1. na propisan način, teret dokazivanje na poslodavcu (članak 135. stavak 4.) i da je u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno (članak 135. stavak 1.).

8. Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine, broj: 66/2010., 37/2011., 32/2015., 97/2015., 73/2017.) u kontinuitetu je propisano: da evidencija o radnicima mora sadržavati podatke o radnom vremenu (članak 2.); da evidencija o radnom vremenu među ostalim mora sadržavati početak rada, završetak rada, ukupno dnevno radno vrijeme, sate terenskog rada, vrijeme nazočnosti na radu (članak 8. stavak 1.) i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom /sate rada noću, prekovremeni rad, smjenski rad, dvokratni rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih posebnim propisom i slično/ (članak 8. stavak 2.); da se evidencija mora se voditi uredno, razumljivo i ažurno, te da je poslodavac obvezan istu popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju (članak 10. stavak 2.) i da radnik ima pravo uvida u evidenciju (članak 14. stavak 3.).

9. Iz priloženih prijepisa DERV za tužitelja proizlazi da je za:

- rujan 2012. pod "oblik rada" evidentirano redovno radno vrijeme, 17 dana rada na terenu /TR/ od 8:00 do 16:00 (subotom i nedjeljom od 8:00 do 13:00) i slobodni dani /Sd/ (list 41. - 42. spisa);

- studeni 2012. pod "oblik rada" evidentirano redovno radno vrijeme, 12 dana rad na terenu /TR/ od 8:00 do 18:00 i od 8:00 do 18:00 i slobodni dani /Sd/ (39. spisa);

- prosinac 2012. pod "oblik rada" evidentirano redovno radno vrijeme, 12 dana rada na terenu /TR/ i slobodni dani /Sd/ (list 38. - 39. spisa);

- veljaču 2014. pod "oblik rada" evidentirano redovno radno vrijeme od 8:00 do 16:00 i jedan dan od 8:00 do 21:00, 5 dana rada na terenu /TR/ (list 24. spisa);

- da tužitelj u tim mjesecima nije imao dežurstva (DEŽ, DEŽ-A) niti obavljao poslove stražarske službe (STR),

- da su sve DERV za tužitelja potpisane po zapovjedniku satnije i supotpisane po tužitelju i da tužitelj niti na jednu od tih DERV, koje su mu dostavljane na uvid, nije imao primjedbi.

10. U pravu je tuženica kad tvrdi da je dostavljenim DERV za predmetne mjesece dokazala da su slobodni dani koje je tužitelj iskoristio (a time i preraspodjelu radnog vremena) u vezi sa prekovremenim radom na terenu i da su iste objektivna osnova za određivanje eventualne razlike u plaćama za rujan, studeni i prosinac 2012., te svibanj 2013., a ne personalni dokazi na temelju kojih je po nalogu suda dopunom nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2021. iskazana razlika u plaćama za predmetne mjesece u ukupnom iznosu od 3.545,48 kn.

10.1. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka (SR i AR) i tužitelja (list 88. - 89. spisa) ne proizlazi da bi tužitelj slobodne dane u rujnu, studenom i prosincu 2012., svibnju 2013. i veljači 2014. koristio po nekoj drugoj osnovi, osim po osnovi ostvarenih prekovremenih sati rada na terenu, kako to proizlazi iz priloženih DERV za iste mjesece rada, a niti da bi prekovremeni rad za te konkretne mjesece trajao duže od onih upisanih u DERV tužitelja.

10.2. Osim toga, pored mnogostrane uvjetovanosti vrijednosti izvora saznanja putem personalnih dokaza (sposobnost zapažanja, pamćenje, reproduciranje zapamćenog, subjektivni stav svjedoka prema predmetu i strankama i slično) i pod pretpostavkom da se njihovo izvođenje odnosi na bitne činjenice, što nije slučaj u predmetnom postupku, s obzirom da sam tužitelj nije bio u stanju objasniti na što se odnose evidentirani iskorišteni slobodni dani u rujnu, studenom i prosincu 2012., svibnju 2013. i veljači 2014., ako se ne odnose na prekovremene sate rada na terenu, nije niti bilo za očekivati oslanjanje suda na prikupljene informacije putem personalnih dokaza.

11. Iz navedenih razloga ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja iz odgovora na žalbu da je tijekom prvostupanjskog postupka "…vrlo precizno prigovarao Dnevnim evidencijama radnog vremena koje je tužena dostavila u spis, … da činjenica stvarnog angažmana na terenu proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka …", da se iz dostavljenih evidencija ne može utvrditi opseg prekovremenog rada …", da se tužena "… nije očitovala na vrlo konkretne prigovore niti dostavila ručno vođenje evidencije …." i da se vještačenje moglo provesti i na temelju personalnih dokaza, a niti s tim u vezi pozivanje na navedene odluke za koje smatra da i u okolnostima konkretnog slučaja podržavaju njegovu procjenu mjerodavnosti podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih po strankama u postupku.

11.1. U prilog navedenom treba imati u vidu da je za sud zadržano pravo procjene mjerodavnosti podnesaka, argumenata i dokaza za svaku konkretnu odluku s obzirom na predmet spora, da je predmet spora u konkretnoj parnici po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu razliku u plaćama za rujan, studeni, prosinac 2012., svibanj 2013. i veljaču 2014., da u predmetnim mjesecima tužitelj nije bio angažiran za rad u dežurstvima (DEŽ, DEŽ-A), a niti u stražarskoj službi (STR) i da su po vještaku u varijanti 2 a i 4 a pravilno isključeno 41,15 slobodnih sati jer se ti sati ne odnose na rad na terenu.

12. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava po ocijeni drugostupanjskog suda trebalo je prihvatiti varijantu 2 a dopune nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2021. prema kojoj je tužitelj za prekovremeni rad, te rad subotom i nedjeljom ostvario pravo na dodatke u iznosu od 702,04 kn koji mu tuženica nije isplatila i to za rujan 2012. - 272,72 kn, studeni 2012. - 165,28 kn, prosinac 2012. - 129,86 kn i svibanj 2013. - 134,18 kn (list 246. - 248. spisa), a koji je prihvaćen po tuženici podneskom od 8. srpnja 2021. (list 263. spisa), a ne varijantu 4 a dopune nalaza i mišljenja koja je izrađena po nalogu suda na temelju iskaza svjedoka (SR i AR) i tužitelja, a što znači da je tuženica dužna tužitelju po osnovi razlike u plaći za rujan, studeni i prosinac 2012., te svibanj 2013. isplatiti iznos od 702,04 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (za veljaču 2014. nije utvrđena razlika u plaći).

13. Nadalje, osporavajući odluku o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude tuženica tvrdi da navođenje žiro računa punomoćnika tužitelja (odvjetnika) u izreci presude vezano za isplatu parničnih troškova nije u skladu sa pravilima ZPP-a, "… da broj računa nije predmet spora i da ne bi trebao biti u izreci presude s obzirom da je stvar izvršenja presude", te se u prilog tome poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-317/2019 od 1. rujna 2020., Gž R-181/2021 od 22. veljače 2021., Gž-1155/2019, Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-70/2015. od 2. ožujka 2017. i druge, da su tužitelju neosnovano dosuđeni troškovi za podneske od 30. kolovoza 2017., 9. listopada 2017., 11. ožujka 2019., i da poduzete radnje nisu ocijenjene prema odredbi članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT).

14. U pravu je tuženica kada tvrdi da je neprihvatljivo to što joj je izrekom presude naloženo da parnične troškove tužitelja isplati na žiro račun punomoćnika, odvjetnika Ante Pecirepe.

15. To stoga, što ovlaštenje koje proizlazi iz punomoć za vođenje predmetne parnice (list 3. spisa), prema kojem je odvjetnik Anto Pecirep ovlašten od tuženice primiti dosuđeni trošak (članak 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a), kako to u biti tvrdi i tuženica pozivajući se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017., valja tumačiti na način da je odvjetnik Anto Pecirep ovlašten primiti dosuđene troškove, ukoliko ih tuženica dobrovoljno plati, ali da se ne može naložiti tuženici da tužitelju troškove predmetne parnice isplati na žiro račun njezina punomoćnika odvjetnika.

15.1. Naime, odluka o troškovima kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja i koja je sastavni dio prvostupanjske presude, tretira se kao rješenje (članak 125. stavak 5. ZPP-a) kondemnatornog sadržaja (članak 338. stavak 3. i članak 347. ZPP-a), kojim se ne stvaraju novi pravni odnosi, već reguliraju postojeći (kondemnatornom odlukom tek se nalaže protivniku da svoje ponašanje dovede u sklad s pravom koje važi za odnos među strankama), a što znači da se takvom sudskom odlukom može samo naložiti tuženici da tužitelju isplati parnične troškove, koja predstavlja osnovu za prisilno izvršenje ex lege, ali ne i da tuženica parnične troškove tužitelja isplati na žiro račun punomoćnika, odvjetnika Ante Pecirepe (određivati sredstva ovrhe kojima se po zakonu /ovršnim pravilima/ tražbina prisilno ostvaruje, u posebnom postupku ovrhe, ako tuženica dobrovoljno ne izvrši nalog vezano za parnične troškove).

16. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u postupku odlučeno je o troškovima predmetne parnice, pri čemu su razmatrani i prigovori tuženice vezano za potrebitost i visinu troškova za pojedine radnje.

17. Mjerodavnim materijalnim odredbama je propisano:

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku i u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a),

- da će sud ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a /članak 27. i članak 117. stavak 3. ZID ZPP-a/2019/);

- da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i troškove propisane tarifom za nagradu odvjetnika, odmjeriti u skladu sa tarifom (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

17.1. OT-om je propisano da sud ili drugo tijelo prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. OT).

18. Tužitelj je u konačnici uspio u parnici 59,90% (osnova 100% + visina 19,81% = 119,81% : 2 = 59,90%), tuženica 40,10%, što znači da je tuženica dužna naknaditi tužitelju 19,80% (59,90% - 40,10%) od pripadajućih troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

19. Potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku u iznos od 4.062,50 kn (vrijednosti predmeta spora - 3.545,48 kn /članak 35. i 186. b stavak 4/2. ZPP-a/, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 50 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe - 50 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 7. srpnja 2021. - 50 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištima 15. rujna 2017., 4. ožujka 2020. od po 25 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 16. prosinca 2021. - 50 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i 9. ožujka 2022. – 25 bodova /Tbr. 9/3. OT/ ili ukupno 325 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 3.250,00 kn + 812,50 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 4.062,50 kn).

20. Podnesci tužitelja od 18. prosinca 2017., 29. siječnja 2018., 6. veljače 2019., 4. veljače 2020., 25. studenog 2020., 18. prosinca 2020. nisu pripremni niti dispozitivni i kao takvi nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnice, a u prilog čemu treba imati u vidu da odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a ne podrazumijeva troškove podnesaka kojim se dopunjuju podneseni prigovori ili dopunjuju činjenični navodi, a niti podneske u kojima se ponavljaju već izneseni navodi, kakvi su po sadržaju naznačeni podnesci tužitelja.

21. Dakle, tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku u iznosu od 804,37 kn (19,80% od 4.062,50 kn).

22. Tužitelju, neovisno o uspjehu u parnici, pripada pravo na plaćeni trošak izvođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 4.250,00 kn (članak 151. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a), budući da se bez činjenica utvrđenih izvođenja tog dokaza nije mogla donijeti meritorna odluka.

23. Prema tome, tuženica je dužna tužitelju naknaditi ukupan trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 5.054,37 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (9. ožujka 2022.) do isplate.

24. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku (80,20%) tuženici pripada pravo na trošak u iznosu od 601,50 kn (80,20% od 750,00 kn - sastav žalbe /Tbr. 10/1. OT/ u vezi s člankom 163. ZPP-a), koji trošak je tuženici dužan naknaditi tužitelj. Preko iznosa od 750,00 kn do iznosa od 1.250,00 kn, zahtjev tuženice na naknadu troška sastav žalbe nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora (3.543,48 kn) i Tbr. 10/1. OT, odnosno preko iznosa od 601,50 kn s obzirom na djelomičan uspjeh sa predmetnom žalbom.

25. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

26. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju:

- po osnovi razlike u plaćama za rujan, studeni i prosinac 2012. i svibanj 2013., iznos od 702,04 kn sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) tekućim na iznos od 272,72 kn od 16. listopada 2012., iznos od 165,28 kn od 16. prosinca 2012., 129,86 kn od 16. siječnja 2013. i iznos od 134,18 kn od 16. lipnja 2013., sve do isplate,

- i po osnovi parničnih troškova iznos od 5.054,37 kn sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2022. do isplate,

- a tužitelj naknaditi tuženici troškove povodom predmetne žalbe u iznosu od 601,50 kn,

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak II. i članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak III., IV. i V.).

U Zagrebu 11. studenog 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac