Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-39/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja A. R. d.o.o., R., Užarska 28, OIB:07638053150, kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik iz R., protiv tuženika R.-E. d.o.o., M., OIB:…, i tuženika M. d.d. G. u stečaju, G., OIB:…, oba tuženika zastupaju punomoćnici iz O. d. B. & p. j.t.d. iz V., radi utvrđenja ništetnosti ugovora (10.000,00 kn vrijednosti predmeta spora), nakon glavne rasprave zaključene 04. studenoga 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. I. i punomoćnice tuženika I. V., na ročištu 11. studenoga 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja A. R. d.o.o., R., OIB:…, koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o subrogaciji sklopljen dana 07. srpnja 2020. između M. d.d. u stečaju, G., OIB:…, kao dužnika i R.-E. d.o.o. M., OIB:…, kao ispunitelja, a kojim je tuženik R.-E. d.o.o. preuzeo obvezu ispuniti umjesto stečajnog dužnika M. d.d. u stečaju novčanu obvezu u iznosu od 2.564,50 kn spram vjerovnika

H. G. d.o.o. iz R., OIB:…."

II. Nalaže se tužitelju A. R. d.o.o., R., OIB:…, da u roku od 15 dana tuženicima R.-E. d.o.o., M., OIB:…, i M. d.d. G. u stečaju, G., OIB:…, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.843,75 kn / 775,60 eur[1] .

Obrazloženje

1. U ovom parničnom postupku tužbu je podnijelo društvo H. G. d.o.o., R., OIB:... Budući da je u tijeku parnice rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja Tt-21/3648-5 od 24. kolovoza 2021. tužitelj brisan iz sudskog registra sud je rješenjem poslovnog broja P-241/2020-6 od 18. siječnja 2022. utvrdio da je primjenom čl. 212. st. 1. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP) nastupio prekid ovog postupka. Parnični postupak nastavljen je pozivom društvu A. R. d.o.o., R., OIB:…, da kao pravni slijednik društva H. G. d.o.o. preuzme ovaj parnični postupak te je o tome u skladu sa čl. 215. st. 1. i čl. 215.b st. 2. ZPP-a doneseno rješenje poslovnog broja P- 241/2020-7 od 25. veljače 2022. Ističe se da se ovaj parnični postupak nakon što je pravomoćno nastavljen nastavio voditi pod poslovnim brojem P-39/2022.

2. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je ništetan Ugovor o subrogaciji koji je 07. srpnja 2020. sklopljen između tuženika M. d.d. G. u stečaju, kao dužnika, i tuženika R.-E. d.o.o., kao ispunitelja (dalje u tekstu: Ugovor o subrogaciji).

3. U historijatu tužbe tužitelj ističe da se pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-317/2019 (tužitelj očito omaškom kao broj stečajnog predmeta navodi St-317/2020) vodi stečajni postupak nad ovdje tuženikom M. d.d. G. u stečaju te da je tužitelj u stečajnom postupku vjerovnik s utvrđenom tražbinom I. višeg isplatnog reda i utvrđenom tražbinom II. višeg isplatnog reda. U stečajnom postupku 26. veljače 2020. održano je ispitno ročište na kojem je tužitelj osporio tražbine koje je priznala stečajna upraviteljica i to tražbine vjerovnika C. z. r. i p. iznosa 19.381.934,90 kn, vjerovnika B. L. S.p.a. iznosa 934.214,13 kn i vjerovnika Ministarstva iznosa 2.076.170,96 kn i to uglavnom iz razloga što te tražbine ne predstavljaju tražbine I. i II. višeg isplatnog reda odnosno što vjerovnici nisu stečajni vjerovnici stečajnog dužnika ili zbog toga što je nastupila zastara priznatih tražbina. Ispitno ročište od 26. veljače 2020. je prekinuto i odgođeno za 09. srpnja 2020. na koje pristupa tuženik R.-E. d.o.o. koji na zapisnik izjavljuje da je 07. srpnja 2020. sa stečajnom upraviteljicom dogovorio i sklopio Ugovor o subrogaciji kojim se obvezao ispuniti u cijelosti tražbinu društva H. G. d.o.o. umjesto stečajnog dužnika, kao i da će po isplati tražbine steći pravni položaj i poziciju društva H. G. d.o.o. sa svim pravima koja proizlaze iz tražbine. Tuženik R.-E. d.o.o. odmah po prezentaciji Ugovora o subrogaciji i potvrde o plaćanju tražbine izjavio je otklon osporavanja tražbina ranije navedenih vjerovnika, a uslijed čega je stečajni sudac donio rješenje o utvrđenim tražbinama 19. kolovoza 2020. kojim su tražbine koje su osporene po društvu H. G. d.o.o. utvrđene kao tražbine I. i II. višeg isplatnog reda, iako su iste neosnovane. Tužitelj smatra da je Ugovor o subrogaciji od 07. srpnja 2020. ništetan i nedopušteni pravni posao koji sadrži nedopušteni cilj i pobudu za oštećenje vjerovnika i pogodovanje pojedinih vjerovnika u odnosu na sve druge. Prema tužitelju pobuda tuženika za sklapanje Ugovora o subrogaciji je namjera tuženika da se tužitelju oduzme svojstvo stečajnog vjerovnika u stečajnom postupku odnosno da se tužitelju oduzme pravni interes za vođenje parnica u odnosu na osporene tražbine, a sa ciljem pogodovanja pojedinih vjerovnika i otklona osporavanja tražbina Ministarstva, C. z. r. i P. i B. L. S.p.a. Prema tužitelju Ugovor o subrogaciji klasičan je školski primjer zlouporabe subjektivnih prava, nezakonitog i nemoralnog ugovora, protivnog svim načelima obveznog prava i savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa, kao i pobojnih radnji iz čl. 215. u vezi sa čl. 198. Stečajnog zakona te i klasičan školski primjer zlouporabe položaja i ovlasti stečajne upraviteljice. Nadalje, Ugovor o subrogaciji je i ništetan pravni posao u skladu sa čl. 322., 270. i 273. Zakona o obveznim odnosima budući da je činidba nedopuštena, protivna je Stečajnom zakonu i moralu društva, a pobuda i cilj za sklapanje ugovora su nedopušteni. Isto tako Ugovor o subrogaciji je ujedno i zelenaški ugovor iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Završno tužitelj ističe da je postupanjem oba tuženika počinjena protupravna radnja pa je zbog osnovane sumnje da je počinjeno koruptivno kazneno djelo protiv zastupnika po zakonu tuženih zbog zlouporabe položaja i ovlasti i pogodovanja vjerovnika podnesena kaznena prijava. U konačnici tužitelj predlaže sudu donošenje odluke kojom će se tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan.

4. U dokaznom postupku tužitelj predlaže da se pročita dokumentacija koju je dostavio u spis, da se izvrši uvid u stečajni spis koji se vodi nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju te da se saslušaju zastupnik po zakonu tuženika R.-E. d.o.o. D. V. i stečajna upraviteljica tuženika M. d.d. G. u stečaju S. O..

5. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju predmetni tužbeni zahtjev. Tuženici ističu prigovor nepostojanja pravnog interesa te prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužitelja budući da smatraju da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovog postupka pa tužbu valja odbaciti. Pojašnjavaju da je tužitelj kao vjerovnik u stečajnom postupku nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju sklapanjem predmetnog Ugovora o subrogaciji bio namiren u stopostotnom iznosu, tako da njegovim sklapanjem zasigurno nije pretrpio nikakvu štetu. Tuženici su stava da bi tužitelj trebao dokazati na koji način bi eventualno utvrđenje konkretnog Ugovora ništetnim imalo utjecaj na namirenje konkretno njegove tražbine u stečajnom postupku koja trenutno iznosi svega 7.283,40 kn i nalazi se u I. višem isplatnom redu. Tuženici smatraju da se ovdje radi o obijesnom parničenju tužitelja koji je ovaj postupak pokrenuo motiviran sasvim drugim, ne pravnim interesima, slijedom čega tužbu valja odbaciti. U daljnjem tekstu odgovora na tužbu tuženici detaljno opisuju postupanje tužitelja u predmetnom stečajnom postupku nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju te, u bitnome, zaključuju da je tužitelj kao vjerovnik u stečajni postupak ušao tek nakon njegova otvaranja i to stjecanjem utvrđene tražbine vjerovnika u vrlo malom iznosu (2.418,88 kn) čime je stupio u njegov pravni položaj i to s jedinom namjerom da utječe na tijek stečajnog postupka odnosno da ga neosnovanim osporavanjima odugovlači. Vezano za tužiteljeve razloge zbog kojih smatra da je predmetni Ugovor o subrogaciji nišetan tuženici iste u cijelosti osporavaju. U konačnici tuženici predlažu odbijanje predmetnog tužbenog zahtjeva.

6. Tuženici u dokaznom postupku predlažu čitanje dokumentacije koju su dostavili u spis, vršenje uvida u stečajni spis koji se vodi nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju te i predlažu saslušanje zastupnika po zakonu tuženika R.-E. d.o.o. D. V. i stečajne upraviteljice tuženika M. d.d. G. u stečaju S. O. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 04. studenoga 2022. tuženici su odustali od dokaznog prijedloga saslušanja zastupnika po zakonu D. V..

7. U dokaznom postupku saslušana je stečajna upraviteljica tuženika M. d.d. G. u stečaju S. O., izvršen je uvid u stečajni predmet Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/2019 te i pripadajuće prijave tražbina vjerovnika i to posebno prijave tražbine vjerovnika C. z. r. i p., B. L. S.p.a. i Republike Hrvatske, Ministarstvo te je i pročitana dokumentacija koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

- zapisnik od 09. srpnja 2020. iz stečajnog predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/2019-42 (listovi 9 do 16 i 142 do 149 spisa),

- zapisnik od 26. veljače 2020. iz stečajnog predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/2019-32 (listovi 19 do 60 i 150 do 191 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/2019-51 od 19. kolovoza 2020. (listovi 61 do 101 i 192 do 232 spisa),

- preslika Ugovora o subrogaciji od 07. srpnja 2020. sklopljenog između M. d.d. G. u stečaju i R.-E. d.o.o., M. (listovi 102 do 104 i 233 do 235 spisa),

- podnesak stečajnog upravitelja u stečajnom predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/19 od 04. ožujka 2020. (listovi 114 do 118 spisa),

- rješenje VTSRH broj Pž-3838/2020-2 od 12. listopada 2020. (listovi 119 do 122 spisa),

- ostala dokumentacija koja je dostavljena u spis (dijelovi dokumentacije iz stečajnog predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/2019).

8. U dokaznom postupku nisu saslušani, iako su uredno pozvani na ročište za glavnu raspravu uz upozorenje iz čl. 268. ZPP-a, zastupnica pa zakonu tužitelja B. I. i zastupnik po zakonu tuženika R.-E. d.o.o. D. V.. Navedene osobe nisu saslušane u smislu čl. 265. st. 2. i čl. 269. st. 1. ZPP-a te sud ističe da će u smislu čl. 269. st. 2. ZPP-a ocijeniti od kakva je značenja što zastupnici po zakonu nisu došli na saslušanje, a o čemu će sud elaborirati u daljnjem tijeku obrazloženja.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8 ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Tužitelj, dakle, tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je predmetni Ugovor o subrogaciji ništetan.

11. Uvidom u sadržaj Ugovora o subrogaciji (listovi 102 do 104 spisa) vidljivo je da je isti sklopljen 07. srpnja 2020. između ovdje tuženika M. d.d. G. u stečaju kao dužnika i ovdje tuženika R.-E. d.o.o. kao ispunitelja te i da je Ugovor sklopljen na temelju čl. 90. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO). U bitnome Ugovorom o subrogaciji tuženik R.-E. d.o.o. obvezao se tuženiku M. d.d. G. u stečaju da će umjesto njega ispuniti novčanu obvezu koju tuženik M. d.d. G. u stečaju ima kao dužnik prema društvu H. G. d.o.o. u ukupnom iznosu od 2.564,53 kn odnosno da će ispuniti tražbinu društva H. G. d.o.o. koja predstavlja tražbinu I. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju i to konkretno tražbinu koju je društvo H. G. d.o.o. steklo cesijom od vjerovnice F. R. (pojašnjenja radi ističe se da je vjerovnica F. R. prijavila navedenu tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju).

12. Iz sadržaja navoda tuženika iz odgovora na tužbu, a i kasnije tijekom postupka, proizlazi da tuženici, između ostalog, smatraju da pokretanjem ove parnice tužitelj provodi obijesno parničenje odnosno da tužitelj ovaj postupak pokreće motiviran interesima koji nisu pravni. Budući da tuženici iznose takav stav ovaj sud ističe da je u čl. 10. st. 1. ZPP-a određeno da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te i da je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Kako je obveza suda po službenoj dužnosti onemogućit svaku zlouporabu prava u postupku sud je prilikom održavanja pripremnog ročišta 20. svibnja 2022. postavio pitanje punomoćniku tužitelja da objasni razloge zašto je društvo H. G. d.o.o. (koje je kasnije pripojeno sadašnjem tužitelju) stupalo u pravnu poziciju vjerovnika koji su prijavili tražbine u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju.

13. Punomoćnik tužitelja izjavio je da se u predmetnoj stvari ni u kojem slučaju ne može govoriti o zlouporabi prava, a koje stajalište je zapravo u svojem odgovoru na tužbu iznio tuženik, jer je ustupanje tražbine zakonom dopušteni pravni posao, gotovo da nema stečaja ili sličnog sudskog postupka u kojem ne dolazi do ustupanja tražbine i neovisno o stečaju, i kad bi se zakonom dopušteni pravni posao tretirao zlouporabom, onda bi u tom slučaju sve cesije trebalo sankcionirati upravo takvim kategoriziranjem tog pravnog posla. Isto pitanje bi se moglo postaviti koji su motivi sklapanja predmetne subrogacije, dakle u situaciji kada 1.tuženik baš ništa ne dobiva od predmetne subrogacije kao niti 2.tuženik, a ipak to sklapaju s jednim ciljem da se poremeti II. viši isplatni red, na način da u II. isplatnom redu budu tražbine koje su po sili zakona niži isplatni red odnosno da tamo budu tražbine onih vjerovnika koji uopće nisu vjerovnici tih tražbina. Ukoliko bi se krenulo u smjeru razmišljanja da bi zakonom dopušteni pravni poslovi predstavljali zlouporabu, onda je to vrlo veliki problem hrvatskog pravosuđa za koje je potrebno izmijeniti zakone, međutim, oni u tom smislu niti su izmijenjeni čak naprotiv pravni poslovi cesije i subrogacije predstavljaju Ustavom zajamčenu slobodu poduzetništva i autonomije stranaka na tržištu da svoje pravne odnose urede kako god to žele u okvirima zakonom dopuštenih granica. Predmetni ugovor o cesiji nitko nije niti poništavao niti pobijao, a niti je isti od bilo čije strane ponajmanje od sudionika cesije na bilo koji način doveden u pitanje, pa tužitelj smatra da stavljanje pod upitnik predmetne cesije predstavlja miješanje u privatni građansko pravni odnos, što Ustavom nije dopušteno.

14. Punomoćnica tuženih vezano na prednje istaknula je kako pitanje zakonitosti ugovora o cesiji temeljem koje je tužitelj stekao tražbinu jednog od vjerovnika stečajnog dužnika M. d.d. u smislu njegove dopuštenosti nije upitno, ali pobude koje tužitelj navodi naprosto nisu istinite i točne. Naime prednik tužitelja H. G. d.o.o. provodi pred trgovačkim sudovima u RH niz parničnih postupaka koji upravo proizlaze iz činjenice osporavanja tražbina "velikih vjerovnika" u stečajnim postupcima u kojima postoji vrijedna materijalna imovina i to upravo koristeći status vjerovnika s tražbinom od nekoliku tisuća kuna te time vjerovnicima čije tražbine osporava godinama onemogućuje njihovu naplatu legitimnih potraživanja koja se u konačnici u sudskim postupcima i utvrde. Tuženici imaju saznanja da tužitelj nakon što izgubi parnične postupke u kojima isprovocira vrlo visoke troškove tih postupaka bude blokiranog računa te nakon toga otvara novo trgovačko društvo i pripajanjem izbjegava stečaj time da kod ovdje tužitelja konkretno čak nije otvorio niti žiro račun za poslovanje tog društva. Time tužitelj sprječava da njegovi vjerovnici tražbina po osnovi parničnih troškova iz parnica isprovociranih upravo ovakvima osporavanjima, ne mogu naplatiti putem poslovnog računa tužitelja svoje tražbine, a što opet ukazuje da tužitelj posluje nezakonito i nemoralno. Tuženici predlažu da sud izvrši uvid u broj parnica koje tužitelj odnosno njegov prednik vodi pred sudovima RH, osobito kod TS R., Osijek, Zagreb i Split, putem sustava e-Spis, a kako bi se uvjerio u predmetnu činjenicu. Također, tuženi mogu dostaviti u spis dokaz da tužitelj nema otvoreni žiro račun kao i dokaz da postoji čitav niz presuda u kojima je prednik tužitelja osporavao milijunske tražbine stečajnih vjerovnika, izgubio te sporove i isprovocirao očito nenaplative troškove. Stoga modus operandi tužitelja je jasno vidljiv radi čega je protiv odgovornih osoba podnesena kaznena prijava kao i prijava za provođenje poreznog nadzora o načinu poslovanja. Posljedično tuženici smatraju da tužitelj provodi nemoralne radnje odnosno čini zlouporabu prava parničnih postupaka, a o čemu tuženici mogu predložiti niz svjedoka koji će iskazivati o prednje navedenom.

15. Sud je, a nakon što su parnične stranke iznijele svoja promišljanja vezana za zlouporabu prava, rješenjem pozvao parnične stranke da u roku od 15 dana u spis dostave dokaze za koje smatraju da su relevantni za donošenje odluke u smislu čl. 10. ZPP-a. Parnične stranke u spis nisu dostavile dokaze po pozivu suda. Isto tako sud je po službenoj dužnosti na ročište za glavnu raspravu pozvao zastupnicu po zakonu tužitelja B. I. u svrhu saslušanja vezano na moguću zlouporabu prava, ali ista iako uredno pozvana nije pristupila sudu.

16. U svrhu donošenja odluke o eventualnoj zlouporabi prava u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a kao i radi utvrđenja odlučnih činjenica za donošenje odluke o meritumu odnosno donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu sud je izvršio uvid stečajni predmet Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-317/2019 u kojem se vodi stečajni postupak nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju te je utvrđeno slijedeće:

- da je stečajni postupak nad dužnikom otvoren 06. prosinca 2019. rješenjem poslovnog broja St-317/2019-15 te da je za stečajnu upraviteljicu imenovana S. O. iz Č. (listovi 343 do 347 stečajnog spisa)

- da je u stečajni spis stečajna upraviteljica 17. veljače 2020. dostavila Tablicu prijavljenih tražbina iz koje proizlazi da je u I. višem isplatnom redu, između ostalih, prijavljena i tražbina vjerovnice R. F. iz P. iznosa 2.418,88 kn te u II. višem isplatnom redu tražbina vjerovnika A. Z. d.o.o. iznosa 8.954,29 kn (listovi 367 do 389 stečajnog spisa)

- da je u stečajni predmet 25. veljače 2020. zaprimljen podnesak društva H. G. d.o.o. R. u kojem navedeno društvo obavještava sud da je stupilo u pravni položaj stečajnog vjerovnika I. višeg isplatnog reda R. F. i to za ukupni iznos priznate tražbine u visini od 2.418,88 kn i to iz razloga što je društvo steklo tražbinu Ugovorom o cesiji od 25. veljače 2020. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Lj. B. pod brojem Ov-729/2020, a koji Ugovor je sklopljen između R. F. kao prenositelja tražbine i društva H. G. d.o.o. kao stjecatelja tražbine (listovi 777 do 780 stečajnog spisa)

- da je 26. veljače 2020. održano ispitno ročište o čemu je sastavljen zapisnik pod poslovnim brojem St-317/2019-32, a na kojem ročištu je vjerovnik I. višeg isplatnog reda H. G. d.o.o. sa prijavljenom tražbinom iznosa 2.418,88 kn osporio slijedeće tražbine vjerovnika: tražbinu vjerovnika I. višeg isplatnog reda Republike Hrvatske iznosa 2.076.170,96 kn, tražbinu vjerovnika II. višeg isplatnog reda C. z. r. i p. iznosa 19.381.934,90 kn, tražbinu vjerovnika II. višeg isplatnog reda B. L. S.p.a. iznosa 934.214,13 kn i tražbinu vjerovnika II. višeg isplatnog reda P. b. Z. d.d. iznosa 2.440.000,02 kn (listovi 781 do 804 stečajnog spisa)

- da je ispitno ročište koje je održano 26. veljače 2020. prekinuto te je i određeno da će se nastaviti 06. travnja 2020. (kasnije je sud rješenjem odredio da će se nastavak ispitnog ročišta održati 09. srpnja 2020.)

- da je stečajna upraviteljica u stečajni spis 04. ožujka 2020. dostavila podnesak u kojem detaljno iznosi razloge zbog kojih je stečajna upraviteljica priznala tražbine vjerovnika koje su osporene od strane vjerovnika H. G. d.o.o. na ispitnom ročištu održanom 26. veljače 2020. (listovi 820 do 826 stečajnog spisa)

- da je 09. srpnja 2020. nastavljeno ročište na kojem su se ispitivale tražbine vjerovnika o čemu je sastavljen zapisnik pod poslovnim brojem St-317/2019-42, a na kojem ročištu je društvo R.-E. d.o.o. obavijestilo sud da je sklopljen Ugovor o subrogaciji od 07. srpnja 2020. te da je navedeno društvo ispunilo tražbinu vjerovnika I. višeg isplatnog reda H. G. d.o.o. te da je posljedično na temelju čl. 90. st. 2. ZOO- a na društvo R.-E. d.o.o. prešla tražbina vjerovnika H. G. d.o.o. te i sva njegova prava u stečajnom postupku; nadalje na istom ročištu, nakon što je stečajni sud odlučio da na mjesto vjerovnika I. višeg isplatnog reda umjesto vjerovnika H. G. d.o.o. stupa vjerovnik R.-E. d.o.o., vjerovnik R.-E. d.o.o. izjavio je da otklanja osporavanje tražbina Republike Hrvatske, C. z. r. i p., B. L. S.p.a. i P. B. Z. d.d. (listovi 920 do 984 stečajnog spisa)

- da je u stečajni spis 10. srpnja 2020. zaprimljen podnesak društva H. G. d.o.o. u kojem navedeno društvo iznosi svoje pravne stavove vezano za, po njegovom mišljenju, nezakonito oduzimanje položaja stečajnog vjerovnika društvu H. G. d.o.o. (listovi 997 do 1000 stečajnog spisa)

- da je u stečajni spis 13. srpnja 2020. zaprimljen podnesak društva H. G. d.o.o. u kojem navedeno društvo obavještava sud da je sklopljen Ugovor o cesiji od 09. srpnja 2020. između društva A. Z. d.o.o. kao prenositelja tražbine i društva H. G. d.o.o. kao primatelja tražbine te da posljedično društvo H. G. d.o.o. ima svojstvo i položaj stečajnog vjerovnika i to za tražbinu II. višeg isplatnog reda u iznosu od 8.954,29 kn, a koja tražbina je ranije pripadala društvu A. Z. d.o.o. (listovi 1001 do 1005 stečajnog spisa)

- da je sud 19. kolovoza 2020. pod poslovnim brojem St-317/2019-50 donio rješenje kojim je utvrđeno da je u pogledu vjerovnika I. višeg isplatnog reda H. G. d.o.o. došlo do ispunjenja vjerovnikova potraživanja sa subrogacijom te da H. G. d.o.o. više nema položaj vjerovnika u stečajnom postupku, a na njegovo mjesto kao vjerovnik staje R.- E. d.o.o. (listovi 1009 do 1012 stečajnog spisa)

- da je sud 19. kolovoza 2020. pod poslovnim brojem St-317/2019-51 donio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama iz čl. 265. Stečajnog zakona (listovi 1013 do 1053 stečajnog spisa)

- da je društvo H. G. d.o.o. protiv rješenja suda broj St-317/2019-50 i St-317/2019-51 izjavilo žalbe (listovi 1062 do 1072 stečajnog spisa)

- da je drugostupanjski Visoki trgovački sud RH rješenjem poslovnog broja Pž- 3838/2020-2 od 12. listopada 2020. odbio kao neosnovanu žalbu društva H. G. d.o.o. izjavljenu protiv rješenja broj St-317/2019-50 i odbacio kao nedopuštenu žalbu društva H. G. d.o.o. izjavljenu protiv rješenja broj St-317/2019-51 (listovi 1090 do 1092 stečajnog spisa)

- da je društvo H. G. d.o.o. protiv rješenja Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-3838/2020-2 od 12. listopada 2020. podnijelo prijedlog za dopuštenje revizije (listovi 1117 do 1128 stečajnog spisa)

- da iz pravomoćnog rješenja o utvrđenim tražbinama poslovnog broja St-317/2019- 51 od 19. kolovoza 2020. proizlazi da društvo H. G. d.o.o. ima utvrđenu tražbinu u I. višem isplatnom redu iznosa 2.418,88 kn i utvrđenu tražbinu u II. višem isplatnom redu iznosa 8.954,29 kn, s time da u skladu sa pravomoćnim rješenjem poslovnog broja St-317/2019-50 od 19. kolovoza 2020. na mjesto vjerovnika I. višeg isplatnog reda umjesto društvo H. G. d.o.o. staje vjerovnik R.-E. d.o.o.

17. Imajući u vidu postupanje društva H. G. d.o.o. u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju te i imajući u vidu postupanje prvotno društva H. G. d.o.o., a kasnije i sadašnjeg tužitelja u ovom parničnom postupku, ovaj sud je mišljenja da u okviru ovog parničnog postupka tužitelj nije zlorabio procesna prava u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a. Nadalje, prema mišljenju ovog suda, a nakon provedene analize postupanja društva H. G. d.o.o. u stečajnom postupku, a koja su pobrojana u prethodnom odlomku, ovaj sud zaključuje da je društvo H. G. d.o.o. možebitno vršilo zlouporabu procesnih prava i vršilo zlouporabu korištenje prava koja Stečajni zakon daje vjerovnicima u okviru stečajnog postupka koji se vodi nad društvom M. d.d. G. u stečaju. O tome, međutim, odluku može donijeti sud u okviru stečajnog postupka, a ne ovaj sud u okviru ovog parničnog postupka.

18. Kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništenosti Ugovora o subrogaciji sud ističe da je u čl. 322. st. 1. ZOO-a određeno je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je u čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

19. Budući da su tuženici iznijeli prigovor u smislu da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka potrebno je odlučiti o tom prigovoru. Prema mišljenju ovog suda vezano za postojanje interesa za pokretanje ovog postupka mjerodavan je upravo čl. 327. st. 1. ZOO-a u dijelu gdje je određeno da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba.

20. Primarno sud ističe da je zaista upitan interes zbog kojeg je tužitelj pokrenuo ovaj postupak, a to imajući prije svega u vidu činjenicu da je upravo njegova tražbina koja je utvrđena u stečajnom postupku nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju (tražbina tužitelja koju je stekao cesijom od vjerovnice R. F.) namirena činjenicom sklapanja predmetnog Ugovora o subrogaciji. No, međutim, sud prihvaća tužiteljev stav u kojem tužitelj ističe da on ima u stečajnom postupku utvrđenu tražbinu u II. višem isplatnom redu glavničnog iznosa 8.954,29 kn (tražbina tužitelja koju je stekao cesijom od vjerovnika A. Z. d.o.o.) te i u kojem ističe da bi u slučaju osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelj imao povećanu mogućnost namirenja te svoje tražbine budući da bi tražbine vjerovnika koje je tužitelj osporio u stečajnom postupku moguće bile cijenjene kao neosnovane.

21. Vezano za predmetni Ugovor o subrogaciji valja istaknuti da je ta vrsta ugovora predviđena u čl. 90. st. 2. ZOO-a gdje je određeno da vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije ispunjenja. Posljedično ovaj sud zaključuje da sklapanje predmetnog Ugovora o subrogaciji nije nezakonito.

22. U pogledu pobude tuženika za sklapanje Ugovora o subrogaciji saslušana je na ročištu za glavnu raspravu stečajna upraviteljica tuženika M. d.d. G. u stečaju S. O. koja je izjavila da je do sklapanja Ugovora o subrogaciji došlo po savjetu odvjetnice Ž. B., a kako bi novi vjerovnik R.-E. d.o.o. mogao stupiti u stečajni predmet na mjesto vjerovnika H. G. d.o.o. te i spriječiti zlouporabe korištenja stečajnih instituta od strane društva H. G. d.o.o. Također, izjavila je da je do predmetnog Ugovora o subrogaciji čije sklapanje je predložila odvjetnica Ž. B. došlo na način da je tuženik R.-E. d.o.o. bio voljan pomoći razrješenju problematike iz predmetnog stečaja.

23. Povezujući taj dio iskaza stečajne upraviteljice tuženika M. d.d. G. u stečaju S. O. sa činjenicom da je tuženik R.-E. d.o.o. na ispitnom ročištu u stečajnom postupku nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju odmah nakon što je sud upoznao sa činjenicom sklapanja Ugovora o subrogaciji izvršio otklon osporavanja tražbina vjerovnika (vidljivo iz zapisnika broj St-317/2019-42 od 09. srpnja 2019. – listovi 9 do 16 spisa), a koja osporavanja je izvršilo društvo H. G. d.o.o., ovaj sud zaključuje da je osnovna pobuda sklapanja predmetnog Ugovora o subrogaciji stranaka bila upravo ta da se otklone osporavanja tražbina vjerovnika u stečajnom postupku i to konkretno otklone osporavanja tražbina vjerovnika Republike Hrvatske, C. z. r. i p., B. L. S.p.a. i P. b. Z. d.d.

24. Prema mišljenju ovog suda takva pobuda ne predstavlja nemoralnu i nedopuštenu pobudu, a kako to tvrdi tužitelj. Naime, prema pravilima stečajnog postupka pravo svakog stečajnog vjerovnika je, između ostalih prava, priznati ili osporiti tražbine drugih stečajnih vjerovnika. Dakle, to što je tuženik R.-E. d.o.o. nakon sklapanja predmetnog Ugovora o subrogaciji izvršio otklon spornih osporavanja ne predstavlja radnju koja bi bila nemoralna, nezakonita ili nedopuštena. Posljedično ovaj sud smatra da se takvom radnjom nije pogodovalo vjerovnicima za čije tražbine je izvršen otklon osporavanja. Da pobuda nije nemoralna i nedopuštena proizlazi iz činjenice da su oba tuženika prije sklapanja samog Ugovora o subrogaciji svoj stav o osnovanosti tražbina vjerovnika koje su osporene od strane društva H. G. d.o.o. već iznijeli i to prilikom održavanja ispitnom ročišta koje je održano u veljači 2020. (zapisnik St-317/2019-32 od 26. veljače 2020. – listovi 19 do 60 spisa) budući da je stečajna upraviteljica tuženika M. d.d. G. u stečaju priznala sporne tražbine, a tuženik R.-E. d.o.o. kao stečajni vjerovnik nije osporavao tražbine spornih vjerovnika. Isto tako valja napomenuti da je u stečajnom postupku nad tuženikom M. d.d. G. u stečaju tražbinu prijavilo ukupno 459 vjerovnika (rješenje o utvrđenim tražbinama St- 317/2019-51 od 19. kolovoza 2020. – listovi 61 do 101) te da niti jedan drugi vjerovnik osim društva H. G. d.o.o. nije osporavalo tražbine drugih vjerovnika.

25. Nadalje, a što ovaj sud želi posebno apostrofirati, kada se promišlja o postojanju razloga zbog kojih bi sklopljeni Ugovor o subrogaciji eventualno mogao biti ništetan valja svakako uzeti u obzir i postupanje samog tužitelja u okviru stečajnog postupka koji se vodi nad društvom M. d.d. G. u stečaju, a u kojem tužitelj prilikom otvaranja stečaja nije bio vjerovnik stečajnog dužnika već je to postao naknadno na način da mu je ustupljena tražbina vjerovnika koji je prijavio tražbinu u stečaj te isto tako da je tužitelj, a nakon što mu je prvotna tražbina namirena, odmah sklopio i drugi ugovor o cesiji prema kojem mu je ustupljena tražbina novog vjerovnika. Vrlo je nejasan stav tužitelja da je namirenjem njegove tražbine njemu oduzeto svojstvo stečajnog vjerovnika u stečajnom postupku odnosno da mu je oduzet pravni interes za vođenje parnica u odnosu na osporene tražbine. Prema mišljenju ovog suda svaki vjerovnik u stečajnom postupku trebao bi imati isključivi interes da se njegova tražbina namiri, a prema konkretnom postupanju tužitelja u predmetnom stečajnom postupku ispada da je tužitelju bitnije voditi parnice nakon osporavanja tražbina drugih vjerovnika nego namirenje njegove tražbine. Da je postupanje tužitelja sa upitnim interesima može se zaključiti i iz činjenice da je iz zapisnika sa ispitnog ročišta (veljača 2020.) vidljivo je da je društvo H. G. d.o.o. izvršilo osporavanja tražbina ukupno četiri vjerovnika, a bez da je društvo H. G. d.o.o. prethodno uopće izvršilo uvid u prijave tražbina tih vjerovnika. Navedeno jasno proizlazi iz sadržaja zapisnika sa ispitnog ročišta gdje je društvo H. G. d.o.o. direktno u zapisnik izjavilo da je moguć otklon osporavanja nakon što se izvrši uvid u prijave tražbina vjerovnika koje su osporene.

26. Prilikom ocijene osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir i činjenicu da je pitanje ništetnosti Ugovora o subrogaciji bilo propitivano od strane prvostupanjskog stečajnog suda te i drugostupanjskog Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je u svojoj odluci broj Pž-3838/2020-2 od 12. listopada 2020., između ostalog, iznio stav da predmetno ispunjenje i subrogacija te odustanak tuženika R.-E. d.o.o. od osporavanja tražbina vjerovnika ne predstavlja nedopušteno raspolaganje koje je sud trebao spriječiti. Drugostupanjski sud isto tako ističe da su potpuno nejasni razlozi postupanja tužitelja u okviru stečajnog postupka.

27. Završno sud ističe da ne prihvaća niti pravni stav tužitelja prema kojem tužitelj smatra da predmetni Ugovor o subrogaciji predstavlja zelenaški ugovor iz čl. 329. ZOO-a. Naime, nije prihvatljiv stav da je tuženik R.-E. d.o.o. koristeći teško materijalno stanje tuženika M. d.d. G. u stečaju ugovorio za druge vjerovnike nekakvu korist koja je u nesrazmjeru s onim što se tuženik R.-E. d.o.o. obvezao tim Ugovorom. Isto tako nije prihvatljiv niti pravni stav tužitelja da predmetni Ugovor o subrogaciji predstavlja radnju koja se može pobijati u smislu čl. 215. u vezi sa čl. 198. Stečajnog zakona budući da predmetni Ugovor u subrogaciji uopće po svojoj naravi ne predstavlja pravnu radnju iz čl. 215. st. 1. Stečajnog zakona.

28. Zbog svega navedenog sud je u izreci presude odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

29. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio razvidnim proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.

30. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove (prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn):

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. i Tbr.36.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.375,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima u dane 20. svibnja 2022., 18. listopada 2022. i 04. studenoga 2022. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. i Tbr.36.t.1. Tarife u iznosu od 4.125,00 kn (uključen PDV; 3 x 1.375,00 kn),

- sastav podneska od 04. listopada 2021. po punomoćniku prema Tbr.8.t.3. i Tbr.36.t.1. Tarife u iznosu od 343,75 kn (uključen PDV),

odnosno sumarno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 5.843,75 kn te je tužitelju u točci II. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 15 dana.

U Varaždinu 11. studenoga 2022.

Sudac:

Denis Krnjak, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e-Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika