Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-6308/2017-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja I. V., OIB: …, iz S., kojeg

zastupa opunomoćenik N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika B.

D., OIB: …, iz P.-S., , kojeg zastupa

opunomoćenica M. Š. T., odvjetnica u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 29. rujna 2022., u prisutnosti tužitelja s opunomoćenikom i opunomoćenice tuženika, na ročištu za objavu održanom 11. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku B. D., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. V., OIB: …, novčani iznos od 75.000,00

€ s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 1. lipnja 2016. pa sve do potpune isplate.

Za više zatraženu isplatu u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju H. narodne banke koja vrijedi na dan isplate tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu:

"II. Nalaže se tuženiku B. D., OIB: …, u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju I. V., OIB: …,

valjanu zemljišno-knjižnu ispravu-hipotekarnu izjavu kojom će na teret nekretnine u vlasništvu tuženika označene kao čest. zem. 883, upisane u z.k. uložak 2264 za K.O. D. P. u korist tužitelja dopustiti upis uknjižbe prava zaloga radi osiguranja namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 75.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke koja vrijedi na

dan isplate zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj odredbom člana 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 1. lipnja 2016. s nuzgredicama pa sve do potpune isplate, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 29. prosinca 2017. tužitelj je ustao zahtjevom naspram tuženika, a radi isplate iznosa od 75.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2016. pa do isplate.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je tuženiku pozajmio iznos od 75.000,00 €, koji iznos mu tuženik nije vratio.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako navodi tužbe nisu istiniti, jer da tuženik prema tužitelju nema nikakvo dugovanje i da su oni međusobne odnose već odavno riješili, a da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio navode tužbe, pa je predložio odbaciti tužbu kao neurednu.

1.3. Tuženik je izjavio i prigovor zastare.

2. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom Ugovora o protugaranciji od 26. veljače 2011. (list 5 spisa), izjave o dopuštenju za upis na nekretnini (list 6 spisa), zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 883 Z.K. uloška 2264, K.O. D. P. (list 7 spisa), izjave od 2. ožujka 2015. (list 29 spisa), pregledom bjanko zadužnice (list 50/51 spisa), pregledom Ugovora o kupoprodaji od 6. ožujka 2012. s prilogom (list 66-77 spisa), pregledom Ugovora o radu tuženika (list 99 spisa), pregledom izvatka iz zemljišne knjige Z.K. uloška 2264, K.O. D. P. (list 127 spisa), saslušanjem svjedoka A. Č. i M. K.,

pregledom spisa ovog suda poslovni broj Pi-283/2014, te saslušanjem parničnih stranaka, dok je tužitelj odustao od saslušanja predloženog svjedoka A. M..

2.1. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19, i 80/22., dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

3.1. Pregledom Ugovora o protugaranciji od 26. veljače 2011. razvidno je da je sklopljen između B. D. i I. V. kojim ugovorom u članku

1. I. V. se obvezuje kao solventan jamac osigurati garancija za kreditno zaduženje kod trećih osoba i pružiti takovo jamstvo koje će kreditor prihvatiti i isplatiti primatelju kredita B. D., pok. M.. U članku 2. ugovara se iznos jamstva od 75.000,00 €, a jamstvo vrijedi 6 mjeseci počevši od 26. veljače 2011. s mogućnosti produljenja roka na daljnjih 6 mjeseci u slučaju da obje strane prihvate novi produljeni rok. Kao protugarancija za izdano jamstvo u članku 3. stoji da će B. D. izdati posebnu izjavu kojom osigurava upis na nekretnini zemljištu površine 1419 m², označenog kao č.zem. 883, K.O. P. Z..U.

2264, prema jamcu I. V., a izdavatelj jamstva da ima pravo bez daljnjeg sudjelovanja B. D. upisati se u vlasnički list nekretnine te je izložiti prodaji u slučaju da bude morao vraćati kredit za kojeg je jamčio. Nadalje, g. B. D. da izdaje tri vlastoručno ovjerene bjanko zadužnice, kao dodatno osiguranje prema jamcu I. V.. U slučaju da jamac I. V. iz bilo

kojeg razloga bude prisiljen vraćati kredit prema kreditoru, umjesto primatelja kredita, on da ima pravo automatski izvršiti namirenje jamčevog iznosa od 75.000 € i to prvo prodajom nekretnine zemljišta površine 1419 m², označenog kao čest. zem. 883 K.O. P. u Z.U. 2264 za cijelo, a ako to ne pokrije iznos jamstva kao i troškova proizašlih iz troškova jamstva, onda da iz ostale imovine B. D. do namirenja svog potraživanja. Navedeni ugovor potpisali su B. D. i I. V..

3.2. Pregledom izjave o dopuštenju za upis na nekretnini od 26. veljače 2011. razvidno je da B. D. iz P., kao vlasnik nekretnine, zemljišta

č.zem. 883, K.O. P. u Z.U. 2264 izjavljuje da gospodinu I. V. iz S. dopušta upis u vlasnički list nekretnine: zemljišta površine 1419 m² za cijelo čest. zem. 883 K.O. P. u Z.U.2264. Istodobno da izjavljuje i prilaže vlasnički list kojim dokazuje da je navedena nekretnina u njegovom isključivom vlasništvu, te je navedena izjava ovjerena kod javnog bilježnika T. K. M. pod brojem ovjere OV-1191/2011 od 28. veljače 2011.

3.3. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 883 Z.K. uloška 2264, K.O. D. P. razvidno je da je kao vlasnik upisan B. D., za

cijelo.

3.4. Pregledom Izjave od 2. ožujka 2015. razvidno je da I. V. neopozivo izjavljuje da Izjavu o dopuštenju za upis na nekretninu izdanu od B. D. dana 26. veljače 2011. ovjerene kod javnog bilježnika T. K. M. smatra nevažećom, te da je neće koristiti za uknjižbu svog prava vlasništva nekretnine označene K.O. Podstrana, Z.U. 2264, čest. zem. 883 u vlasništvu B. D., te da mu ne osporava vlasništvo.

3.5. Pregledom Ugovora o kupoprodaji od 6. ožujka 2012. razvidno je da je toga dana zaključen između L. B., s jedne strane kao prodavateljice, i B. D., s druge strane kao kupca. U članku 1. Ugovora o kupoprodaji stoji da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je prodavateljica izvanknjižna vlasnica i posjednica za cijelo nekretnina označenih kao čestica zemlje broj 1953/1, upisane u Z.U. 403 za K.O. B., u naravi pašnjak površine 16265 m², čestica zgrade broj 253 upisane u Z.U. 151 za K.O. B., u naravi stojna kuća površine 155 m² i čestica zgrade broj 369 upisane u Z.U. 113 za K.O. B., u naravi kuća površine 51 m², osim idealnog dijela od 16/18 čestice zemlje broj 1953/1 upisane u Z.U. 403 za K.O. B., kojega idealnog dijela je prodavateljica vlasnica i posjednica. Člankom 2. utvrđeno je da u skladu s utvrđenjima iz članka 1. ovog ugovora prodavateljica prodaje kupcu nekretnine opisane u članku 1. ovog ugovora a kupac da kupuje navedene nekretnine. Kupac da potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat s činjenicom da je prodavateljica izvanknjižna vlasnica prodanih nekretnina osim idealnog dijela od 17/18 čestice zemlje broj 1953/1 upisane u Z.U. 403 za K.O. B., kojeg idealnog dijela je prodavateljica i knjižna vlasnica. Osim toga kupac da potvrđuje da je upoznat s mogućim posljedicama da se neće moći u cijelosti uknjižiti u zemljišne knjige, odnosno da neće moći postati zemljišno knjižni vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo bez prethodnog sređivanja zemljišnoknjižnog stanja.

3.6. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj Pi-283/2014 razvidno je da se vodio po tužbi tužitelja Z. M., protiv tuženika I. V., radi

isplate, te je ovaj sud dana 15. siječnja 2018. donio presudu:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 € , zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 30.000,00 € -a od dana 8. rujna 2010. godine, a na iznos od 40.000,00 € -a od dana 2. lipnja 2011. godine pa sve do 31. srpnja 2015. obračunatim uvećanjem eskontne stope banke koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se u dijelu koji se odnosi na isplatu u protuvrijednosti u kunama, kao i za više zatražene kamate, za razdoblje od 8. svibnja 2010. god. do 7. rujna 2010., te za razdoblje od 31. prosinca 2010. do 1. lipnja 2011., tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 78.087,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15.siječnja 2018.god. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a za više zatražene kamate tužitelj se odbija. "Presudom Ž. suda u P. poslovni broj Gž-528/2018-3 od 15. srpnja 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pi-283/2014 od 15. siječnja 2018.

3.7. U svom iskazu saslušani svjedok A. Č. je naveo ne zna ništa o bilo kakvim novčanim transakcijama između stranaka postupka. Međutim, da poznaje obojicu i tužitelja i tuženika jer da su iz istog zavičaja. Susret s njima dvojicom da je imao kada je on kao opunomoćenik L. B. prodavao jednu zemlju u B. koju da je kupio tuženik. Novac koji mu je predan prilikom te prodaje da mu je dala J. D. supruga tuženika. Prilikom te transakcije tu da se nalazio i I. V., za kojeg mu je tuženik rekao da će doći radi mijenjanja dolara. Međutim, on da ne zna o čemu se točno radilo, a njemu novac na ruke da je dala J. D. koja je tom prilikom i brojala novčanice. Naime,

da se ne sjeća o kojem iznosu novca se radilo ali da misli da se radilo o iznosu između 10 i 20 tisuća €, koliko se sjeća jer da je to bilo 2008.

3.8. Svjedokinja M. K. je u svom iskazu navela da je njoj samo poznato da je tuženik prijatelj s tužiteljem još iz školskih dana i da nema nikakvih saznanja o bilo kakvom odnosu glede bilo kakvih novčanih situacija. Također, da joj nije poznato financijsko stanje tuženika (njezinog brata) ni danas ni ranije. S tužiteljem da se srela, koliko se sjeća, dva puta, ali da se ne sjeća o čemu su pričali. Jednom prigodom da su imali odnos ona i tužitelj, i ona da je tužitelju posudila novac, a tužitelj da joj je novac vratio, ali da se ne sjeća o kojem iznosu je bilo riječ. Nikada osobno da nije tuženiku davala novac niti je to od nje tražio. Nije joj ništa poznato da bi njezin brat imao financijsko ulaganje u starački dom.

3.9. Saslušani tužitelj I. V. je u svom iskazu naveo da je s tuženikom praktički u prijateljskim odnosima iz vremena njihovog djetinjstva, a sporno potraživanje da se odnosi na novčani iznos koji mu je on davao, odnosno plaćao njegove novčane obveze. Naime, po njegovom saznanju, tuženik da je zapao u određene financijske probleme, iako je kao pomorac ostvarivao dobra primanja. Naime, da se radilo o kupnji dviju zemljišnih čestica položenih u S. i B.. Prodavateljima zemlje tuženik da je bio dužan i na njegovu molbu on da je mu pomogao na način da mu je u razdoblju od tri godine (2008.- 2010.), predao u ruke, odnosno predao u ruke njegovoj supruzi ili predao u ruke njegovim vjerovnicima u više navrata ukupni novčani iznos od 75.000,00 €. On da je imao povjerenja u tuženika i da ga je držao čestitim, pa da nisu sklapali nikakav ugovor u pisanoj formi. U to vrijeme on da je bio vlasnik tri mjenjačnice u centru grada S. i financijski u dobroj situaciji. Oni da su se dogovorili da će tuženik vratiti novac "kada bude u mogućnosti" odnosno "kada to bude njemu trebalo". Tuženika da je pozvao na povrat novca negdje 2015., odnosno 2016. jer da je on pao u poslovne poteškoće te da je nakon toga dao do znanja tuženiku kako mu treba vratiti novac. Do tada da se tuženik prema njemu odnosio s uvažavanjem, a nakon financijskih problema u koje je upao da je osjetio u njegovom ponašanju dozu bahatosti jer da mu je u par navrata odgovorio kako i on ima dugove prema trećim osobama. Izjavu od 2. ožujka 2015. da je potpisao na tuženikovu inicijativu jer da mu je tvrdio kako će nekretninu čest. zem. 883 prodati i realizirati neke svoje poslovne ciljeve i s tim u vezi mu vratiti dužni novac. To zemljište u P. da je po tržišnoj vrijednosti cijenjeno na oko 200.000,00 €, stoga, da je prihvatio prijedlog tuženika i ispustio izjavu. Tuženikova sestra svojedobno na njegovo inzistiranje da mu je pozajmila 20.000,00 USD, a kada je zahtijevala povrat tog novca, uredno da je vratio u cijelosti, a da joj nije predlagao da joj taj novac vrati njezin brat, odnosno, tuženik kao njegov dužnik. Također, on da je njegovom bratu pozajmio iznos od 3.000,00 € za izvedbu krovišta njegove kuće i taj novac da mu je uredno vraćen, a sve to da govori na oklnost njihovog odnosa. Prvi put da je od tuženika zatražio povrat predmetnog potraživanja nakon sudskog ročišta održanog 17. svibnja 2016. jer da su mu tada nastali ozbiljni financijski problemi. Tuženik da se obvezao izdati bjanko zadužnicu prilikom ovjere 2. ožujka 2015. ali kako je u međuvremenu umro odvjetnik I. M., da ne može sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje kad mu je izdana bjanko zadužnica, jer je ta zadužnica trebala biti ispuštena u njegovom odvjetničkom uredu. Ugovor o protugaraniciji da je sastavio Z. M., a pretpostavlja da je ista osoba sastavila i izjavu o dopuštenju za upis nekretnine. Ta izjava da nije aktivirana jer da je ta isprava prije svega sastavljena radi interesa Z. M., a i sadržajno da nije primjerena za tu radnju. Tuženiku da je novčane iznose predao jednom prilikom u odvjetničkom uredu I. M., a u više navrata u njegovoj mjenjačnici, a jednom prilikom da je novac uručio njegovom vjerovniku M.,

nekoliko puta tuženikovoj supruzi, u više prilika njegovom vjerovniku D. L. po uputi tuženika i tuženiku neposredno. Z. M., da je kao treća osoba, po njegovom kazivanju sastavio ugovor o protugaranciji od 26. veljače 2011., jer on da je s M. imao određeni odnos, a koji je ugovor sastavio u svom interesu.

3.10. Dodatno saslušan tužitelj je naveo da su on i tuženik bili u prijateljskom odnosu i da ga je on upoznao kad je on imao namjeru kupovati neke zemlje od prodavatelja koje je on poznavao. On da mu je čak sugerirao kupnju nekih zemalja, međutim, kako se tuženik upustio u kupnju više nekretnina on da mu je bio pri ruci da mu to financijski pomogne. On sam da mu je rekao da se preračunao i on da mu je ponudio pomoć jer da je u to vrijeme financijski dobro stajao jer da je imao svoje tri mjenjačnice. Ukupno da mu je pozajmio 75 000 € a u više navrata i prilikom davanja tog novca da nisu potpisivali nikakve potvrde, niti su imali svjedoke. Međutim, jednom prigodom da mu je dio novca dao kod odvjetnika M. ali su i njegovi radnici u mjenjačnici da su vidjeli da je tuženik dolazio po novac. Također, jednom prigodom da je novac uručio i njegovoj supruzi po njegovom nalogu, jednom da je dao i prodavatelju B. L. i jednom da je nosio nekoj trećoj osobi novac po njegovom nalogu iznos od 6.000 €, i ta davanja da su bila po nalogu tuženika koji je u to vrijeme bio na brodu. On da je znao da tuženik ima velika primanja na brodu i da se nije bojao da će on to njemu vratiti. Prilikom predaje tih novčanih iznosa da su se dogovorili da će mu on taj novac vratiti u trenutku kad ga on bude pitao da mu vrati. Tako da je i bilo i on da je u svibnju 2016. pozvao tuženika da mu vrati novac jer da je tada imao financijske probleme, međutim, tuženik da ga je zavlačio, i da mu nije vratio ništa od pozajmljenih iznosa, dapače, da mu je savjetovao da ga tuži. Ujedno da je njihovim poznanicima govorio protiv njega i blatio njegov ugled. On da je pozajmljivao novac i trećim osobama, ali kako tuženika poznaje od djetinjstva, tako da nije sumnjao u njega da mu neće vratiti. Izjavu od 26. veljače 2011. s tuženikom da je potpisao kad je on već bio u financijskim problemima jer da je htio zalog na nekretnini koju je kupio uz njegovu pomoć. Tuženik da mu je rekao da se on slobodno namiri od te prodaje. On to svoje založno pravo da nije niti upisao jer da misli da izjava nije dobra, a da nije ni pokušavao. Naime, da može kazati da je tu izjavu sastavio Z. M. kojem da je on bio dužan i koju da su potpisali kako bi umirili toga Z. M., odnosno kako bi Z. M. znao da on ima potraživanje od tuženika, što da je tuženik svojim potpisom i priznao. Tuženik da mu je bjanko garanciju kasnije ostavio kod odvjetnice B.. Sjeća se da mu je poznata transakcija između Č. i tuženika, jer da je on po nalogu tuženika dao određeni novčani iznos gospodinu Č.. Po njegovim saznanjima tuženik da duguje određeni novčani iznos Č., a to da mu je poznato iz razgovora sa Č. i da je tuženik dao osobno vozilo A. Č.. Misli da je to vozilo dano za dug koji je tuženik imao prema Č. jer da nije imao novac da mu isplati. Izjavu iz 2015. da je potpisao u dogovoru s tuženikom koji da mu je rekao da ima kupca za zemlju pa da je potrebno da potpiše tu izjavu kako bi on bio siguran da on neće uknjižiti zalog te da će mu on od prodaje te zemlje isplatiti potraživanje. On da je na to pristao ali da mu je on uvjetovao potpisivanje te izjave izdavanjem bjanko zadužnice koju je po njihovom dogovoru tuženik trebao ostaviti kod odvjetnika M. što da je tuženik i napravio. U tom trenutku ured M. da je preuzela odvjetnica B. i tamo da mu je tuženik i ostavio, a to da je bilo 2015.

3.11. Saslušani tuženik je naveo da su točni navodi tužitelja o njihovim dobrim, prijateljskim odnosima koji da su trajali godinama, i s tim u vezi da napominje kako je on negdje 2008. ili 2009., dao njemu 80.000,00 USD kako bi mogao raditi sa svojim mjenjačnicama. Naime, da se radilo o pozajmici za koju su odredili povrat, kako je taj novac predao prijateljski i bez sastavljanja ugovora. Nakon nekog vremena tužitelj da mu je u niz navrata predavao u ruke ili njegovoj supruzi novčane iznose kojima mu je zapravo vraćao onih 80.000,00 USD. Ovo što je danas naveo u svom iskazu, odnosno, predaje novca njemu ili trećim osobama, predstavljalo je zapravo povrat njegovog novca. S tim u vezi, on da se ne smatra dužnim prema tužitelju. Na prijedlog tužitelja da je sklopljen ugovor o protugaranciji od 2011. koje je trebao vratiti novčano potraživanje Z. M.,

a upravo da je taj čovjek sastavio taj ugovor. Na toj izjavi da je njegov potpis, međutim, da je potpisao list čistog papira bez ikakvog sadržaja. Siguran je da sadržaj izjave nije sastavio tužitelj, a tko je sastavio da ne zna. Smatra da tužitelju nije dužan nikakav novac. Zahtjev koji je podnio Z.K. odjelu ovog suda da je podnio kako bi upisao svoj zalog na njegovoj nekretnini. Od njega da nitko nije tražio da ispusti bjanko zadužnicu. Međutim, da ne zna je li tužitelj predložio da mu njegova sestra pozajmi iznos od 20.000 USD. On da je tužitelja upoznao s tuženikovom sestrom i zetom, jer da su oni odlazili u tužiteljevu mjenjačnicu kada su imali potrebe zamijeniti novac drugom valutom. Naime, on i njegova obitelj, ali i njegovi prijatelji da su odlazili u tužiteljeve mjenjačnice i tamo obavljali transakcije kako bi omogućili tužitelju, kao njegovom prijatelju, posao. Njemu da nije poznato je li njegov sestra pozajmila tužitelju novac. U odnosu na ovjeru javnog bilježnika njegove izjave od 26. veljače 2011., on da je potpisao tu izjavu i da je njegov potpis na njoj, a da je potpisao po zahtjevu Z. M. koji je tu izjavu sastavio. Odnose s tužiteljem da je razriješio 2011.

3.12. Dopunski saslušan tuženik B. D. je naveo da ništa nije istina od onoga što je tužitelj u svom iskazu naveo osim da se oni poznaju još iz osnovne škole. On da je pomorac, da je uvijek imao velika primanja i da nikad nije bio u financijskoj krizi pa da nije imao potrebu pozajmljivati novac. Međutim, zarađeni novac da je mijenjao u mjenjačici kod tužitelja jer da je držao da su iz istog kraja. Da su bili u prijateljskim odnosima i da su znali popiti piće u H. B.. Tužitelj da je imao povjerenje u njega i čak da bi ga poslao s novcem iz jedne mjenjačnice u drugu. Međutim, da nije točno da bi on potpisao bilo koju ispravu koja je priložena u spisu odnosno on da je po zamolbi tužitelja njemu potpisao četiri papira potpuno prazna jer da mu je on rekao da će mu to trebati. To da je bilo ispred njegove mjenjačnice. On nikada da nije ništa ovjeravao kod javnog bilježnika niti je izdao bjanko zadužnicu. Točno je da je on kupovao zemljišta o čemu je on pričao tužitelju kad bi bili na piću. Tužitelj da bi mu povremeno izjasnio navode da su mu treće osobe dužne. On da je saznao od nekih poznanika da je tužitelj pričao da mu je dužan i da će mu to vratiti kad dođe s broda. On da nikada nije uzeo zajam od tužitelja niti od trećih osoba a niti se zaduživao kod banaka. Međutim, da nije potpisao Ugovor o protugaranciji a Izjavu o dopuštenju na upis na nekretnini da je potpisao kod javnog bilježnika i to na njegovu molbu kao garanciju za njegov dug prema Z. M.. On da je bio dužan Z. M. 50.000 € ali da je obećao da će mu vratiti 75.000,00 € i s obzirom na taj dug on da mu je dao garanciju da mu pomogne kao prijatelju. To da je kasnije tužitelj poništio svojom izjavom. Tužitelj na kraju da nije iskoristio tu njegovu garanciju. On da je to napravio po njegovoj molbi 2015. Nadalje, da je točno je da je svoje vozilo marke Toyota Rava dao A. Č. za dio kupoprodajne cijene zemlje položene u B. kojeg je od njega kupio. To zemljište da je vrijedilo 220.000 €, a on to da je prodavatelju A. Č. plaćao 5- 6 godina jer da je to tako tražio prodavatelju A. Č. koji je bio sklon kocki pa da sve ne potroši od jednom. U ratama da je tu zemlju plaćao i vrijednost je bila oko 100.000 €. Taj L. da je njemu susjed i da mu je ponudio tu zemlju.

Povremeno da se čuje sa Z. M. i da mu je on rekao da će i tužitelj i njegova supruga ići u zatvor i da su mu dužni oko milion HRK. Tog Z.

M. on da je upoznao preko tužitelja i povremeno da se s njim čuje.

4. Upravo na temelju tako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud je morao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

4.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

4.2. Za utvrđenje činjeničnog stanja ovom sudu stoje na raspolaganju iskazi saslušanih svjedoka i stranaka. Analizom tako danih iskaza ovaj sud je stekao uvjerenje da je između stranaka došlo do zajamnog odnosa, i to na način da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju iznose koje tužitelj potražuje ovom tužbom.

4.3. Ovaj sud je analizom i ocjenom izvedenih dokaza morao utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za povrat novčanog iznos od 75.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate s obzirom da tuženik osporava da je primio taj novčani iznos. Na temelju analize rezultata cjelokupnoga dokaznog postupka i ocjenom tih dokaza pojedinačno i sveukupno, a uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je stekao uvjerenje da je tužitelj predao tuženiku iznos od 75.000,00 € s obvezom povrata toga novčanog iznosa, a koji iznos tuženik nije vratio. Naime, nakon što je ovaj sud ponovno saslušao parnične stranke i ponovno analizirao iskaze saslušanih stranaka i saslušanih svjedoka ovaj sud je stekao uvjerenje da se odnos između ovih stranaka glede danih novčanih iznosa odvijao upravo onako kako je to u svom iskazu vrlo detaljno opisao tužitelj. Naime, tužitelj je u svom iskazu, opisujući odnos stranaka, naveo koje novčane iznose je pozajmio tuženiku, što tuženik negira, međutim, priznajući da je potpisao Izjavu o dopuštenju za upis na nekretnini.

4.4. Takvo iskazivanje tuženika ovom sudu je neprihvatljivo jer nije logično i životno da bi tuženik po nagovoru treće osobe i to baš Z. M. potpisao izjavu kojom dopušta tužitelju na njegovoj nekretnini upis prava vlasništva, u odnosu na koje tuženik ističe da je tužitelju potpisivao prazne papire. Potpuno je nelogično i paušalno tuženikovo navođenje da bi bez ikakvog odnosa tužitelju predavao potpisne prazne papire odnosno da bi eventualno zbog odnosa tužitelja s trećim osobama on njemu potpisivao prazne papire.

4.5. Stoga, ovaj sud, u cijelosti poklanja vjeru iskazu saslušanog tužitelja, koji iskaz ovaj sud ocjenjuje kao logičan, objektivan i istinit, koje uvjerenje je ovaj sud stekao upravo neposrednim izvođenjem tog dokaza. Dakle, ovaj sud, a kod činjenice da tuženik priznaje da je kupovao nekretnine i naknadno priznaje da je potpisao Izjavu od 26. veljače 2011., drži da je tuženik primio od tužitelja iznos od 75.000,00 € s osnove zajma. Takov utvrđenje ovog suda poklapa se s iskazima da je upravo u to vrijeme tuženik kupovao zemljišta.

4.6. Kako tuženik spori primitak iznos od 75.000,00 €, a kako ovaj sud poklanja vjeru iskazu saslušanog tužitelja, to je ovaj sud uvjerenja da je tuženik uistinu pozajmljivao različite iznose od tužitelja a koji se nisu odnosili na vraćanje zajma od strane tužitelja tuženiku, već kao zajam tužitelja tuženiku, a koji odnos, unatoč prijateljstvu i obiteljskoj povezanosti, su potkrijepili Ugovorom o protugaranciji i Izjavi od 26. veljače 2011. Pri tome ovaj sud ocjenjuje iskazivanje tuženika, a nakon neposrednog iskazivanje pred ovim sudom, kao paušalno i neobjektivno, naravno bez da je ovom sudu na uvjerljiv način dokazao da je tužitelj davanjem novčanih iznosa zapravo izvršio povrat njemu iznosa od 80.000,00 USD.

4.7. Kako je ovaj sud stekao uvjerenje da je tužitelj uistinu davao novčane iznose tuženiku i to upravo na način kako to tužitelj navodi u svom iskazu, s utvrđenjem ovoga suda da se u slučaju pozajmica u valuti EURO nije radilo o povratu ulaganja u mjenjačnicu, kako to ističe tuženik, to je ovaj sud u cijelosti stekao uvjerenje o tome da je tužitelj pozajmio tuženiku novčani iznos od 75.000,00 € .

4.8. S obzirom na iskazivanja strankama o njihovom odnosu tijekom 2011. ovaj sud zaključuje da je upravo tijekom 2011. tužitelj predao tuženiku iznos od 75.000,00 €, kao iznos zajma u stranoj valuti i to EURO, pri čemu iz iskaza saslušanog tužitelja nema dvojbe u pogledu iznosa i valute.

4.9. S obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o zajmu i vrijeme ispunjenja obveze zajmodavca, a koja je činjenica odlučna za rješenje spornog odnosa među parničnim strankama, budući da nije bilo dopušteno pozajmljivanje strane valute između domaćih fizičkih osoba, ovaj sud zaključuje da je zaključeni ugovor o zajmu ništetan.

4.10. Naime, prema iskazu samog tužitelja, zajam je ugovoren i isplaćen u stranoj valuti (€) tijekom 2011. godine, što bi bilo protivno odredbama Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj: 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09., 145/10., dalje u tekstu: ZODP) zbog čega bi zaključeni usmeni ugovori o zajmu bili ništetni u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

4.11. Odredbom članka 15. ZODP propisano je da je plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenos deviznih sredstava između rezidenata, te između rezidenata i nerezidenata u RH dopušteno samo u slučajevima propisanim Zakonom ili Odlukom banke. Nadalje, prema

odredbi članak 63. točke 17. istog Zakona propisano je da prekršaj čini fizička osoba ako kupi, proda, dade ili uzme u zajam stranu gotovinu, te ako posreduje u kupnji, prodaji ili pozajmljivanju strane gotovine suprotno ovome Zakonu.

4.12. Kako prema tome navedenim odredbama nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma između fizičkih osoba u R. H., te da takvo postupanje predstavlja prekršaj, dakle Zakonom propisanu nedozvoljenu radnju i za zajmodavca i za zajmoprimca, a što proizlazi i iz smisla odredbe članka 17. stavka 2. ZODP koja fizičkim osobama međusobno zabranjuje odobravanje kredita (što se primjenjuje i na zajam) u stranim sredstvima plaćanja, predmetni ugovori o zajmu, u smislu citirane odredbe članka 322. stavka 1. ZOO, bili bi ništetni. Posljedica ništetnosti prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO jeste ta da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

4.13. Nadalje, ako je ugovor o zajmu ništetan ne primjenjuju se odredbe o ispunjenju ugovornih obveza već odredbe o stjecanju bez osnove, a prema odredbi članka 1115. ZOO, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.14. Stoga, valjalo je obvezati tuženika na povrat iznosa od 75.000,00 € kojeg je tuženik primio na ime ništetnog pravnog posla jer je posljedica ništetnog pravnog posla vraćanje upravo onoga što se primilo na ime tog posla, a ne kako tužitelj potražuje kunsku protuvrijednost novčanog iznosa.

5. Na tako dosuđeni iznos valjalo je tužitelju dosuditi i pripadajuću kamatu. Obveza je svake stranke da plati zatezne kamate na iznos koji je primila na osnovi ništetnoga pravnog posla i koji je dužna vratiti, a ocjenjuje se prema odredbama o opsegu vraćanja iz stjecanja bez osnove (članak 1115. ZOO-a). Kako iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je tuženik bio nepošten stjecatelj to je tuženik dužan zateznu kamatu platiti od dana kada ga je tužitelj pozvao na povrat plaćenoga, a kako to tužitelj navodi još u lipnju 2016. Te navode tužitelja iz njegovog iskaza ovaj sud prihvaća kao logične i objektivne, s tim da te navode tuženik ničim nije osporio. Stoga, valjalo je tuženiku zakonsku zateznu kamatu na iznos od 75.000,00 € dosuditi počev od 1. lipnja 2016., kao dana pozivanja tuženika, kako to osnovano tužitelj i potražuje, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

6. U odnosu na tužiteljevo traženje da mu tuženik izda valjanu izjavu radi upisa zaloga na teret tuženikove nekretnine označena kao čest. zem. 883 Z.U. 2264 K.O. D. P. valja reći da je odredbom članka 297. stavka 1.

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) bitni sadržaj ovlaštenja hipotekarnog vjerovnika da osiguranu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti založene stvari, što je založni dužnik dužan trpjeti. Prema utvrđenjima ovog suda stranke ovog ugovora su sklopile ništetan pravni posao pa ne postoji temeljni ugovorni posao na temelju kojeg bi se zasnovalo osiguranje tražbine. Stoga, zahtjev za izdavanje isprave za upis je valjalo odbiti kao neosnovano jer je ovaj sud utvrdio ništetenost pravnog posla na temelju kojeg bi bilo ugovoreno založno pravo. Tražbina i založno pravo povezani su svrhom založnoga prava. Založno pravo postoji radi tražbine. Vjerovnikova tražbina i založno pravo koje ju osigurava povezani su tako da je tražbina glavno pravo, dok je založno pravo njoj sporedno (akcesorno) pravo, pa egzistencija svakoga subjektivnoga založnog prava zavisi od postojanja i valjanosti tražbine koju osigurava. Subjektivno založno pravo osigurava određenu tražbinu, pa kako je ovaj sud utvrdio ništetnost ugovora stranaka to nije bilo mjesta ni zahtjevu za izdavanje isprave podobne za upis založnog prava.

6.1. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao po točkom II. izreke ove presude.

7. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se kako slijedi. Na sjednici Građanskog odjela V. suda R. H. održanoj 30. siječnja

2020. zauzeto je pravno shvaćanje:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

7.1. Kako je tek ovom sudskom odlukom utvrđeno da je ništetan ugovor o zajmu to zastarni rok nije ni počeo teći, pa je ovaj sud u cijelosti odbio taj prigovor kao neosnovan.

8. Na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, a cijeneći cjelokupni tijek postupka i uspjeh stranaka u ovom postupku, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, poradi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. studenog 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis