Poslovni broj:Ref.30P Ps-208/2015
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex.Vojarna Sv. Križ, Dračevac,
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. Z., OIB:…,zastupan po punomoćniku D. V., odvjetnici u S., protiv tuženika ad.1. S.Ž. iz S., OIB:…, ad.2 I. G. iz S., OIB:…, zastupani po punomoćniku V. M. odvjetnici u S., radi iseljenja i predaje u posjed, i po tužbi tužitelja ad.1 S. Ž. S., OIB …, ad2 I. G. S. K. OIB …, zastupani po punomoćniku V. M. odvj. u S. protiv tuženika P. d.o.o. Z.,OIB…,zastupan po punomoćniku D. V. odvj. u S., radi utvrđenja,nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 21. rujna 2022. godine, presudom objavljenom dana 11. studeni 2022 g.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :
Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju nekretninu označenu kao čest. zem.9030/5, opisanu kao dvor površine 540 m2, upisane u Z.U. 5249, KO S., koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište na kojem je u jugozapadnom dijelu smješten manji prizemni objekt, anagrafske oznake a, S., u neposredan, samostalan, miran i zakonit posjed,
slobodnu od svih osoba i stvari.
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
1 Utvrđuje se da su tužitelji svaki za udio od 1/2 dijela suvlasnici na nekretnini označenoj kao čest. zem. 9030/5 KO S. ZU 5249 dvor površine 540 m2 koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište na kojem su izgrađena dva zasebna stambena objekta anagrafske oznake pa su tužitelji ovlašteni
temeljem ove presude postići uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na toj nekretnini na svoja imena, uz istodobni izbris prava vlasništva sa imena tuženika što je tuženik dužan trpjeti.
III Odbija se podredni tužbeni zahtjev:
1.Dužan je tuženik isplatiti tužitelju ad.1 iznos od 992,000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB –a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena na predmetni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, na ime korisnih i nužnih troškova, odnosno ulaganje u nekretnine čest. zem. 9030/5 KO S. ZU 5249.
2.Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima ad.2 iznos od 880.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB–a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena na predmetni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, na ime korisnih i nužnih troškova odnosno ulaganja u nekretninu čest. zem. 9030/5 KO S. ZU 5249.
IV Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 28. ožujka 2012.g. tužitelj navodi da je jedini i isključivi vlasnik, te upisani posjednik nekretnine označene kao čest. zem.9030/5, (kat. oznake 4913/1), opisane kao dvor površine 540 m2 upisane Z.U.5249, KO S., koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište unutar stambene zone u centru Grada S., na kojem su smještena dva manja objekta, anagrafskih oznaka S. koje tuženi služe za stanovanje. Tužitelj je pravo
vlasništva predmetne nekretnine stekao na temelju "Ugovora o kupoprodaji poslovnih prostora u S., " zaključenog dana 08. svibnja 2007 godine sa trgovačkim društvom D. d.d. S., te na temelju presudenaslovnog suda od dana 03. prosinca 2010.godine pod poslovnim brojem P1-4860/10. Unatoč činjenici da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine,faktični posjed iste uživaju upravo tuženici i to bez ikakvog valjanog pravnog osnova, sve u svrhu stanovanja u objektima smještenim na predmetnoj nekretnini. Obzirom da je tužitelju predmetna nekretnina potrebna za obavljanje registrirane poslovne djelatnosti, te unaprjeđenje iste, to se tužitelj obratio tuženicima sa prijedlogom za mirno rješenje spora.Naime, uvažavajući životne i socijalne potrebe tuženika s jedne strane te potrebu održavanja poslovne djelatnosti tužitelja, odnosno opstanka u tržišnoj utakmici uopće u vrijeme posvemašnje (globalne) financijske recesije ( u koju svrhu je tužitelju prijeko potrebna predmetna nekretnina) s druge strane, tužitelj je tuženicima kao prestaciju za mirnu predaju u posjed predmetne nekretnine ponudio prijenos prava vlasništva i predaju u kvalificiran posjed dviju nekretnina i to:tuženiku ad.1. samostalnu uporabnu cjelinu koja u naravi predstavlja stan površine 67,85 m2 položen u prizemlju stambene zgrade u S., iako je u zemljišnim knjigama Naslovnog suda ista nekretnina označena kao:Etaža 31, suvlasnički dio od 68/3521 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1416/1, KO D. P., koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom poslovnog prostora, označen brojem 3, površine 67,85 m2, u prizemlju;tuženiku ad.2) samostalnu uporabnu cjelinu koja u naravi predstavlja stan površine 46,00 m2 položen u prizemlju stambene zgrade u S., iako je u zemljišnim knjigama Naslovnog suda ista nekretnina označena kao:Etaža 32, suvlasnički dio od 46/3521 dijela nekretnine označene kao čest. zem.1416/1 KO D. P., koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom poslovnog prostora, označen brojem 4, površine 46,00 m2, u prizemlju; sve navedeno unatoč činjenici da tuženici nad predmetnom nekretninom (čest. zem.9030/5, opisanu kao dvor površine 540m2, upisanu Z.U.5249, KO S.) izvršavaju faktičnu vlast bez ikakvog pravnog osnova i time onemogućavaju tužitelju kakvo korištenje predmetnom nekretninom, pa tako i u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti.
Tuženici su odbili naprijed navedenu ponudu tužitelja, zahtijevajući prijenos prava vlasništva i predaju u posjed "zamjenskih" nekretnina na području G. S., s naglaskom na nekretninama "iste površine i tržišne vrijednosti nekretnina kojima se trenutno koriste".
Obzirom da tužitelj u svome vlasništvu nema nekretnine kakve zahtijevaju tuženici, te obzirom da tužitelj smatra kako je predaja u vlasništvo i posjed tuženicima nekretninama području S. više nego obazriva (ekonomski i socijalno), imajući u vidu da se isti koriste predmetnom nekretninom bez ikakvog pravnog (tako i valjanog) osnova, to je mirno rješenje spora na način kako tuženici predlažu jednostavno neizvedivo. Radi navedenog predlažu donošenje presude kao u izreci.
U odgovoru na tužbu od tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu odbijanje iste.Točni su činjenični navodi iskazani u točki I.II.i IV. tužbi. Međutim, tuženici u cijelosti osporavaju navode tužitelja iz točke III tužbe da bi isti bez ikakvog valjanog pravnog osnova uživali faktički posjed na objektima u svrhu stanovanja smještenim na nekretnini označenoj kao čest. zem.9030/5 (kat. oznake 4913/1) K.O. S. Z..U. 5249 dvor površine 540 m2.Tuženici su faktički posjed predmetnog objekta koji u naravi predstavlja dvije zasebne stambene cjeline, stekli na temelju odobrenja predhodnog vlasnika tvrtke D. s.p.o. S. još 1991 g., inače tvrtke u kojoj su tuženici dugo godina bili zaposleni. Naime, tadašnji vlasnik predmetne nekretnine na zamolbe tuženika, kao dugogodišnjeg zaposlenika koji nisu imali riješeno stambeno pitanje, ponudio m je ruševni objekt kao nužni smještaj, s tim da su ga tuženici isključivo o svom trošku adaptiraju što su i učinili, i doveli u stanje u kojem se sada nalazi. Nakon što su ga tuženici priveli svrsi uselili su tijekom 1993 g. sa svojim obiteljima u kojima i danas stanuju. D. s.p.o. je dana 02.06.1994.g. izdao potvrdu kojom potvrđuju da tuženici sa svojim obiteljima prebivaju na adresi S., a potvrda je izdata tuženicima za reguliranje osobnih dokumenata.
Nadalje, D. s.p.o. S. se u ime tuženika obraćao dopisom u kojem traži
S.D. mišljenje da li je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu za navedene radove, Županiji , koji daje svoje mišljenje Klasa:361-08/93-01/00040 Ur.broj:2181-08-05-03-93-02 dana 12.11.1993.g. Prema tome, tuženici u predmetnim objektima stanuju sa odobrenjem i dozvolom predhodnog vlasnika, te je tužitelj kada je kupio predmetnu nekretninu znao da istu kupuje opterećenu sa stambenim objektom koji su izgradili tuženici isključivo vlastitim sredstvima i na kojima su tuženici stekli pravo vlasništva građenjem i koja se nalazi u njihovom isključivom posjedu.
Podneskom od dana 6. veljače 2014 godine tužitelj navodi da su navodi tuženika u odgovoru na tužbu bespredmetni naime, netočno je da su tuženici predmetnu nekretninu stekli na temelju odobrenja prethodno vlasnika, D. s.p.o. Takvo odobrenje nije dostavljeno u spis, nego su dostavljene dvije potvrde koje su izdane samo u svrhu reguliranja osobnih dokumenata, a koje dokazuju samo da u toj nekretnini stanuju. Nadalje, netočno je i to da je navedeno Mišljenje S.- d. županije ishodovano u ime tuženika jer se u tom M. nigdje ni ne
spominje, a tim više što mišljenje od nekog javnopravnog tijela može zatražiti svatko pa se postavlja pitanje zašto tuženici nisu isto sami ishodili. U odnosu na navode tuženika da su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem se ističe da su u cijelosti neosnovani i promašeni. Naime, tuženici sami navode da im je predmetni objekt ustupljen kao nužni smještaj pod uvjetom da ga sami adaptiraju. Dakle, tuženici nisu izgradili taj objekt nego su ga, kako sami navode, uredili da bude pogodan za stanovanje.
Pri tome treba reći da tužitelj osporava i tu činjenicu. Također, treba istaknuti da se vlasništvo nekretnine ne može steći adaptacijom U vrijeme kada su tuženici navodno adaptirali predmetni objekt na snazi je bio Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji stjecanje prava vlasništva građenjem regulira odredbama čl.24.do čl.26., a iz sadržaja kojih nedvojbeno proizlazi da se građenje ne može steći adaptacijom. Takav stav je prihvaćen i u sudskoj praksi, i to, primjerice, u Načelnom mišljenju Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. listopada 1990 godine, PSP 47/17, u kojem stoji:"Dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđe ili suvlasničke građevine ne stječe se pravo vlasništva ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno". Recentnija sudska praksa je također zauzela stav po pogledu istog pitanja. Pa tako, primjerice, u Presudi Županijskog suda u K., Gž-634/05-2 od 29. rujna 2005.godine stoji:"vlasnik nekretnine treba odrediti ne samo da će onaj koji adaptira nekretnine steći suvlasništvo njegove nekretnine već je potrebno da postoji sporazum, odnosno određenje vlasnika o veličini suvlasničkog dijela, i tek je u tom slučaju moguće steći suvlasništvo. Presudom posl. br. Pst-386/12 od dana 26. rujna 2014 godine prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu rješenjem posl. br. Gžst-134/2015 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
U tužbi od dana 08. prosinca 2014. posl br Pst 1320/2014 tužitelji navode tuženik je uknjiženi vlasnik nekretnine označena kao čest. zem.9030/5 (kat. oznake 4913/1 )K.O. S. Z..U.5249 dvor površine 540 m2, anagrafske oznake Kavanjinova br.6, koju je stekao od pravnog prednika društva D. d.d. S., OIB:.... Tuženik se uknjižio na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe posl. br. P1-4860/11, potvrde Trgovačkog suda u Splitu od 25.02.2022. posl. br. R3-1966/11, povijesnog izvatka iz sudskog registra od 25.02.211 i izvatka iz sudskog registra od 31.01.2011.g.
Tužitelji su na predmetnoj nekretnini sagradili dvije zasebne stambene cjeline uz odobrenje prethodnog vlasnika tvrtke D. s.p.o. S. tijekom 1993.g. inače tvrtke u kojoj su tužitelji bili zaposleni do mirovine. Tužitelj ad 1 izgradio je prizemni stambeni objekt neto površine 80 m2 koji se sastoji od predulaza, kupatila, kuhinje i dnevnog boravka, hodnika, ostave i tri spavaće sobe, te uredio okućnicu na kojoj su zasađene razne voćke, te izgradio trotoar ispred kuće na kojem je položena željezna konstrukcija, kamin, te izgradio betonske zidove dužine 50 m2, širine 20 cm te visine 20 cm.
Tužitelj ad 2 izgradio je prizemni stambeni objekt neto površine 73 m2 koji se sastoji od predulaza, kupatila, kuhinje i trpezarije, hodnika, ostave, i tri spavaće sobe, te uredio okućnicu na kojoj su zasađene razne voćke te izgradio trotoar ispred kućena kojem je položena željezna konstrukcija, te izgradio betonske zidove dužine 50 m2, širine 20 cm te visine 20 cm. Pravni prednik tuženika je uveo tužitelje u materijalni posjed, te se isti nije nikada usprotivio gradnji tužitelja na predmetnoj nekretnini, iako je za nju nedvojbeno znao, a što se dokazuje i ispravama, posebno "Potvrdom" koju je D. s.p.o. je dana 02.06.1994.g. izdao tužiteljima a koje potvrđuje da isti sa svojim obiteljima prebivaju na adresi S., a potvrda je izdata tužiteljima za reguliranje osobnih dokumenata, te dopisom kojim D. s.p.o. S. se u ime tužitelja traži mišljenje da li je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu za navedene radove, od Županije S.-D.
koji daje svoje mišljenje Klasa:361-08/93-01/00040 Ur.broj:2181-08-05-03-93-02 dana 12.11.1993 g. Iz ovih isprava nedvojbeno se zaključuje da su tužitelji savjesni posjednici predmetne nekretnine i sve radnje koje su poduzimali na predmetnoj nekretnini poduzimali su isključivo uz dozvolu I suglasnost tadašnjeg vlasnika nekretnine. Pravni prednik tuženika nije nikada ničim ometao posjed tuženika, niti za vrijeme izgradnji tužitelja na predmetnoj nekretnini, niti nakon toga. Na ove okolnosti predlaže se saslušanje svjedoka koji su u to vrijeme bili zaposlenici D. s.p.o. i obavljali najodgovornije funkcije u društvu, članovi uprave i nadzornog odbora. Tužitelji su nakon što su sagradili svoje stambene objekte uz suglasnost pravnog prednika tuženika priključili svoje objekte na električnu, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, uveli telekomunikacijski priključak, te nakon toga plaćaju mjesečne račune vezane za uvedene priključke. Tuženici su u trenutku ulaženja u posjed na predmetnoj nekretnini zatekli ruševni objekt koji nije bio priveden nikakvoj svrsi i tužitelji su izveli radove takvog obujma da sada raniji postojeći objekt, smatra novim (drugim) objektom stvari. U takvim slučajevima se primjenjuje odredbe ZOVO/čl.24-26 kojim se regulira stjecanje prava vlasništva izgradnjom zgrade na tuđem zemljištu. Prema odredbi članka 164 stavak 2 ZVDSP ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Tuženik je ishodio prvostupanjsku presudu ovog suda posl. br Pst- 386/12 kojom je tužiteljima iz ovog postupka, naložena predaje predmetne nekretnine u posjed tuženiku iz ovog postupka. Shodno tome, tužitelji postavljaju podredni tužbeni zahtjev kojim traže naknadu za nužne i korisne troškove koje su imali odnosno učinjenih ulaganja u nekretnine čest.zem.9030/5 K.O. S. Z..U.5249, prema cijenama kada se nadoknađuju, što znači prema tržišnoj vrijednosti. Tužitelji na okolnosti učinjenih ulaganja na predmetnoj nekretnini i vrijednosti tih ulaganja predlažu izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem.
U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je neprijeporno da je isti vlasnik nekretnine označene kao čest zem 9030 /5 ko S. , a koja je u zemljišnim knjigama označena kao dvor dok u naravi predstavlja tri objekta i to dva položena uz zapadnu granicu nekretnine koju su uzurpirali tužitelji i treći koji je položen na istočnoj granici predmetne nekretnine i posjedu ga drži tuženik, a predstavlja garažu hotela P., Dakle protivno navodima tužitelja isti ne drže u posjedu cijelu nekretninu kako to navode pa ne sve i da su stekli uvjete tražiti utvrđenje prava vlasništva svaki za po ½ dijela.
Protivno navodima tužitelja nikada im od strane D. prednika tuženika nije dana na privremeno korištenje cijela nekretnina, već samo njen dio i to dvije prostorije od po cca 40 m četvornih koje su bile bojadisaone i radione , smještene na zapadnom dijelu hale dok je jedan dio bio u naravi nadstrešnica. Naprijed navedeno su potvrdile odgovorne osobe D. i to S. K., B. M. i A.V. u svojim iskazima datim u predmetu Pst 208/15 koji se vodi pred ovim sudom u postupku radi iseljenja koji je pokrenuo tuženik protiv ovdje tužitelja. Ono što su dalje potvrdili je da su isti bez pisanih odluka, bez zakonskog uporišta ili akta društva, bez naknade, otuđili imovinu tvrtke čiji su bili članovi prave, navodeći da sutako htjeli pomoći radnicima lošeg imovnog stanja. Međutim nesporno je da su isti otuđili imovinu čije nisu bili vlasnici, već čiji je vlasnik bila tvrtka D. u kojoj su bili zaposleni. Tužitelji nemaju valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine. Odredbom članka 114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, određen je pod kojim pretpostavkama se stječe pravo vlasništva, a tuženici nisu dokazali da bi po bilo kojem osnovu stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, čime bi svoje pravo suprotstavili tužitelju koji je nekretninu stekao na temelju valjanog pravnog posla i opisao svoje vlasništvo na temelju odluke suda. Tužitelji su nepošteni posjednici predmetne nekretnine te nisu mogli steći pravo vlasništva na niti jedan od zakonom određenih načina stjecanja, ukazujući pri tom i na nemogućnost stjecanja dosjelošću. Pogrešno tužitelji smatraju da su pravo vlasništva stekli na temelju prethodnog odobrenja prednika tuženika i to građenjem, budući se ne nalaze u posjedu pisane odluke (nesporno). Potvrda na koju se pozivaju tužitelji te Mišljenje Županije S.-d., ne može se zamijeniti odluku koje nema. Pozitivno
navodima tužitelja, usmeno odobrenje predstavnika D. koje bi predstavljalo čak i kazneno djelo, ne predstavlja valjan pravni osnov u smislu Zakona o vlasništvu za njeno daljnje korištenje i posjedovanje, dakle koristili su je prekarno (do opoziva). Tužitelji, ukazujući pri tom na odredbe članka 24 do 26 Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme kada su tužitelj adaptirali nekretninu (1993 kako navode), nisu mogli steći pravo vlasništva stekli adaptacijom predmetne nekretnine, jer je se pravo vlasništva ne može stjecati adaptacijom, nadogradnjom…. Isto stajalište zauzela je i sudska praksa Prema Načelnom mišljenju Opće sjednice Vrhovnog suda RH, od 23. listopada 1990 godine Psp-47/17. Dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđe ili suvlasničke građevine, ne stječe se pravo vlasništva osim ako Zakonom ili Ugovorom nije drugačije određeno." U odnosu na podredni tužbeni zahtjev, kako tužitelji nisu savjesni niti pošteni posjednici predmetne nekretnine jer su znali da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine netko treći, to im ne bi pripadalo pravo na naknadu za nužne i korisne troškove kako navode, pa se u cijelosti osporava pravni osnov i visina tako postavljenog tužbenog zahtjeva. Tu se opet ukazuje na činjenicu da su tužitelji uzurpirali više no što im je bilo dano na korištenje do opoziva, te da su zlouporabili možda tada dobre namjere poslodavca, a što proizlazi i iz prije spomenutih iskaza S. K., B. M. i A.V., u predmetu Pst-208/15. Činjenica da je D. otuđio predmetnu nekretninu nakon što je u postupku privatizacije ista procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, ukazuje na to da ju Drvodjelac nije dao u vlasništvo tužiteljima, niti je imao tu namjeru. Iz Ugovora o kupoprodaji od 08.svibnja 2007godine, kojeg je D. sklopio s tuženikom jasno proizlazi da su tužitelji očito imali prekarno pravo na korištenje dijela sporne nekretnine jer i sam prodavatelj, D., u točki 2 Ugovora navodi da je "ometani posjednik" predmetne nekretnine, dok se u članku 4 navodi da je "nekretnina vlasnički čista, a u naknadnom postupku da će kupac sam naći rješenje za otklanjanjem ometanja posjeda od trećih osoba".
Raspravnim rješenjem pripojen je spis posl. br. Pst-1320/2014 spisu posl.br. Ps-208/2015 radi zajedničkog odlučivanja i raspravljanja.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao,ZK izvadak za utuženu nekretninu, Rješenje Područnog ureda za katastar S., Klasa UP /I 932.07/11- 03/360 Ur.broj 541-23-2/15-11-4od 28 studeni 2011 godine,saslušao strane i svjedoke, proveo dokaz očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještaku za geodeziju T. Č. i graditeljstvo P. P. te je pregledana ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu, te odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci. Svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnik a tuženici ga drže u posjedu bez pravne osnove. Tuženi tvrde da su vlasnici predmetne nekretnine na kojoj su sagradili zasebne stambene cjeline uz odobrenje prednika tužitelja, stekli su pravo vlasništva pozivom na odredbu čl.24-26 ZOVO izgradnjom na tuđem zemljištu te postavili zahtjev za izdavanje tabularne isprave, podredni tužbeni zahtjev za korisne i nužne troškove koje su imali za učinjena ulaganja na predmetnoj nekretnini naspram tužitelja.
U odnosu na zemljišno knjižni upis tužiteljevog prava vlasništva vrijedi presumpcija istinitosti upisa jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta imaju dokaznu snagu Javnih isprava (čl. 8 st.1 i 2 Zakona o zemljišnim knjigama
Među strankama nije prijeporno da je pravni prednik D. d.d S.
ustupio na korištenje predmetnu nekretninu i da su tuženi od tada u neprekidnom posjedu , te da su u u istu ulagali i da ih u tome nitko nije ometao. Prijeporno je da li tuženi imaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva građenjem. Tužitelj se u ovoj parnici legitimira kao ZK vlasnik čest označena kao čest. zem. 9030/5( kat oznake 4931/1) upisane ZU 5249 KO S..
Prema odredbi čl. 114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06 i 146/08 dalje ZV vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakon.st1 Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.st2
Prema čl.115 ZV na temelju valjanoga pravnoga posla kojem je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.čl1 Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.čl.2 Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.čl3Stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim tako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.čl4.
Sukladno čl.119 st.1. ZV vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenom upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjane očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, a sukladno čl.120 st.1 istog ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu.
Čl.29 ZOVO je branio stjecanje prava vlasništva nad imovinom u društvenom vlasništvu.
Odredbom 360 st.2 ZV regulirano je da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja nad stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva postaje stupanjem na snagu Zakona pravo vlasništva dosadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom vlasništva, osim ako posebnim Zakonom nije određeno drugačije.
U odredbi čl.2 Zakona o najmu stanova navedeno je da se stanom smatra skup prostorija za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.
Tuženik ad.1 navodi da je obavljao poslove stolara u D. u razdoblju od 1969.g. do 1999.g. kada je umirovljen kao invalid rada. Odluka o dodjeli predmetnih prostorija na korištenje njemu i tuženiku ad.2. donijeta je od strane Upravnog odbora D. na inicijativu tadašnjeg direktora S. K.,radničkog sindikata radi rješavanja našeg stambenog pitanja. Navedena odluka donijeta je u pisanom obliku međutim, nikada im nije dostavljena a vjerojatno iz razloga što je u međuvremenu izabran novi upravni odbor kojemu smo podnijeli zahtjev za dodjelu predmetnog prostora na korištenje za stanovanje.Uselili su 1994.g. sa obiteljima. predmetni prostor bio je u naravi poslovni prostor koji se je sastojao od nadstrešnice, bila je šikara, neuredno, zapušteno.isti su predmetniadaptirali za stanovanje. Nikada nitko ih nitko nije ometao u stanovanju i dok su izvodili radove. Obraćao se novoj upravi D. glede priznavanja prava na predmetnom prostoru, nikada mu po zahtjevu nije odgovoreno. Saznao da je predmetna nekretnina prodana tužitelju tuženik. 2011..g kada ih je pozvao g. G. K., a tada D. više nije ni postojao. Stan koji koristi ima oko 90 m2.
D. nije pokretao nikakve sudske postupke. radi iseljenja Pregovori vođeni sa gospodinom J. tuženik ad.1. odgovara da prostori koji su mu nuđeni nisu adekvatni za stanovanje tim više što isti je invalid rada i predmetni poslovni prostor bio je neuvjetan za stanovanje.
Tuženik ad.2 suglasno izjavljuje kao i tuženik ad.1. te dodatno navodi da je imao troškove gradnje predmetnog prostora a zasigurno se radi oko 50.000 tisuća DEM i više, gradnja je izvršena unutar postojećih gabarita.
Svjedok S. K. navodi da je bio zakonski zastupnik D. od
1987.g. do kraja 2003.g. koji je donio odluku o korištenju predmetnih prostorija naspram tuženika, odluka je donijeta uz suglasnost Gradskog sindikata Grada S.. Tuženici su uselili te isti adaptirali za stanovanje na svoj vlastiti trošak. Nakon donošenja odluke tuženici su uselili 1991.g. ili 1992.g. da li su tuženici platili kakvu naknadu za korištenje predmetne nekretnine svjedok odgovara jesu li ili nisu. da li im je odluka uručena nije mu poznato, zasigurno postoji u arhivi Trgovačkog društva D., tuženicima je dato pravo na trajno korištenje i prijenosom na njihove nasljednike, tuženicima nije prenjeto pravo vlasništva jer pretvorba Trgovačkog društva D. nije bila dovršena. Predmetna nekretna nakon pretvorbe 1997.g. nije prenesena u vlasništvo tuženika on zato nije bio odgovoran jer je to u nadležnosti pravne službe,da li može specificirati točno što je tuženicima predato na korištenje svjedok odgovara da je bila jedna prostorioja od 40 m2 i druga je bila malo veća a to su bile bojadisaone u kojima su pituri radili. U građevinskom stanju bile su bile u izuzetno lošem stanju, krov je prokišnjavao, bile su zapuštene i neuredne,
Svjedok B. M. navodi da je u pravnoj službi D. d.d. od 1984..g do 1998.g. od toga je prvih 6-7 god. direktor a nakon toga je obavljao pravne poslove u pravnoj službi poznato mu je da je donijeta neformalna odluka od strane nadzornog odbora da se tuženicima dodjele prostorije, radilo se o zapuštenim prostorijama i dozvoljeno im je predmetne prostorije adaptiraju za stanovanje jer je to bio neiskorišteni prostor i zapušten pretvorba D. okončana je 1992.g.na način da je vlasništvo D. bilo upisano 50 % zaposlenici D. a 50 % fondovi po kojem zakonskom osnovu su dodjeljivane nekretnine u vlasništvo D. i to bez naknade i na temelju neformalnih odluka svjedok odgovara da su nadzorni odbor i uprava D. dozvolili da se postupi na prethodno opisani način, a o ovom nemam saznanja na osnovu čega su oni postupali samo znam da su htjeli pomoći radnicima na taj način. Predmetni prostor nalazi se na zapadnoj strani velike hale starog pogona u dužini 20-30 m od čega je na početku toga prostora jedan dio 5 m bio ozidani dio a dalje je bio zarastao prostor u koji nisam ulazio a vidio sam da ima krov. Ulagali i adaptirali su ga tuženici a tuženike nikad nitko nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina.
Iz iskaza svjedoka A. V. proizlazi da je obavljao rad kod D.od 1971.g. do 2000.g. i poznato mu je da su od strane nadzornog odbora i pravne službe direktora predmetne prostorije u kojima žive tuženici dati na korištenje 1993.g. a koje prostore su tuženici adaptirali za stanovanje. Tuženici su sve radove napravili iz temelja to nije bilo ništa ni struje ni vode, predmetni poslovni prostor bio je prostor D.. Sa odlukom pravnika i direktora D. bio je upoznat I navedene odluke donijete su jednoglasno jer su bili radnici D. i invalidi rada, bio je upoznat sa svim odlukama iz razloga što je bio član odbora D..
S. L. J. navodi da je bio predsjednik Uprave tužitelja u vrijeme kad je predmetna nekretnina kupljena od strane D. d.d. Kupoprodajni ugovor je zaključen 08. svibnja 2007.g. ovjeren kod javnog bilježnika M. P. u S.
za prodavatelja ugovor je potpisao F. U.., tijekom 2006.g. vođeni su pregovori sa D. d.d. o kupnji nekretnina koji su sastavni dio ugovora. Znali su da je nekretnina jedna i druga sporna posjedovno stanje nekretnina jer su tuženici bez ovlasti uselili u predmetne prostore. Provjerili su u fondu za privatizaciju da li je vlasništvo D. d.d. S. i ušla u pretvorbu poduzeća koji je radio S.
K.. Utvrdilo se da je vlasništvo nekretnine 1/1 prodavatelja. Jedna od čest. zem.9030/5 K.O. S. data je na korištenje sinu predsjednika uprave, dio čestice.Tada je D. d.d. podnio kaznenu prijavu protiv S. K. i
njegovog sina radi iseljenja, a poznato mu je da je navedeni postupak pravomoćno okončan i tužitelju je predan u posjed predmetni prostor Prema kazivanju J. P. predsjednice uprave D. i člana nadzornog odbora D. g. D. saznao da tuženici žive u predmetnom prostoru i to bespravno. Tužitelj se uknjižio 2010.g. i tada se pojavi problem glede tuženika i njihovog stanovanja. Sa tuženicima su pokušali mirnim putem rješiti spor ali nismo uspjeli nuđeni su im poslovni prostori u vlasništvu tužitelja međutim, tuženici iste nisu htjeli, nije bio na licu mjesta prije sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, da li je D. d.d. vodio bilo kakve sudske postupke radi iseljenja tuženika nije mu poznato. tuženici su predmetni prostor uredili za stanovanje.
Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju T.
Č. utvrđeno je da čest zem 4913/1 koja je na trenu jasno definirana betonskim zidovima i rubovima objekta (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo omeđeno ABCDEFGH A). U naravi se radi o prizemnom stambenom objektu anagrafske oznake koji se sastoji od dvije samostalne uporabne cijeline betoniranim dvorišnim prostorom vrt sa zasađenim sezonskim povrćem i stablima voćaka, zidanom kaminu, poloprivrednoj kučici (u prilogu na Prikazu lica mjesta omeđeno slovima ABCDEFKJI A ) i prizemnoj zgradi (u prilogu na p r ikazu lica mjesta omeđeno slovima FGHKF) Čestica zemlje 9030/5 se vodi u zemljišniku u ZK ulošku 5249 kao dvor u površini od 540 m2 a odgovarajuće joj kat. čest. 4913/1 se vodi u kat opretu u Posjedovnom listu 16324 kao wc površine 4m2 radiona 216 m2 površine 7m2 i dvor površine ukupn 540 m2.
Iz upisa zemljišnika i u kat operatu vidljivo je da su objekti uplanjeni samo kroz kat operat u vrijeme kad su isti služili kao radionica poduzeća D. d.d. Upisana površina 540 m2, iz digitalnog kat.plana izračunao je površinu od 5888 m2 na prikazu lica mjets jasno je vidljivo da je na kat planu krivo prikazana istočna granica. Na očevidu su tuženici pokazali dio čest zem 9030/ 5 ( kat čest zem 4913/1 ) oni koriste i smatraju svojim vlasništvom, a to je upravo prizemni stambeni objekt anagrafske oznake koji se sastoji od dvije samostalne uporabne cijeline betonirano dvorište, vrt sa zasađenim sezonskim povrćem i stablima voćaka, zidani kamin i poljoprivredna kučica (u prilogu na prikazu lica mjesta tijelo omeđeno slovima ABCDEFKJIA). Tužitelji kao njihov posjed nisu prikazali prizemnu zgradu I betonski plato ispred ulaza u nju širine 2m 2.
Tuženici tvrde da su posjed predmetnog objekta koji predstavlja dvije zasebne stambene cjeline stekli temeljem odobrenja prethodnog vlasnika tvrtke D.
S. u kojoj se tuženici bili zaposleni, da su ga o vlastitom trošku adaptirali ,a 1993 godine uselili su sa svojim obiteljima. Smatraju da su odobrenjem i dozvolom prethodnog vlasnika stekli pravo vlasništva građenjem. Tuženi nisu dostavili pisanu odluku da su predmetni objekti od strane prednika tužitelja ex vlasnika D.
dobili na korištenje pa ovaj sud zaključuje da radilo o usmenoj odluci te da im nikada nije izdana odgovarajuća odluka Potvrda izdana tuženicima i Mišljenje Županije s. d. ne može se smatrati takvom odlukom Naime usmeno
dopuštenje temeljem kojeg su tuženi koristili utuženu nekretninu ne predstavlja valjani pravni osnov za njeno daljnje korištenje a temeljem takvog usmenog ovlaštenja tuženi su utuženu nekretninu koristili prekarno ( zamolbom do opoziva) Slijedom iznijetog, nedvojbeno se dade zaključiti kako su tuženi za vrijeme dok su bili zaposleni kod pravnog prednika tužitelja koristili predmetnu nekretninu za potrebe stanovanja, a koju koriste i sada, navode da su predmetnu nekretninu adaptirali za potrebe stanovanja, međutim u vrijeme kada su je adaptirali prema navodima tuženika 1993 godine nisu mogli steći vlasništvo pozivom na odredbu čl 24 do 26 Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.
U dopuni vještva vještaka za geodeziju 11.03.2021. god. tužitelj ispravno navodi i greškom sam u pisanom dijelu vještva (stavak 6, tj. zadnji stavak) naveo: "Tužitelji kao njihov posjed nisu pokazali prizemnu zgradu i bet. plato ...", ali to su pokazali tuženici, tako da je ispravno:"Tuženici kao njihov posjed nisu pokazali prizemnu zgradu i bet. plato ...".Isto tako, tužitelj osporava da bi tuženici bili u samostalnom posjedu betoniranog prilaznog puta kojim se prilazi sa javne prometnice do pokazanog posjeda od strane tuženika i prizemne zgrade koju tuženici ne smatraju njihovim. U prilogu dostavljam i traženu kopiju kat. plana. Na očevidu nisam fotografirao, tako da ne mogu priložiti foto dokumentaciju. Tuženici prigovaraju što nisam odredio realni dio nekretnine koji oni drže u posjedu. Kao što sam i naveo u svom vještvu, postoji razlika u površinama iz kat. operatu i sa kat. plana, a i same granice prikazane na kat. planu ne odgovaraju stvarnim granicama na terenu. Zbog toga i ne mogu odrediti realni dio nekretnine za koji tuženici tvrde da oni drže u posjedu. Potrebno je izvršiti geod. izmjeru šireg područja čest.zem.9030/5 (kat. čest.zem.4913/1) te kroz Geodetski elaborat evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica ispraviti granice i površinu čest. zem.9030/5 (kat. čest. zem.4913/1), sve sukladno članku 93. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 112/18) i Pravilniku o geodetskim elaboratima. U prilogu na Prikazu lica mjesta-1 sam crvenim crtkanim linijama naznačio objekte A.
Pregledom vještva vještaka za graditeljstvo P. P. utvrđeno je predmet spora u naravi predstavlja čest. zem.9030/5 (kat.čest. zem.4913/1) k.o. S., na kojoj se nalaze dva prizemna objekta, orijentacije istok-sjever a drugi objekt naslanja se na prvi sa sjeverozapadne strane. Oba objekta koriste se u stambenu namjenu. Prvi objekt (obitelj Ž.) sastoji se od predulaza, dnevnog boravka, kuhinje i blagavaone, tri sobe, hodnika, kupaonice i spreme. Objekt je izvana grubo ožbukan, pokriven valovitim salonit pločama. Drugi objekt (obitelj G.) sastoji se od preulaza, dnevnog boravka, kuhinje i blagavaone, tri sobe, kupaonice i spreme. Objekt je izvani ožbukan sep žbukom, pokriven valovitim salonit pločama. Ispred objekata nalazi se uređeni betoonski pristup, betonsko dvorište sa istočne i sjeverozapadne strane, a ostali dio dvora predstavlja uređene vrtove sa betonskim pristupima do istih. Sa sjeverozapadne strane drugog objekta izgrađen je roštilj. Na opisanim vrtovima posađeno je povrće, salata, kupus, blitva i ostalo, te voćke: loze, limun i mandarine, kivi i smokve. Oba objekta priključena su na komunalnu infrastrukturnu mrežu, elektroenergetsku, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu. Predmetna čest.zem. omeđena je sa sjeverne strane betonskim zidom na kojem se nalazi zidna ograda, a sa istočne strane omeđene je zidom od betonskih blokova. Sa sjeverno-istočne strane uređenog dvorišta sa vrtovima nalazi se prizemni pomoćni objekt, zidovi od betonskih blokova ožbukani, pokriven valovitim salonit pločama. Naknadnim očevidom, dana 14. svibnja 2019 godine izvršio sam detaljno premjeravanje opisanih prizemnih objekata, nakon čega je izgrađen grafički prikaz sa prikazanom neto korisnom površinom, kao i bruto površinom obaju objekata. Prvi objekt (obitelj Ž.) u elaboratu je prikazan crvenom bojom, a drugi objekt, (obitelj G.), prikazan je plavom bojom. Temeljem navedenog prikazane su neto korisne površine, kao i bruto površine predmetnih prizemnih objekata stambene namjene izgrađeni na čest. zem.9030/5 (kat. čest. zem.4913/1) k.o. S., anagrafske oznake S., kako slijedi:Prizemni objekt (obitelj Ž.) u elaboratu etažiranja označen crvenom bojom ukupne neto površine 74,95 m2 sastoji se od predulaza, dnevnog boravka, kuhinje i blagavaonice, hodnika 3 sobe, kupatila i spreme. Bruto površine objekta "A" iznosi 80,61 m2. Prizemni objekt (obitelj Galić) u elaboratu etažiranja označen plavom bojom, ukupne neto površine 58,07 m2, sastoji se od predulaza, dnevnog boravka, kuhinje i blagavaonice, hodnika, 3 sobe, kupatila i spreme. Bruto površine objekta "B" iznosi 73,34 m3 Prema z.k. ulošku 5249, ukupna površina predmetne čest. zem.9030/5 iznosi 540 m2.
Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da utuženu nekretninu tuženi koriste kako je opisano u vještvu vještaka za geodeziju od 1993 godine su u posjedu istu su adaptirali uz znanje i odobrenje pravnog prednika tužitelja, a što su u svojim iskazima potvrdili saslušani svjedoci sve do podnošenja tužbe radi iseljenja dana 28 ožujka 2012 g. nitko ih nije ometao u posjedovanju. ( čl.33 ZOVO u vezi članka 388 stavak 2 ZV), stjecanje vlasništva temeljem pravnog posla i sklopljenog 1993 g dakle za važenja ZOVO pretpostavljalo je uz pravni posao u upis u zemljišne knjige ove pretpostavke nisu ostvarene stoga tuženi nisu stekli vlasništvo pravnim poslom.
Člankom 121 stavak 2 ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima NN53/91
., dalje ZOO ) a koji zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 1163 Zakona o obveznim odnosima NN35/05) propisano je ugovaratelj odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je štiti drugu stranu od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo.
Iz članka 508 stavak 1 ZOO-a proizlazi kako prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom Prema odredbi čl.515 st.1 ZOO kupčevo pravo po osnovi pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećeg.
Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka i među strankama nesporne činjenice, prije svega valja navesti kako je između tužitelja i D.
sklopljen ugovor u kupoprodaji, tužitelju bi u načelu pripadalo pravo na zaštitu po osnovi odgovornosti za pravne nedostatke sukladno citiranoj odredbi čl.508 stoga je protekao zakonski rok prema kojoj se pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi istekom godine dana od dana saznanja za postojanje trećeg.
Među strankama nije sporno da tužitelj nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji 2007 g. nije stupio u posjedu jer su u posjedu tuženi od 1993 g do danas. Za ovu tužbu iz pretpostavljenog vlasništva traže se sve pretpostavke osim što tužitelj vlasništvo dokazuje jačim pravom na posjed. Dakle tužiteljev izgubljeni posjed mora biti zakonit istinit i savjestan što znači da mora imati valjanu pravnu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja, a da iz opravdanih razloga nije mogao niti znati da nije postao vlasnik,.što tužitelj tijekom postupka nije dokazao čl.219 ZPP-a.
Odbijen je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed utužene nekretnine jer tuženi imaju jače pravo na posjed, tužitelji nisu dokazali da su stekli vlasništvo građenjem čl.24-26 ZV, tuženi nije u obveznopravnom odnosu naspram tužitelja za izvršena ulaganja Odbijen je podredni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.188 ZPP-a. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZP.
U Splitu, 11. studeni 2022. god.
SUDAC
Ljiljana Mustapić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
