Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-2411/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. R., OIB:…, iz B., kojega zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tužene M. R., OIB:…, iz Z., koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru br. Psp-20/21-17 od 24. svibnja 2022., dana 11. studenoga 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-20/21-17 od 24. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:
"I. Utvrđuje se da je tužena M. R., Z., OIB:…, smetala tužitelja A. R., B., OIB:… u zadnjem mirnom suposjedu stana na osmom katu zgrade ukupne površine 56,07 m 2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, s nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade (šifra zgrade 06004) upisan na ime tužitelja R. A., OIB… za 1/1 u zgradi katastarske oznake čest. 3691/29 k.o. Z. upisana je u zk. ul. 12622 poduložak 4086 zgrada u Z., …. etažno vlasništvo (E-54) na način da je dana 23. travnja 2021. godine promijenila bravu na ulaznim vratima stana te time tužitelju oduzela suposjed ovog stana.
II. Nalaže se tuženoj da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da o svom trošku promijeni bravu na ulaznim vratima stana iz toč. I. izreke ovog rješenja, te da ključeve stana preda tužitelju ili osobi koju on odredi a ako ne postupi po pravomoćnoj odluci suda isto je ovlašten učiniti tužitelj, ili da tužitelju ili osobi koju on odredi preda ključeve od sadašnje brave ovog stana, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Zabranjuje se tuženoj svako ovakvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja i to stana iz toč. I. izreke ovog rješenja.
IV. Nalaže se tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju, u ukupnom iznosu od 2.200,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv toga rješenja tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni nisu proturječni međusobno, njenoj izreci ili sadržaju pojedinih isprava i zapisnika u spisu a ne postoje niti ikakvi drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
6. Sadržajem žalbenih navoda žaliteljica prigovara i ocjeni provedenih dokaza, ističući opisno žalbeni razlog bitnE povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 8. u svezi čl. 354. st. 1. ZPP. Međutim, neosnovan je i ovaj žalbeni razlog jer je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze koji su u ovom slučaju važni za utvrđenje odlučnih činjenica i za tu je ocjenu naveo logične razloge, dok žalbenim navodima žaliteljica ukazuje na dokaze i činjenice koji u ovom slučaju nisu odlučni.
7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, žaliteljica ostalim navodima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava.
8. Među strankama nije sporno da su suvlasnici predmetnog stana kao bračne stečevine, svaki u ½ dijela iako je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan samo tužitelj. Nakon razvoda braka stranaka tužitelj ne živi u stanu već tužiteljica, u njemu su ostali živjeti i roditelji tužitelja koji u međuvremenu preminuli. Nije sporno da je tužitelj imao ključ stana, da je u njega slobodno dolazio po svojoj volji i potrebama, u jednoj sobi je držao svoje stvari, prije ovog događaja je ispraznio tu sobu s namjerom da ju uredi što je priopćio tuženoj koja se nije protivila.
9. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj bio u mirnom suposjedu predmetnog stana, slobodno ulazeći korištenjem vlastitog primjerka ključa i korištenjem sobe za svoje potrebe.
10. U smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) u sudskom postupku ostvaruje se zaštita posljednjeg stanja posjeda (ili suposjeda). Stoga suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima s drugim suposjednicima ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugoga u dotadašnjem načinu vršenja faktične vlasti na stvari koja je u njihovom suposjedu.
11. Promjenom brave na ulaznim vratima stana i odbijanjem predaje ključa tužitelju, tužena mu joj onemogućila da u stan ulazi slobodno, kao do tada i na taj način ga bitno ograničila u dotadašnjem načinu vršenja suposjeda te je pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen njegov tužbeni zahtjev za sudsku zaštitu.
12. Budući da prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV sud pruža zaštitu posjeda, dakle i suposjeda, prema posljednjem stanju posjeda odnosno suposjeda bez obzira na pravo na posjed i pravni temelj pojeda, za pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja i primjene materijalnoga prava nisu odlučni navodi tužene o njenom isključivom pravu na posjed predmetnog stana i sklopljenom ugovoru o podjeli bračne stečevine. Takvo uređenje posjedovne zaštite proizlazi iz pravne prirode posjeda kao faktične vlasti na stvari (čl. 10. ZV) koja, uz ispunjenje određenih zakonskih pretpostavki, koje su u ovom slučaju utvrđene, uživa pravnu zaštitu.
13. Pravilan je i zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije napustio suposjed, odnosno da je na na taj način njegov suposjed prestao kao što je tvrdila tužena. Naime, nije sporno da joj nije vratio ključeve stana, da je ulazio slobodno, po svojoj volji, da je koristio jednu od soba a učestalost njegovih dolazaka nije bitna činjenica temeljem koje bi se moglo zaključivati o prestanku njegove faktične vlasti na stanu, na način kako ju je on uobičajeno izvršavao, druge činjenice i dokaze na okolnost navodnog prestanka suposjeda tužena nije iznijela.
14. Kako sam čin smetanja tj. promjena brave na vratima stana nije sporan a tužba je podnesena u zakonskom roku od 30 dana od počinjenja smetanja, sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV, pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen je zahtjev tužitelja za zaštitu suposjeda.
15. Odluka o naknadi parničnoga troška zakonita je u smislu odredbi čl. 154. st. 1. čl. 155. st. 1. ZPP dok žaliteljica u odnosu na nju ne iznosi ikakve konkretne razloge.
16. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 11. studenoga 2022.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
