Republika Hrvatska
Općinski sud u Split
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
Pn-4/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz Z., , OIB: …, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu A. G. & Š.
N. iz Z., protiv tuženika T. G., iz S., ,
OIB:…, zastupan po punomoćniku J. D., odvjetnik u K.
L., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29.rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku T. G. isplatiti tužitelju T. T. iznos od 416.855,37 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od: 22.050,00 HRK teku od dana 01.01.2005. po stopi od 15% godišnje pa do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine pa do dana 31.12.2010. godine po stopi od 14% godišnje, od dana 01.01.2011. godine pa do dana 30.06.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2006. po stopi od 15% godišnje pa do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine pa do dana 31.12.2010. godine po stopi od 14% godišnje, od dana 01.01.2011. godine pa do dana 30.06.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2007. po stopi od 15% godišnje pa do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine pa do dana 31.12.2010. godine po stopi od 14% godišnje, od dana 01.01.2011. godine pa do dana 30.06.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
29.400 HRK teku od dana 01.01.2008. po stopi od 14% godišnje pa do dana 31.12.2010. godine, od dana 01.01.2011. godine pa do dana 30.06.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; 29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2009. po stopi od 14% godišnje pa do dana 31.12.2010. godine, od dana 01.01.2011. godine pa do dana 30.06.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2010. po stopi od 14% godišnje pa do dana 31.12.2010. godine, od dana 01.01.2011. godine pa do dana 30.06.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2011. po stopi od 12% godišnje pa do dana 30.06.2015. godine, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; 29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2012. po stopi od 12% godišnje pa do dana 30.06.2015. godine, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; 29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2013. po stopi od 12% godišnje pa do dana 30.06.2015. godine, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; 29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2014. po stopi od 12% godišnje pa do dana 30.06.2015. godine, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; 29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2015. po stopi od 12% godišnje pa do dana 30.06.2015. godine, od dana 01.07.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; 29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
29.400,00 HRK teku od dana 01.01.2017. po stopi od 8,05% godišnje, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, te od dana 01.01.2017. godine pa do naplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
24.855,37 HRK teku od dana 08.08.2017. po stopi od 7,41% godišnje pa do naplate, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
17.150,00 HRK od 08.08.2017 po stopi od 7,41 % godišnje pa do naplate, a u slučaju promjene kamatne stope za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“ kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 67.500,00 kuna / 8.958,79 Eur, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 13. studenog 2003. sa tuženikom sklopila Kupoprodajni predugovor kojim su se stranke obvezale sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine – stana u ''roh-bau'' izvedbi ukupne površine 70 m 2.Nadalje, navodi da je nakon sklapanja predugovora izvršeno etažiranje građevine temeljem potvrde za etažno knjiženje Klasa: 361-01/04-01/89 od 13. svibnja 2004. a predmetni stan upisan u ZU broj 12477 k.o. Z. pod rednim brojem 13. suvlasnički dio 28/1000, etažno vlasništvo E-13 stan u prizemlju na ulazu ''2'' oznake ''ST-…“ ukupne površine 70 m2. Nadalje, da je tužiteljica kupila predmetni stan s ciljem da isti daje u najam, te da je postupanjem tuženika onemogućena u ostvarivanju navedenih prihoda, slijedom čega da je pretrpjela materijalnu štetu izmakle dobiti davanja u najam predmetne nekretnine. Nadalje, ista navodi da je s osnova neizvedenih radova za istu nastala materijalna šteta u iznosu od 24.855,37 kuna te materijalna šteta u vidu izmakle koristi u iznosu od 392.000,00 kn koju ista potražuje predmetnom tužbom od tuženika.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u konkretnom slučaju nije došlo do faktične predaje stvari (stana) kupcu niti je kupac isplatio ugovorenu cijenu prodavatelju, niti je uredno izvijestio tuženik o materijalnim nedostacima predmetnog stana slijedom čega nije stekao pravo na potraživanje popravljanja štete kako obične tako i izmakle koristi. Nadalje, ističe prigovor zastare potraživanja.
3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, kupoprodajnog predugovora, rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 14. svibnja 2014. te dopunskog rješenja od 14. srpnja 2014., nalaza i mišljenja vještaka S. P. V. od 30. svibnja 2017., presude P-1028/2016 te presude P-2723/14 i Gž-779/16, dopisa Porezne uprave, saslušanjem tužiteljice te svjedoka M. T., M. P. te K. D. Š..
4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan. 5. U ovom postupku donijeta je prvostupanjska presuda poslovni broj Pn-118/2018 ukinuta rješenjem Županijskog suda u P. – P. poslovni broj Gž-735/2020 od 22.prosinca 2020.
6. U ovom predmetu tužiteljica zahtjeva od tuženika isplatu izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana koji joj je bio u obvezi predati 30. ožujka 2004., a prema Kupoprodajnom predugovoru od 13. studenog 2003., kao i isplatu štete s osnove neizvedenih radova, nedostataka komunalnih priključaka i nelegalnosti predmeta kupoprodaje.
7. Do sada među strankama nije sporno:
- da su sklopile Kupoprodajni predugovor od 13. studenog 2003. prema kojem tužiteljica kupuje stan u "rouh-bau" izvedbi i to stan broj 6. u prizemlju zgrade sagrađene na k.č.br.211/1, 211/5, 211/6, 211/7 i 211/11 k.o. Z., ukupne površine s balkonom 70 m2 i to za kupoprodajnu cijenu od 59.500,00 Eura. Navedeno je i da je kupac prodavatelju na ime kapare isplatio iznos od 11.900,00 Eura, da će preostali iznos od 47.600,00 Eura isplatiti najkasnije do 30. ožujka 2004. kada će biti sačinjen i glavni kupoprodajni ugovor te da će se stupanje u posjed odnosno primopredaja stana izvršiti 30. ožujka 2004. kada je prodavatelj dužan izvršiti sve dogovorene radove u zgradi i stanu uređen u "rouh-bau" sistemu, staviti ulazna vrata, vanjske prozore i vrata, balkonske ograde i fasadu, priključak vode i struje, instalaciju za parlafon, TV- antenu i telefon, riješiti kanalizacijski sistem i okoliš zgrade. U čl.4. toga Kupoprodajnog predugovora prodavatelj (ovdje tuženik) je jamčio da je jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine, da ista nije opterećena nikakvim teretima niti davanjima bilo upisanim ili neupisanim te da jamči kako će osigurati svu pripadajuću pravnu dokumentaciju za navedenu nekretninu i omogućiti nesmetani upis prava vlasništva u zemljišne knjige;
-da je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu kod Općinskog suda u Z. poslovnog broja: P-1028/2016, a kojom je utvrđeno da su tuženik T. G. kao prodavatelj i tužiteljica T. T. kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine i to stana u prizemlju na ulazu "2" oznake "ST-…" ukupne površine 70 m2, koji se stan nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini oznake kat.čest. 211/6 k.o. Z., upisane u zk.ul.12477, upisan pod rednim brojem 13., suvlasnički dio 28/1000, etažno vlasništvo (E-13) i to sadržaja koji je sastavni dio te presude;
-da je tuženik ishodio pravomoćnu presudu kod Općinskog suda u Z. poslovnog broja: P-2723/14, potvrđenu presudom Gž-779/16 ŽS Z., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice T. T. da je s T. G. kao
prodavateljem sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine i to stana u prizemlju na ulazu "2" oznake "ST-…" ukupne površine 70 m2, koji se stan nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini oznake kat.čest. 211/6 k.o. Z., upisane u zk.ul.12477, upisan pod rednim brojem 13., suvlasnički dio 28/1000, etažno vlasništvo (E-13).
-da tužiteljica osim isplaćene kapare od 11.900,00 Eura nije isplatila tuženiku kupoprodajnu cijenu do ugovorenog iznosa od 59.500,00 Eura;
-da je tužiteljici predmetni stan predan u posjed ali s materijalnim nedostacima;
-te da ugovor nije raskinut.
8. Sporna je osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva.
9. U prethodno ukinutoj presudi sud je, kao neosnovan, odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 24.855,37 kuna, a koja da joj je nastala jer tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu ugradnje komunalnog priključka, legalizacije nekretnine te izvođenja radova, uz obrazloženje da tijekom postupka nije dokazano da je predmetna šteta nastala kao gubitak na imovini tužiteljice odnosno da je ona snosila trošak uklanjanja tih nedostataka (ugradnja priključaka, dovršetka radova i legalizacija objekta). Osim toga da je i istaknuti prigovor zastare tuženika osnovan obzirom da je od dana dospijeća tuženikove obveze (1. travnja 2004.) pa do podnošenja tužbe 8. ožujka 2017.) proteklo više od pet godina, a koji rok je propisan odredbom čl. 371. ZOO-a. Stoga se ovdje opet navodi, a obzirom tužiteljica zahtjeva naknadu materijalne štete nastale zbog toga što tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu ugradnje komunalnih priključaka, legalizacije nekretnine te izvođenja radova, a koje je prema predmetnom predugovoru trebao izvesti do 30.ožujka 2004. navodi se da tužiteljica nije ničim dokazala da je predmetna šteta ( obična šteta) nastala jer nije dokazala da je ista nastala kao gubitak u njezinoj imovini odnosno da je ista snosila trošak ugradnje priključaka, dovršetka radova te legalizacije nekretnine, slijedom čega ista nije dokazala da je predmetna šteta za nju uopće nastala.
Budući pretpostavka nastanka odgovornosti za štetu jest prije svega okolnost da je šteta nastala u imovini oštećenika ( umanjenje imovine) koja u konkretnom slučaju nije dokazana, to ovdje nije utvrđeno da je takva šteta koju tužiteljica potražuje u iznosu od 24.855,37 kuna, osnovana, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.
10. Drugi dio tužbenog zahtjeva, onaj kojim im je tužiteljica tražila isplatu izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana i to za razdoblje kada joj je tuženik trebao predati stan bez nedostataka do kraja srpnja 2017. (kada je ova tužba predana sudu) odbijen je iz razloga što tužiteljica nije dokazala da je došla do neosnovanog bogaćenja na tuženikovoj strani i osiromašenja na strani tužiteljice za iznos od 392.000,00 kuna odnosno da nije dokazano da je tužiteljica izgubila predmetnu najamninu te da je imala stvarnu mogućnost da taj stan daje u najam.
11. Drugostupanjski sud utvrđuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede postupka prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete koju potražuje u iznosu od 24.855,37 kuna. Tužbeni zahtjev kojim je tražena isplata izgubljene dobiti rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog čega je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno.
12. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je:
-da je tužiteljica tuženiku ukazala na nedostatke stvari i to da zgrada nije legalizirana, da nema potrebne priključke za struju, vodu i kanalizaciju;
-da su ti nedostaci tuženiku bili poznati;
-da je tuženik tužiteljici dao mogućnost da raskine ugovor ali je ona pristala da tuženik te nedostatke otkloni;
-da je tuženik 2014. legalizirao zgradu;
-da je presudom Općinskog suda u Z. od 21. lipnja 2017., a koja je postala pravomoćna 7. srpnja 2017., utvrđeno da su ovdje parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine i to predmetnog stana te da je između ostalog tužiteljica kao kupac u obvezi isplatiti ovdje tuženiku kao prodavatelju ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 47.600,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti u roku od 8 dana od dana kada u zemljišnim knjigama bude izvršen upis zabilježbe rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na kat.čest.211/6 k.o. Z. te kada predmet kupoprodaje bude priključen na vodovodnu, električnu i kanalizacijsku mrežu, kada budu postavljene instalacije za parlafon, TV antene, telefon te uređen okoliš stambene zgrade u kojoj je smješten predmet kupoprodaje;
-te da tužiteljica nije imala nikakvih izdataka zbog otklanjanja nedostataka na predmetnom stanu, a koje terete tuženika.
13. Na osnovi utvrđenih činjenica drugostupanjski sud utvrđuje da je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu štete za koju tvrdi da joj je nastala zbog toga što tuženik nije do travnja 2004. osigurao njezinu legalnost, priključke električne energije, vodovodne i kanalizacijske, jer da ona nije dokazala da je te nedostatke otklonila. Međutim kako iz izreke pobijane odluke nije jasno da li je taj zahtjev odbijen, ukinuo je prvostupanjsku presudu.
14. U ponovljenom postupku sud je iz iskaza tužiteljice saznao da je predmetni stan kupila radi iznajmljivanja bilo turistima bilo podstanarima jer se isti nalazi na atraktivnoj lokaciji u Z., predio B.. Nadalje, da je zgrada legalizirana 2019. te da je tuženik ispunio svoju obvezu glede priključka na vodu i struju dok zgrada i dan danas nema priključak na kanalizaciju. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi da je stan imao glavne instalacije za vodu i struju te kanalizaciju međutim da nije bilo priključka do 2019. a kanalizacija do danas nije riješena jer su u tom predjelu grada septičke jame.
15. Iz iskaza tužiteljice, također proizlazi da je u posjedu ključeva predmetnog stana od 2004. dok iz iskaza svjedoka M. T. proizlazi da su sami trebali provesti instalacije kroz predmetni stan jer je kupljen u "rouh – bau" izvedbi, dok je istome poznato i to da drugi stanovi imaju koji nisu u toj izvedbi imaju struju i vodu dok pitanje kanalizacije nije mu poznato.
16.Tužiteljica svoj zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene dobiti potražuje s osnova materijalnih nedostataka stana, a iz razloga što on nema potrebna svojstva za njegovu redovnu uporabu i za promet (nije legaliziran, nije priključen na elektro, vodovodnu, kanalizacijsku i telefonsku mrežu).
17. Ti nedostaci nisu sporni, a nisu sporne ni činjenice da su o njima stranke razgovarale, da se tužiteljica nije odlučila kupoprodajni ugovor raskinuti već je tražila da tuženik svoju ugovornu obvezu ispuni odnosno nedostatke otkloni. Za sada, prema stanju spisa ugovor je održan na snazi.
18. Zbog tih nedostataka, a temeljem čl. 488. st.2. ZOO-a tužiteljica neovisno što može zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili mu preda drugu stvar bez nedostataka (ispunjenje ugovora), zahtijevati sniženje cijene i izjaviti da raskida ugovor, ima pravo na naknadu štete.
19. O pravu na naknadu štete prosuđuje se prema općim pravima za štetu i na to pravo se ne primjenjuje odredba čl.500. ZOO-a.
20. Čitanjem kupoprodajnog predugovora utvrđeno je da je isti sklopljen između G. T. kao prodavatelja, s jedne i T. P. kao kupca, s druge strane i to u Z. dana 13. studenog 2003.
21. U predmetnom predugovoru utvrđeno je da T. G. kao vlasnik i posjednik nekretnina opisanih kao čest. zem. 2111/1 2111/5, 2111/6,2111/7, i 2111/11 k.o. Z., prodaje, a kupac kupuje stan u ''roh –bau'' izvedbi, stan br. u 6 u prizemlju, ukupne površine sa balkonom 70 m2. Nadalje, utvrđeno je da ugovorne strane suglasno ugovaraju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 59.500,00 eura. Nadalje, da je kupac prodavatelju isplatio na ime kapare iznos od 11.900.00 Eur-a dok će preostali iznos od 47.6000,00 Eur isplatiti najkasnije do 30.03.2004. kada će biti sačinjen glavni kupoprodajni ugovor. Nadalje, predmetnim ugovorom utvrđeno je da će se primopredaja izvršiti do 30. ožujka 2004. do kada se prodavatelj obvezuje izvršiti sve utvrđene radove u stanu uređenom u ''roh bau'' sistemu, staviti ulazna vrata, vanjske prozore i vrata, balkonske ograde i fasadu, priključiti vodu i struju, instalacije za parlafon, TV antenu, telefon, riješiti kanalizacijski sistem i okoliš zgrade.
22. U konkretnom slučaju, tužiteljica traži od tuženika isplatu naknade obične štete s osnova troškova neizvedenih radova, nedostatka komunalnih priključaka i legalizacije predmeta prodaje, te materijalnu štetu u vidu izmakle dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetne nekretnine.
23. Iz presude poslovni broj P-1028/16 proizlazi da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem kojeg je kupac platio kaparu, a prodavatelj se obvezao izvršiti dogovorene radove, priključiti vodu i struju i dr.
24. U konkretnom slučaju, tužitelj se poziva na odredbu čl. 1089 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/,8,125/11,78/15 dalje ZOO) prema kojoj oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Nadalje, poziva se na odredbu članka 1045 ZOO kojom je propisano da onaj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
25. U konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme kada je predugovor sklopljen, primjenjuju se odredbe čl. 262 – 269 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91,73/91,3/94,7/96 i 112/99 dalje ZOO) koja se primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15).
26. Odredbom članka 262. ZOO propisano je: 1) Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. 2) Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.
27. Ovdje tužiteljica zahtjeva naknadu materijalne štete nastale zbog toga što tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu ugradnje komunalnih priključaka, legalizacije nekretnine te izvođenja radova, a koje je prema predmetnom predugovoru trebao izvesti do 30.ožujka 2004.
28. Za postojanje odgovornosti u smislu odredbe članka 262. ZOO osim općih pretpostavki, moraju postojati još dvije, i to postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze i povreda te obveze. Dužnik je obvezan naknaditi štetu svom vjerovniku zbog povrede ugovorne obveze, ako je ta povreda u uzročnoj vezi s nastalom štetom.
29. Odredbom članka 269. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
30. Odredbom članka 155. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
31. Prema tome, postojanje uzročne veze između ponašanja dužnika i nastanka štete na strani vjerovnika pretpostavka je za nastanak odgovornosti za štetu i u okviru ugovorne odgovornosti za štetu.
32. Pravila koja uređuju odnos otuđivatelja i ugovorne strane koja nije stekla pravo vlasništva su odredbe čl. 262 ZOO sukladno kojoj vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
33. Predmetnom tužbom tužiteljica traži naknadu štete zbog neizvršenja obveze od strane tuženika.
34. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka S. P. V. sačinjenog 2017.
proizlazi da zgrada ima pripremu za priključke na sustav vodoopskrbe i priključenje na naiskonaposnku mrežu, a li nije priključena na njih. Nadalje, da je zgrada priključena na crnu jamu ( po iskazu narućitelja tijekom očevida), a u međuvremenu je prošla javna gradska kanalizacija kroz ulicu, ali zgrada nije priključena na nju.
35. Iz Predugovora kupoprodaje proizlazi da će stupanje u posjed odnosno primopredaja stanma izvršiti do 30 ožujka 2004. do kada je prodavatelj dužan izvršiti sve dogovorene radove u u zgradi i stanu uređen u roh bau sistemu, staviti ulazna vrata, vanjske prozore i vrata, balkonske ograde i fasadu, priključiti vodu i struju, instalaciju za parlafon, TV antenu riješiti kanalizacijski sistem i urediti okoliš.
36. Nesporno je da stan tužiteljica ne može koristiti iako je u posjedu istog jer nije spojen na struju i vodu, te zbog nemogućnosti korištenja istim podnosi predmetnu tužbu.
37. Stoga, predmetnom tužbom od tuženika potražuje naknadu štete u visini izgubljene najamnine za predmetni stan u iznosu od 2.450,00 kuna mjesečno ( prema privatnom vještvu izrađenom za potrebe ovog postupka ) počevši od 2005. pa do podnošenja predmetne tužbe 2018.
38. Prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Z., od 13.lipnja 2022. proizlazi da nema podataka o visini najamnine za nekretnine na području u razdoblju od 2004. do rujna 2012., a nadalje, prema podacima iste
proizlazi da je prosječna visina najamnine za 2012. iznosi 31,90 kn/m2, za 2013. 37,5 kn/m2, za 2014. i 2015. 37,5 te za 2016.,2017. te 2019. 40,00 kn/m2.
39. Iz navedenog proizlazi da cijena najamnine za predmetni stan površine 70 m2 iznosi 2.233,00 kune/ mjesečno (2012), zatim 2.625,00 kuna (2013,2014 i 2015) te 2.800,00 kune mjesečno za 2016.,2017 i 2019.
40. Spisu prileži i vještvo vještaka S. P. V. iz kojeg proizlazi da prosječna cijena najamnine za predmetnu nekretninu iznosi 35,00 kuna / m2 odnosno 2.450,00 kuna mjesečno.
41. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi se da prema odredbi čl. 376. st. 3. ZOO potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. S obzirom da za ispunjenje tuženikove obveze iz ugovora o kupoprodaji nije propisan posebni zastarni rok obveza iz tog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz čl. 371. ZOO, pa s time u skladu i potraživanje naknade štete iz tog ugovora zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.
42. Naime, odredba čl. 376. u stavku 3) izuzima štetu nastalu povredom ugovorne obveze iz režima zastare za naknadu deliktne štete.
43. Kako je tuženik bio u obvezi ispuniti svoju obvezu iz predugovora do 30. ožujka 2004., pa to nije učinio, do podnošenja tužbe 2017. je nesporno protekao petogodišnji zastarni rok kako za traženje ispunjenja tako i za traženje naknade štete jer su od primopredaje ključeva tužitelju 2004. bili poznati i počinitelj i šteta. Naime, da je tome tako proizlazi iz iskaza tužiteljice kada navodi da je znala u trenutku primopredaje ključeva da stan ima nedostatke vezane za priključak za vodu, struju i kanalizaciju, ali da su unatoč tome stanari podijelili ključeve, međusobno, jer su strahovali da se zgrada u kojoj je predmetni stan ne sruši kao druge zgrade koje je tuženik gradio.
44. Stoga, proizlazi da je tužiteljica još 2004. znala za štetu u smislu neispunjenja ugovorne obveze i počinitelja tj tuženika kao dužnika iz ugovornog odnosa.
45. Obzirom se vrijeme dospijeća potraživanja naknade štete iz čl.376.st.3 ZOO usuglašava sa vremenom ispunjenja obveze iz predmetnog ugovora. ( Tako i VSRH br. Rev 455/07 od 26. svibnja 2009. g.) predmetno potraživanje je, obzirom na datum dospijeća ispunjenja ugovorne obveze 30.ožujka 2004., a obzirom je tužba podnesena 8.kolovoza 2017., u svakom slučaju zastarjelo.
46.U odnosu na izmaklu dobit koju tužiteljica potražuje s osnova nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine navodi se da tužiteljica nije vlasnik stana pa nema pravnu osnovu potraživanja dobiti.
47. Naime, iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. 12477 k.o. Z. od 17. rujna 2018. godine proizlazi da je kao vlasnik predmetnog stana upisan G. T.,
ovdje tuženik.
48. Osim toga, tužiteljica je bila dužna dokazati, sukladno odredbi čl. 219 i 221.a ZPP-a, a nije dokazala, da je došlo do neosnovanog bogaćenja na tuženikovoj strani, odnosno osiromašenja na tužiteljevoj strani za iznos od 387.100,00 kuna koji iznos je tužitelj dobio, sukladno privatnom nalazu vještaka S. P. V., uzimajući u obzir 158 mjeseci odnosno razdoblje od 30.ožujka 2004. do kraja svibnja 2017. te cijenu mjesečnog najma od 2.450,00 kuna.
49. Tužiteljica, dakle nije dokazala nikakvim dokazima da je izgubila predmetnu najamninu, odnosno da je tuženik uvećao imovinu upravo za traženi iznos, odnosno, da je tužiteljica imala stvarnu mogućnost dati stan u najam po navedenom iznosu niti je dokazala ranijim ugovorima o najmu da je ikada ostvarivala predmetni prihod, a slijedom čega tužiteljica nije dokazala da je istoj nastala šteta od gubitka najamnine.
50. Sukladno odredbi čl. 220 ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, zbog čega je sud nakon pregleda dostavljene dokumentacije, saslušanja gore navedenih svjedoka odustao od izvođenja daljnjih predloženih dokaza jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak pristupa na ročište od 16.siječnja 2018 500 bodova, 18.rujna 2018.500 bodova, 27.studenog 2018. 500 bodova, te 5.veljače 2019. u iznosu od 500 bodova, ročište od 12.listopada 2021. 500 bodova, 21.siječnja 2022. 500 bodova, 26.svibnja 2022. 500 bodova te 29.rujna 2022. 500 bodova, te za sastav podneska 500 bodova, odnosno sveukupno 4500 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 15,00 kuna ( Tbr. 50) odnosno sveukupno 67.500,00 kuna.
51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 11. studenog 2022.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
Dna:
– pun stranaka
– spis
– u spis
