R. H. O. S. U. S. E..vojarna

Sv. Križ, Dračevac

Split

Pr-651/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P., …, G. S.,

Ž., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik G. P., odvjetnik u

S., protiv tužene S. k. u S., …., Split, OIB: ….., koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u S., radi

utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 7.rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tužene, dne 11. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 26. 7. 2016. godine broj KLASA: 612-04-06-01; UR BROJ: 2181-121-16-553/1, pa je tuženik dužan vratiti tužitelju sva prava koja su mu uskraćena citiranom odlukom, na radnom mjestu tehnički suradnik-elektrotehničar.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana do dana donošenja presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 5.rujna 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi kako je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme u radnom odnosu kod poslodavca ovdje tuženika, koji je donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu dana 26. 7. 2016., koja je tuženiku dostavljena dana 28. 7.2016. godine na osnovu odluke ravnatelja mr. sc. P. K. KLASA: 612-04-06-01; UR BROJ: 2181-121-16-494. Primitkom spomenute odluke, tužitelj je dna 8.8.2016. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se poslodavac negativno očitovao Odlukom od dana 23.08.2016. godine pravdajući svoju nezakonito donesenu Odluku o redovitom otkazu. Kao razlog redovitom otkazu u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 26.07.2016. godine, tuženik navodi:

- dozvolio boravak maloljetne djece u prostoru CNUS-a

- rektor s osobama koju su bile s njim nije mogao izići iz knjižnice, zbog toga što tužitelj iz nadzorne sobe nije pratio kretanje osoba u Knjižnici

- te da je iz kioska Tiska, koji radi u okviru prostora Knjižnice otuđio, u više navrata, imovinu u vrijednosti od 500,00 kn što je kasnije i nadoknadio. Treći razlog otuđenje novca u Odluci o redovitom otkazu Ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, nije u dovoljnoj mjeri uopće opisan da bi kao razlog bio odlučan za davanje spomenutog otkaza, jer iz odluke nije jasno na koji način je "utvrđeno da bi tužitelj u više navrata otuđio iznos od 500,00 kn", dakle, opisani razlog za donošenje spomenute Odluke o redovitom otkazu Ugovora o s ponudom izmijenjenog ugovora o radu je manjkav, nedorečen i ovako opisan ne spada u razloge za otkazivanje ugovora o radu. Tužitelj nije nigdje priznao (pretposljednja rečenica Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog…) da bi otuđio iz trafike T. iznos novca, već je rekao da je pristao na vraćanje novca kako se njegov sin ne bi kompromitira u svjetlu predmetnog događaja. Prema tome, manipulacijom ravnatelja pristati na povrat novca zbog zaštite djeteta, nije priznanje otuđenja novca, kako je netočno navedeno u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Suprotno Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, provedeni stegovni postupak ne upućuje niti jedan dokaz da bi tužitelj navedeno stvarno počinio jer niti jedan svjedok nije očevidac tužiteljevog nezakonitog ponašanja, vraćanje novca nije priznanje i sam iskaz tužitelja nigdje ne potvrđuje podmetnutu insinuaciju tuženika dok nadzorne kamere osim snimke tužitelja kako prolazi pored trafike ne upućuju da bi isti ili njegov sin bilo što ukrao. Uostalom navodni novac je otuđen u trafici T. koja osim što dijeli prostor s tuženikom, nije u nikakvoj pravnoj svezi s istim pa je netočno navedeno u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, da je tužitelj zloupotrijebio ovlasti. Navodi se kako se navodna povreda učinjena skrivljenim ponašanjem tužitelja dogodila sredinom prosinca prošle godine, da bi stegovni postupak bio pokrenut u trećem mjesecu ove godine, Odluka o zabrani prilaska u određene prostorije donesena je 6. 7. 2016., a odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tek dana 26. 7. 2016. godine što upućuje na kalkuliranje tuženika s ovom Odlukom što ga čini nevjerodostojnim.

1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 26. 7. 2016. godine broj KLASA: 612- 04-06-01; UR BROJ: 2181-121-16-553/1, uz vraćanje svih prava tužitelju koja su mu uskraćena citiranom odlukom, na radnom mjestu tehnički suradnik-elektrotehničar, sve uz potraživanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 21.rujna 2020. tuženik se usprotivio tužbi, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku. Navodi kako tužitelj ni ne negira dvije prvo navedene povrede radnih obveza (dovođenje mldb. djece u prostor CNUS-a) i da zbog njegovog odsustvovanja s radnog mjesta (nadzora kretanja ulazaka i izlazaka iz K.) kritične prigode Rektor S. i osobe koje su se s njim nalazile nisu mogle izaći iz K., već samo smatra da to nisu povrede radnih obveza zbog kojih bi trebao dobiti otkaz. Navodi, kako je tužitelju dana mogućnost obrane što je i iskoristio, kao i mogućnost da uzme branitelja što je isto učinio, ali je sam branitelj zaključio da ne treba prisustvovati raspravi koja je održana kod tuženika. Osim toga, tužitelju je ujedno ponuđeno zaključenje drugog ugovora o radu koji u bitnome ne mijenja njegova prava iz radnog odnosa, koji ugovor je on i potpisao. Tuženik je imao itekakav razlog za redoviti otkaz ugovora o radu, te otkaz koji je dobio tužitelj nije nezakonit ni nedopušten.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. srpnja 2016., zahtjeva za zaštitu prava radnika od 8. lipnja 2016., Odluke tuženika od 26. kolovoza 2016., zapisnika od 14. ožujka 2016., medicinske dokumentacije za bivšu suprugu tužitelja, odluke o načinu i uvjetima obavljanja posla radnog mjesta tehnički suradnik od 6. 7. 2016., rješenja ovog suda pod br. Pr-685/16 od 7. veljače 2017., odluke Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-1085/2018 od 21. lipnja 2019., izjave V. G. od 26. 5. 2021., izjave tužitelja od 22. 12. 2015., Pravilnika o radu od svibnja 2015., Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova i radnih zadaća u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu od listopada 2013., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova i radnih zadaća u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu od studenoga 2016.,ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. 4. 2015., saslušanjem svjedoka P. K., M. K. M., H. T. J., V. I., M. N., I. D.,

J. K., M. B., S. M., J. N., A. Č.,

N. B., saslušanjem tužitelja kao parbene stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka D. I., M. V.,

D. Ž., M. P. i A. S. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene

svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tužene temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 3. 2009., a na radnom mjestu tehničkog suradnika-elektrotehničara u Službi za održavanje i sigurnost zgrade S. knjižnice u S.,

- da je protiv tužitelja vođen stegovni postupak zbog povreda radnih obveza;

- da je tužitelju redovno otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu 26. srpnja 2016., koju ponudu je tužitelj prihvatio i potpisao;

- da je protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 8.kolovoza 2016., a koji zahtjev je tužena odbila kao neosnovan odlukom od 23.kolovoza 2016.,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužena kao poslodavac imala opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, uz vraćanje svih prava tužitelju koja su mu uskraćena predmetnom odlukom, a koji otkaz je tužena dala tužitelju zbog kršenja radnih obveza (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

8. Naime, odredbom članka 115. stavka 1. točka 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR-a) određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. Člankom 119. st.1. ZR određeno je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a st. 2. istog članka određeno je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Odredbom članka 123. st.1. ZR propisano je kako se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora); st. 2. citiranog članka ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora; st. 3. o ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tužene na radnom mjestu tehnički suradnik-elektrotehničar u Službi za održavanje i sigurnost zgrade temeljem ugovora o radu od 1. 3. 2009., međutim, tužena je zbog kršenja radnih obveza (zbog skrivljenog ponašanja radnika) otkazala tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. 3. 2009. Iz obrazloženja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu proizlazi kako je zbog dojave da radnik 12.12.2015. i 19.12.2015. počinio niz povreda radnih obveza, ravnatelj predložio provođenje stegovnog postupka protiv radnika kako bi se utvrdilo o kakvim se povredama radilo i njihovoj težini, nakon čega je Povjerenstvo SK utvrdilo sve relevantne činjenice, što je zapisnički konstatirano 14. 3. 2016., te je utvrđeno kako je radnik počinio niz povreda radnih obveza i to: u vrijeme otvaranja izložbe Vaska Lipovca u prostoru u okviru Knjižnice napravio niz propusta glede sigurnosti objekta i osoba - dozvolio boravak mldb. djece u prostoru CNUS-a; Rektor s osobama koje su bile s njim nije mogao izaći iz Knjižnice jer se nije mogla podići rampa jer u to vrijeme tužitelj iz nadzorne sobe nije pratio kretanje osoba u K. (reagirao je tek lupanjem vrata); otuđio, u više navrata, iz kioska T. imovinu u vrijednosti od 500,00 kn, što je kasnije i nadoknadio, što je sve utvrđeno saslušanjem svjedoka, pregledom nadzornih kamera i temeljem iskaza i priznanja samog radnika.

Dakle, tužena je redoviti otkaz ugovora o radu dala zbog skrivljenog ponašanja tužitelja – kršenja radnih obveza.

12. Svjedok P. K. u svom iskazu navodi kako po kazivanju M. K. M. i S. K. rampa nije otvorena da bi rektor mogao proći u garažu, već

je otvorena kada su lupale u CNUS-a , a tužitelj i Vlado Ilić su trebali sve pratiti da besprijekorno funkcionira, dok djeca u prostorije CNUS-a ne smiju nikada ući. Putem nadzorne kamere vidio je tužitelja i V. I. da s nivoa u prizemlju odlaze na nivo garaže, a nakon pola sata tužitelj se vratio iz garaže, prošao rampu, ušao u prostore knjižnice i ide prema trafici u rukama nije imao ništa, a kada se vraćao u ruci je imao vrećicu. Navodi kako se iz trafike gospođa žalila u nekoliko navrata da joj nedostaju stvari, a tužitelj je priznao da je uzeo cigarete iz trafike i da to više neće činiti, što je i potpisao, te je i vratio novce. Problem je nastao kada momak, preko kojeg je novac vraćen, nije uzeo višak već rekao da se to da H. koja je time bila revoltirana pa je provela disciplinski postupak.

13. Svjedokinja M. K. M. iskazala je kako je tužitelj doveo svoje mldb. dijete u prostor u kojem nije smjelo biti. Osim toga, kada je bila izložba Vaska Lipovca, tužitelj i V. I., koji su bili dežurni, trebali su otvoriti vrata (rampu), a to nisu obavili kako treba, jer su kolegica i ona bile ispred rampe, došao je i rektor, a oni ih nisu primijetili pa je pokucala na vrata CNUS-a i nakon druge intervencije su otvorili vrata.

14 Svjedokinja H. T. J. navodi kako je za krađu u trafici obavijestila ravnatelja da poduzme mjere, a kada se u 12. mjesecu vratila s godišnjeg odmora, gospođa P. iz trafike htjela je njoj dati 17,00 kn što je ostalo viška od povrata duga, a ona da bi zaštitila neovlašteno korištenje njezinog imena o tom događaju obavijestila je disciplinsku i kadrovsku komisiju.

15. Iz iskaza svjedoka V. I. proizlazi da je tužitelj kolateralna žrtva od strane M. K. M. i P. K. jer je trebalo primiti jednu kolegicu u stalni

radni odnos pa su se trebali riješiti nekog radnika. Kada je bila izložba, R. i on su imali kartice s kojima su mogli otvarati i zatvarati vrata, paziti da ljudi mogu prolaziti do galerije gdje je izložba. M. nije došla na vrata službe održavanja i pokucala kakav je bio običaj, već je stala s prijateljicom i rektorom, a kada su njih dvojica vidjeli da tu stoje izašli su vani, da bi im ona govorila kako tu stoje 15 min, a oni im ne otvaraju vrata. Par dana poslije izložbe saznao je da je opljačkana trafika, tada je krenula hajka na R., organizirana je disciplinska komisija na kojoj su odlučili da je R. kriv.

16. Svjedokinja M. N. je iskazala kako nije točno da je trafika provaljena, a pored trafike je prolaz koji vodi u kuhinju gdje oni ostavljaju hranu u frižideru, kao što je tužitelj iz frižidera uzeo svoju kesicu i prošao pored trafike. R. je platio iz svoga džepa 490,00 kn iako nije kriv, jer su mu rekli da mu neće dirati dijete ako to plati.

17. Iz iskaza svjedokinje I. D., koja je u vrijeme događaja bila predsjednica Povjerenstva za utvrđivanje činjenica, proizlazi kako su nastojali utvrditi što se dogodilo kritične prigode pa su tako utvrdili da je došlo do višestrukog otuđivanja robe iz trafike (kroz 3-4 navrata) i imali su izjavu tužitelja. Neposredna saznanja o događaju nema (ni o izložbi, ni o krađi), da nitko nije vidio tko je uzeo predmete iz trafike, samo je viđen R. kako s vrećicom izlazi iz kuhinje što su snimile kamere.

18. Svjedokinja J. K. je iskazala kako su oni kao Povjerenstvo za

utvrđivanje činjenica utvrdili činjenično stanje, podnijeli prijedlog ravnatelju, a kojem su prethodile izjave svih relevantnih ljudi koji su upoznati sa slučajem (V. G., gospođe P. iz trafike, mail-a H. T. J.). V. G. im je

rekao kako je R. u kafiću priznao otuđenje stvari iz trafike. Nakon provedene istrage Povjerenstvo je dalo odluku ravnatelju na daljnje postupanje.

19. Svjedokinja M. B. iskazala je kako je, kao član Povjerenstva za utvrđivanje činjenica, prvi put saznala za otuđenje artikala iz trafike u siječnju 2016. Saslušali su svjedoke, te R.. Imali su izjavu Roka kojom je priznao otuđenje artikala i koju je on potpisao, te da postoje snimke na kojima je R. jedina osoba koja je taj dan prošla u smjeru kuhinje bez ikakvog artikla u rukama, a iz kuhinje se vratio s kesicom.

20. Svjedok S. M. u svom iskazu navodi kako je s V. G.

pregledavao snimke na kojima se u prostoru iz kojeg se može ući u kiosk T. vidi samo R., jedanput nosi kesu u ruci, drugi put jaketu u zavežljaju, a oba puta je prijavljen inventurni manjak u kiosku T.. Ravnatelj im je kazao kako je R. priznao da je krao iz kioska T., nakon čega je uslijedilo vraćanje novca

21. Svjedoci J. N., A. Č. i N. B. neposrednih saznanja o samom događaju nemaju.

22. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako V. I. i on nisu primijetili da rektor želi izaći, a tko je želio proći vrata (rampu), trebao je doći do njih, pokucati i oni bi karticom vrata (rampu) otvorili i kada im je pokucano to su vrata i otvorili. Što se tiče krađe iz trafike podmirio je dug našto je bio prisiljen da mu ne bi dijete, dvanaestogodišnji sin, zvalo na saslušanje, a koje dijete je tu subotu bilo s njim. Nije bilo pisanog upozorenja na povrede radne obveze, a kada je podmirio 500,00 kn za trafiku nastala je hajka na njega.

23. Iz izjave V. G. od 26.svibnja 2021., ovjerene pred javnim bilježnikom

T. K.-M. pod br. OV-2819/2021, proizlazi kako je za prijavu krađe u trafici T. saznao od ravnatelja koji je od njega tražio provjeru slučaja pa se u Trafici raspitivao o visini štete, a onda je pregledao nadzorne kamere u prostorijama CNUS-a gdje je uočeno pored tužitelja i V. I. dvoje mldb. djece, tužiteljev sin i V. nećak. Predložio je R. da radi zaštite svog sina navedeni iznos preko posrednika vrati u trafiku, našto je tužitelj negodovao ponavljajući da to nije učinio, ali je ipak organizirao povrat novca i T. je slučaj smatrao završenim. Nakon toga počinje R. progon. Stegovna komisija po ubrzanom postupku proglašava Roka krivim, a dokazi krivnje su video snimak kamere koja nadgleda prostor ispred trafike na kojem se vidi R. P. s plastičnom vrećicom u ruci i njegovo navodno priznanje. Nije htio potpisati izjavu u kojoj se navodi kako je R. ispred ravnatelja i njega priznao svoju krivnju, jer ista ne odgovara istini. Navodi kako se radilo o namještenom procesu davanja otkaza jednom djelatniku.

24. Imajući u vidu sve provedene dokaze, materijalne dokaze, iskaze svjedoka, te iskaz tužitelja saslušanog kao parbenu stranku, ovaj sud smatra da tužena nije dokazala postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a što se za valjanost redovitog otkaza u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR-a traži, a teret dokazivanja postojanja razloga za otkaz je na tuženici kao poslodavcu. Osim toga, prije otkazivanja tužena nije pisano upozorila tužitelja na obveze iz radnog odnosa, odnosno upozorila ga s mogućnošću otkaza u slučaju nastavka kršenja istih (tijekom postupka nije utvrđeno da su postojale okolnosti zbog kojih to ne bi bilo opravdano očekivati od tužene kao poslodavca), a nije ni tužitelju omogućila iznošenje obrane glede svih povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojih je terećen, a sukladno odredbi čl. 119. ZR-a, to je konkluzija ovog suda kako tužena nije poštivala propisani postupak otkazivanja tužitelju. Stoga otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koji po svom sadržaju odgovara otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, sud smatra nedopuštenim.

25. Naime, u konkretnom slučaju, tužena pokreće stegovni postupak protiv tužitelja sukladno čl. 113. Pravilnika o radu i to radi nepoštivanja općih akata poslodavca kao što su Pravilnik o radu, Pravilnik o ustroju radnih mjesta i Pravilnik o zaštiti na radu; nemarno i nesavjesno izvršavanje radnih zadataka; narušavanje ugleda poslodavca i zlouporaba ovlasti na radnom mjestu s ciljem pribavljanja materijalne koristi, a koje povrede je tužitelj počinio dana 12.12.2015. i 19.12.2015. i to povodom dojave da je te dane počinio niz povreda radnih obveza, kako stoji i u odluci o otkazu ugovora o radu. Nakon Odluke ravnatelja tužene o pokretanju stegovnog postupka protiv tužitelja od 20.siječnja 2016., Povjerenstvo za utvrđivanje činjenica sastaje se dne 14.ožujka 2016., o čemu postoji zapisnik, te je isto, nakon što su utvrdili sve činjenice, donijelo odluku o otkazu ugovora o radu, s time da mu je ravnatelj dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, oduzeo master ključ, kojim se može ući u sve prostore knjižnice, i da ne može raditi u poslijepodnevnim satima i subotom, kako to proizlazi i iz iskaza svjedokinja I. D., J. K. i

M. B. (sve tri iz Povjerenstva za utvrđivanje činjenica).

25.1. Međutim, iskaze tih svjedokinja (D., K. i B.) o navodnim povredama od strane tužitelja koje su one u tom postupku utvrdile sud nije mogao prihvatiti kao istinite i vjerodostojne, jer nije uopće utvrđeno da bi baš tužitelj, u gore navedene dane, otuđio robu iz trafike T.. Činjenica da se na snimci nadzorne kamere vidi tužitelj kako ide prema pravcu kuhinje bez ičega u ruci, a izlazi iz pravca kuhinje s kesicom u ruci, da ima potpisana izjava od 22.prosinca 2015. samim time ne znači da je upravo tužitelj otuđio robu iz trafike, jer nitko tužitelja, a niti ikoga drugoga nije vidio da ulazi baš u trafiku i uzima robu, a nošenje kesice u ruci pri povratku iz kuhinje ne znači da se u istoj nalazi ukradena roba. Iz zapisnika sa sjednice pred Povjerenstvom za utvrđivanje činjenica može se samo iščitati kako je tužitelj već unaprijed utvrđen krivim, odnosno da se njegova krivnja nije ni utvrđivala, što dokazuje i izjava Predsjednice povjerenstva I. D. "Jesi li svjestan da si plaćanjem priznao?"

25.2. Sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja da je izjavu potpisao i novac dao u trafiku T. na prijedlog V. G. i bivšeg ravnatelja K., što nesumnjivo proizlazi i iz izjave svjedoka G. od 26.svibnja 2021. koji je i predložio R. da novac dostavi u trafiku T. preko posrednika čemu je tužitelj negodovao navodeći da to nije učinio, ali je ipak to učinio radi zaštite sina koji je tog dana bio s njim u prostoru CNUS-a zašto nije imao odobrenje poslodavca, o čemu su obavijestili i ravnatelja, koji se s tim prijedlogom složio.

25.3. Iskaz svjedoka P. K., bivšeg ravnatelja tužene sud nije mogao prihvatiti kao iskren, objektivan i vjerodostojan, jer je očito da je isti pod pritiskom H. T. J., koja se našla uvrijeđena jer je njezino ime spomenuto prilikom povrata novca u trafiku T., okrenuo cijelu priču i od toga da će povratom novca u trafiku stvar biti riješena on pokreće stegovni postupak protiv tužitelja. Također, sud smatra da je tužitelju dan bjanko papir na potpis, kako je sam tužitelj iskazao, koji papir je naknadno napisan sadržajem navedenim u njemu, a ne da je tužitelj potpisao izjavu da je otuđio robu iz trafike T., kako izjavljuje svjedok K., jer isti tužitelju nakon potpisa nije dao primjerak izjave, već je navodnu izjavu o priznanju ostavio kod sebe, kako je svjedok K. iskazao.

25.4. Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da je upravo tužitelj u više navrata (negdje tužena spominje 3 - 4 navrata, a negdje se spominju datumi 12. 12. 2015. i 19. 12. 2015.) otuđivao robu iz trafike T., a činjenica da je na snimkama nadzornih kamera koje su pregledavali viđen tužitelj kako prolazi u pravcu kuhinje bez kesice u ruci, a vraća se iz pravca kuhinje s kesicom u ruci, ne znači ujedno i otuđivanje robe iz trafike T. od strane tužitelja. Osim toga, T. d.d. u zakupu je poslovnog prostora koji se nalazi u tužene, u prizemlju etaža 0, ukupne površine 11,2 m2 temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. 4. 2015., na određeno vrijeme od dvije godine i plaća mjesečnu zakupninu 2.000,00 kn, što znači da je tužitelj i otuđivao robu iz trafike T., time je oštetio T., a ne svoga poslodavca.

26. Nadalje, što se tiče drugih povreda koje se stavljaju tužitelju na teret i to što je dozvolio boravak mldb. djece u prostoru CNUS-a i što Rektor s osobama koje su bile s njim nije mogao izaći iz Knjižnice jer se nije mogla podići rampa, jer tužitelj iz nadzorne sobe nije pratio kretanje osoba u Knjižnici, već je reagirao tek lupanjem vrata, po ocjeni ovog suda nisu takove povrede radne obveze koje bi dovele do otkaza ugovora o radu. Činjenica da je tužitelj te subote kada je bila izložba Vaska Lipovca sa sobom doveo svog dvanaestogodišnjeg sina, da je isti s njim boravio u prostorima CNUS-a, da je njegov kolega V. I. doveo svoga šestogodišnjeg nećaka, koji je također boravio u prostorima CNUS-a, a kod činjenice da se u tom prostoru nije dogodilo ništa značajno, odnosno nikakvih štetnih posljedica zbog boravka mldb. djece u istom nije bilo, nije bio opravdani razlog za otkaz. Osim toga, otvaranje odnosno neotvaranje rampe radi prolaska rektora, te svjedokinje M. K. M. i njezine kolegice nije bilo neodgovorno kako to prikazuje u svom iskazu svjedokinja K. M., jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja,

što je potvrđeno i iskazom svjedoka V. I., koje iskaze ovaj sud cijeni neposredno uvjerljivijim od iskaza svjedokinje K. M., da čekanja pred rampom nije bilo 20-ak minuta kako iskazuje svjedokinja K. M., već im je otvoreno kada im je dano do znanja da vrata treba otvoriti.

27. Naime, odredbom čl. 7. st.1. ZR-a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom posla osobno obavljati preuzeti posao., a čl. 8. st.1. ZR u radnom odnosu poslodavac i ranik dužni su se pridržavati odredbi ovog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

27.1. Tužitelj se, po ocjeni ovog suda, ponašao u skladu s naravi i vrstom posla za koju je zadužen, savjesno i odgovorno ispunjavao svoje ugovorne obveze, a dovođenje mldb. djeteta kod činjenice da time nije nastupila nikakva šteta tuženici kao poslodavcu, ne može se okarakterizirati kao neodgovornim, neprimjerenim i neprofesionalnim postupanjem (osim toga u prostor CNUS-a su i drugi radnici puštali osobe koje ne bi smjele biti, kao i Slaven Mihanović svoju suprugu, kako to proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i iz iskaza svjedoka I. (koji je iskazao kako je današnji voditelj službe odražavanja M. davno prije njih dovodio svoju suprugu u prostorije CNUS-a pa nitko nije ništa govorio niti pravio probleme, te svjedokinje N. (koja je iskazala da nema osobe iz knjižnice koja nije ulazila u prostor CNUS-a). Također i otvaranje, odnosno neotvaranje vrata (rampe) za prolaz rektora Sveučilišta te svjedokinje M. K. M. i njezine kolegice u isti tren kada su bili pored vrata (rampe) ne predstavlja takvu povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala otkaz ugovora o radu.

28. S obzirom na to da tužena nije dokazala opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, to je valjalo tužbeni zahtjev za utvrđenje da je redoviti otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26.srpnja 2016. nedopušten i da se tužitelju vraćaju sva prava uskraćena tom odlukom, prihvatiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

29. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08,57/11 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te priloženom popisu troška pa je tužitelju, a u odnosu na nedopuštenost otkaza ugovora o radu, priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za iznos od 500,00 kn na ime PDV-a, odnosno ukupno iznos od 2.500,00 kn (točka II. izreke presude).

U Splitu 11. studenoga 2022.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene