REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-314/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz S. B., ..., (OIB: ...), zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., Lj. L., D.

V. i A. P. iz S. B., protiv tuženika B. K. d.o.o. iz Z., ..., (OIB: ...), zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O., R. i S. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se nedopuštenim ovrha zbog nepostojanja ovlaštenja ovrhovoditelja i zbog nepostojanja tražbine ovrhovoditelja u dijelu koji prelazi visinu nasljednog dijela u ovršnom postupku posl br. Ovr-4857/16 Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pokrenuta po prijedlogu tuženika B. K. d.o.o. iz Z., ..., (OIB: ...), kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja Z. V. iz S. B., ..., (OIB: ...), kao ovršenika, pljenidbom i prijenosom na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika koji glasi: 89091816762.

2. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. iz Z., ..., (OIB: ...), da tužitelju Z. V. iz S. B., ..., (OIB: ...), naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna / 603,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 30. prosinca 2016. podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika u postupku koji vodi Stalna služba naslova u Novoj Gradiški i u kojem je izdano rješenje o ovrsi broj Ovr-4857/16. Protiv navedenog rješenja je tužitelj podnio žalbu u kojoj navodi da je u međuvremenu dana 23. svibnja 2018. godine drugoovršeniku uručena presuda kojom je obvezan na plaćanje iznosa od 17.057,15 kn tužiteljici B. K. iz V.. Obveza na plaćanje navedenog iznosa odnosi se na visinu naslijeđenog dijela imovine iza pokojnog brata D. V.. Iz obrazloženja presude proizlazi da je B. K. bila jamac pok. D. V. koji je umro prije nego je zajam vraćen pa je ista bila obvezana vratiti navedeni zajam. U tom postupku utvrđeno je da je ostaviteljeva imovina od 2/12 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2079 k.o. S. B. imala vrijednost 51.171,45 kn. Kako je drugoovršenik jedan od tri nasljednika, to isti nasljeđuje 1/3 pa vrijednost naslijeđene imovine iznosi 17.057,15 kn. Po navedenoj presudi ovršenici V. i Z. V. su postupili dana 13. kolovoza 2018. Odredbom čl. 139 st. 3 Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovora za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kako je vrijednost imovine koju je naslijedio Z.

V. upravo iznos koji je podmirio po presudi naslova P-486/11 s danom 13. kolovoza 2018. godine, to se potraživanje ovrhovoditelja ukazuje neosnovanim jer se također temelji na dugu ostavitelja (prednika drugoovršenika), a što je vidljivo iz priloga prijedloga za ovrhu – potraživanja na dan 24. listopada 2014. Kako naslov rješenjem broj Ovr-4857/16-29 od 17. kolovoza 2020. tužitelja uputio u parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, to tužitelj ustaje ovom tužbom s prijedlogom da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužitelj platio dug po presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-486/11 dana 13.8.2018. godine te je trenutna ukupna vrijednost naslijeđene imovine manja od dugova koji isti ima prema vjerovnicima. Međutim, tužitelj potpuno krivo primjenjuje i interpretira zakonske odredbe o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja. Tuženik ističe kako su navodi tužitelja bez ikakve pravne osnove i usmjereni isključivo izbjegavanju svojih obveza. Naime, tuženik je podnio prijedlog za ovrhu gornjem naslovu, a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskoga suda u Osijeku broj P-1423/05-30, dana 29. prosinca 2016., a sud donio rješenje o ovrsi dana 30. prosinca 2016. godine. Dakle, prisilna naplata ovrhom pokrenuta je skoro dvije godine prije dobrovoljne uplate tužitelja po presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-486/11. To što je tužitelj dobrovoljno uplatio dug trećoj osobi ne može biti od utjecaja na dug tuženika budući je prisilna naplata već pokrenuta 29.12.2016. godine pa bi se u protivnom radilo o pogodovanju vjerovnik što je zakonom zabranjeno. Čak štoviše, spomenuta parnica po kojoj je tužitelj izvršio dobrovoljnu uplatu bila je u tijeku u trenutku kada je ovrhovoditelj podnio svoju ovrhu radi naplate duga te nije bila donesena pravomoćna presuda niti je ista bila podnesena na naplatu pa ostaje nejasan stav tužitelja da se ista ima smatrati kao da je podmirio dug ostavitelja sukladno vrijednosti naslijeđene imovine. Naime, u postupku u Slavonskom Brodu broj P-486/11 tek se trebala utvrditi odgovornost tužitelja, dok je u ovom ovršnom postupku koji je pokrenuo tuženik njegova odgovornost već utvrđena presudom Općinskoga suda u Osijeku broj P-1423/05-30 od dana 27. veljače 2008. Nadasve, za odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja prilikom njihovih prigovora bitan je samo iznos otplaćenih dugova u trenutku pokretanja ovrhe od strane ovrhovoditelja ovdje tuženika odnosno od dana 29.12.2016. godine, a koji dug u navedenom trenutku tužitelj evidentno nije platio. Slijedom svega gore navedenog, proizlazi da je naslijeđena imovina dostatna za namirenje duga ovrhovoditelja/tuženika i to kako u pogledu glavnice tako i u pogledu zateznih kamata i troškova postupka. Naime, odgovornost nasljednika ograničena vrijednošću naslijeđene imovine odnosi se samo na onaj dio tražbine vjerovnika koji je postojao u času ostaviteljeve smrti, a to je dug po pravomoćnoj presudi Općinskoga suda u Osijeku broj P-1423/05-30 radi kojeg duga je i pokrenuta ovrha od strane ovrhovoditelja a ovdje tuženika. Stoga, neovisno od vrijednosti naslijeđene imovine, tuženik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tražbine - zateznih kamata - koja je nastala kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug ostavitelja već dug nasljednika. Dakle, kako potraživanje tuženika do sada nije podmireno legitimno je pravo tuženog da namiri te iskoristi sva pravna sredstva za naplatu svoje dospjele novčane tražbine. Zbog navedenog tuženi je i pokrenuo ovršni postupak radi prisilne naplate utuženog potraživanja. Iz svega navedenog, evidentno je kako su navodi tužitelja u potpunosti neutemeljeni, a imajući u vidu odredbe Zakona o ovrsi temeljem ovršene isprave kao i Zakona o nasljeđivanju.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovog suda Ovr- 4857/16 i P-486/11, te uvid u ostalu priloženu dokumentaciju.

4. U podnesku od 9.3.2022. tužitelj navodi da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine pa i kad su potpunom isplatom samo nekih ostaviteljevih vjerovnika oštetili ostale vjerovnike. To je stav sudske prakse. iz kojeg proizlazi da tužitelj nije bio dužan namirivati vjerovnike ostavitelja određenim redoslijedom, već samo u iznosu njegove limitirane odgovornosti. Navodima odgovora na tužbu ne spori da tužitelj nije naknadio dug ostavitelja do vrijednosti visine naslijeđenog dijela već samo da je to trebao učiniti izričito tuženiku. Međutim, kada nasljednik (tužitelj) prigovori da ostaviteljev dug, čija se isplata od njega traži, premašuje visinu vrijednosti imovine koju je naslijedio, sud prvog stupnja je dužan utvrditi

vrijednost te imovine i samo u tom opsegu udovoljiti tužbenom zahtjevu. Stoga se tužitelj slaže s tuženikom, radi se o pravnom pitanju pa ostaje samo kod prijedloga da sud pribavi i priklopi predmete Ovr-4857/16 i P-486/11. Čas smrti ostavitelja, suprotno mišljenju tuženika, relevantan je samo za prosuđivanje vrijednosti naslijeđene imovine i dugova

5. Na raspravi 12.4.2022. tuženik navodi da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, te navodi da ostaje kod činjenice kako tuženik ima bez obzira na vrijednost naslijeđene imovine pravo na naplatu zateznih kamata a koja tražbina je nastala kao posljedica zakašnjenja podmirenja tražbine tuženiku kao i činjenice kako je prijedlog za ovrhu podnesen dvije godine prije podmirenja duga tužitelja trećoj osobi.

6. Uvidom u spis Ovr-4587/16 sud je utvrdio da je tužitelj Z. V. u istom ovršnom predmetu označen kao II ovršenik budući da je temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-141/09 od 9.4.2009. proglašen nasljednikom iza D. V.. U istom predmetu doneseno je rješenje o ovrsi broj Ovr-4857/16 od 30.12.2016. temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe P-1423/05-30 od 27.2.2008. kojom presudom je naloženo tuženiku pokojnom D. V. da isplati tužitelju iznos od 12.901,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.4.2005. kao i parnični trošak od 6.490,00 kn a ovrha je određena na novčanim sredstvima ovršenika.

7. U istom predmetu tuženik Z. V. je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u dijelu novčane tražbine koja prelazi visinu nasljednog dijela budući da je u istom postupku uložio prigovor temeljem odredbe čl.193.st.3. Zakona o nasljeđivanju kojim je propisano da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nadalje, u istom postupku navodi kako je vrijednost imovine koju je naslijedio Z. V. upravo iznos koji je podmirio po presudi P-486/11 s danom 13.8.2018.

8. Uvidom u spis P-486/11 u kojem je Z. V. označen kao II tuženik za potraživanje prema pokojnom V. D. a za koje potraživanje je on označen kao nasljednik iza pokojnog sud je utvrdio da je u istom postupku donesena presuda broj P-486/11-53 od 23.5.2018. te je naloženo Z. V. i V. V. da isplate sveukupan iznos od 34.114,30 kn i to svaki po 17.057,15 kn sa kamatom od 23.5.2018. do isplate.

9. U istom postupku postupka je utvrđeno da je D. V. rođen 6. studenog 1960. umro 8. studenog 2008., da je iza pokojnog D. V. proveden ostavinski postupak po brojem O-141/09, UPP/OS-55/09-5, da je 9. travnja 2009. doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u zk.ul.br. 2079 k.o. S. B. u 2/12 dijela i proglašeni su nasljednici i to V. V. brat u 1/3 dijela, Z. V., brat u 1/3 dijela i M. V., brat u 1/3 dijela, da je pokojni D. V. bio 12. prosinca 2007. zaključio Ugovor o zajmu sa Štednokreditnom zadrugom "S." Z. na iznos od 7.009,00 EUR-a što je po srednjem tečaju HNB iznosilo na dan 12. prosinca 2007. 51.204,80 kn i da su mu jamci bili I. P. i B. K., da je tijekom postupka po građevinskom vještaku utvrđeno da je vrijednost ostavinske imovine pokojnog D. V. 51.171,45 kn i da budući da su tuženi koji su njegovi zakonski nasljednici naslijedili svaki u 1/3 dijela, da je vrijednost naslijeđene imovine 17.057,15 kn,

10. Po navedenoj presudi ovršenici V. i Z. V. su postupili 13.8.2018. o čemu tužitelj u spis dostavlja preslik uplatnice iz koje je vidljivo da su isti platili iznos od 34.804,30 kn i iznos od 8.940,00 kn.

11. Iz navedenog proizlazi da je pokojni D. V. imao dug prema više vjerovnika.

12. Odredbom čl.139.st.1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, dok je st.3.citirane odredbe propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi na prigovor nasljednika. Međutim suprotno stavu tuženika nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine pa i kad su potpunom isplatom samo nekih ostaviteljevih vjerovnika oštetili ostale vjerovnike (stav Vrhovnog suda RH Rev-1470/63 od 27.9.1963.). Iz navedenog proizlazi da nasljednici nisu dužni namirivati vjerovnike određenim redoslijedom već samo u iznosu njihove limitirane odgovornosti s time da se ne može obvezati nasljednika da plati ostaviteljev dug u iznosu koji prelazi vrijednost ostaviteljeve imovine (sudska praksa – odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-1033/08-2 od 10.6.2008., Županijski sud u Zagrebu Gž-2977/15-2 od 16.11.2015., Županijski sud u Velikoj Gorici Gž-1041/13-2 od 18.2.2015.k, Županijski sud u Zagrebu Gž- 946/18 od 3.9.2019.).

13. Navode tuženika kako tuženik ima bez obzira na vrijednost naslijeđene imovine pravo na naplatu zateznih kamata, a koja tražbina je nastala kao posljedica zakašnjenja podmirenja tražbine tuženiku kao i činjenice kako je prijedlog za ovrhu podnesen dvije godine prije podmirenja duga tužitelja trećoj osobi, sud smatra neosnovanim. U odnosu na tuženika i vjerovnika iz parničnog predmeta P-486/11 tužitelj odgovara kao nasljednik samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a sukladno navedenoj sudskoj praksi tužitelj nije dužan namirivati vjerovnike ostavitelja određenim redoslijedom, već samo u iznosu njegove limitirane odgovornost. Čas smrti ostavitelja, suprotno mišljenju tuženika relevantan je samo za prosuđivanje vrijednosti naslijeđene imovine i dugova.

14. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I izreke presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22).

16. Troškovi tužitelja iznose 4.550,00 kn, a odnose se na trošak sudske pristojbe na tužbu 400,00 kn i presudu 400,00 kn, trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 12.4.2022. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 7.10.2022. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak ročišta za objavu presude 11.11.2022. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak pdv-a u iznosu od 750,00 kn.

17. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 9.3.2022. jer isti smatra u cijelosti nepotrebnim za vođenje ovog parničnog postupka.

18. Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 11. studenog 2022.

Sudac

Renata Marić-Ivanović

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. ZOU A. S., Lj. L., D. V. i A. P., S. B.,

2. OD O. R. i S., O..