Poslovni broj: UsI-1992/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: P. M. iz Z., zastupan po opunomoćenici M. D., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi poništavanja rješenja, 11. studenog 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/21-01/58, URBROJ: 524-11-01/2- 22-5 od 06. svibnja 2022. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 06. svibnja 2022. godine, kojim je povodom njegove žalbe poništeno prvostupanjsko rješenje od 14. listopada 2021. godine i ujedno odbijena njegova žalba iz upravnog postupka. Prvostupanjskim rješenjem od 14. listopada 2021. godine je bila odbačena tužiteljeva žalba protiv suglasnosti koju je prvostupanjsko tijelo izdalo 03. rujna 2021. godine M. M. za prijavu prebivališta zajedničkog djeteta, mlt. L. M..

Tužitelj u tužbi navodi da je još 04. ožujka 2021. godine podnio zahtjev radi obveznog savjetovanja u vezi upisa djeteta u osnovnu školu, jer između njega (oca) i majke djeteta po pitanju izbora škole nije postignuta suglasnost. Ističe da mu izvješće o obveznom savjetovanju nikad nije dostavljeno pa je mlt. L. M. najprije upisan u Osnovnu školu R., koju pohađa i njegov stariji brat i prijatelji iz vrtića. Međutim, nakon toga je 03. rujna 2021. godine na WhatsApp dobio na znanje suglasnost izdanu majci djeteta za prijavu djetetovog prebivališta, nakon čega je majka 06. rujna 2021. godine dijete upisala u Osnovnu školu D. Tužitelj smatra da je nadležni centar za socijalnu skrb trebao provesti obvezno savjetovanje, a ne majci izdavati suglasnost za prijavu prebivališta djeteta, jer je to u nadležnosti suda. Smatra da je izdana suglasnost ništava te u tom smislu ukazuje na to da ni na koji način nije sudjelovao u postupku njenog izdavanja. Posebno ukazuje na to da je 07. rujna 2021. godine podnio zahtjev za oglašavanje ništavom izdane suglasnosti i da je o tome trebalo odlučiti rješenjem. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i dokumentacija u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iz dostupne materijalne dokumentacije doista proizlazi da je tužitelj još 04. ožujka 2021. godine nadležnom centru za socijalnu skrb podnio zahtjev radi obveznog savjetovanja u vezi izbora osnovne škole u koju bi se upisao mlt. L. M. Centar za socijalnu skrb nije okončao postupak obveznog savjetovanja - barem o tome ne postoji nikakav materijalni dokaz u vidu izvješća o provedenom savjetovanju.

Mlt. L. M. je na početku školske godine 2021/2022 najprije bio upisan u Osnovnu školu R., ali je njegova majka pred centrom za socijalnu skrb 30. kolovoza 2021. godine pokrenula postupak za davanje suglasnosti za promjenu djetetovog prebivališta.

Centar za socijalnu skrb je majci izdao tu suglasnost 03. rujna 2021. godine, što je tužitelju putem WhatsAppa samo dostavljeno na znanje.

Majka djeteta je odmah nakon promjene prebivališta mlt. L. M. 06. rujna 2021. godine upisala u Osnovnu školu D.

Tužitelj je 07. rujna 2021. godine podnio zahtjev za oglašavanje ništavom izdane suglasnosti.

Centar za socijalnu skrb je tužitelja 13. rujna 2021. godine obavijestio o tome da njegovom zahtjevu nije moguće udovoljiti te se u obavijesti pozvao na čl. 5. st. 5. Zakona o prebivalištu (NN 144/12, 158/13 i 115/14 - ZP) i na čl. 100. st. 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20 - OZ), uz utvrđenje da je tužitelju 12. srpnja 2021. godine u kaznenom postupku izrečena mjera opreza zabranom približavanja supruzi i djeci.

Tužitelj je potom 29. rujna 2021. godine izjavio „žalbu zbog šutnje uprave“, a centar za socijalnu skrb je tu žalbu rješenjem od 14. listopada 2021. godine odbacio uz navod da žalba protiv suglasnosti roditelju za prijavu prebivališta djeteta nije dopuštena.

Tuženik je povodom tužiteljeve žalbe svojim drugostupanjskim rješenjem od 06. svibnja 2022. godine poništio prvostupanjsko rješenje od 14. listopada 2021. godine, uz konstataciju da tužitelj nije bio podnio žalbu protiv izdane suglasnosti. Ujedno je tuženik kao neosnovanu odbio tužiteljevu žalbu, jer je tužitelj obaviješću od 13. rujna 2021. godine obaviješten da nema osnove za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u smislu čl. 42. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 - ZOUP).

U odnosu na tužiteljev zahtjev od 07. rujna 2021. godine za oglašavanje ništavom izdane suglasnosti, sud utvrđuje da je nadležno prvostupanjsko tijelo 13. rujna 2021. godine podnositelja obavijestilo da tom zahtjevu nije moguće udovoljiti, što je procesno u skladu s čl. 42. st. 3. ZOUP-a, u kojem je propisana obveza obavještavanja podnositelja da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.

Tužitelj je na temelju te obavijesti u skladu s čl. 42. st. 4. ZOUP-a imao pravo izjaviti prigovor, a sud u tom smislu i tumači njegovu „žalbu“ od 29. rujna 2021. godine.

Stoga je nadalje u smislu čl. 122. st. 3. i 4. ZOUP-a povodom prigovora postojala obveza donošenja rješenja prvostupanjskog tijela, protiv kojeg bi bilo moguće izjaviti žalbu i u perspektivi pokrenuti upravni spor.

Iako je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 14. listopada 2021. godine „žalbu“ tužitelja bilo odbacilo, tuženik je svojim drugostupanjskim rješenjem tu odluku poništio i „žalbu“ tužitelja odbio kao neosnovanu.

Na taj način je na koncu u upravnom postupku ipak donesena meritorna odluka u povodu tužiteljevog pravnog lijeka od 29. rujna 2021. godine, odnosno u povodu njegovog inicijalnog zahtjeva od 07. rujna 2021. godine za oglašavanje ništavom izdane suglasnosti majci djeteta za prijavu djetetovog prebivališta. Iz svega navedenog proizlazi da sud u ovom upravnom sporu odlučuje o zakonitosti meritornog neprihvaćanja tužiteljevog zahtjeva iz upravnog postupka, na temelju procesnog ovlaštenja iz čl. 122. st. 4. ZOUP-a.

U pogledu merituma ove pravne stvari sud prvenstveno napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku radi upisa djeteta u školu, u kojem postupku bi doista postojala sudska nadležnost za rješavanje na temelju čl. 109. st. 1. i čl. 108. st. 3. OZ-a. Suprotno tome, u ovom se slučaju radi o postupku radi promjene (prijave) prebivališta djeteta.

S obzirom na to da je tužitelju zaista 12. srpnja 2021. godine u kaznenom postupku bila izrečena mjera opreza zabranom približavanja supruzi i djeci, te s obzirom na to da nije utvrđeno postojanje posebne odluke nadležnog tijela o tome s kojim će roditeljem živjeti mlt. L. M. - u konkretnom su slučaju doista prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanje suglasnosti za prijavu prebivališta djeteta bile relevantne odredbe čl. 5. st. 5. ZP-a i čl. 100. st. 3. OZ-a.

Na temelju čl. 5. st. 5. ZP-a, ako roditelji maloljetne osobe ne žive u obiteljskoj zajednici, a nije donesena odluka nadležnog tijela o tome s kojim će roditeljem maloljetna osoba živjeti, prebivalište maloljetne osobe se prijavljuje na adresi roditelja s kojim živi, uz suglasnost centra za socijalnu skrb.

U čl. 100. st. 3. OZ-a je propisano da suglasnost drugog roditelja za promjenu prebivališta djeteta nije potrebna ako preseljenje bitno ne utječe na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa s drugim roditeljem, pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb.

U ovom slučaju promjena prebivališta mlt. L. M. s adrese tužitelja (kao djetetovog oca) na adresu djetetove majke ne utječe na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tužiteljem kao ocem - s obzirom na činjenicu da je tužitelju 12. srpnja 2021. godine u kaznenom postupku izrečena mjera opreza zabranom približavanja supruzi i djeci.

Imajući pritom u vidu i to da nije bila donesena odluka s kojim će roditeljem mlt. L. M. živjeti, centar za socijalnu skrb je imao pravnu osnovu u povodu podnesenog zahtjeva majci mlt. L. M. izdati suglasnost za promjenu djetetovog prebivališta.

Naknadni upis mlt. L. M. u drugu osnovnu školu je samo posljedica zakonito provedenog postupka promjene djetetovog prebivališta.

Prema tome, izdana suglasnost majci mlt. L. M. za promjenu djetetovog prebivališta je meritorno u cijelosti pravilna i zakonita.

Bez obzira na to, sud napominje da je doista neprihvatljivo nepostupanje nadležnog centra za socijalnu skrb u povodu tužiteljevog zahtjeva za provedbu obveznog savjetovanja radi upisa djeteta u osnovnu školu.

Tužitelj je u odnosu na školsku godinu 2021/2022 navedeni zahtjev podnio pravodobno (04. ožujka 2021. godine) i prije nego što mu je 12. srpnja 2021. godine u kaznenom postupku zbog izrečenih prijetnji 10. srpnja 2021. godine izrečena mjera opreza. Potpuno je neprihvatljivo da centar za socijalnu skrb - imajući u vidu predmet obveznog savjetovanja i rokove koji u vezi s tim postoje u pogledu upisa djeteta u osnovnu školu - nije na vrijeme proveo postupak obveznog savjetovanja, a što je na koncu rezultiralo naprasnim naknadnim upisom mlt. L. M. u Osnovnu školu D., nakon što je prethodno dijete već bilo upisano u Osnovnu školu R., za koju se spremilo i koju po navodu tužitelja pohađa i stariji brat mlt. L. M. i njegovi prijatelji iz vrtića (ova tvrdnja tužitelja u upravnom sporu ni u upravnom postupku nije osporena).

Na temelju čl. 5. st. 5. ZP-a i na temelju čl. 100. st. 3. OZ-a davanje suglasnosti za promjenu djetetovog prebivališta je bilo u nadležnosti centra za socijalnu skrb pa u tom smislu neosnovano tužitelj ukazuje na to da bi se radilo o sudskoj nadležnosti.

Zato tužitelj također neosnovano ukazuje na razloge ništavosti iz čl. 128. st. 1. t. 1., 5. i 6. ZOUP-a. Naime, izdavanje suglasnosti za promjenu djetetovog prebivališta u konkretnom slučaju nije bilo u sudskoj nadležnosti niti je ta suglasnost izdana bez prethodnog zahtjeva stranke (zahtjev za izdavanje te suglasnosti je majka podnijela 30. kolovoza 2021. godine); također, izdana suglasnost ne sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za njenu ništavost.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da je - i bez obzira na neprihvatljivo pravodobno neprovođenje obveznog savjetovanja radi upisa mlt. L. M. u osnovnu školu - u konačnici ipak pravilno i zakonito u osporavanom drugostupanjskom rješenju od 06. svibnja 2022. godine meritorno odbijen prigovor tužitelja na proveden postupak izdavanja suglasnosti majci mlt. L. M. za promjenu djetetovog prebivališta. Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje tog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), a onda je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troška, jer je tužitelj ovaj upravni spor u cijelosti izgubio.

U Zagrebu, 11. studenog 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.