Poslovni broj: Usž-2621/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M., O., kojeg zastupa odvjetnik D. R., O., protiv rješenja tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/I- 131-04/19-02/268, urbroj: 534-07-2-2/2-21-07 od 5. ožujka 2021., radi stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-906/21-8 od 5. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-906/21-8 od 5. svibnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-131-04/19-02/268, urbroj: 534-07-2-2/2- 21-07 od 5. ožujka 2021., kojim je temeljem odredbe članka 129. i 131. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09., dalje: ZUP) ukinuto rješenje tog istog tijela, klasa: UP/I-131-04/19-02/268, urbroj: 534-04-2-1/1-20-05 od 5. studenoga 2020. kojim je u obnovljenom postupku priznat tužitelju, specijalistu radioterapije i onkologije, status specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je sud trebao primijeniti odredbu članka 292. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 33. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima, budući je predlagao da bude ispitan pred sudom. Ističe da se uža specijalizacija prema Pravilniku o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije ("Narodne novine", 38/18.) može priznati doktorima medicine specijalistima uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina, na temelju pribavljenih mišljenja (pozitivno mišljenje neposrednog voditelja ustrojstvene jedinice zdravstvene ustanove u kojoj specijalist radi, pozitivnog mišljenja stručnog vijeća zdravstvene ustanove, pozitivnog mišljenja nadležnog stručnog društva, odnosno pozitivnog mišljenja nadležnog stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora). Također može se priznati doktorima medicine specijalistima bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje tri godine na temelju prethodno pribavljenih mišljenja (pozitivno mišljenje neposrednog voditelja ustrojstvene jedinice zdravstvene ustanove u kojoj specijalist radi, pozitivno mišljenje stručnog vijeća zdravstvene ustanove, pozitivno mišljenje nadležnog stručnog društva, odnosno pozitivno mišljenje nadležnog stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora), te pod uvjetom položenog ispita iz uže specijalizacije. Ističe da je stekao status sukladno propisu iz članka 2. tog Pravilnika, odnosno da ispunjava uvjete iz tog Pravilnika. Smatra netočnim mišljenje suda da specijalist uže specijalnosti može postati samo liječnik specijalista jedne specijalnosti, dok liječnik specijalista druge specijalnosti to ne može postati, jer navedeni Pravilnik propisuje u članku 1. stavku 2. da iznimno od stavka 2. ovog članka specijalistima koji su stekli pravo na naziv područja uže specijalizacije, odnosno kojima je priznata uža specijalizacija, a koja je prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine osnovna specijalizacija, može se priznati druga specijalizacija. Dakle, specijalist koji ispunjava uvjete iz tog Pravilnika, unatoč tome što je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju određena uža specijalizacija povezana s osnovnom specijalizacijom, propis utvrđuje da se može priznati druga specijalizacija. Drugim riječima regulirana je iznimka da se i specijalistima kojima je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", 111/09.) osnovna specijalizacija ta koja po tom propisu ima mogućnost i uže specijalizacije, sada može, pod posebnim uvjetima, priznati uža specijalizacija i specijalistima koji ima drugu specijalizaciju. Predlaže žalbu uvažiti, poništiti presudu, te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su specijalizacije iz ginekologije i opstetricije i specijalizacija iz onkologije i radioterapije dva različita programa usavršavanja doktora medicine, što je uređeno i europskim i hrvatskim propisima. Slijedom navedenog, nije moguće da specijalist radioterapije i onkologije/onkologije i radioterapije stekne užu specijalnost iz ginekološke onkologije, jer tu užu specijalnost može steći samo specijalist iz ginekologije i opstetricije. Dokaz o tome je Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", 100/11. - 91/17.), Direktiva 2005/36/EC o priznavanju stručnih kvalifikacija. Prilog V. Direktive propisuje EU specijalizaciju opstetricije i ginekologije i EU specijalizaciju iz radioterapije, Europska udruga medicinskih specijalista – UEMS propisuje uvjete specijalističkog usavršavanja zasebno za radioterapiju/onkologiju i ginekologiju/opstetriciju. Iz tih programa je vidljivo da specijalisti onkologije i radioterapije imaju različito temeljno osposobljavanje od specijalista ginekologije i opstretricije. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. U konkretnom slučaju spor je sukladno odredbi članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a riješen bez rasprave, budući je ovdje sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a tužitelj, suprotno navodima žalbe, nije tražio provođenje dokaza, te je sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
7. Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17., 89/17. i 91/17., dalje: Pravilnik/11) propisano je da se doktori medicine mogu stručno usavršavati u obliku specijalizacije i uže specijalizacije, te da je popis i program specijalizacija i užih specijalizacija, te njihovo trajanje sastavni dio tog Pravilnika.
8. Iz Priloga I. točka 25. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine, broj 111/09. dalje: Pravilnik/09), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 38. naprijed navedenog Pravilnika/11, za specijalizaciju: ginekologija i opstetricija propisan je program trajanja te specijalizacije, a točkom 25. c) istog Priloga propisano je da se uža specijalizacija iz ginekološke onkologije obavlja nakon završene osnovne specijalizacije iz ginekologije i opstetricije.
9. Za radioterapiju i onkologiju Pravilnikom/09 nije propisana uža specijalizacija (Prilog I. točka 16.), pa kako je uža specijalizacija nastavak usavršavanja specijalista određene grane specijalizacije, koji popis i program užih specijalizacija je naveden u Prilogu I. naprijed navedenog Pravilnika/09, to osnovano zaključuje tuženik i prvostupanjski sud da tužitelju specijalistu radioterapije i onkologije nije moguće stjecanje statusa užeg specijalista iz ginekološke onkologije, jer za tu osnovnu granu specijalizacije Pravilnikom/09 nije propisana mogućnost uže specijalizacije iz ginekološke onkologije koja je kao takva propisana za osnovnu specijalizaciju ginekologije i opstetricije.
10. Naprijed navedeno proizlazi i iz Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije ("Narodne novine", 38/18.) na koji tužitelj upire.
10.1. Odredbom članka 1. stavka 1. tog Pravilnika je propisano da se istim uređuje postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije. Status specijalista iz uže specijalizacije može biti priznat samo iz jedne uže specijalizacije (stavak 2.). Prema stavku 3. naprijed navedenog članka Pravilnika iznimno od stavka 2. ovoga članka, specijalistima koji su stekli pravo na naziv područja uže specijalizacije, odnosno kojima je priznata uža specijalizacija, a koja je prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17., 89/17., 90/17. i 91/17.) osnovna specijalizacija, može se priznati druga uža specijalizacija.
10.2. Prema članku 2. citiranog Pravilnika doktorima medicine specijalistima bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina može se, na temelju pribavljenih mišljenja iz članka 4. ovoga Pravilnika o njihovom radu na području uže specijalnosti, priznati status specijalista uže specijalizacije.
11. Tumačeći naprijed navedene odredbe Pravilnika u njihovoj međusobnoj povezanosti proizlazi da se uža specijalizacija može dobiti unutar osnovne specijalizacije, kako je to propisano Prilogom I. naprijed navedenog Pravilnika/09. Da bi se mogla primijeniti odredba članka 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije na koju tužitelj upire, potrebno je da se specijalista osnovnom specijalizacijom bavi deset godina, da bi mu se u primjeni članka 2. Pravilnika omogućilo stjecanje uže specijalizacije, ali u okviru te osnovne specijalizacije.
12. Stoga, kako nije sporno da tužitelj nije specijalist ginekologije i opstetricije, to nema niti mjesta primjeni naprijed navedenog Pravilnika.
13. Stoga je osnovano, pozivom na odredbu članka 129. i 131. ZUP-a, zbog očite povrede materijalnog propisa ukinuto rješenje kojim je tužitelj stekao određeno pravo.
14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci. Odluka o troškovima spora (točka II.) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 11. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.
