REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-524/17

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz S., … OIB: … zastupan po pun. A. B. odvj. u Splitu, protiv tuženika

I. V. iz S., .., OIB: …, zastupan po pun.

P. D. K. odvj. u S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. rujna 2022. god., u prisustvu pun. tužitelja A. B. odvj. u S. i zamj. pun. tuženika L. M. odvj. vjež. u S., dana 11. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 33.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02. studenog 2017. god., do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći iznos od 280,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. studenog 2022. god., do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu imovinsku štetu na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.233,10 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 02. studenog 2017. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 27. ožujka 2016. god., u S., u disco baru A. u …, radio kao zaštitar. Tuženik je navedenog dana u

disco baru A. radio nered, te je zatražena intervencija tužitelja. Tuženik pri dolasku tužitelja ignorira zamolbu tužitelja da napusti klub, te nakon što ga tužitelj ponovno upozorava na ponašanje, i pokušava tuženika izvesti vani, tuženik hvata tužitelja za majicu te ga gura prema izlaznim vratima, gdje obojica padaju kroz staklo. Pri padu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu reznih rana šake i prstiju desne ruke, te je na EMG desne ruke utvrđen gubitak motoneurona u mišiću podlaktice, te leziju n.radialisa u perifernom tijeku sa izraženijim oštećenjem osjetnih kutanih grana.

Tužitelj je nakon ozljeđivanja zaprimljen na Hitni kirurški prijem 27. ožujka 2016. god., u 4,01 sati, gdje mu je dijagnosticirana rezna rana područja dorzuma šake veličine 10 cm, jedna rana na 3 prstu veličine 4 cm, te oguljotine kažiprsta i 3 prsta.

Zbog gore navedenog, protiv tuženika je pred Prekršajnim sudom u S. vođen prekršajni postupak zbog prekršaja iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je tuženik nepravomoćnom presudom Prekršajnog suda u S. posl.br. 39 Pp J-1177/16, proglašen krivim zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda tužitelju.

Fizičke boli tužitelj je trpio ne samo prilikom nanošenja teške tjelesne ozljede, nego i zbog brojnih liječničkih pregleda, prvenstveno zahvatu kojem se tužitelj morao podvrgnuti kako bi sačuvao šaku. Naime, zbog ozljede šake je trpio utrnulost dorzuma šake i 3 prsta uz povremene otekline i pritisak u području dorzuma, i to više kod opterećenja. Tužitelj ima postoperativne ožiljke u području nadlanice i 3 prsta.

Obzirom da je napad tuženika na tužitelja bio ničim izazvan, tužitelja je bilo opravdano strah za život, a taj se strah kod tužitelja očitovao i kao strah od ishoda liječenja i strah za svoju budućnost.

Pored navedenog, tužitelj je trpio duševnu bol i trajno će trpjeti duševnu bol u svakodnevnom životu radi smanjenja životne aktivnosti, jer za obavljanje određenih, svakodnevnih radnji mora ulagati dodatne napore, te trpjeti ograničenja. U razdoblju nakon ozljeđivanja, najmanje tri mjeseca tužitelj nije mogao uopće koristiti svoju desnu ruku. Šaka je tužitelju puna tri mjeseca bila u bandaži i povojima. Predmetni događaj je u potpunosti promijenio dosadašnji način i stil života tužitelja. I nakon šivanja šake, tužitelj osjeća zatezanje, nema potpunu ekstenziju srednjeg 3 prsta desne ruke. Tužitelj u je desna ruka dominantna. Od nezgode tužitelj ne može više svirati gitaru kao ni izvoditi vježbe koje je s lakoćom izvodio svakodnevno prije ozljeđivanja. Tužitelj se aktivno bavi sportom zadnjih 20 godina, a sada je u tome ograničen. Primjera radi, tužitelj ne može više boksati jer mu desna ruka trne i natiče. Zbog bolova u ruci tužitelj je provodio fizikalnu terapiju, ali usprkos dosadašnjem liječenju i dalje osjeća bol pri promjeni vremena, pri podizanju i naglim pokretima ruke, te trpi znatna ograničenja u kretnjama desne šake.

Tužitelj nadalje navodi da od tuženika potražuje isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Zbog štetnog događaja tužitelj je pretrpio fizičke bolove, duševne boli jer mu je smanjena životna aktivnost, te je pretrpio strah. Predlaže da mu sud imajući u vidu pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, pretrpljene fizičke bolove koji su bili jaki i dugotrajni, pretrpljeni strah, karakteristike ozljede, tegobe i neugodnosti koje je tužitelj pretrpio uslijed ozljede, neugodnosti tijekom liječenja, kontrolnih pregleda i terapije, odnosno imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, dosudi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 35.000,00 kn.

Navodi da je pretrpio i imovinsku štetu u vidu tuđe njege i pomoći, na ime koje potražuje iznos od 3.000,00 kn (35,00 kn po satu prema potvrdi Doma za starije i nemoćne osobe L. S. od 04. prosinca 2007. god., iz koje proizlazi da je cijena jednog sata tuđe njege i pomoći u kući, nemedicinskog karaktera 35,00 kn po satu).

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika na ime naknade neimovinske štete obvezati na isplatu iznosa od 35.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate, te na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći, obvezati na isplatu iznosa od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 23. listopada 2018. god., tuženik navodi da se mora osvrnuti i pobiti neistinite činjenice vezano uz predmetnu tužbu. Navodi da nije kriv. Istina je da predmetnog 27.ožujka 2016. god., bio u caffe baru A. u S..

Tužitelj koji navodi da je radio kao zaštitar, nije u nijednom trenutku njemu dao do znanja da on radi kao zaštitar, dapače bio je odjeven u crnu jaketu bez ikakvih oznaka zaštitarske službe. Postoje iskazi svjedoka koji potvrđuju ove činjenice. Nakon kraće rasprave, tužitelj ga je uhvatio na brutalan način i bacao po kafiću, što je i sam priznao na raspravi za prekršaj o javnom remećenju reda i mira, gdje je izjavio da je on padao dok ga je vukao prema izlazu. Nadalje, taj isti tužitelj koji trenira borilačke sportove godinama, silom bijesa ga je dizao svaki put kada bi pao i brutalno ga izbacio kroz ulazna staklena vrata. Napominje da su to ulazna vrata u klub A., i da su u cijelosti staklena, dakle cijelom svojom dužinom je jedan komad stakla, misli čak da je duplo staklo u okviru PVC-a. Tuženik ga je brutalno iznio kroz zatvorena staklena vrata, da je on prošao kroz ta vrata leđima okrenut, i potiljkom glave i svojim tijelom je, uz nasilno izgurivanje tužitelja svojim tijelom razbio staklena vrata. Imao je brojne ozljede na glavi i leđima, iz potiljka glave mu je krv išla na 10-ak mjesta, a na leđima mu je košulja bila iskidana na 30-ak mjesta zajedno sa rezovima po leđima iz kojih mu je šikljala krv. Mnogi su svjedoci bili te kobne večeri prisutni, i vidjeli su ozljede koje je zadobio, a te su ozljede navedene na raspravi o remećenju javnog reda i mira. Na ročištu je zatražio i snimke kamera kao dokaz, ali nažalost nisu bile dostupne tj. nisu radile kamere za vrijeme radnog vremena kluba A..

Nadalje navodi da tužitelj laže da je proglašen krivim za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Tužitelj je imao lakše tjelesne ozljede, što se vidi iz medicinske dokumentacije iz te tužne noći, na kojima piše da nema oštećenja ligamentarnog sustava, te nema neurocirkulacijskih ispada, te da za 8-10 dana treba skinuti šavove. Sutkinja na sudu po predmetu za remećenja javnog reda i mira, ukorila je tužitelja koji je navodio da ima teške tjelesne ozljede, izjavom da su njegove ozljede okarakterizirane kao lakše tjelesne ozljede, što dokazuje i to da se protiv njega nikad nije vodio postupak za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Nepravomoćno je proglašen krivim za remećenje javnog reda i mira, uz kaznu od 300,00 kn, na koju se je žalio i koja je još u postupku.

Tuženik napominje da do sada nikad nije bio kažnjavan. Završio je ekonomski fakultet u Z., zaposlen je i radi u struci, prepoznat je od svojih susjeda i sugrađana kao uzoran građanin grada S., i nikad ni na koji način nije nikome naudio.

Nadalje navodi da ga žalosti što tužitelj preko njegovih leđa pokušava sebi steći imovinsku i financijsku korist od ozljeda koje je on sam prouzročio njemu i sebi. Vidljivo je da je tužitelj imao prikrivene namjere stjecanja financijske koristi, time da se je tek nakon donošenja presude, nekih 6-7 mjeseci poslije kobne noći, prijavio za fizikalne terapije kod privatnih doktora, da skupi dokumentaciju kako bi od njega mogao tražiti odštetu privatnom tužbom.

Nizom neistina koje je tužitelj iznio u ovoj privatnoj tužbi, njemu ne preostaje ništa drugo nego da navedenog gospodina tuži za klevetu. Napominje još jednom da je tužitelj koji je fizički spreman i koji cijeli život trenira borilačke sportove, navedene noći njega na brutalan način izbacio iz kluba kroz zatvorena vrata. Tužitelj može biti sretan što je on prošao samo sa lakšim ozljedama, mogao je ostati doživotni invalid s obzirom kroz šta ga je tužitelj bacio, a danas bi tužitelj bio na optuženičkoj klupi ili u zatvoru. Navodi da tužitelj njega nije pitao ima li on duševnih boli od navedenog događaja, a niti mu se je za isti ikad ispričao.

Tuženik moli da se ova neutemeljena i neistinita tužba protiv njega odbaci.

Tužitelj u podnesku od 16. studenog 2018. god., navodi da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu kao neosnovanima. Iz presude Prekršajnog suda u S. posl.br. 39 Pp J-1177/16, razvidno je da je tuženik proglašen krivim što je dana 27. ožujka 2016. god., u 03:30 sati u Splitu, u disco baru A. u …, na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, na

način da je prolijevao piće po podu objekta, te time izazvao uznemirenost prisutnih gostiju, radi čega je zatražena intervencija zaštitara (ovdje tužitelja), te je tuženik po dolasku zaštitara ignorirao zamolbu zaštitara da napusti klub vrijeđajući zaštitara riječima "tko si ti, šta ti glumiš", te nakon što ga zaštitar (tužitelj) ponovno upozorava na ponašanje, tuženik ga ignorira riječima "ja sam platio te boce i mogu s njima raditi šta hoću", te i dalje odbija izaći iz kluba, nakon čega zaštitar pokušava tuženika izvesti vani, tuženik hvata zaštitara-tužitelja za majicu, te ga gura prema izlaznim vratima gdje obojica padaju kroz staklo.

Tijek događaja predmetnog dana je razvidan iz izreke nepravomoćne presude Prekršajnog suda u S. posl.br. 39 Pp J-1177/16.

Nadalje navodi da nisu točni navodi tuženika da tužitelj laže. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik nepravomoćnom presudom Prekršajnog suda u S. posl.br. 39 Pp J-1177/16, proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Tužitelj navodi da dostavlja u prilogu potvrdu društva B. T. sigurnost d.o.o. S., …, iz koje je razvidno da je tužitelj predmetnog dana 27.

ožujka 2017. god., bio u radnom odnosu kod poslodavca B. T. s. d.o.o. S., na radnom mjestu-zaštitar osoba i imovine u caffe bar-disco klub A., … u Splitu.

Isto tako dostavlja i izvješće koje je tužitelj podnio uz zamolbu P.U. S.- za izdavanje zapisnika o događaju dana 27.03.2016. god., kao i

odgovor P.U. S. I Policijska postaja, od dana 19. travnja 2016.

godine.

Tužitelj posebno ističe da je krenuo na fizikalnu terapiju nakon što mu je duboka rezna rana dorzuma šake i kažiprsta i trećeg prsta zarasla. Prije toga nije bio u mogućnosti provesti fizikalnu terapiju. Dakle, navodi tuženika u tom pogledu su u cijelosti neosnovani.

U cijelosti su neosnovani i navodi tuženika u pogledu njegovih navodnih ozljeda. Nikakav dokaz tuženik na te okolnosti nije dostavio u sudski spis. Na ostale navode iz odgovora na tužbu, tužitelj se neće ni osvrnuti jer su isti bespredmetni, izmišljeni i usmjereni na smanjenje tuženikove odgovornosti koja je u ovom slučaju neupitna.

Svjedok I. Ž. u iskazu od 31. ožujka 2021. god., navodi da u vezi štetnog događaja može kazati da se sjeća samo toga da su tužitelj i tuženik pričali za stolom za kojim je sjedio tuženik, jer je tuženik prolijevao piće, a ne može se sjetiti i nije mu poznato da li je netko upozorio tužitelja da ovom prilikom intervenira, ili je on sam intervenirao kao ovlaštena službena osoba zaštitarske službe. On je dakle samo vidio njihov razgovor, a kasnije njihovo naguravanje i ozljeđivanje tužitelja nije vidio. Na posebno pitanje navodi da se je po izgledu moglo kazati da su tužitelj i tuženik prije štetnog događaja nešto raspravljali, a kako je on kasnije radio svoj posao za šankom i nosio piće puneći frižider, fizički sukob između njih nije vidio, a kasnije je vidio razbijena vrata i zadobivene ozljede tužitelja, kojemu je išla krv iz ruke, dok se u ovaj čas ne može sjetiti da li je tuženik pretrpio nekakve ozljede. Sjeća se samo da se je tuženik držao za glavu.

Na posebno pitanje navodi da je kritične prigode tužitelj radi u disko klubu A. kao ovlašteni zaštitar, a ove usluge je za njih tužitelj obavljao samo vikendom, koliko se sjeća nekoliko mjeseci prije štetnog događaja, pa je dakle, do štetnog događaja ovaj posao kod njih obavljao 6, 7 puta. Voditelj disko kluba u to vrijeme je bio J. L..

Nadalje upitan navodi da se ne sjeća da li je kritične prigode tužitelj bio jedini uposleni zaštitar ili je bilo više uposlenih zaštitara. Disko klub A. može primiti oko 300 ljudi. Kritične prigode je vidio prolijevanje vina za stolom za kojim je sjedio tuženik. Može kazati kako smatra da su stranke ovaj sukob trebale riješiti izvan kluba.

Svjedok J. L. u iskazu od 15. srpnja 2022. god., navodi da je kao tadašnji voditelj disko kluba A. već dao iskaz pred Prekršajnim sudom u S.,

pa tako mogu kazati da ostaje pri svemu što je tom prilikom izjavio. Tako je kao ovlašteni voditelj kluba prišao kritične prigode tuženiku i upozorio ga da se smiri budući da je kritične prigode u alkoholiziranom stanju za stolom prolijevao bocu vina po stolu i po ostalim gostima. Može kazati da je od ranije poznavao tuženika, pa ga je tako, kao i prethodne prigode počastio ovom bocom vina. Nakon toga se je obratio svom pomoćniku Z. M. sa zamolbom da on pokuša smiriti tuženika, jer

ga je i on poznavao, ali to nije uspjelo niti mojem pomoćniku, pa se je nakon toga obratio tužitelju K. koji je bio ovlašteni zaštitar, rekavši mu da pokuša smiriti tuženika.

Nakon što je tužitelj prišao tuženiku oni su razgovarali jedno kraće vrijeme, 20 sekundi do minute, a prethodno je i odmaknuo svoju prijateljicu koja je sjedila za susjednim stolom i bila prolivena pićem. Kako se sve odigralo u kratko vrijeme i kako je u tom trenutku bio sa svojom prijateljicom, može kazati da nije vidio ovaj fizički sukob između stranaka, odnosno njihovo naguravanje, jedini dio koji je vidio jeste kada su obojica pala kroz staklenu stjenku do izlaznih vrata kluba.

Kada ga se pita može kazati da je vidio samo ovaj pad koji se desio na način da je tuženik pao na ovu staklenu stjenku okrenut leđima, i za sobom je povukao tužitelja Karkovića. Može kazati da je kao voditelj kluba osobno odabrao tužitelja za ovaj zaštitarski posao u klubu jer ga je od ranije poznavao, i poznato mu je da je osoba koja ima pedagoški pristup i nije nasilna osoba.

Na posebno pitanje navodi da je tužitelj kao ovlašteni zaštitar imao ovlaštenje da udalji iz kluba onoga gosta koji pravi nered i ponaša se neprimjereno.

Na daljnje pitanje navodi da se ovaj čas ne može sjetiti da li je i nakon ovog spornog događaja i ozljeđivanja tužitelja, među strankama bila nastavljena nekakva komunikacija.

Nadalje upitan navodi da kako je već kazao, od ranije poznaje i tuženika, pa mu je isto tako poznato da niti tuženik nije nasilna osoba, i nije mu poznato da je tuženik ikada pravio slične probleme po kafićima i disko klubovima.

Na daljnje pitanje navodi da li se ova situacija mogla primiriti bez incidenta, može kazati da je tuženik bio u vidno alkoholiziranom stanju, te ga nisu uspjeli primiriti, niti on, niti njegov pomoćnik Z., a Z. je bio prijatelj tuženika, a očigledno niti tužitelj, tako da je kritične prigode po njegovom mišljenju tuženik morao biti udaljen iz kluba zbog svojega ponašanja i sigurnosti ostalih gostiju.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 250, da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne raspolaže.

Stalni sudski vještak dr. M. M. spec. neurolog u vještvu od 27. svibnja 2022. god., navodi da je pregledala predmetni spis i njemu priloženu dokumentaciju, i zdravstveni karton tužitelja, te obavila kratak razgovor i inspekciju desne šake tužitelja, te na temelju tako dobivenih podataka može kazati sljedeće:

Tužitelj G. K. rođ. 1987 god., zadobio je 27. ožujka 2016. god.,

posjekotinu dorzuma desne šake i trećeg prsta desne ruke. Zbog navedene povrede pregledan je na HKP istog datuma tj. 27.03.2016. god., te je poduzeto primjereno liječenje. Tužitelj je bio na kontrolnom pregledu, te je nastavljeno fizikalno liječenje tijekom 10 i 11. mj. 2016. godine. Po preporuci fizijatra tužitelj je izvršio MG snimanje perifernih živaca 09.12.2016. god., u kojem nalazu stoji "stanovita lezija nervusa radijalisa s oštećenjem kutanih grana". Tužitelj je izvršio još jedan MNG pregled 14.11.2018. god., u kojem se navodi "lezija senzornih vlakana nervus radijalisa, uz znakove oštećenja nervus radialisa u kutalnom kanalu i radikulipatija C7 desne".

Pri inspekciji neposredno na početku ročišta uočila je da tužitelj ima ožiljak na dorzalnoj strani desne šake, te na trećem prstu u proksimalnom i medijalnom dijelu trećeg prsta desne šake, te da ima ograničenu pokretljivost desnog prsta desne šake.

Temeljem svega navedenog, procjenjuje da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih sposobnosti u visini od 5 %, budući se radi o osobi koja je dešnjak, koja je mlađe životne dobi i koja ima ograničenu finu motoriku desne ruke, pa u aktivnostima kada je to potrebno u svakodnevnom životu ili pri nekim sportskim aktivnostima tužitelj ima potrebu za pojačanim ulaganjem životnih napora.

Bolovi jakih intenziteta bili su prisutni 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, blagog 10 mjeseci.

Naruženost je blagog stupnja, više zbog ograničene pokretljivosti 3. prsta nego same okretljivosti koji nisu ostali naglašenije izraženi tijekom proteklog vremena. Naruženost je vidljiva tijekom cijele godine u svakodnevnim aktivnostima.

Proces liječenja završen je 9.12.2016., god., kada je tužitelj nakon obavljenog fizikalnog liječenja izvršio zaključnu MNG pretragu, budući nema priložene medicinske dokumentacije koja bi upućivala da je nakon tog perioda tužitelj obavljao dodatne terapijske postupke. Nalaz koji je izvršen 14.11. 2018. god., (MNG) je samo evaluirao od prije poznato stanje uz promjene koje su nastale u funkciji desne ruke, a nisu povezane sa štetnim događajem o kojem je ovdje riječ.

Tužitelj je trpio strah jakog intenziteta tzv. primarni strah u momentu nastanka štetnog događaja jer se osjetio vitalno ugrožen, budući je bio izložen fizičkom napadu s nepredvidivim posljedicama i neočekivanim razvojem. Nakon primarnog straha koji je trajao pola sata, tužitelj je trpio sekundarni strah koji je proizlazio iz činjenice da se dogodio fizički napad na njegovu osobu uz strah od možebitnih posljedica i komplikacija liječenja desne šake. Navedeni strah je trajao dva tjedna. Ostale moguće stresne psihičke učinke koje tužitelj ima nakon štetnog događaja, uključila je u ukupnu procjenu umanjenja životnih sposobnosti.

Tuđa njega i pomoć tužitelju bila je potrebna prvih tjedan dana dva sata dnevno zbog pripreme hrane i obavljanja higijene za koju mu je potrebna funkcija desne ruke.

Na posebno pitanje vještak navodi da je tužitelj bio upućen na pregled plastičnog kirurga 11.11. 2016. god., od strane fizijatra. U spisu nema priložen nalaz da je isti pregled obavljen, a daljnji tijek liječenja i posljedično stanje koje tužitelj danas ima ne traži da se uključi vještačenje plastičnog kirurga. Uvidom u stanje tužitelja i medicinsku dokumentaciju, misli da nema potrebe za uključivanjem vještaka drugih medicinskih struka.

Na posebno pitanje vještak navodi da u nalazu sa HKP piše da nema neurocirkulacijskih oštećenja, što je tada pri pregledu bilo točno, i tek kasniji tijek praćenja tužitelja je pokazao da postoji oštećenje, ali u posljedici funkcije površinskih osjetilnih živaca. U zdravstvenom kartonu tužitelja nije bio zabilježen podatak da je tužitelj imao prije oštećenje funkcije osjeta i motorike desne šake. U već citiranom nalazu MNG-a iz 2018. god., navodi se oštećenje funkcije živaca u desnoj šaci koja je kombinacija posljedice štetnog događaja uklještenja živca u karpalnom kanalu i oštećenja vratne kralježnice.

Tužitelj u podnesku od 09. lipnja 2022. god., navodi da je dana 27.svibnja, 2022. godine, na glavnoj raspravi provedeno vještačenje po sudskom vještaku dr. M. M.. Nakon što se tužitelj upoznao s vještvom dr. M. M., te s obzirom da je dana 05. ožujka 2020. god., i 15. lipnja 2020. god., pod brojem Su-IV- 47/2020-5, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.), zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, uređuje tužbeni zahtjev.

Tužitelj je istim podneskom preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, te predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika na ime naknade neimovinske štete obvezati na isplatu iznosa od 55.785,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate, te na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći n aisplatu iznosa od 490,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate,

U podnesku od 23. lipnja 2022. god., tuženik navodi da prigovara procjeni stalnog sudskog vještaka dr. M. M., spec. neurolog, trajanja i intenziteta pretrpljenih bolova, jaki 1 dana, srednji 7 dana i blagog intenziteta 10 mjeseci.

U nalazu vještakinja je opisala tijek liječenja tužitelja nakon zadobivanja ozljeda u štetnom događaju. Iz nalaza vještaka i priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je nakon štetnog događaja tužitelj išao na kontrole liječnika specijalista i to dan nakon ozljeđivanja 27.03.2016. god., i još jednom 11.10.2016. god., nakon čega je obavio fizikalnu terapiju od 24.10.2016. god., do 07.11.2016. godine.

Tuženik smatra da je tužiteljevo aktivno liječenje završeno upravo sa završetkom fizikalne terapije 07.11.2016. god., s obzirom da učinjena EMNG pretraga 09.12.2016. god., predstavlja samo dijagnostičku pretragu.

Neovisno o gornjem, tuženik smatra da je intenzitet, a posebno trajanje bolova od ukupno 10 mjeseci i 8 dana procijenjeno u neuobičajeno dugom trajanju, koja procjena nije pravilna uvažavajući upravo težinu ozljede i sami tijek liječenja. S obzirom da je aktivno liječenje tužitelja bilo potpuno gotovo nakon 7-7,5 mjeseci, te s obzirom na vrstu i poduzete metode liječenja u navedenom periodu, koja se odnosila na dvije specijalističke kontrole i jedan ciklus fizikalne terapije, pri čemu je postoperativni tijek liječenja bio uredan bez posebnih komplikacija, tuženik smatra da procjena trajanja bolova za cijelo vrijeme tijekom i značajno nakon završetka liječenja, nije podudarna sa samom prirodom ozljede. Navedeno posebno kada se uzme u obzir da se povremeni bolovi koje oštećenik ima nakon akutne faze, u pravilu cijene u sklopu zaostalih trajnih posljedica ozljeđivanja.

U odnosu na procijenjene zaostale trajne posljedice od 5%, tuženik smatra da je mišljenje vještaka dijelom nepotpuno. Naime, vještakinja pregledom EMNG nalaza iz 2016. god., i 2018. god.,, zaključuje da je nalaz iz 2018. god., potvrdio ranije stanje iz 2016. god., uz promjene koje su nastale u funkciji desne ruke koje nisu povezane sa štetnom događajem. Dalje, na pitanje vještakinja obrazlaže da je oštećenje funkcije živca u desnoj šaci kombinacija posljedice štetnog događaja uklještenja živca u karpalnom kanalu i oštećenja vratne kralježnice.

S obzirom da je očito došlo do preklapanja posljedica oštećenja funkcije dijelom uzrokovano štetnom događajem, a dijelom zbog uzroka koji nije povezan sa predmetnim ozljeđivanjem, tuženik smatra da je, uvažavajući sadašnje stanje tužitelja i ukupno zaostalo oštećenje funkcije, potrebno razgraničiti posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju od stanja koja nisu uzrokovana predmetnim ozljeđivanjem.

Nije sporno da je nakon ozljeđivanja u štetnom događaju kod tužitelja, nakon snimanja perifernih živaca evidentirano određeno oštećenje, međutim, imajući u vidu nalaz spec. fizijatra od 11.10.2016. god., u kojem je opisano stanje prije fizikalne terapije, između ostaloga da je gruba motorna snaga šake očuvana, tužitelj smatra da zaostalo oštećenje od 5% nije u cijelosti i isključivo posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, već dijelom posljedica nekih drugih stanja i bolesti koje s njim nisu u svezi.

U odnosu na procijenjenu naruženosti blažeg stupnja, tuženik pretpostavlja da je obrazloženje u ovom dijelu trebalo glasiti „više zbog ograničene pokretljivosti 3. prsta nego samih ožiljaka koji nisu ostali naglašenije izraženi tijekom proteklog vremena…“, ali vjerojatno zbog greške u pisanju ovaj dio vještačenja je ostao nejasan.

Tuženik je predlažio pozvati imenovanu vještakinju dr. M. da se očituje na iznesene primjedbe i prigovore i dopuni svoj nalaz i mišljenje.

Navodi da je zaprimio podnesak tužitelja kojim isti usklađuje tužbeni zahtjev. Protivi se i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva, kao i tijeku zateznih kamata i opreza radi ističe prigovor zastare.

Tuženik u podnesku od 08. srpnja 2022. god., navodi da svjedok J. L., kao tadašnji voditelj disko kluba A., navodi da je kritične prigode prišao tuženiku i upozorio ga da se smiri, jer je isti bio u vidno alkoholiziranom stanju, te je prolijevao piće za stolom. Nakon toga zamolio je svog prijatelja M. Z. da primiri tuženika, ali kako to ni njemu nije uspjelo obratio se tužitelju, koji je bio ovlašteni zaštitar, da pokuša smiriti tuženika. Nadalje, navodi da su tužitelj i tuženik razgovarali kraće vrijeme, odnosno 20 sekundi do minutu, te da nije vidio fizički sukob između stranaka, odnosno njihovo naguravanje, već samo situaciju kada su obojica pala kroz staklenu stjenku do izlaznih vrata kluba. Svjedok potvrđuje da je upravo tuženik pao leđima kroz staklo do ulaznih vrata i u padu zahvatio tužitelja.

Iz iskaza svjedoka saslušanih u predmetnom postupku, kao i iz sadržaja pregledanog prekršajnog spisa u postupku koji s vodio povodom predmetnog štetnog događaja, zaključuje se da je intervencija tužitelja bila potrebna kako bi se tuženika primirilo da eventualno ne prolijeva piće uz napomenu voditelja kluba, J. L., ovdje svjedoka, koji iskazuje da je tužitelju naglasio da mu je bitno da ne dođe do eskaliranja događaja zbog ljudi u neposrednoj blizini. Navedenom svakako valja nadodati kako je i vlasnik kluba, I. Ž., u svom iskazu naveo kako smatra da su stanke ovaj sukob trebale riješiti izvan kluba, dok je u svom iskazu u prekršajnom postupku naveo kako je vidio da tužitelj i tuženik komuniciraju, ali nije ni u jednom trenutku promislio da bi moglo doći do sukoba.

U svakom slučaju iz same dinamike sukoba između tužitelja i tuženika ukazuje se na nelogičnosti u pogledu činjenice da bi tuženik, kao vidno alkoholizirana osoba s lakoćom mogla oboriti i gurati zaštitara, ovdje tužitelja, koji je trijezan, fizički spreman i koji se bavio borilačkim sportovima, na način da isti nije mogao na nijedan način spriječit predmetni incident.

Nadalje, prema iskazu svjedoka proizlazi da je tuženika poznavao od ranije, da tuženik nije nasilna osoba, te da nikada ranije nije radio probleme po kafićima/klubovima, također iste kritične večeri tuženika je neposredno prije počastio bocom pića, iako navodi da je bio u vidno alkoholiziranom stanju, slijedom čega je nelogično da primijetivši vidno alkoholiziranu osobu, istu počasti bocom alkoholnog pića, pa proizlazi da je tuženikovo ponašanje očito bilo primjereno i sukladno ambijentu u kojem se nalazi, te da tuženik nije problematična osoba od koje bi se očekivalo bilo koje inkriminirano ponašanje, niti da bi isti prouzrokovao kakve štetne posljedice.

Također, nužno je ukazati da se predmetni događaj odvio u jutarnjim satima, u noćnom klubu u kojem je dinamična atmosfera i iako se od gostiju očekuje primjereno ponašanje, ipak pokoja prolivena čaša nije nešto što se u noćnom klubu ne očekuje. Navedeno je utvrđeno i prilikom iskaza ostalih svjedoka koji navode da su iste te večeri određeni gosti prolijevali šampanjac.

U takvim okolnostima koje su prethodile nastanku štetnog događaja, osim ponašanja tuženika, odlučan je i položaj tužitelja kao zaštitara i s tim u svezi obveza i opseg primjene njegovih ovlasti u danim okolnostima. Djelatnost privatne zaštite uređena je Zakonom o privatnoj zaštiti kojim je između ostalog u članku 57 propisano:

(1) U primjeni ovlasti iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona čuvari, zaštitari i zaštitari specijalisti dužni su postupati čovječno i poštovati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe te druga temeljna prava i slobode čovjeka.

(2) Primjena ovlasti mora biti razmjerna cilju radi kojega se ovlast primjenjuje. (3) Primjena ovlasti ne smije izazvati veće štetne posljedice od onih koje bi nastupile da čuvari, zaštitari i zaštitari specijalisti nisu primijenili ovlasti.

(4) Čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist uvijek će primijeniti onu ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u slobode i prava čovjeka, a postiže svrha obavljanja poslova privatne zaštite.

Tuženik navodi da iz cit. članka proizlazi da je svrha i smisao zaštitarske djelatnosti upravo, kao osoba koje imaju preventivnu i sigurnosnu zadaću, obavljati djelatnost privatne zaštite, te položeni stručni ispit zaštitara, da prilikom primjene ovlasti moraju postupati čovječno i razmjerno cilju radi kojeg se ovlast primjenjuje, a svakako da primjena ovlasti ne smije izazvati veće štetne posljedice od onih koje bi nastupile da nije primijenjena ovlast, što u konkretnom slučaju zasigurno nije ostvareno jer su primjenom ovlasti nastupile veće štetne posljedice, kako za tužitelja i tuženika, tako i za vlasnika objekta u vidu imovinske štete.

Tuženik smatra da je u danim okolnostima u postupanju tužitelja došlo do prekoračenja njegovih ovlasti, te nesrazmjerne upotrebe sile i postupanja koja je uzrokovala istovremeno pad i ozljeđivanje oba sudionika, zbog čega je na tužitelju odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno postoji jasna krivnja na strani oštećenika koji je svojim ponašanjem uzrokovao, a svakako doprinio nastanku predmetne štete.

Navedeno posebno imajući u vidu da tužitelj nije bio jedini zaštitar u klubu, te da je, u primjeni svojih ovlasti bio dužan procijeniti nastalu situaciju, potencijalnu opasnost i rizike, i u tom smislu mogao i morao pozvati i kolege da sigurnije i mirnije izvedu tuženika iz kluba, što bi u konkretnom slučaju predstavljalo manji rizik i razmjerno postupanje kojim bi se ostvarila prava svrha u konkretnom slučaju.

Tužitelj u podnesku od 19. srpnja 2022. god., navodi da se u cijelosti protivi navodima tuženika kao neosnovanima i u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka, a i navoda samog tuženika iz odgovora na tužbu.

Tijek događaja predmetnog dana već je utvrđen, i to kako pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u S. poslovni broj 39 Pp J-1177/16, koja prileži spisu, tako i iskazima saslušanih svjedoka.

Iz naprijed navedene presude i iskaza saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da je tuţenik na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, na način da je prolijevao piće po podu objekta, te time izazvao uznemirenost prisutnih gostiju rad i čega je zatražena intervencija zaštitara (ovdje tužitelja), te je tuženik po dolasku zaštitara ignorirao zamolbu zaštitara da napusti klub vrijeđajući zaštitara riječima „tko si ti, šta ti glumiš“, te nakon što ga zaštitar (tužitelj) ponovno upozorio na ponašanje tuženik ga ignorira riječima „ja sam platio te boce i mogu s njima raditi šta hoću“, te i dalje odbija izaći iz kluba, nakon čega zaštitar pokušava tuženika izvesti vani, tuženik hvata zaštitara-tužitelja za majicu, te ga gura prema izlaznim vratima gdje obojica padaju kroz staklo.

Tuženik neistinitim navodima u podnesku pokušava umanjiti svoju odgovornost. Kao što je tuženik neistinito iskazivao u odgovoru na tužbu, isti sada na ovaj način pokušava otkloniti odgovornost sa sebe, iako navodi iz podneska ne odgovaraju iskazima saslušanih svjedoka. Da je tuženik jedini odgovorni krivac za nastanak predmetnog događaja proizlazi i iz cit. izreke presude 39 Pp J-1177/16 „....čak i nakon spornog događaja tuženik je pokušavao nasrnuti na tužitelja tražeći da se potuku.“

Iz naprijed navedenog je jasno tko je radio nered i tko je „tražio“ sukob, i to u vidno alkoholiziranom stanju. Navod iz podneska tuženika „da su isti trebali rješavati sukob izvan kluba" je malo je reći apsurdan.

Tužitelj je predmetne večeri radio kao ovlašteni zaštitar. Tek nakon što voditelj disko kluba A.-J. L. i njegov pomoćnik Z. M. nisu

uspjeli privoliti tuženika da prestane s neprimjerenim ponašanjem, pozvan je tužitelj- kao ovlašteni zaštitar, da u skladu s ovlastima propisanim Zakonom o privatnoj zaštiti pokuša istog umiriti. Člankom 54. Zakona o privatnoj zaštiti je propisano: „Ovlasti osoba kojima je izdano dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite su: 1. provjera identiteta osoba, 2. davanje upozorenja i naredbi, 3. privremeno ograničenje slobode kretanja, 4. pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, 5. osiguranje mjesta događaja, 6. uporaba sredstava prisile.“

Tužitelj je osoba koja ima dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite, a što je nesporno. Nesporno je i da se tuženik predmetne prigode neprimjereno ponašao i da je narušavao javni red i mir. Nitko osim tuženika u disko klubu nije prolijevao piće i neprimjereno se ponašao predmetnog dana. Navod punomoćnika tuženika da su i ostali gosti predmetne prigode prolijevali šampanjac je u cijelosti izmišljen. Nitko od saslušanih svjedoka nije ništa takvo naveo, međutim oba svjedoka su decidirano navela da je tuženik „kritične prigode u alkoholiziranom stanju za stolom prolijevao bocu vina po stolu i po ostalim gostima“ (J. L.), te

"Kritične prigode sam vidio prolijevanje vina za stolom za kojem je sjedio tuženik" (I. Ž.)

Iz iskaza saslušanog svjedoka J. L. proizlazi da je on tužitelja osobno odabrao za predmetni zaštitarski posao u klubu jer ga je od ranije poznavao i poznato mu je da je tužitelj osoba koja ima pedagoški pristup i nije nasilan. Nije točan ni navod iz podneska tuženika da se tužitelj bavi borilačkim sportovima!

Apsurdan je pokušaj opravdanja neprimjerenog ponašanja tuženika navodima „da je njegovo ponašanje bilo primjereno i u skladu s ambijentom u kojem se nalazio“. Jedna je stvar biti veseo i zabavljati se, a druga stvar je ponašati se kao tuženik i narušavati javni redi mir prolijevanjem alkoholnog pića i bahaćenjem.

Iz svih dokaza koji su provedeni je evidentno da je jedina osoba odgovorna za nastanak predmetnog slučaja upravo tuženik, koji je predmetne prigode bio vidno alkoholiziran i koji nije slušao opetovane zamolbe da se smiri. Na ostale navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj se neće niti osvrnuti jer su isti bespredmetni, izmišljeni i usmjereni na smanjenje tuženikove odgovornosti, koja je u ovom slučaju neupitna i isključiva.

Stalni sudski vještak dr. M. M. spec. neurolog, u dopuni vještva od 22. srpnja 2022. god., navodi da je pregledala predmetni spis i u njemu priloženu medicinsku dokumentaciju, i podnesak tuženika, te može kazati slijedeće:

Tužitelj G. K. zadobio je povredu desne podlatkice i šake 27. ožujke 2016. god., a tijek liječenja i opis priložene medicinske dokumentacije izvršen je u vještvu od 27. svibnja 2022. godine.

Tom prigodom je procijenila da je zbog oštećenja funkcije desne šake kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih sposobnosti od 5%, što i ovom prigodom potvrđuje. Imala je pri procjeni na uvid EMNG nalaz koji je tužitelj izvršio 2018. god., pri čemu se poremećaj funkcije desne šake opisuje kao posljedica štetnog događaja, oštećenja živca u karpalnom kanalu i oštećenje živca na izlazu iz vratne kralježnice.

U procjeni umanjenja životnih sposobnosti zanemarila je utjecaj oštećenja zbog promjene u vratnoj kralježnici i karpalnom kanalu, te procijenila posljedično oštećenje zbog štetnog događaja s 5% imajući u vidu životnu dob tužitelja i činjenicu da je on dešnjak.

Procjena boli koju je izvršila 27.5.2022. god., pri čemu je izjavila da su bolovi jakog intenziteta trajali jedan dan, srednjeg sedam, a blagih deset mjeseci, bi samo preoblikovala u zaključku da su bolovi blagog intenziteta trajali do završetka fizikalnog liječenja, što je nešto manje od deset mjeseci.

Po pitanju naruženosti slažem se da je u tekstu omaška zbog tehničke naravi da je naruženost posljedica više poremećaja funkcija šake nego samih ožiljaka.

Na raspravnom ročištu dana 23. rujna 2022. god., tužitelj je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio sidu da zaključi glavnu raspravu.

Na istom ročištu tuženik navodi da vještačenje pretrpljenog straha nije bilo u domeni imenovanog vještaka. Navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio sudu da zaključi glavnu raspravu.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, Zamolbu tužitelja od 18.04.2016. god., Izvješće o događaju, Odgovor na zahtjev za izdavanje policijskog izvješća P.U. S.- I Policijska postaja S. br. 511-12-23-50-141/16 od 19. travnja 2016. god., Radni nalog za poslove tjelesne zaštite B. T. sigurnost d.o.o. S. od 17.03.2016. god., Potvrdu B. T.

sigurnost d.o.o. S. br. 05/16 od 16.05.2016. god., Potvrdu Dom za starije i nemoćne osobe L. S. U..br. 74/03 od 22. siječnja 2003. god., 5 fotografija, spis predmeta Prekršajnog suda u S. posl.br. 39. Pp J-1177/16, Ispis kartona pacijenta Specijalističke ordinacije obiteljske medicine M. L. D. dr. med.,

Medicinskim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka dr. M. M.

spec. neurolog na ročištu dana 27.svibnja 2022. god., i dopunom vještva od strane stalnog sudskog vještaka dr. M. M. spec. neurolog na ročištu dana 22.srpnja 2022. god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. Ž. na ročištu dana 31. ožujka 2021. god., J. L. na ročištu dana 15. srpnja 2021. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

Nadalje je u odredbi čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u S. posl.br, 39. Pp J- 1177/16, utvrđeno je da tuženik saslušan u svojstvu okrivljenika dana 31. ožujka 2016. god., navodi da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, a na navode optužnog prijedloga izjavljuje da je kritične prigode bio u klubu A., te je stajao za visokim stolom, te je doista prolijevao vino, ne sjeća se jeli iz čaše ili boce, međutim, nije razbijao boce, ali je istina da mu je u jednom trenutku pristupio jedan mladić, te je isti nešto promrmljao, pa kako je bila glasna glazba, on nije čuo što je promrmljao, da bi ga potom jednostavno rukama uhvatio za struk, te ga je počeo nasilno gurati prema izlazu iz kluba. On mu se nije opirao, međutim, kako ga je isti nasilno gurao, tako je on leđima i glavom doslovce prošao kroz stakla od izlaznih vrata. Naravno staklo se razbilo, on je pao na pod, a po njemu je pao taj momak. Taj momak na sebi nije imao neku oznaku da bi bio zaštitar, bio je u crnoj kožnoj jakni. On je također prilikom pada kroz staklo zadobio ozljede na leđima i glavi (isti se okreće leđima prema sucu, podiže košulju i pokazuje ozljede na leđima, sudac se uvjerava da isti ima ozljede u vidu ogrebotina vjerojatno od stakla). Nakon što su pali pristupilo im je 10-tak ljudi i počeli ih dizati sa poda, on je izišao vani, a ovaj momak je završio na hitnu pomoć jer je čuo kako ljudi govore da ga voze na hitnu. On nije vidio kakve su njegove ozljede, ali su obojica krvarili, te su njemu i košulja i gaće bile natopljene od vlastite krvi.

Tuženik upitan jeli poznavao od ranije oštećenog, izjavljuje da on oštećenog nije poznavao od ranije, te ga je ove večeri prvi put vidio, te nadalje izjavljuje da on do sada nikada nije imao nikakav incident, niti prekršajnu ni kaznenu prijavu.

Saslušan u tom predmetu u svojstvu svjedoka, tužitelj u iskazu od 13. travnja 2016. god., navodi da je kritične prigode radio na svom radnim mjestu kao zaštitar u baru A., te negdje oko 3,30 sati je upozoren od strane gostiju i voditelja kluba J. L. da upozori jednog gosta da se ne ponaša neprimjereno, rekli su mu da prolijeva piće po objektu, te su mu ukazali gdje se isti nalazi, te mu ga pokazali rukom tko je taj. Dakle, on je doista prišao jednom muškarcu kojeg danas ovdje poznaje u sudnici, isti je bio smješten nasuprot šanka za visokim stolom, te je vidio da je pokraj njega proliveno piće, te je bilo sve mokro ispod stola do šanka. On mu je pristupio, te se je predstavio da je licencirani zaštitar, što je isti mogao vidjeti po njegovoj garderobi jer je bio obučen u zaštitarsko odijelo, te ga je zamolio da ne prolijeva piće i ne pravi nered po objektu, te neka se ponaša malo pristojnije i da smiri strasti. Isti mu je drsko odgovorio „ko si ti, što ti glumiš“, rekao mu je da je onaj koji je licenciran da ga upozori, isti je njega ignorirao i rekao mu "da pali motore, da vozi", na što mu je rekao ponovno da mirno iziđe sam vani iz kluba, međutim, isti mu je okrenuo leđa, ignorirajući ga. U tom momentu isti je bio za stolom sa jednom djevojkom i još jednim mladićem, taj mladić B. Č. koji je došao danas svjedočiti, po njegovom saznanju od drugih je bio u njegovom društvu te noći, ali u kritičnom trenutku nije bio prisutan, jer da je bio prisutan siguran je da ne bi došlo do daljnjeg incidenta.

Kako ga je isti ignorirao, te postao drzak, te mu rekao da je on kupio ove boce i da može raditi s njima što god hoće, on mu je rekao da ako je kupio boce da nije kupio cijeli lokal, da se ne može tako ponašati, pa kako isti nije htio poslušati, on ga je povukao za ruku u namjeri da ga izvede vani, isti je pao prsimice ispred njega jer je bio u vidno alkoholiziranom stanju, te ga je on uhvativši za ruke vjerojatno poljuljao, pao je na pod, on ga je digao, te ga sa lijevom rukom uhvatio za struk i vodio ga prema vani, te mu je rekao da se ne blamira već da iziđe vani. Kad su došli do prvih vrata on je započeo fizički se gurati, pa je u jednom trenutku prilikom pada na leđa njega povukao za majicu, te ga je povukao prema staklu izlaznih vrata i on je da ne udari glavom u staklo, stavio ruke naprijed i rukom je prošao kroz staklo, pri čemu je dosta ozlijedio desnu ruku. On je to slikao i na mobitel, te daje na uvid sliku iz mobitela da se vidi kako je izgledala njegova šaka, a u spisu prileži i nalaz KBC S.. Nakon što je rukom prošao kroz staklo, našao se je na podu prsimice, a ispod njega je bio on leđima na podu. Njega je ovaj momak još držao za prsa, dok ga je dizao jedan poznanik i on ih je zapravo odvojio fizički jedan od drugog. On tog momka zna iz viđenja, a ne zna mu ime i prezime. Nakon ovog fizičkog razdvajanja od strane ovog gosta, tuženik je njemu i dalje prijetio da dođe vani jedan na jedan da se potuku, njemu je obilno krvarila ruka, te ga je jedan od djelatnika kluba koji se zove Toni čije prezime i druge podatke se sudu obavezuje dostaviti u roku od tri dana, odvezao na hitnu, te je sa njim bio cijelo vrijeme dok mu se obrađivala ruka, a u tom momentu dok je bio u obradi, dobio je poziv na mobitel od voditelja kluba da su ovaj momak i još neki momci došli na hitnu pomoć, da prave buku i galamu, da će ga tući. On je tada zamolio medicinskog brata da iziđe vani da vidi što se vani događa. On nije zvao policiju, ali je policija došla na hitnu, na uviđaj, a ova skupina momaka je pobjegla.

Na poseban upit jeli prisutni tuženik te prigode leđima i glavom prošao kroz staklo od izlaznih vrata, izjavljuje da to ne odgovara istini, da isti nije prošao leđima i glavom kroz staklo, te jeli prilikom padanja on takao glavom staklo da nije siguran i da to ne može sa sigurnošću reći jer da bi u tom slučaju imao znatno veće ozljede od njega, te je moguće da su se ozljede dogodile od krhotina stakla koje su se razasule. Na daljnji upit ima li video nadzor u klubu, izjavljuje da tu večer video nadzor nije radio jer da hard disk nije radio jedno vrijeme, međutim, ponukan ovim događajem da je gazda kluba to popravio, te početkom 4. mj. je to počelo funkcionirati.

Na primjedbu braniteljice tuženika izjavljuje da se slaže sa primjedbom , te navodi da se predstavio tuženiku tek na primjedbu tuženika, a nakon što se istom prethodno obratio da prestane sa neredom u klubu.

Na dodatan upit da se očituje koliko su njih dvojica razgovarali prije nego je došlo do fizičkog kontakta, izjavljuje da su prethodno razgovarali sigurno oko 1 minutu.

Na daljnju upit, a obzirom da ga je upozorio voditelj objekta o ponašanju gosta, jeli moguće da je on zamijenio osobu koja je pravila nered, sa njenim branjenikom, izjavljuje da je to apsolutno nemoguće, jer da mu je voditelj pokazao upravo na gosta prema kojem je i postupao, a to je ovdje prisutni tuženik. Na daljnji upit kakvo je u klubu osvjetljenje, izjavljuje da je osvjetljenje kao i u svakom noćnom klubu, ali da nije kao dnevno svjetlo, ali je vrlo jasno i vidljivo, te da on sa vrata može vidjeti kompletan klub, bez obzir na sve efekte svjetlosti koje se koriste u klubu, kao i dimne efekte za koje ne zna jeli ih klub ima.

Na daljnji upit da se izjasni o količini isprolivanog pića, izjavljuje da je te prigode proliveni sadržaj bio jasno vidljiv na podu.

Na daljnji upit jeli bilo potrebe za drugim intervencijama, izjavljuje da je te večeri bila blaža intervencija od voditelja kluba, te je upozorio jednu osobu na ponašanje, a radilo se o jednom verbalnom konfliktu, koja osoba je na upozorenja izišla iz kluba, a gdje on nije imao potrebe intervenirati, a radilo se o gostima lokala, a ne osobnim gostima.

Na daljnji upit da se izjasni koliko je puta tuženik padao na pod prilikom ovog incidenta, izjavljuje da je dva puta pao na pod, a on da je jednom prsimice pao na pod, a to je bilo kad je rukom prošao kroz staklo, da mu je tada velika krhotina stakla doslovce visila iznad glave.

Na daljnji upit da se izjasni na koji način ga je njen branjenik gurnuo kroz staklo, isti izjavljuje da ga je povukao pri svom padu tako što ga je uhvatio za majicu u predjelu prsiju i povukao ga za sobom oko 1 metar unaprijed.

Na daljnji upit jeli za njegov posao zaštitara nužna fizička sprema, odgovara da za njegov posao zaštitara nije potrebna nikakva borilačka vještina, niti fizička sprema, već samo zdravstvena sposobnost koja se svake 3 godine periodično obnavlja.

Na daljnji upit jeli se ranije bavio kakvim sportovima ili pak danas, izjavljuje da se sada ne bavi nikakvim sportovima, a dosad „tek van do“, košarka i nogomet. Na daljnji upit kolika je njegova kilaža, isti izjavljuje da ima 93 kg, te da je u klubu zaposlenik oko 1,5 mjesec, od kada je A. počeo raditi noću, a njegova tvrtka ima ugovor sa A..

U tom postupku saslušani svjedok B. Č., prijatelj tuženika, u iskazu od

13. travnja 2016. god., navodi da je negdje iza pola noći zajedno sa prisutnim tuženikom došao u klub A., klub je bio poluprazan, on je vidio dvije prijateljice kojima se javio, te su on i tuženik zajedno sa tim curama zauzeli jedan stol kraj šanka, a pored njih je bio i još jedan prazan stol. Kako ja on vidio jednog svog poznanika sa još tri cure, on im je rekao da je stol slobodan pored njih, te da dođu, te su im se isti pridružili, a ti su stolovi udaljeni jedan od drugog oko 1 metar. Tu su se međusobno družili, te bi on povremeno napuštao ovaj stol sa tuženikom i pridružio se ovom drugom stolu, tako da se je družio i sa jednim i drugima. U jednom momentu kad se je pridružio ovom drugom stolu, nakon što se je okrenuo prema njihovom stolu primijetio je da nema nikog za stolom, a nije se radio ni o minuti – dvije od njih. Nije čuo nikakvu buku, nije mu bilo jasno gdje su, te je mislio da su ove dvije cure otišle prema izlazu, a on je krenuo prema naprijed, te na izlaznim vratima vidio neku gužvu. Vidio je 4-ero ljudi od kojih je prepoznao tuženika, isti je stajao na nogama, činilo mu se da je u šoku, vidio mu je krvavu glavu, došao je do njega, stao je sa strane te vidio da su mu krvava i leđa, a nakon toga je vidio prisutnog gospodina za kojeg je znao da radi kao zaštitar u klubu, jer je dolazio tu odranije. Vidio je da se drži za ruku na kojoj je bilo krvi, te je vidio da i na podu ima krvi.

Isti je tu noć bio u crnoj kožnoj jakni, te nije imao na sebi zaštitarsku odjeću. On nije vidio nikakav sukob između njih dvojice ni ranije, ni kasnije, on je još malo ostao i otišao, tuženik mu je rekao da će ići u bolnicu da vidi jeli treba što šivati, pa pošto on nije imao vozilo da ga vozi, on je išao doma pješke, a u telefonskom razgovoru s njim je saznao da je sve dobro prošlo, te da ništa ne treba šivati. On ne zna tko je njega vozio u bolnicu.

Na upit da se izjasni jeli tko u njegovom društvu te prigode prolijevao piće po podu, te što su pili, izjavljuje da su pili vino, te da nitko nije prolijevao piće, bar ne namjerno, te ako su se kucali, da se moglo slučajno proliti, ali da nitko nije prolijevao namjerno, te da on nije vidio da bi prijatelj V. te noći prolijevao piće po podu, te da nije vidio da bi njemu bilo tko pristupio te ga upozoravao na bilo što, jer da za to nije bilo razloga.

Na upit koliko je bilo boca na stolu, izjavljuje da je na stolu bila jedna boca vina stavljena u led i svatko je imao svoju čašu, te koliko on zna da se ništa nije razbilo, niti je tko šta prolijevao.

U tom postupku saslušani svjedok D. S., prijatelj tuženika, u iskazu od 13. travnja 2016. god., navodi da je predmetne noći bio u klubu u društvu sa prijateljem V., te su bili za istim stolom, on V. i neke djevojke. On je vidio u jednom trenutku kako stolu prilazi ovdje prisutni gospodin kojeg je ranije poznavao kao zaštitara u drugim klubovima, a nije znao da ove noći radi kao zaštitar u klubu A., jer je ove noći bio u crnoj jaketi, te nije bio u zaštitarskoj odjeći. Nije na to obraćao pažnju, te je u tom trenutku dok je ovaj gospodin razgovarao sa tuženikom bio okrenut prema nekim djevojkama koje su bile u klubu, te je čuo da isti nešto razgovaraju, ali nije razaznavao o čemu se radi, nitije na to obraćao pažnju, te nije ni sumnjao da će doći do bilo kakvog ekscesa, jer je sve bilo regularno i nije bilo nikakvog razbijanja, a što se tiče prolivenog pića on nije vodio pažnju o tome, ali je moguće da je bilo malo proliveno po podu pića, ali ništa namjerno, niti je to tko radio namjerno. U jednom trenutku kad se je okrenuo vidio je da pored njega prolaze ova dvojica, tj. vidio je kako je ovdje prisutni gospodin uhvatio rukom oko vrata prijatelja V. i kako ga izvodi vani, vidio je da se radi o izbacivanju vani jer se to vidjelo po položaju kako ga je rukom uzeo i gurao prema vani, i nakon 4-5 sekundi vidio je kako isti padaju kroz staklo, na način da je tuženik udario glavom i leđima o staklo, a potom je skupa redar za njim pao, te je vidio da su prilikom pada oba ozlijeđena, redar je ozlijedio ruku, a njegov prijatelj je imao ozljede na glavi i leđima, vidio je da je padao bočno, te je na podu ležao leđima, a zaštitar je pao po njemu prsimice. V. je da su neki gosti priskočili prema njima i podigli ih. On je tada i vidio da su ozlijeđeni, pitao ga je kako je, nije ga razumio što mu je točno rekao, ali je vidio da je krvav, a u tom trenutku je njemu pristupila prijateljica i nešto ga pitala, te je s njom otišao nazad u klub, a gdje je kasnije završio tuženik to ne zna, sutradan je od njega saznao da je sve u redu.

Na poseban upit jeli vidio da bi njegov prijatelj još koji put pao u klubu, odnosno da bi obojica njih još koji put pali, izjavljuje da to nije vidio, već je vidio samo kad su pali kroz ulazna vrata.

Na poseban upit jeli im se te noći tko obraćao od vodstva kluba, jeli ih upozoravao na ponašanje, izjavljuje da je on došao u klub oko 01,30 sati, te da on ne zna jeli se tko ranije obraćao tuženiku ili njegovom društvu, jer da je on tuženika zatekao u klubu, te da u vrijeme dok je on bio u klubu nitko nije imao primjedbi na njihovo ponašanje.

Na upit jeli bilo oko stola gdje su oni bilo drugih gostiju, izjavljuje da je bilo oko stola gostiju, a od stola do izlaza da je bilo polupuno gostiju.

Na daljnji upit jeli primijetio da su se na početku tog incidenta ljudi razmaknuli od njih, izjavljuje da nije primijetio da bi se ljudi razmicali oko njih.

U tom postupku saslušani svjedok I. Ž., u iskazu od 13. travnja 2016. god., navodi da cijeli događaj on nije vidio, ali je vidio da je proliveno po podu pored šanka piće, te je vidio da je proliveno oko stola za kojim su stajali ovdje prisutni tuženik i neko njegovo društvo na koje nije obraćao pažnju, ali je vidio da je ispod stola proliveno piće. Također je vidio kako stolu ne kojem je prisutan tuženik prilazi njegov zaštitar i vidio je da nešto pričaju, te mu nije bilo ni na kraj pameti da će doći do nereda ili ekscesa, pa na to nije obraćao pažnju, te je od njih bio okrenut leđima na šanku. Nedugo zatim osjetio je neku strku gostiju oko sebe, te je vidio kako naprijed prema izlazu naguravanjem izlaze zaštitar i ovdje prisutni V., te je vidio kako padaju na pod u blizini izlaznih vrata, međutim, kako je tu zavjesa on nije vidio kako su pali tj. u kakvom su se položaju našli na podu. Kad je on pristupio vidio je staklo oko njih, vidio je da je zaštitaru ozlijeđena ruka, a V. se pipao za glavu, te je otišao po metlu i pokupio je to staklo, a dok je kupio to staklo oni su se između sebe nešto raspravljali. On je samo vodio računa da se ne bi tko ozlijedio, te nije vodio računa o njihovoj raspravi. Tek kasnije je saznao detalje događaja od voditelja J. L. koji mu je rekao da je on ranije s njima pričao vezano za prolijevanje, te da ih je čak i počastio sa bocom vina.

Na upit koliko je bio vremena na šanku, izjavljuje da je cijelo vrijeme vodio računa o klubu, te da je čas bio za šankom, čas na drugom mjestu, a u ovom kritičnom trenutku da se nalazio za šankom.

Na upit jeli vidio čin prolijevanja ili razbijanja od strane tuženika ili nekog od njegova društva, izjavljuje da on sam čin prolijevanja nije vidio, ali da je vidio da je sve okolo stola mokro.

Na daljnji upit kakva je bila atmosfera u klubu u smislu dinamičnosti, izjavljuje da je bila dinamična atmosfera obzirom da se radi o disco klubu, da je glazba bila u granicama dopuštene, ali svakako se nije radilo o klubu gdje svira tiha muzika, te gdje se isključivo samo sjedi.

Na upit ima li klub video nadzor, izjavljuje da klub ima video nadzor, ali da tada nije radio hard disk jer je on išao pregledati snimke, međutim, nije radio hard disk kojeg je sada zamijenio, te da je sam stavio video nadzor za kojeg nema ugovorenog servisera, već ga servisira po potrebi.

Saslušan u tom predmetu u svojstvu svjedoka, J. L. u iskazu od

26. travnja 2016. god., navodi da je kritične prigode radio u klubu A. kao voditelj kluba, te prije incidenta da se nalazio 2 m udaljen od tuženika kojeg poznaje od ranije, da je bio nasuprot šanka, a tuženik da je bio za stolom sa B. Č. i nekim curama.

Nadalje navodi da je vidio u jednom trenutku kako je nastalo prolijevanje za tuženikovim stolom, da je vidio tuženika kako prolijeva vino iz boce po podu, da je isti bio u vidno alkoholiziranom stanju, u kojem stanju da je i došao u klub sat ranije od ovog događaja, da mu je prišao stolu, te dok je prilazio da je bio i sam proliven tj. poprskan vinom, da mu je tada rekao „smiri se, šta ti je“, te mu je na miran način pokušao uzeti bocu iz ruke da ga onemogući u prolijevanju, međutim, da isti nije puštao bocu, pa da je dodatno bio poliven, da je vidio da su poprskane i djevojke koje su bile tu prisutne, a tekućine da je bilo i po podu. Nakon ovog da se je odmakao od okrivljenog, a da je okrivljenom tada prišao njihov zajednički prijatelj M. Z., da je vidio da ga Z. pokušava umiriti, a on da je otišao do

zaštitara K. koji je bio na ulaznim vratima, te mu rekao da pođe do šanka, da malo primiri situaciju, te mu naglasio da mu je bitno da ne dođe do eskaliranja događaja, zbog ljudi koji su bili u neposrednoj blizini. Nadalje je naveo da je vidio da je zaštitar prišao okrivljeniku, da komuniciraju oko 20-30 sekundi, te je vidio kako tuženik odgurava K.. Tada da je on uzeo za ruku djevojku koja je bila pored njega, da je makne s tog mjesta da ne bude ozlijeđena, pa nije vidio kada su pali, ali da je vidio kad su se ustali, te je vidio kako zaštitar pokušava tuženika izvesti vani iz kluba, bili su prsima okrenuti jedan prema drugom. Nadalje je izjavio da je vidio kako tuženik pada na leđa kroz staklo do ulaznih vrata, te kako za sobom vuče G. kojeg drži za džemper tj. rukav džempera sprijeda, da se čuo prasak stakla i da ne zna tko je prvi udario u staklo od njih dvojice, ali je vidio da se staklo razbilo i da su prošli kroz staklo koje je kao stakleni zid pored vrata. Nakon toga je vidio da se isti ustaju, da su neke osobe krenule prema njima, a on osobno da je krenuo u suprotnom smjeru prema šanku da taj događaj ne privuče širu pozornost gostiju. Naveo je da je zaštitar gadno isjekao ruku, da mu je donio paket papirnatih ubrusa da zaustavi krvarenje, te da se tu pojavio njihov fotograf koji se javio da će ga odvesti na hitnu. Svjedok je izjavio da je pristupio i tuženiku koji je imao kap krvi na glavi, te ne zna jeli od ozljede ili krvi koja je bila na podu, te da je i njemu ponudio papirnate ubruse što je on odbio. Na kraju je dodao da se sjeća da su se tuženik i zaštitar i pred ulazom nešto prepirali sve dok zaštitar nije otišao na hitnu.

Na poseban upit od kada radi noćni klub A., svjedok je izjavio da A. radi od 22.02. 16. god., te radi od 23 do 4 sata ujutro, da je tuženika bio stalni gost, te ga ne poznaje kao problematična, te je ovu večer zasigurno alkohol doprinio događaju, te dalje upitan jeli zaštitar bio u zaštitarskom odjelu, izjavljuje da misli da je imao džemper na kojem je bio zaštitarski bedž na ramenu, da zaštitara ne poznaje kao agresivnog, nego mirnog i staloženog, te da predmetne prilike nije vidio da bi bilo razbijenih boca ili čaša na podu.

Upitan jeli tu noć bio još koji incident u klubu, izjavio je da je nešto ranije bio jedan manji incident koji nije eskalirao u veći, da je došlo do naguravanja između dva momka koji su izišli vani, koje su vani smirili u čemu je učestvovao i zaštitar, nakon čega da se u klub vratio jedan od njih, a ovom drugom, koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju, da nisu dopustili da uđe. Isti da je bio u društvu sa tuženikom tu noć. Na daljnji upit jeli od drugih gostiju bilo kakvog prolijevanja pića, izjavio je da nije bilo prolijevanja pića od strane drugih gostiju tu noć.

Također upitan jesu li ga gosti upozorili na ponašanje tuženika, izjavljuje da je bio u neposrednoj blizini, te osjetio kapljice tekućine i događaj uočio, a isto tako da je događaj uočila i djevojka pored njega.

Na daljnji upit jeli ponašanje tuženika kod njega ulijevalo strah, izjavljuje da na to pitanje ne može odgovoriti, ali da je primijetio strah kod djevojke koja je bila pored njega i ljudi koji su stajali u njegovoj neposrednoj blizini, jer je tuženik mašući sa bocom privukao pozornost, budući su ljudi pogledom bili okrenuti prema mjestu gdje se isti nalazio.

Na daljnji upit nakon što mu je pokazana slika na mobitelu, jeli momak na slici tu noć bio gost kluba, izjavljuje da mu je poznat ovaj gospodin koji prolijeva piće na slici, da se radi o istoj večeri, ali da se na slici radilo o jednoj proslavi rođendana u separeu, te da je ovo mjesto na slici gdje se prolijeva piće u separeu, da se to piće prolijevalo u posude za led prilikom otvaranja šampanjca, te da nije bilo prolijevanja po podu.

Na daljnji upit jeli u momentu kad su se njen branjenik i zaštitar našli u naguravanju, tko od drugih gostiju na to reagirao, izjavljuje da se nitko nije miješao u konflikt, već su se ljudi izmicali prilikom njihovog prolaska.

Presudom Prekršajnog suda u S. posl.br. 39 Pp J-1177/16 od 23. svibnja 2016. god., tuženik je oglašen krivim što je dana 27. ožujka 2016. god., u 03:30 sati u S., u disco baru „A.“, u ul. … na naročito drzak i

nepristojan način narušavao javni red i mir, na način da je prolijevao piće po podu objekta, te time izazivao uznemirenost prisutnih gostiju radi čega je zatražena intervencija zaštitara, te isti pri dolasku zaštitara, ignorira zamolbu zaštitara da napusti klub vrijeđajući ga riječima „tko si ti, šta ti glumiš“, te nakon što ga zaštitar ponovno upozorava na ponašanje, isti ga ignorira riječima „ja sam platio te boce i mogu s njima radit šta hoću“, te i dalje odbija izaći iz kluba, nakon čega ga zaštitar hvata za nadlakticu, prilikom čega okrivljenik pada na pod, te po ustajanju se počinje hrvati sa zaštitarom koji ga pokušava prisilno izvesti vani, kojom prilikom tuženik hvata zaštitara za majicu, te ga gura prema izlaznim vratima gdje obojica padaju kroz staklo, pri čemu zaštitar zadobiva tjelesne ozljede u vidu reznih rana šake i prstiju desne ruke, kojom prilikom zaposlenici kluba prilaze oštećenom zaštitaru radi pružanja pomoć zbog krvarenja, kojom prilikom ih razdvajaju, a tuženik i dalje pokušava nasrnuti na oštećenog tražeći da se potuku,

dakle, na javnom mjestu se ponašao na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane i narušavajući njihov mir, čime je tuženik počinio prekršaj iz čl. 6. ZOPPJRM-a (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), a kažnjiv po čl. 6. istog Zakona, a u svezi sa čl. 141. a Zakona o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, pa se na temelju citiranih propisa, tuženiku kao okrivljeniku,

i z r i č e novčana kazna u iznosu od 1.323,00 (tisućutristodvadesettri) kn, te je dužan na ime troškova prekršajnog postupka dužan uplatiti iznos od 500,00 kn u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.

Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske br. Jž-1751/2016 od 04. srpnja 2019. god., odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Prekršajnog suda u S. br. 39 Pp J-1177/16 od 23. svibnja 2016. god., te je tuženik obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn u roku od 30 dana od primitka presude.

Odredbom članka 230. st. 1 ZOO-a, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Predmetni štetni događaj se je zbio dana 27. ožujka 2016. god., dok je predmetna tužba podnesena dana 02. studenog 2017. god, dakle tužba je podnesena tijekom trogodišnjeg zakonskog zastarnog roka, pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Slijedom svega navedenog valja primijetiti da tuženik i sam pred prekršajnim sudom u S. priznaje da je kritične prigode prolijevao vino po podu u klubu A. u S., ali njegovi prijatelji B. Č. i D. S., koji su ovom

prigodom bili s njim u društvu za istim stolom ili za stolom udaljenim metar od stola za kojim je sjedio tuženika, nisu vidjeli da tuženik prolijeva piće, a niti su vidjeli bilo što od spornog štetnog događaja.

Međutim, iz gotovo svih iskaza saslušanih svjedoka bilo pred ovim sudom, bilo pred Prekršajnim sudom u S., nedvojbeno proizlazi da je tuženik kritične prigode prolijevao piće po podu, i to mašući pritom sa bocom vina, pri čemu je bez imalo sumnje uznemiravao ostale goste kluba, da je prethodno ignorirao upozorenja voditelja kluba J. L. i M. Z., koji su ga upozoravali da se

smiri i da ne pravi nered u klubu, da je potom voditelj kluba J. L. zatražio od tužitelja kao ovlaštenog zaštitara u klubu da smiri tuženika. Nakon toga je tuženik ignorirao i tužitelja koji ga je upozoravao da se smiri i da ne pravi nered u klubu, a ignorirao ga je ponovo nakon što je tužitelj od njega zatražio da napusti klub, a ignorirao ga je i nakon što je tužitelj pokušavao da ga izvede iz prostorija kluba, i to na način da se je odupirao i naguravao sa tužiteljem, pri čemu je dva puta pao na pod, i to kako pod utjecajem alkohola, tako i pod utjecajem svojega opiranja i naguravanja sa tužiteljem. Nakon što je na ovakav način tužitelj ipak uspio tuženika dovesti pred izlazna vrata kluba na postojećoj staklenoj stjenci, tuženik hvata tužitelja za majicu i povlači ga za sobom kroz postojeću staklenu stjenku, kroz koju tuženik prolazi okrenut leđima, a tužitelj okrenut prsima sa ozlijeđenom rukom prema naprijed kako bi se zaštitio od razbijenog stakla.

Nema nikakve dvojbe je prilikom štetnog događaja tužitelj kao ovlašteni zaštitar u svemu postupao sukladno odredbama Zakona o privatnoj zaštiti, pri čemu nije od odlučujućeg značaja sporno pitanje da li je ovom prigodom tužitelj bio obučen u zaštitarsku odjeću, te da li se je tuženiku odmah predstavio kao ovlašteni zaštitar ili je to učinio nakon što ga je tuženik ignorirao, kao i to da li je tužitelj trenirao neke borilačke vještine. Naime, ovaj sud je neposrednim opažanjem utvrdio da je tuženik osoba koja je fizički znatno korpulentnija od tužitelja, pa ga je unatoč svojoj alkoholiziranosti, kritične prigode svakako mogao povući za majicu kroz staklenu stjenku na izlazu iz kluba, a ovo tim više što ga je tom prigodom tužitelj držao jednom rukom oko struka.

Ovdje valja primijetiti i to da je obojici saslušanih prijatelja tuženika B. Č. i D. S. bilo poznato da je tužitelj ovlašteni zaštitar, a tuženiku to nije bilo poznato, iako je bio stalni gost kluba A. u S..

Imajući u vidu naprijed navedeno, odbijeni su kao neosnovani i ostali prigovori, i to kako prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastali štetni događaj, tako i prigovor podijeljene odgovornosti stranaka za nastali štetni događaj, a time i prouzročenu štetu, koja je u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda, bez imalo dvojbe prouzročena isključivom krivnjom tuženika, pa je tuženik u obvezi naknaditi je tužitelju kao oštećeniku temeljem citirane odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO-a.

Nema nikakve dvojbe da je tužitelj u mogućnosti preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja u svrhu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, pa se tuženik u konkretnom slučaju nije u mogućnosti osnovano protiviti preinaci tužbe.

Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. M. M. spec. neurolog, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH (10. 04. 2018. god.), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, naknada u iznosu od 600,00 kn, fizičkih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, naknada u iznosu od 2.400,00 kn, te povremenih fizičkih bolova slabog intenziteta u trajanju od 9 mjeseci i 4 dana (05. 03. – 09.12. 2016. god.,), naknada u iznosu od 10.000,00 kn, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 13.000,00 kn.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođen 12. svibnja 1977. god.), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od ukupno 5%, novčana naknada u iznosu od 6.500,00 kn.

Obzirom na nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka, životnu dob tužitelja (rođen 12. svibnja 1977. god.), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog naruženosti u lakom stupnju koja je vrlo uočljiva za okolinu, novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn.

Cijeneći nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka o pretrpljenom primarnom i sekundarnom strahu, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 8.000,00 kn. Tužitelju i je prema mišljenju imenovanog sudskog vještaka trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 14 sati. Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati uobičajenu cijenu od 20,00 kn po satu njege i pomoći nemedicinskih karaktera, a koju po odštetnim zahtjevima uobičajeno priznaju osiguravajuća društva.

Prema utvrđenoj cijeni usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od po 20,00 kn po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebnih 14 sati njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 280,00 kn.

Slijedom svega navedenog, tužitelju je iz osnova pravične naknade za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli, priznata novčana naknada u iznosu od 13.000,00 kn, uslijed duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, novčana naknada u iznosu od 6.500,00 kn, uslijed duševnih boli zbog naruženosti, novčana naknada u iznosu od 5.500,00 kn, te uslijed pretrpljenog straha, novčana naknada u iznosu od 8.000,00 kn, dakle, novčana naknada u iznosu od ukupno 33.000,00 kn, a sve prema nalazu i mišljenju imenovanog stalnog sudskog vještaka medicinske struke odgovarajuće specijalizacija, pri čem ovaj sud cijeni da je imenovani sudski vještak spec. neurolog svakako stručan, a time i ovlašten procijeniti intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha tužitelja kao posljedice štetnog događaja.

Tuženika je stoga valjalo obvezati da isplati tužitelju iznos novčane naknade za prouzročenu neimovinsku štetu u visini od ukupno 33.000,00 kn. Tužitelju su na dosuđeni iznos novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, odlučujući u okviru postavljenog zahtjeva priznate i pripadajuće kamate koje teku od podnošenja tužbe 02. studenog 2017. god., pa do isplate. U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev je odbijen kao previsoko postavljen (toč. I izreke presude).

Kako je već navedeno, tužitelju je priznata i naknada za troškove tuđe njege i pomoći u iznosu od 280,00 kn, a imajući u vidu uobičajenu cijenu od 20,00 kn po satu njege i pomoći nemedicinskih karaktera, a koju danas, dakle u vrijeme donošenja ove presude, po odštetnim zahtjevima uobičajeno priznaju osiguravajuća društva. Tuženika je stoga valjalo obvezati da iz ovog osnova isplati tužitelju pripadajući iznos novčane naknade u visini od 280,00 kn. Tužitelju su na dosuđeni iznos novčane naknade za troškove tuđe njege i pomoći, priznate i pripadajuće kamate koje teku od presuđenja, pa do isplate. U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu imovinsku štetu na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen (toč. II izreke presude).

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 3 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na tri ročišta po 25 bod., pristup na devet ročišta po 100 bod., sastav tri podneska po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 3.437,50 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su osim toga priznati i troškovi medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.680,00 kn, te troškovi za sudske pristojbe, i to za pristojbu tužbe razmjeran iznos od 682,80 kn, te za pristojbu presude iznos od 682,80 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 11. studenog 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika