Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-538/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.&S. B. d.d. iz R., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B.& P., odvjetnicima u Z., protiv ovršenika K. K. iz D., OIB: …i V. K. iz K., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Ovr-216/2022.-2. od 10. svibnja 2022., dana 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Ovr-216/2022.-2. od 10. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem sud je u točki I. izreke odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-216/2022.-2. 10. svibnja 2022. na temelju ovršne javnobilježničke isprave Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21.04.2005. javnobilježnički solemniziran 06.05.2005. po javnom bilježniku M. G. D. pod posl.br. OU-907/2005, s potvrdom ovršnosti, Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa broj 5109735292 („Sporazum“) od 13.10.2016. javnobilježnički solemniziran 13.10.2016. i 14.10.2016. po javnom bilježniku V. P. pod posl.br. OV-28075/2016 i OV- 28193/2016 od 21.04.2005. i 13.10.2016., radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102199692 od 21.01.2005. (sastavni dio Sporazuma o osiguranju) u iznosu od 3.276,96 EUR po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan plaćanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od 06.11.2021. na iznos od 3.276,96 EUR od 06.11.2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, pljenidbom i prijenosom sredstava novčane tražbine ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama. U točki II. izreke prvostupanjski sud je troškove ovrhovoditelja odmjerio u iznosu od 1.548,00 kuna.

2. Protiv tog rješenja žale se ovršenici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a), u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i ovršni prijedlog odbije, podredno predmet vratiti na ponovni postupak te ovršenike uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. Na žalbu je odgovoreno, u kojem odgovoru je predloženo da sud odbije žalbu kao neosnovanu da ovršenika uputi u parnicu u odnosu na žalbene razloge o kojima se ne može raspravljati u ovršnom postupku.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovršenici u žalbi navode kako nemaju dugovanja prema ovrhovoditelju s osnova Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102199692 od 21.01.2005., da su ovršne isprave dijelom ništetne, obzirom da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 utvrđeno da su ugovaranjem valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača pa da ovršne isprave nisu mogle steći svojstvo ovršnosti te ističu prigovor zastare ovrhovoditeljevog potraživanja i osporavaju ovrhovoditelju aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka.

6. Ovrhovoditelj je 21. travnja 2017. podnio prijedlog za ovrhu kojeg temelji na ovršnim javnobilježničkim ispravama, Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21.04.2005. javnobilježnički solemniziranog 06.05.2005. po javnom bilježniku M. G. D. pod posl.br. OU-907/2005, s potvrdom ovršnosti, Sporazumu o reguliranju međusobnih odnosa broj 5109735292 od 13.10.2016. i Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102199692 od 21.01.2005. koji je sastavni dio navedenog Sporazuma o osiguranju, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.276,96 EUR u kunskoj protuvrijednosti i drugoj dokumentaciji priloženoj uz taj prijedlog, na temelju čega je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi 10. svibnja 2022., poslovni broj Ovr- 216/2022.-2. i kojim je rješenjem dozvolio predloženu ovrhu.

7. Pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

8. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

9. U konkretnom slučaju, ovršne isprave predstavljaju Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21.04.2005. javnobilježnički solemniziran 06.05.2005. po javnom bilježniku M. G. D. pod posl.br. OU-907/2005, s potvrdom ovršnosti, Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5109735292 od 13.10.2016. javnobilježnički solemniziran 13.10.2016. i 14.10.2016. po javnom bilježniku V. P. pod posl.br. OV-28075/2016 i OV- 28193/2016 od 21.04.2005. i 13.10.2016. i Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102199692 od 21.01.2005. koji je sastavni dio navedenog Sporazuma o osiguranju, dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnom ispravom.

10. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemniziranih privatnih isprava, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF za kupnju stana, kao i Sporazumu o reguliranju međusobnih odnosa kojim je, među ostalim, izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

12. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

13. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj K. protiv S., presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

14. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

15. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takva ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

16. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

17. U konkretnom slučaju, potrebno je voditi računa o činjenici da je između stranaka Ugovora o kreditu sklopljen Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa 13. listopada 2016. godine kojim su ugovorne stranke utvrdile da su ovršenici, prihvatili izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15; dalje: ZID ZPK).

18. U konkretnom slučaju, isticanjem prigovora u izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenici (kao potrošači) su se nedvojbeno izjasnili kako zahtijevaju zaštitu koja im je zajamčena kao potrošačima od nepoštenih ugovornih odredaba.

19. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po prigovoru ovršenika i po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, time da će u ovom slučaju prvostupanjski sud imati u vidu kako je, kako proizlazi iz sadržaja spisa predmeta, između stranaka već u tijeku parnični postupak u kojem je predmet odlučivanja pravna valjanost odnosno ništetnost odredaba Ugovora o kreditu, temeljem kojeg je određena ovrha.

20. Međutim, već sada se ukazuje prvostupanjskom sudu, cijeneći i prihvaćajući gore navedena pravna shvaćanja, da je isti, za slučaj sumnje da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora koji predstavljaju ovršne isprave, dužan ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.

21. Vezano za žalbene navode ovršenika kojima navode da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava, odnosno da nije ovlašten na temelju njih tražiti ovrhu protiv ovršenika kao i da je tražbina prestala odnosno da je njezino ispunjenje zabranjeno te izmijenjeno i onemogućeno te da je nastupila zastara, za odgovoriti je da navedeni žalbeni razlozi predstavljanju žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a, radi čega se prvostupanjski sud upućuje na postupanje u smislu odredbe čl. 52. OZ-a.

22. Iz iznesenih razloga, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe i upute iz ovog rješenja.

U Splitu, 11. studenog 2022.

Sutkinja:

Ana Grbavac, v. r.