Poslovni broj: 6 UsI-491/2022-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja S. d.o.o. Z., zastupan po opunomoćeniku B. V. odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 10. studenoga 2022. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 11. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/2, Urbroj: 513-04-22-2 od 26. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/22-01/2, Urbroj: 513-04- 22-2 od 26. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471- 02/18-01/288, Urbroj: 513-07-13/21-18 od 14. prosinca 2021., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dobit za 2017. u iznosu od 211.058,25 kuna sa kamatama u iznosu od 39.696,62 kuna i manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2017. u iznosu od 122.005,81 kuna sa kamatama u iznosu od 25.056,54 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako porezno tijelo nije vodilo računa o obvezi da tijekom postupanja utvrđuje i činjenice koje idu u korist poreznog obveznika. Tvrdi kako je dostavio prvostupanjskom tijelu svu traženu dokumentaciju, međutim, ukoliko prvostupanjsko tijelo nije tražilo određenu dokumentaciju i porezni obveznik je nije dostavio, to ne bi smjelo biti tumačeno na štetu tužitelja. Nadalje, tvrdi kako je utvrđeni prihod od prodaje dugotrajne imovine pod stavkom 78112 pravilno obračunat odnosno da je obračun amortizacije pravilno obračunat za vrijeme korištenja sredstava, a neamortizirani dio ide u troškove i pravilno je knjižen. Tvrdi kako porezna uprava nije dobila obračun amortizacije ne bi mogla ni imati podatke koji se navode u poreznom rješenju, pe stoji tvrdnja da tužitelj nije dostavio traženu dokumentaciju. Nadalje, vezano za terećenje troškova servisiranja i ugradbe rezervnih dijelova za oružje koje je u vlasništvu tužitelja, tvrdi kako je održavanje i servisiranje te imovine nužno kako bi se spriječilo daljnje propadanje te imovine i samim time umanjenja vrijednosti te imovine. Tvrdi kako se radilo o nužnim troškovima koji se moraju priznati. Nadalje, u vezi telefonskih usluga za potrebe obavljanja djelatnosti kojim se bavi i to za telefonski broj koji se nalazi u poslovnom prostoru koji koristi, pa je taj trošak bilo nužno priznati kao opravdani trošak odnosno rashod. Nadalje, u odnosu na ne priznavanje troškova održavanja i usluge čuvanja imovine i sigurnosti, ističe kako je njegova dužnost voditi brigu o imovini, odnosno poduzeti radnje kako bi očuvao vrijednosti svoje imovine odnosno istu zaštitio od propadanja. Nadalje, vezano za zakupninu za koju ga se tereti, ističe kako on nema nikakve veze sa neplaćanjem poreza od strane najmodavca te mu se to ne može staviti na teret. Nadalje, tvrdi kako su troškovi autoputa, tunela, trajekta te ostali porezi i takse uobičajeni troškovi poslovanja. Nadalje, u odnosu na obveze za robu od tvrtke H. d.o.o. koja se prenosi na L. M. prigovara utvrđenju poreznog tijela te ističe prigovor zastare jer je taj prijenos izvršen 2013. Nadalje, navodi kako je prilikom završnog razgovora objasnio kako funkcionira lov na šljuku, a što ponavlja u tužbi. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 10. studenoga 2022., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS- a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017., o čemu je (u ponovljenom postupku nadzora) sastavljen Zapisnik, Klasa: 471-02/18-01/288, Urbroj: 513-07-13-01-21-16 od 3. studenoga 2021.

8. Utvrđeno je kako je osnovna djelatnost tužitelja lov i trgovina na veliko i malo sportskom opremom, te oružjem i ostalom opremom za lov.

9. Porezno tijelo je u postupku nadzora poreza na dobit za 2017. utvrdilo kako tužitelj nije iskazao sve prihode vezane za djelatnost lova, tj. izdao je samo jedan račun na ime F. F., dok za ostale korisnike lova (navedene u tablici na stranici 4. prvostupanjskog rješenja) nije dostavio nikakve izlazne račune, niti je dostavio traženu dokumentaciju koja je vezana za lov (cjenik, popratnu dokumentaciju vezanu za lov), te je porezno tijelo u skladu sa odredbom članka 92. Općeg poreznog zakona izvršilo procjenu vrijednosti prihoda od pružanja lova te mu za utvrđeni iznos od 452.800,00 kuna uvećalo ukupni prihod, u skladu sa odredbom članka 9. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit, kako je opisano na stranici 5. prvostupanjskog rješenja.

10. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u Glavnoj knjizi na kontu 03200 – Putnička vozila iskazao početno stanje u iznosu od 107.008,20 kuna, a na kontu 0392 – Akumulirana amortizacija transportnih sredstava u iznosu od 82.813,23 kuna, te kako poreznom tijelo nije dostavljeno objašnjenje o kojoj imovini se radi, niti je dostavio popis imovine, utvrđen je manjak kod vrijednosti imovine u iznosu od 24.194,97 kuna, kako je obrazloženo na stranici 6. prvostupanjskog rješenja.

11. Nadzorom je utvrđeno kako tužitelj nije obračunao kamate na dane pozajmice i tužitelju je, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 8. Zakona o porezu na dobit, uvećana osnovica poreza na dobit za 2017. za prihod od kamata u iznosu od 10.159,21 kuna, kako je obrazloženo na stranici 6. prvostupanjskog rješenja.

12. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako su tužitelju ispostavljeni računi od društva S. P. d.o.o. L. za usluge servisa i ugradbu rezervnih dijelova za oružje i za alkice, te je utvrđeno kako tužitelj u svojoj imovini ima puške, ali one ne predstavljaju imovinu s kojom će tužitelj obavljati registriranu djelatnost i sukladno tome ostvariti prihode, već su one predmet privatnog korištenja imovine od strane odgovorne osobe tužitelja. U skladu sa utvrđenim, tužitelju nisu priznati navedeni troškovi u iznosu od 1.615,38 kuna, te mu je za navedeni iznos uvećana porezna osnovica poreza na dobit, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit i odredbe članka 11. stavka 4. Pravilnika o porezu na dobit, kako je obrazloženo na stranici 7. prvostupanjskog rješenja.

13. Nadzorom je utvrđeno kako računi izdani na telefonske usluge ne glase na tužitelja, već na odgovornu osobu tužitelja - direktora L. M., slijedom čega tužitelju nisu priznati navedeni troškovi u iznosu od 973,80 kuna, te mu je za navedeni iznos uvećana porezna osnovica poreza na dobit, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit i odredbe članka 11. stavka 4. Pravilnika o porezu na dobit, kako je obrazloženo na stranici 7. i 8. prvostupanjskog rješenja.

14. Nadzorom je utvrđeno kako se računi izdani od društva S. P. d.o.o. L. odnose na troškove vezane za servis pušaka, koji troškovi se ne priznaju te je za iznos od 2.310,00 kuna uvećana porezna osnovica poreza na dobit, kako je obrazloženo na stranici 8. prvostupanjskog rješenja.

15. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u poslovnim knjigama evidentirao trošak cestarine po računima izdanim od društva "Hrvatske autoceste" Zagreb u ukupnom iznosu od 2.352,08 kuna, međutim kako za navedene račune nema priloženih putnih naloga, niti druge dokumentacije iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da su navedeni troškovi u svezi s obavljanjem djelatnosti tužitelja, porezno tijelo je uvećalo osnovnicu poreza na dobit za navedeni iznos, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, kako je obrazloženo na stranici 8. prvostupanjskog rješenja.

16. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj bez vjerodostojne dokumentacije povećao troškove na kontu 4679 - Ostali porezi i takse za iznos od 100.340,81 kuna, koji iznosi tužitelju nisu priznati temeljem odredbe članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona i odredbi članka 5. stavka 3. i članka 6. stavka 4. Zakona o računovodstvu, slijedom čega je tužitelju za navedeni iznos uvećana porezan osnovica poreza na dobit za 2017., kako je obrazloženo na stranici 9. prvostupanjskog rješenja.

17. Nadzorom je utvrđeno kako roba (taksativno navedena na stranici 8. prvostupanjskog rješenja) nije nabavljena za daljnju prodaju (nema ulaza u trgovinu) već je knjižena direktno na teret troškova, slijedom čega tužitelju nisu priznati navedeni troškovi u iznosu od 7.954,69 kuna, te mu je za navedeni iznos uvećana porezna osnovica poreza na dobit, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit i odredbe članka 11. stavka 4. Pravilnika o porezu na dobit, kako je obrazloženo na stranici 10. prvostupanjskog rješenja.

18. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj knjižio rashod vozila, ali se nije radilo o rashodu opreme već o prodaji iste. Utvrđeno je kako tužitelj prodaju vozila nije točno knjižio u svom knjigovodstvu, odnosno utvrđeno je kako je trebao teretiti svoje troškove - rashode za neamortiziranu vrijednost prodanog vozila koja iznosi 18.900,00 kuna, a tužitelj je zbog netočno obračunate ispravke vrijednosti – amortizacije, teretio rashode za iznos od 39.339,20 kuna, odnosno više za 20.439,20 kuna, slijedom čega je tužitelju za navedeni iznos uvećana porezna osnovica poreza na dobit, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, kako je obrazloženo na stranici 10. prvostupanjskog rješenja.

19. Nadzorom je utvrđeno kako tužitelj nije iskazao prihod s naslova otpisa obveza prema dobavljačima, slijedom čega mu je povećan prihod u iznosu od 1.129.629,89 kuna, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, kako je obrazloženo na stranici 11. i 12. prvostupanjskog rješenja.

20. Nadalje, porezno tijelo je u postupku nadzora poreza na dodanu vrijednost za 2017. utvrdilo kako računi ispostavljeni od društva S. P. d.o.o. L. za usluge servisa i ugradbu rezervnih dijelova za oružje i za alkice, zatim računi

izdani na telefonske usluge koje ne glase na tužitelja, već na odgovornu osobu tužitelja - direktora L. M., računi izdani od društva S.P.

d.o.o. L. odnose na troškove vezane za servis pušaka, računi za trošak cestarine izdani od društva "Hrvatske autoceste" Zagreb, zatim računi za robu taksativno navedenu na stranici 8. prvostupanjskog rješenja, nisu izdani za nabavku robe i izvršene usluge u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti tužitelja, slijedom čega je utvrđeno kako tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza obračunatog na vrijednost primljene isporuke, u skladu sa odredbama članka 60. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 131. stavka 1. i članka 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, a kako je obrazloženo na stranicama 14. i 15. prvostupanjskog rješenja.

21. Nadzorom je utvrđeno kako tužitelj nije evidentirao ukupan prihod vezan za djelatnost lova, te je porezno tijelo na neiskazane isporuke u iznosu od 566.000,00 kuna obračunalo porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 113.200,00 kuna, u skladu sa odredbom članka 33. stavka 1. i članka 37. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u vezi sa odredbom članka 62. Općeg poreznog zakona, kako je obrazloženo na stranici 16. prvostupanjskog rješenja.

22. U skladu sa navedeni, provedenim poreznim nadzorom tužitelju je utvrđen manje obračunat porez na dobit za 2017. u iznosu od 211.058,25 kuna sa kamatama u iznosu od 39.696,63 kuna i manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2017. u iznosu od 122.005,81 kuna sa kamatama u iznosu od 25.056,54 kuna.

23. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14, 50/16., 115/16.) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

24. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

25. Odredbom članka 11. stavka 4. Pravilnika o porezu na dobit ("Narodne novine" broj: 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14., 157/14., 137/15., 115/16.) propisano je da se rashodima poreznog razdoblja ne smatraju rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

26. Nadalje, odredbom članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

27. Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15., 134/15., 120/16.) propisano je da knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

28. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o računovodstvu propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj. Stavkom 3. istog članka propisano je da je vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

29. Odredbom članka 92. stavka 1. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijenit poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona.

30. Nadalje, odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016.) propisano je "Porezni obveznik" u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

31. Odredbom članka 4. stavka 1. točkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da predmet oporezivanja PDV-om je obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

32. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

33. Odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

34. Odredbom članka 57. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

35. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

36. Odredbom članka 75. stavka 1. točkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da PDV mora plaćati svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga, osim kada je PDV u skladu s odredbama ovoga članka obvezna plaćati druga osoba.

37. Odredbom članka 85. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV- a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju. Stavkom 7. istog članka propisano je da porezni obveznik mora u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu. Ako porezni obveznik prestaje s poslovanjem, obvezan je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja.

38. Odredbom članka 83. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati. Porezni obveznik mora imati i dokumentaciju koja dokazuje da su ispunjeni uvjeti za porezna oslobođenja propisana člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona.

39. Odredbom članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16.) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

40. Odredbom članka 133. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona. Ako porezni obveznik ima račun za primljena dobra ili obavljene usluge do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili mu je obavljena usluga. Ako porezni obveznik nema račun za primljena dobra ili obavljene usluge do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom razdoblju oporezivanja u kojem je primio račun.

41. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

42. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj u promatranom razdoblju nije iskazao sve prihode vezane za djelatnost lova slijedom čega je osnovano porezno tijelo, u skladu sa odredbom članka 92. OPZ-a, izvršilo procjenu vrijednosti prihoda od pružanja lova, zatim kako je utvrđeno da tužitelj nije pravilno iskazao vrijednost imovine, nije obračunao kamate na dane pozajmice, prikazani troškovi za usluge servisa i ugradbu rezervnih dijelova za oružje i za alkice nisu korišteni za imovinu s kojom tužitelj obavlja registriranu djelatnost i ostvaruje prihode, već su predmet privatnog korištenja imovine od strane odgovorne osobe tužitelj, računi izdani na telefonske usluge ne glase na tužitelja već na odgovornu osobu tužitelja - direktora L. M., te kako za trošak cestarine po računima izdani od društva "Hrvatske autoceste" Zagreb nema priloženih putnih naloga, niti druge dokumentacije iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da su navedeni troškovi u svezi s obavljanjem djelatnosti tužitelja, a kako je to prethodno u ovoj presudi obrazloženo, pravilno je porezno tijelo tužitelju utvrdilo manje obračunat porez na dobit za 2017. u iznosu od 211.058,25 kuna i manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2017. u iznosu od 122.005,81 kuna.

43. Prigovori tužitelja kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu prihoda od prodaje dugotrajne imovine i obračuna amortizacije, zatim u pogledu terećenje troškova servisiranja i ugradbe rezervnih dijelova za oružje koje je u vlasništvu tužitelja, u pogledu telefonskih usluga za potrebe obavljanja djelatnosti, u odnosu na ne priznavanje troškova održavanja i usluge čuvanja imovine i sigurnosti, vezano za zakupninu za koju ga se tereti te osporenih troškova autoputa, tunela, trajekta te ostalih poreza i taksa, prema ocjeni ovog Suda nisu osnovani, te su neargumentirani, obzirom kako tužitelj u prilog svojih tvrdnji ne dostavlja nikakve dokaze niti poslovnu dokumentaciju kojom bi doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku nadzora.

44. Prigovor tužitelja kako se obveze za robu od tvrtke H. d.o.o. koja se prenosi na L. M. odnosi na razdoblje 2013. te je nastupila zastara, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, obzirom kako iz sadržaja Zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi kako je tužitelj temeljnicom broj 557 od 31. prosinca 2017. zatvorio obvezu prema dobavljaču P.T.O. "H. L. Š." (str. 21. Zapisnika o poreznom nadzoru), dakle, iz navedenog proizlazi kako se radi o razdoblju koje je predmet nadzora.

45. Dokazni prijedlog za saslušanjem L. M. na okolnost terećenja po pobijanom rješenju, Sud je odbio kao nepotreban, jer izvođenje navedenog dokaza nije bilo nužno za rješavanje ovoga upravnog spora, uzevši u obzir da je upravno tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje na temelju dokumentacije priložene upravnom spisu. Ujedno, Sud se vodio načelom učinkovitosti i ekonomičnosti upravnog spora (8. ZUS-a). Također, napominje se tužitelju kako se u postupku poreznog nadzora dokazivanje u pravilu temelji na poslovnoj dokumentacija, a ne na iskazima stranaka.

46. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

47. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

48. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 26. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

49. U konkretnom slučaju, tužitelj nije ničim dokazao kako će mu izvršenjem rješenja nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti, stoga je odlučeno kao izreci rješenja.

U Splitu, 11. studenoga 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Protiv rješenja nije dopuštena žalba (članak 67. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja B. V., odvjetniku u Z.

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana