Poslovni broj: Usž-3102/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. J., C., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o., R., protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Z., radi sukoba interesa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1091/2021-9 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1091/2021-9 od 10. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje odluke tuženika, BROJ: 711-I-1039-P-90-17/21-08-19 od 9. srpnja 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Odlukom tuženika odlučeno je da je tužitelj, kao dužnosnik, gradonačelnik G. C. do 10. lipnja 2021., propustom da po pisanom pozivu tuženika priloži odgovarajuće dokaze potrebne za usklađivanje prijavljene imovine u izvješćima o imovinskom stanju podnesenim 22. srpnja 2009., 18. srpnja 2013., 8. rujna 2017., 10. srpnja 2018. i 14. siječnja 2020., s imovinom utvrđenom u postupku provjere, i to u dijelu podataka o plaći bračnog druga na godišnjoj razini u 2016. godini te podataka o nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela M. L., detaljno navedenih u toj odluci, koje je stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju od 30. svibnja 2012., 27. kolovoza 2014. i 24. studenoga 2000., te ugovora o kupoprodaji od 5. travnja 2018. i 14. srpnja 2009., počinio povredu odredbe članka 27. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19., dalje: ZSSI) u vezi s odredbama članaka 8. i 9. ZSSI-a (točka I. izreke odluke). Nadalje, odlučeno je da mu se za povredu ZSSI-a, opisanu pod točkom I. izreke, izriče sankcija iz odredbe članka 42. stavka 1. podstavka 2. ZSSI-a, obustava isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn, koja će trajati 4 mjeseca te će se izvršiti u četiri jednaka uzastopna mjesečna obroka, svaki u pojedinačnom mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn (točka II. izreke odluke).

2. Protiv prvostupanjske presude, tužitelj je podnio žalbu iz svih propisanih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnom, upućuje na nadležnost tuženika propisanu odredbom članka 30. stavka 1. ZSSI iz koje, po njegovom mišljenju, ne proizlazi nadležnost tumačenja ZSSI. Prvostupanjski sud je pak primjenom analogije utvrdio da tuženikova ovlast podrazumijeva i tumačenje zakona pa je time pogrešno i nepravilno primijenjeno materijalno pravo. U tom pogledu upućuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženu u odluci U-VIIR/1960/2018 od 5. lipnja 2018., glede nedopuštene primjene analogije kod raspisivanja referenduma i postupanja Državnog izbornog povjerenstva. Prvostupanjski sud je također nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je na ročištu odbio dokazni prijedlog tužitelja da službenim putem zatraži očitovanje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske u svrhu ishođenja mišljenja glede tumačenja članka 8. ZSSI-a u pogledu kriterija temeljem kojih se utvrđuje koja promjena predstavlja bitnu promjenu imovinskog stanja. Na taj način je prvostupanjski sud ugrozio načelo vladavine prava i zakonitosti kao jedno od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelja za tumačenje Ustava. Upućuje na suradnju tuženika s nadležnim tijelom za izradu zakona u području sprječavanja sukoba interesa. Predlaže poništiti presudu i odluku tuženika i naložiti tuženiku da mu nadoknadi trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnom, navodi da kao tijelo koje provodi predmetni zakon ima implicitnu ovlast pojašnjavanja tog zakona. Štoviše, odredbom članka 30. ZSSI-a propisano je da u nadležnost tuženika spada, između ostalog, i donošenje odluka, davanje mišljenja, propisivanje obrazaca i ustrojavanje registra radi primjene pojedinih odredbi ZSSI, kao i izrada smjernica i uputa dužnosnicima u svrhu učinkovitog sprječavanja sukoba interesa. Tuženikovo tumačenje zakonskih odredbi predstavlja djelotvornu i svrsishodnu implementaciju prava u svrhu sprečavanja sukoba interesa. Ističe kako ZSSI-om nije propisana definicija bitne promjene imovinskog stanja, ali, s obzirom na odredbu članka 8. stavka 2. ZSSI-a, tužitelj nije mogao biti u dvojbi da kod njega postoji obveza prijave promjene stanja imovine. Napominje da je tužitelj, u slučaju sumnje na obvezu prijave promjene, mogao zatražiti mišljenje tuženika, kako je to propisano odredbom članka 6. ZSSI-a. Navedeno mišljenje nije tada zatražio ni od Ministarstva pravosuđa i uprave, iako za njega tvrdi da je jedino ovlašteno tumačiti taj zakon, već je to učinio tek kad je dobio zaključak tuženika od 25. siječnja 2021. Tuženik je, zbog broja zatraženih mišljenja o navedenom pitanju, objavio smjernicu i uputu od 24. prosinca 2018., kojom je obrazložio što se smatra bitnom promjenom imovine u smislu odredbe članka 8. ZSSI-a. Prvostupanjski sud točno navodi da je tužitelj, bez obzira na postojanje bitne promjene, bio dužan navesti točno stanje imovine na sam dan podnošenja izvješća prilikom prestanka ili ponovnog obnašanja dužnosti, što nije učinio, jer u svih šest izvješća nije naveo stjecanje navedenih nekretnina. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbi članka 8. i 9. u vezi članka 27. ZSSI-a, utvrdio njihovu povredu, budući da je tužitelj propustio priložiti dokaze radi usklađenja prijavljene imovine, u izvješćima tuženiku glede stjecanja predmetnih nekretnina i povećanja plaće bračnog druga, sa stanjem imovine utvrđenim u postupku provjere na temelju podataka nadležnih tijela pa je utvrđeno propuštanje pravodobnog prijavljivanja promjena u imovini odnosno nesklad prijavljenog imovinskog stanja i podataka nadležnih tijela. Slijedom navedenih povreda, pravilno mu je, i prema ocjeni ovog Suda, izrečena sankcija na temelju odredbe članaka 42. i 44. ZSSI-a.

7. Tužitelj, svojim žalbenim navodima, niti ne osporava da u spomenutim izvješćima nije naveo stjecanje predmetnih nekretnina i povećanje plaće bračnog druga, već smatra da to nije niti trebao učiniti, budući da nije riječ o bitnim promjenama njegovog imovinskog stanja. Međutim, i prema ocjeni ovog Suda, svako stjecanje nekretnina predstavlja bitnu promjenu imovinskog stanja dužnosnika u smislu odredbe članka 8. stavka 2. ZSSI , kao što je to i predmetno povećanje plaće njegovog bračnog druga, te je o tome tužitelj bio dužan podnijeti izvješće tuženiku istekom godine u kojem je promjena nastala, što nesporno nije učinio, a isto nije naveo ni u svojim izvješćima o imovinskom stanju prilikom ponovnog stupanja na dužnost, odnosno prestanka obnašanja dužnosti. Time je prekršio citiranu odredbu ZSSI, a što su već pravilno obrazložili i tuženik te prvostupanjski sud.

8. Budući da je odredbom članka 30. stavka 1. ZSSI propisana nadležnost tuženika, između ostalog, i za pokretanje postupaka sukoba interesa i donošenje odluka o tome da li određeno djelovanje ili propust dužnosnika predstavlja povredu odredbi tog Zakona, to su neosnovani prigovori tužitelja da isti nije ovlašten tumačiti ZSSI.

9. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predloženi dokaz (tražiti dodatno mišljenje Ministarstva pravosuđa i uprave u pogledu tumačenja bitnih promjena imovinskog stanja dužnosnika), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužitelja za pribavljanje dodatnog mišljenja jer je prvotno mišljenje dovoljno jasno.

10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Senka Orlić Zaninović, v.r.