Poslovni broj: Usž-4480/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba J. A. iz I., K. B., Grada Č., i Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, V., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3129/2019-19 od 15. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3129/2019-19 od 15. rujna 2020.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/16-01/125, URBROJ: 514-05- 02-01-02/15-19-09 od 22. kolovoza 2019.

1.1. Citiranim rješenjem tuženika od 22. kolovoza 2019. odbijena je žalba prednika tužitelja Fonda za naknadu oduzete imovine izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u M. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko – pravne poslove, Odjela za imovinsko – pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/97-01/321, URBROJ: 2109-01- 03-03-16-57 od 20. siječnja 2016.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, točkom 1. izreke utvrđeno je zainteresiranoj osobi J. A. pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za nekretninu upisanu u z.k.ul.br. 523 k.o. Č., čest. br. 228/1/2/a/261/13 te visina naknade za navedenu nekretninu u iznosu od 59.897,43 kn. Točkom 2. izreke istoj je priznato pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za nekretnine upisane u z. k. ul. br. 1110 k.o. Č. (danas z. k. ul. br. 3191), čest. br. 14/2/1, čest. br. 14/1/1/4, te z. k. ul. br. 1110 k.o. Č. čest. br. 14/2/2, čest. br. 14/1/2 u vlasništvu treće pravne osobe, dok visina naknade za oduzete nekretnine iznosi 17.459,88 kn. Točkom 3. priznato joj je pravo na naknadu za stan površine 15,19 m2 na prvom katu zgrade izgrađene na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. 1110 k.o. Č. čest. br. 14/1/1/1, dok je utvrđena vrijednost navedenog stana 35.015,63 kn. Određeno je da se visina naknade isplaćuje u novcu sukladno članku 28. stavku 3. Zakona o naknadi, odnosno 25% od ukupnog iznosa vrijednosti stana te da iznosi 8.753,91 kn, a visina naknade koja se isplaćuje prema članku 59. Zakona o naknadi da iznosi 19.382,73 kn i isplaćuje se u obveznicama Republike Hrvatske. Točkom 4. ovlaštenici naknade vraćeni su u vlasništvo i posjed stanovi u zgradi u Č., a s kojim vlasništvom su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi cijele nekretnine upisane u z. k. ul. br. 1110 k.o. Č. čest. br. 14/1/1/1 zgrada i dvor, a koji stanovi su pobliže opisani u toj točci izreke. Točkom 5. ovlaštenici naknade priznato je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. 5977 k.o. Č. čest. br. 14/1/1/2, u naravi oduzeti poslovni prostor NGP 1257,84 m2 u vlasništvu treće pravne osobe, za koji poslovni prostor visina naknade iznosi 2.095.686,76 kn. Točkom 6. izreke predmetnog rješenja, ovlaštenici naknade priznato je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. 6542 k.o. Č. čest. br. 14/1/1/3, u naravi oduzeti poslovni prostor NGP 376,55 m2 u vlasništvu treće pravne osobe, za koji poslovni prostor visina naknade iznosi 832.591,79 kn. Točkom 7. izreke određen je obveznikom naknade iz točki 1., 2., 3., 5. i 6. izreke Fond za naknadu oduzete imovine, koji je dužan cjelokupni iznos naknade (osim naknade u gotovom novcu iz točke 3. stavka 3. izreke) isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske u četrdeset polugodišnjih rata u rokovima dospijeća preciziranim točkom 7. navedenog rješenja. U preostalim točkama navedenog rješenja definiran je obveznik vraćanja stanova iz točke 4. izreke, pravne posljedice sklopljenih ugovora o najmu stanova te je odlučeno o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja, a točkom 11. odbijen je zahtjev podnositeljice za naknadom nekretnina pobliže označenih u navedenoj točki izreke rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude podnio žalbu, pobijajući istu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Citirajući odredbe članka 45. stavka 3., 4. i 5. te odredbu članka 47. stavka 1. i 2., kao i odredbu članka 13. Zakona o naknadi smatra da u predmetnoj upravnoj stvari ne može biti obveznikom naknade za oduzeto poduzeće, već da je to, pod uvjetima propisanim Zakonom o naknadi, Hrvatski fond za privatizaciju, odnosno Centar za restrukturiranje i prodaju.

2.2. Predlaže žalbu uvažiti te poništiti prvostupanjsku presudu.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže žalbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba, Grad Č., u odgovoru na žalbu navodi da nije u nadležnosti jedinice lokalne samouprave raspravljati o pravnoj osnovi, obliku i visini naknade, stoga prepušta odluku nadležnom sudu.

5. Zainteresirana osoba, J. A. u odgovoru na žalbu ukratko iznosi historijat predmetnog upravnog postupka te navodi da tužitelj nije u žalbi iznio nikakve nove dokaze, smatrajući da mu je jedini cilj odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja.

5.1. Pojašnjava da joj je takvim postupanjem tužitelja nanesena šteta jer da je već trebala odavno primiti naknadu u obveznicama da isti nije odugovlačio postupak. Naglašava da joj je dio naknade prema prvostupanjskom rješenju trebao biti vraćen u naravi, ali da je zbog odugovlačenja danas riječ o zapuštenoj zgradi, a za kupnju koje je još 2016. godine, nakon donošenja prvostupanjskog rješenja bio zainteresiran Grad Č. Predlaže žalbu odbiti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja te da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/15., 94/16. i 29/17., 110/21., dalje: ZUS).

8. Nije prijeporno u ovoj stvari da je zainteresirana osoba J. A. ovlaštenik naknade u smislu članka 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96, 36/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi), budući su predmet povrata/naknade upravnog postupka nekretnine, pobliže označene u prvostupanjskom rješenju, a koje su majci ovlaštenice naknade, ovdje zainteresiranoj osobi J. A., oduzete i prenesene u društveno vlasništvo temeljem propisa iz članka 2. navedenog Zakona.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom predmetu riječ o imovini koja prednicima zainteresirane osobe J. A. nije oduzeta kao sastavni dio poduzeća budući su nekretnine, koje su bile predmetom povrata upravnog postupka, tek 29. srpnja 1950. dane na upravljanje poduzeću.

10. Također, iz spisu priležećeg rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1998. proizlazi da su, između ostalih, nekretnine zk.č.br. 14/1/1/2 i 14/1/1 k.o. Č., procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „U.“ Č., temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ( "Narodne novine" broj: 19/91., 83/92., 94/93., 9/95.) te da su dionice u protuvrijednosti dijela nekretnine pivnice, ribljeg restorana i upravnog prostora rezervirane pri Hrvatskom fondu za privatizaciju (današnji CERP)

10.1. Za vrijeme prvostupanjskog postupka, zainteresirana osoba J. A. se, sukladno odredbi članka 53. stavku 2. Zakona o naknadi, podneskom od 24. studenoga 2015. putem svog opunomoćenika očitovala da kao oblik naknade za oduzetu imovinu traži obveznice Republike Hrvatske, a slijedom čega joj je prvostupanjsko tijelo odredilo naknadu na temelju Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine, broj: 204/03. i 3/04.).

11. Tužitelj svojim žalbenim navodima, ne osporava pravilnost ovakvog činjeničnog utvrđenja. Međutim, iako isti u žalbi ne precizira koju konkretno točku prvostupanjskog rješenja osporava, iz sadržaja tužbe proizlazi da je isti nije suglasan da se zainteresiranoj osobi J. A. prizna pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. 5977 k.o. Č. čest. br. 14/1/1/2, u naravi oduzeti poslovni prostor, odnosno da joj se prizna pravo na naknadu utvrđeno točkom 5. predmetnog prvostupanjskog rješenja. Smatra da je u konkretnom predmetu zainteresiranoj osobi J. A. naknadu u obveznicama bilo eventualno moguće utvrditi samo za onaj dio predmetne nekretnine za koji dionice nisu rezervirane, a dok je u preostalom dijelu (za pivnicu, riblji restoran i upravni prostor) istoj trebalo naknadu utvrditi u dionicama.

12. Odredbom članka 53. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

13. Iz citirane zakonske odredbe, prema mišljenju Suda, proizlazi da prijašnji vlasnik ima pravo izbora, tj. hoće li tražiti dionice ili udjele u društvima čije dionice drži Hrvatski fond za privatizaciju (sada CERP) ili će tražiti naknadu u obveznicama Republike Hrvatske prema pravilima koja su propisana u člancima 57.- 64. Zakona o naknadi.

14. Naime, postupak pred prvostupanjskim upravnim tijelom je proveden na način kojim je tužiteljici pružena mogućnost izbora između oblika naknade propisanih u naprijed citiranoj odredbi članka 53. stavka 2. Zakona o naknadi te je prvostupanjsko tijelo pravilno o obliku naknade oduzete imovine odlučilo sukladno izboru zainteresirane osobe J. A. iskazanog u podnesku od 24. studenoga 2015. i naknadu odredilo u obveznicama Republike Hrvatske, a u kojem slučaju je obveznik naknade sada Ministarstvo financija, sukladno odredbi članka 13. stavka 3. Zakona o naknadi.

14.1. Suprotno mišljenju tužitelja, činjenica što rezervacija dionica nije izvršena za cijelu vrijednost predmetne nekretnine, već samo za dio, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer iz navedene zakonske odredbe ne proizlazi mogućnost upravnog tijela da izbor ovlaštenice naknade, ovdje zainteresirane osobe, ograničava samo na dio nekretnine.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.