Poslovni broj: 10 UsI-940/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. S., P.,

D., Z. T. …, OIB: …, zastupanog po opunomoćenici M.

H., odvjetnici u Z., I. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: …, zastupanog po opunomoćenici M. B. (generalna punomoć pohranjena u

Uredu predsjednika suda) radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 3. studenog 2022. u odsutnosti tužitelja i nazočnosti opunomoćenice tuženika, 11. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-08/22-01/12, Urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 1. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, Klasa: UP/I- 502-08/21-01/75, Urbroj: 338-13-02-21-05 od 29. rujna 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-08/22-01/12, Urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 1. ožujka 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i (dopunskog) rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Z., Klasa: UP/I-502-08/21- 01/75, Urbroj: 338-13-02-21-05 od 29. rujna 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza kao pratnja pokojnom sinu J. S. (preminulom

dana 11. svibnja 2021.) u svezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na relaciji D.-Z.-D. na teret sredstava

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja u bitnom navodi da je potpuno neosnovano obrazloženje upravnih tijela da tražbina nije dospjela budući je zahtjev podnesen nakon smrti osiguranika J. S., iz razloga jer je tužitelj predmetni zahtjev za naknadu troškova prijevoza podnio u svoje osobno ime kao pratnja pok. J. S..

Pritom tužitelj citira i poziva se na odredbu članak 63. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te navodi da je iz iste razvidno da je pravo na naknadu troškova prijevoza pratnje osobno pravo pratnje, pa da stoga intencija zakonodavca ni u kojem slučaju nije bila da se pravo na trošak prijevoza pratnje smatra pravo osigurane osobe koje je upućena na liječenje jer bi u tom slučaju bilo propisano da osigurana osoba ima pravo na naknadu troškova prijevoza za pratitelja. Navodi da zahtjev pratitelja predstavlja neovisan zahtjev koji pripada osobno pratitelju i neovisan je o zahtjevu osiguranika koji je upućen na liječenje izvan mjesta prebivališta. Tužitelj da je uz svoj zahtjev priložio i potvrdu liječnika o potrebi pratnje zbog dobi djeteta kao i ovjeru korištenja zdravstvene zaštite u drugom mjestu, a iz čega da jasno proizlazi da je zahtjev tužitelja na naknadu troškova prijevoza osnovan. Stoga da je jasno razvidno da su upravna tijela pogrešno primijenila propise što je dovelo do nezakonitog rješenja na štetu osiguranika. Zatim tužitelj citira odredbu članka 133. ZOZO i navodi da iz citirane odredbe proizlazi da zahtjev dospijeva u roku od 60 dana od zaprimanja zahtjeva osobe koja ostvaruje pravo na novčanu naknadu, pa stoga budući da je tužitelj zahtjev podnio 19. svibnja 2021. da je neosnovano obrazloženje upravnih tijela da njegov zahtjev nije dospio. Nadalje, tužitelj ukazuje da je njegov pok. sin u trenutku stjecanja prava bio maloljetan, a time i poslovno nesposoban, te on nije niti bio ovlašten podnositi zahtjev, a budući da je upravo tužitelj otac, zakonski zastupnik i određena pratnja pok. mldb. J. S. to da je i ovlašten za podnošenje zahtjeva a time i osoba koja ostvaruje pravo na novčanu naknadu u smislu odredbe članka 133. stavka 1. ZOZO. Slijedom navedenog, da je jasno razvidno da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 133. stavka 1. , a ne stavka 2. ZOZO-a te se nikako ne može prihvatiti stajalište upravnih tijela da zahtjev nije dospio. Tužitelj ukazuje opreza radi i na povredu odredbe članka 7. ZUP-a, jer kao neuka stranka nije bio upozoren na mogućnost gubitka prava u slučaju smrti njegova sina. Ujedno, navodi da valja uzeti u obzir specifičnu, izrazito tešku situaciju tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju radi se o izuzetnoj teškoj obiteljskoj situaciji u kojoj je sin tužitelja pok. J. S. bio teško, terminalno bolestan, zbog čega je i upućen na liječenje u Zagreb. U takvoj situaciji otac pok. J., ovdje tužitelj, nije bio svjestan mogućnosti gubitka prava na naknadu troškova prijevoza u slučaju smrti osiguranika, a s obzirom na izrazito loše zdravstveno stanje svojega sina, nije bio u mogućnosti poduzimati takve radnje i podnositi zahtjeve za naknadu troškova dok mu se maloljetni sin borio za život. Stoga se u predmetnom slučaju zaista radi o prestrogoj primjeni propisa, te valja uzeti u obzir okolnosti specifičnog slučaja, a koje opravdavaju usvajanje zahtjeva osiguranika. Naime, nije životno logično da otac čiji sin je terminalno bolestan uopće razmišlja o troškovima prijevoza, a osobito da razmišlja o potencijalnom gubitku prava ukoliko njegov sin premine prije podnošenja zahtjeva. U takvoj situaciji, tužitelj je prvenstveno bio usredotočen na liječenje, oporavak, brigu i njegu za svojega sina. Stoga da su upravna tijela prekruto tumačila propise na štetu tužitelja, a koji uvažavajući sve okolnosti ispunjava sve uvjete za priznavanje prava. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se usvojiti tužba, poništiti osporena rješenja i sud sam riješiti stvar, a podredno predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, suprotno navodima iz tužbe, da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i donio osporeno rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Tuženik je postupajući po žalbi tužitelja, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu sa odredbama važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19.). U konkretnom slučaju iz spisu priložene dokumentacije proizlazi sljedeće činjenično stanje. Uvidom u spise predmeta razvidno je da se tužitelj dana 19. svibnja 2021. obratio nadležnoj Područnoj službi Z. te podnio pisani zahtjev kojim je zatražio priznavanje prava na naknadu troška prijevoza s pratnjom nastalog radi korištenja zdravstvene zaštite njegova pokojnog malodobnog sina J. S. u Klinici za dječje bolesti Z. u razdoblju od 18. rujna 2020. do 10. ožujka 2021., osnovom putnog naloga izdanog od strane njegova izbranog liječnika. Prema službenim podacima evidencije o osiguranim osobama Zavoda utvrđeno je da je tužiteljev malodobni sin J. S. preminuo dana 11. svibnja 2021., dok je tužitelj predmetni zahtjev za naknadom troška prijevoza osobno predao nadležnoj Područnoj službi Z. dana 19. svibnja 2021. S obzirom na to da je nesporno utvrđeno da je žalitelj zahtjev za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza pokojna malodobnog sina J. podnio nakon sinove smrti, to je prvostupanjsko tijelo svojim ranijim rješenjem, KLASA: UP/I-502-08/21-01/75, URBROJ 338-13-02-21-03 od 15. srpnja 2021. pravilno utvrdilo da predmetni zahtjev odnosno tražbina nije dospjela. Na navedeno rješenje žalitelj je izjavio žalbu te je prvostupanjsko tijelo, ispitujući žalbene navode, utvrdilo da postupajući po postavljenom predmetnom zahtjevu nije odlučilo o dijelu zahtjeva koji se tiče prava žalitelja na trošak prijevoza kao pratitelja malodobnog sina, a koji je takav propust isto ispravilo dopunskim rješenjem, KLASA: UP/I-502- 08/21-01/75, URBROJ: 338-13-02-21-05 od 29. rujna 2021. na način da žalitelja odbija s postavljenim predmetnim zahtjevom iz istog razloga nedospjelosti tražbine. Navedeno dopunsko rješenje, sukladno očitovanju prvostupanjskog tijela, postalo je pravomoćno dana 26 listopada 2021. Međutim, s tim u vezi prvostupanjsko tijelo dana 9. prosinca 2021. zaprima podnesak tužiteljeve opunomoćenice - odvjetnice M. H., kojim ista ukazuje kako da gore doneseno dopunsko rješenje nije dostavljeno njoj kao opunomoćenici stranke nego osobno žalitelju, ovdje tužitelju, slijedom čega je tako izvršena dostava navedenog rješenje neuredna te ista ujedno predlaže otklanjanje navedenog propusta na način da se rješenje dostavi njoj kao žaliteljevoj opunomoćenici. Uvidom u priloženu dostavnicu razvidno je kako je tužiteljeva opunomoćenica predmetno rješenje zaprimila dana 20. prosinca 2021. te na isto izjavila žalbu. Naime, prema odredbi članka 6. stavka 2. Zakona nasljeđivati se mogu prava na novčana primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti osigurane osobe, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da, sukladno odredbi članka 133. stavka 2. Zakona, predmetni zahtjev odnosno tražbina nije dospjela iz razloga što je zahtjev podnesen nakon smrti osigurane osobe. U osvrtu na tužiteljeve navode ističe se kako nije sporno da je pokojni sin tužitelja J. S., koji je radi korištenja zdravstvene zaštite bio upućen izvan mjesta prebivališta sukladno članku 62. Zakona, odnosno članku 62. stavku 1. Pravilnika, posredstvom svog zakonskog zastupnika nije podnio zahtjev za isplatu naknade troškova prijevoza, pravilno je utvrđeno da nema zakonske mogućnosti da se tužitelju omogući ostvarenje prava na isplatu te naknade, kao ocu i zakonskom zastupniku pokojne osigurane osobe jer predmet nasljeđivanja mogu biti samo dospjele novčane naknade (članak 133. Zakona) utvrđene postupku vođenom u povodu zahtjeva osiguranika koji je koristio predmetnu zdravstvenu zaštitu. Napominje se da se o pravu na naknadu za troškove prijevoza pratitelja osigurane osobe odlučuje u postupku po zahtjevu osigurane osobe te se ne radi o samostalnom pravu osobe određene za pratitelja (Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž- 1897/17-2 od 12. srpnja 2017.). S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Dana 5. rujna 2022. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim se očituje u odnosu na odgovor na tužbu tuženika u bitnom ponavljajući navode iznesene u tužbi i ustrajući u postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U sporu je održana rasprava 3. studenog 2022., a čime je, kao i dostavom podneska, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je ista u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. u svezi članka 37. stavka 4. ZUS-a održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenica tuženika ostala u cijelosti pri navodima iznesenim u odgovoru na tužbu.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 19. svibnja 2021. nadležnoj Područnoj službi Z. podnio pisani zahtjev za priznavanje prava na naknadu troška prijevoza s pratnjom na relaciji D.-Z.-D. nastalog radi korištenja zdravstvene zaštite njegova pokojnog malodobnog sina J. S. u

Klinici za dječje bolesti Z. u razdoblju od 18. rujna 2020. do 10. ožujka 2021. (ukupno 9 putovanja), osnovom putnog naloga izdanog od strane njegovog izbranog liječnika; te da je tužiteljev malodobni sin J. S. preminuo dana 11. svibnja 2021.

13. Prema odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZOZO) prava i obveze koje pripadaju osiguranim osobama iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona propisima donesenim na temelju Zakona ne mogu se prenositi na druge osobe niti se mogu nasljeđivati. Prema stavku 2. istog članka iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, nasljeđivati se mogu prava na novčana primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti osigurane osobe.

14. Člankom 65. stavkom 4. ZOZO-a propisano je da pravo na naknadu za troškove prijevoza osigurana osoba ostvaruje na osnovi tiskanice putnog naloga koji izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite ili izabrani doktor dentalne medicine, odnosno ovlašteni radnik Zavoda kada je osigurana osoba pozvana od strane Zavoda radi ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te na osnovi rješenja Zavoda o upućivanju na liječenje sukladno članku 26. stavku 3. ovoga Zakona, odnosno na osnovi potvrde zdravstvene ustanove o provedenim hemodijalizama.

15. Prema odredbi članka 133. stavka 1. ZOZO-a zahtjev za isplatu drugih novčanih naknada utvrđenih istim Zakonom dospijeva 60. dana od dana zaprimanja zahtjeva osigurane osobe u Zavodu, odnosno druge osobe koja ostvaruje prava na novčanu naknadu u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno, u slučaju kad je osigurana osoba podnijela zahtjev za isplatu novčanih naknada iz stavka 1. istog članka koje u skladu s odredbama ovog Zakona mogu biti predmet nasljeđivanja, a smrt osigurane osobe je nastupila prije isteka roka dospijeća, smatrat će se da je zahtjev za isplatu dospio istekom roka iz stavka 1. istog članka.

16. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17 i 9/21; dalje: Pravilnika) osigurana osoba u skladu sa Zakonom ima pravo na naknadu troškova prijevoza do najbližeg ugovornog subjekta Zavoda koji sa Zavodom ima ugovorenu i može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu osiguranoj osobi sukladno njezinom zdravstvenom stanju, a ostvaruje ih na osnovi putnog naloga izdanog od izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite koji je izdao uputnicu za traženu zdravstvenu zaštitu, odnosno ovlaštenog radnika Zavoda za ostvarivanje prava na ortopedska i druga pomagala u skladu s posebnim općim aktom Zavoda o ortopedskim i drugim pomagalima te kada je pozvana od strane Zavoda vezano uz ostvarivanje određenog prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa ovim Pravilnikom.

17. Nadalje, prema odredbi članka 95. stavka 1. Pravilnika, pravo na naknadu za troškove prijevoza zbog korištenja zdravstvene zaštite osigurana osoba ostvaruje na osnovi tiskanica putnog naloga za jednokratno ili višekratno putovanje koji izdaje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlašteni radnik Zavoda u slučaju kad osigurana osoba zdravstvenu zaštitu koristi kod ugovornog isporučitelja ortopedskih i drugih pomagala u skladu s posebnim općim aktom Zavoda o ortopedskim i drugim pomagalima i kada je pozvana od strane Zavoda radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Prema stavku 5. navedenog članka, putni nalog predstavlja valjanu pravnu osnovu za isplatu troškova prijevoza samo ako je pravilno ispunjen i sadrži sve tražene podatke, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63. ovoga Pravilnika za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza radi korištenja zdravstvene zaštite na osnovi izdanog putnog naloga iz članka 63. ovoga Pravilnika, te ako je putni nalog realiziran u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, ordinaciji, ugovornog doktora privatne prakse, odnosno kod ugovornog isporučitelja ortopedskih i drugih pomagala koji su naznačeni na putnom nalogu, odnosno ako je osigurana osoba došla u organizacijsku jedinicu nadležne područne službe, odnosno regionalnog ureda Zavoda kamo je pozvana. Prema stavku 8. istog članka Pravilnika, tiskanica putnog naloga koja sadržava sve elemente iz ovog članka i koji je osigurana osoba dostavila u nadležnu područnu službu, odnosno regionalni ured Zavoda ujedno je i zahtjev osigurane osobe za naknadu troškova prijevoza. Radi ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza osigurana osoba obvezna je potpisani zahtjev iz stavka 8. ovoga članka dostaviti nadležnom regionalnom uredu, odnosno područnoj službi Zavoda.

18. Naime, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 19. svibnja 2021. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za isplatu naknade troškova prijevoza na temelju putnog naloga za korištenje zdravstvene zaštite kojim se njegov pokojni mldb. sin J. S. upućuje u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, uz određenu potrebu pratnje zbog dobi djeteta i da je zahtjevu priložio i predmetni putni nalog s ovjerom korištenja zdravstvene zaštite J. S. u drugom mjestu, a iz kojeg je razvidno

da je isti koristio navedenu zdravstvenu zaštitu za 9 putovanja u razdobolju od 18. rujna 2020. do 10. ožujka 2021., kao i da je na navedenom putnom nalogu izvršena ovjera korištenja zdravstvene zaštite od strane navedene zdravstvene ustanove.

19. Dakle, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je mldb. J. S.,

rođen 16. srpnja 2008., preminuo dana 11. svibnja 2021., te da za njegova života otac i zakonski zastupnik Z. S., ovdje tužitelj, nije podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza, odnosno dostavio tiskanicu putnog naloga nadležnoj područnoj službi za osiguranika mldb. J. S., a koja sadržava sve elemente iz članka

95. Pravilnika, kako je to propisano odredbom članka 95. stavka 8. Pravilnika.

20. Ovdje je za istaći pravilo da pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja, sukladno ZOZO-u ostvaruje osigurana osoba. U konkretnom slučaju zahtjev je podnesen od strane zakonskog nasljednika osigurane osobe. Međutim, trošak prijevoza pratitelja, kako to pogrešno smatra tužitelj, nije samostalno pravo osobe određene za pratitelja (ovakva stav izražen i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1897/17-2 od 12. srpnja 2017.).

21. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja, odnosno kada je tuženik ocijenio zakonitim prvostupanjsko rješenje, jer nije postojala zakonska osnova da tužitelj ostvari pravo na naknadu troškova prijevoza. To stoga što su prava i obveze iz zdravstvenog osiguranja neprenosiva, uz iznimku da se nasljeđivati mogu prava na novčana primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala neisplaćena zbog smrti osigurane osobe. Međutim, u konkretnom predmetu to nije slučaj jer se ne radi o dospjelim potraživanjima, sukladno gore citiranoj odredbi članka 133. ZOZO-a budući da tužitelj (kao zakonski zastupnik osigurane osobe) za života mldb. J. S. nije niti podnio zahtjev za ostvarivanje

prava koje je predmet ovog upravnog spora, a pravo na troška prijevoza pratitelja kako je već gore navedeno nije samostalno pravo osobe određene za pratitelja.

22. Stoga, prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu bili od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

23. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporeno drugostupanjsko i provstupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti pod točkom I. izreke.

25. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 11. studenog 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

I. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18).

II. Spis u kalendar 40 dana.