Poslovni broj: 5 UsI-56/21-26

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. M., B., M. … Z.

V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik A. K., odvjetnik u

D., K. T. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, nakon javne rasprave zaključene 3. studenog 2022. u prisutnosti generalne opunomoćenice tuženika G. B., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, te bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja, objavljene 11. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/20-01/148, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 4. prosinca 2020. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem tužitelju nije priznata bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, a time niti pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od utvrđene osnovice u svezi privremene nesposobnosti za rad započete 10. veljače 2020.

II. Poništava se točka I. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područna služba Dubrovnik, KLASA: UP/I-503-

07/20-01/07, URBROJ: 338-19-02-20-04 od 21. kolovoza 2020. u dijelu u kojem dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 tužitelju nije priznata neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, a time niti pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od utvrđene osnovice u svezi privremene nesposobnosti za rad tužitelja od 10. veljače 2020.

III. Tužitelju T. M., OIB: …, se priznaje pravo na

naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počevši od 10. veljače 2020. za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dg. PTSP (F43.1) koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.562,50 kuna (slovima: tisućupetstošezdesetdvijekune i 50 lipa/207,38 eura (slovima: dvjestosedameura i 38 centi), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/20-01/148, URBROJ: 338-01-06- 05-20-03 od 4. prosinca 2020. odbijena je žalba T. M., ovdje tužitelja,

izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, KLASA: UP/I-503-07/20-01/07, URBROJ: 338-19-02-20-04 od 21. kolovoza 2020.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju se ne priznaje bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43,1 i F 32.2 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, a time niti pravo na naknadu plaće u iznosu u 100% od utvrđene osnovice u svezi privremene nesposobnosti za rad tužitelja od 10. veljače 2020.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika, te u bitnom iskazuje nezadovoljstvo s ocjenom tijela vještačenja prvog i drugog stupnja, da se kod njega tražene dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 i F32.2, pa time i privremena nesposobnost za rad, ne mogu isključivo uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Navodi kako niti u prvostupanjskom niti u drugostupanjskom postupku nije neposredno pregledan, a pri izradi nalaza i mišljenja nije sudjelovao liječnik odgovarajuće struke Zavoda, već tri liječnika obiteljske medicine. Mišljenja je da bi se provedbom medicinskog vještačenja na način i uz sudjelovanje liječnika odgovarajuće struke i iskustva u upravnom postupku nedvojbeno utvrdila dijagnoza kao i u nalazu i mišljenju dr. D. G. i dr. N. J., koji kako izričito navode da su višegodišnje smetnje i tegobe izravna direktno uzročno- posljedična posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskog ratu. Navedeno, kako potvrđuje i nalaz V. R. S. prof. kliničke psihologije. Stoga, a kako tuženik ne priznaje nalaze specijaliste predlaže da sud pozove stručnog vještaka specijalistu psihijatrije po svom odabiru. Također, predlaže provesti medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku medicinske struke psihologu (usuglašeno po psihijatru), a na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze tužitelja sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu s privremenom nesposobnosti za rad, kao i da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-04/20-01/148, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 4. prosinca 2020., te da utvrdi tužitelju pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% utvrđene osnovice u svezi s privremenom nesposobnosti za rad za razdoblje od 10. veljače 2020. pa nadalje. Ujedno, potražuje trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je suprotno navodima iz tužbe to tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, odnosno donijelo pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom upravnom postupku, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo. Ističe kako je po žalbi tužitelja proveo drugostupanjski postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), Pravilnika o načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 104/17 i 34/18, dalje Pravilnik), koji su važili u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja. Iznosi kronologiju upravnog postupka, poziva se na Nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije KLASA: UP/II-502- 04/20-01/148 od 1. listopada 2020., te ističe kako uzimajući u obzir iznijetu stručno- medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije nije nađena pravna osnova za usvajanje žalbe. Također, ističe kako se to tijelo protivi provođenju vještačenja, budući da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Zaključno, tuženik ističe kako je sastav liječničkog povjerenstva propisan Pravilnikom, kojim pak nije propisano kako je u predmetima priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu potreban član specijalist psihijatar. Također, ističe kako Pravilnikom nije predviđena obveza pregleda tužitelja od strane Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Podneskom od 23. travnja 2021. tužitelj je dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju i to: nalaz psihijatra pri Centru za psihosocijalnu pomoć od 10. studenog 2020., nalaz i mišljenje psihologa od 13. siječnja 2021., nalaz Opće bolnice u D., Psihijatrijske ambulante od 2. veljače 2021., potvrdu Opće bolnice

D.kako se tužitelj nalazi na liječenju od 17. veljače 2021. do daljnjega; te nalaz

Opće bolnice u D., Dnevne bolnice, Psihijatrijske dnevne bolnice od 12.

ožujka 2021.

6. Podneskom od 14. rujna 2021. tužitelj je dostavio u spis nalaz i mišljenje Vijeća Viših vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 18. kolovoza 2021. u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postupka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupnju oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, KLASA: 561-01/21-02/1113, URBROJ: 426-04-03/41-21-3 od 18. kolovoza 2021., u kojem je sadržano mišljenje Vijeća viših vještaka kako su psihičke smetnje tužitelja (branitelja) posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, dijagnosticirane kao lakši stupanj PTSP-a, koji se cijeni manje od 20% stalno. Ujedno je dostavio i nalaz kontrolnog pregleda odjelnog liječnika Odjela za psihijatrijske bolesti KB D. od 8. srpnja 2021., a kao dokaz da je tužiteljevo stanje nepromijenjeno.

7. Podneskom od 29. listopada 2021. tuženik je istaknuo kako činjenica da tužitelj ima status Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje HRVI) nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Ističe kako se radi o dva zasebna prava za čija stjecanja su temeljem različitih propisa utvrđene različite pretpostavke, a svatko od njih se ostvaruje u zasebnom postupku pred nadležnim tijelima, pa liječnička povjerenstva Zavoda prilikom vještačenja na okolnost priznavanja određene dijagnoze bolesti, te s tim u vezi, privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nisu vezana vještačenjima drugih tijela, a niti je status HRVI-a prethodno pitanje u predmetnoj upravnoj stvari.

8. U sporu je održana rasprava 23. ožujka 2021. i 3. studenog 2022., kada je i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

9. Raspravnim rješenjem od 23. ožujka 2021. sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, specijalisti psihijatru, a na okolnost postojanja uročno posljedične veze između bolesti tužitelja dijagnoze šifre F43.1 i F32.2, kao i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 10. veljače 2020. pa nadalje, sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno jesu li navedene dijagnoze, kao i privremena nesposobnost za rad tužitelja neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, kojem dokazu se protivila generalna opunomoćenica tuženika, navodeći kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljeva bolest, te s tim u vezi privremena nesposobnost za rad nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

10. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je pregledao dokumentaciju priloženu sudskom spisu i spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu, u Psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju N. S., dr. med. od 2. studenog 2021., te dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 22. rujna 2022. (kojim se očitovao na prigovore tuženika).

11. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

12. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

13. Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće u 100%-tnom iznosu od utvrđene osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti po dg. prema MKB-10: F 32.2 i F43.1 (prema uputnici izabranog liječnika), počevši od 10. veljače 2020., koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 3. kolovoza 2020.

14. Odredbom članka 38. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. Prema stavku 2. pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. ovoga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. ovoga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

15. Odredbom članka 39. točka 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

16. Odredbom članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

17. Odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako u postupcima o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja sudjeluju liječnička povjerenstva Zavoda, koja prema stavku 2. te odredbe provode stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te donose odluku u obliku nalaza, mišljenja i ocjene.

18. Sastav liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), njihove ovlasti, obveze i način rada te izgled i sadržaj tiskanice nalaza, mišljenja i ocjene koju u okviru svojih ovlasti izdaju liječnička povjerenstva Zavoda, uređen je u skladu s odredbom članka 127. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odredbama Pravilnika.

19. U prvostupanjskom upravnom postupku, u skladu s odredbama Pravilnika provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, Područne službe u D., koje je donijelo Nalaz,

mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-503-07/20-01/07, URBROJ: 338-17-48-20-03 od 14. kolovoza 2020., te je u ocijeni navelo kako je tužitelj sudionik Domovinskog rata 1991- 1993, kako nije bio niti ranjavan, niti zarobljavan, te nema status Hrvatskoj ratnog vojnog invalida (HRVI). Uvidom u evidentirane podatke u zdravstvenom kartonu kako je utvrđeno da se tužitelj zbog psihičkih tegoba prvi put javio izabranom liječniku obiteljske medicine 10. veljače 2020., a psihijatrijski je pregledan prvi put 11. veljače 2020. od kada se liječi po dijagnozi F43.1 (PTSP, chr) i F32.2 (teška depresivna epizoda bez psihičkih simptoma). Ocjena je liječničkog povjerenstva kako tužitelj nema kontinuitet u liječenju po navedenim dijagnozama, a koje su po psihijatru postavljenje sa vremenskim odmakom od 25 godina od završetka Domovinskog rata, pa ih zbog navedenog nije moguće povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Stoga, zaključuje kako nisu ispunjeni kriteriji po MKB-10 klasifikaciji da se tužitelju dijagnoze F43.1 i F32.2 priznaju posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, niti pravo na naknadu plaće u 100% iznosu privremene nesposobnosti za rad po navedenim dijagnozama.

20. Tijekom žalbenog postupka u skladu s odredbom članka 19. stavak 2. Pravilnika je zatraženo stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni KLASA: UP/II-502-04/20-01/148, URBROJ: 338-01-10-04-20-02 od 1. listopada 2020., u mišljenju navelo kako je uvidom u potvrdu Ministarstva obrane i Ratni put utvrđeno kako je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata-dragovoljac, u kojem je sudjelovao u ograničenim razdobljima između rujna 1991. i prosinca 1993., te u kolovozu i rujnu 1995. godine. Uvidom u ratni put kako nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju, te također nema podataka da bi tijekom sudjelovanja bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Psihijatrijsko liječenje tužitelja kako započinje u veljači 2020. godine, gotovo 25 godina nakon prestanka ratnih djelovanja, kako liječenje započinje na atipičan način, psihologijskim testiranjem po zahtjevu tužitelja. Tužitelj kako se žali na nesanicu koja traje unatrag godine dana, česta intruzivna sjećanja, dok drugih tegoba ne navodi. Psiholog da zaključuje o postojanju PTSP-a i depresivnog poremećaja. Liječenje kako se nastavlja ambulantnim posjetima tužitelja psihijatru, gdje se žali na nesanicu, intruzivna sjećanja na rat, flash back epizode. Zabilježen je podatak kako tužitelj nije bio ranjavan ili zarobljavan, niti teže ozljeđivan, ratna traumatska iskustva datiraju iz 1991. godine (od prije nešto manje od 30 godina). Psihijatar zaključuje o anksiozno depresivnom poremećaju u sklopu PTSP-a i depresivnom poremećaju u komorbiditetu, ordinira medikamentoznu terapiju. U nastavku liječenja bez bitnije promjene, tegobe ne regrediraju, od tjelesnih tegoba lumboishialgija, povišene vrijednosti krvnog tlaka i kontraktura desne šake. Tijekom lipnja i srpnja 2020. liječen i kroz dnevnu bolnicu, bez poboljšanja psihičkog stanja. Sukladno odredbama formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10/ Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi i dijagnostičke smjernice. Deseta revizija, objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. godine pod naslovom The ICD-10 Classification of Mental and Behavioral Disorders Tenth Revision.") F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci) od djelovanja stresora. Razvidno je da, sukladno MKB-10 smjernicama, ovu dijagnozu nije moguće uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, u promatranom razdoblju (1991., 1992., 1993. 1995. godina) kod osiguranika ta dijagnoza nije postavljena niti je liječen po psihijatru. Dijagnoza PTSP- a iznimno se može postaviti kao vjerojatna", ako se javi u odgođenoj formi (6) mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja), uz dva uvjeta: tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja. Uvažavajući i ove obligatorne smjernice MKB-10 razvidno je da kod osiguranika nije ispoljena potpuna i tipična klinička manifestacija PTSP-a, dok istodobno postoji alterativni psihički poremećaj u formi depresije. Uvažavajući navedeno mišljenja smo da dijagnoza PTSP- a nije kod osiguranika postavljena sukladno obligatorim kriterijima medicinske struke opisanim i određenim u MKB-10 klasifikaciji i da PTSP kod osiguranika nije moguće tumačiti kao vjerojatan uz veliku vremensku odgodu i nije ga moguće uzročno posljedično povezivati sa ratnim djelovanjima tridesetak godina ranije. Depresija je poremećaj - bolest sui generis" i ima uzroke u urođenoj predispoziciji uz djelovanje vanjskih aktualnih stresogenih čimbenika kao aktuatora, tako da ne može biti uzrokovana ratnim stresogenim čimbenicima 20 ili 30 godina ranije. PTSP (ako kod osiguranika i postoji) i depresija svakako nisu kod osiguranika dominantni i jedini uzroci predmetnog bolovanja, već su to tegobe od strane slabinske kralježnice. Stoga, kako nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu tužitelja.

21. Ocjena je Liječničkog povjerenstva Direkcije, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, kako se dg. F32.2 i F43.1 i privremena radna nesposobnost od 10. veljače 2020. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Osnovna bolest i tegobe tužitelja kako su tegobe od strane slabinske kralješnice sa lumboishialgijom. Depresija je bolest "sui generis", ima uzroke u nasljednoj predispoziciji uz djelovanje nekog aktualnog vanjskog stresogenog čimbenika, ali to kako ne može biti čimbenik od prije 20 ili 30 godina. Dijagnoza PTSP- a ne udovoljava smjernicama MKB-10 klasifikacije da bi uopće mogla biti postavljena kod tužitelja (20, odnosno 30 godina nakon djelovanja navodnih ratnih stresogenih čimbenika). PTSP kod tužitelja (ako i postoji ) svakako nije dominantni, jedini i vodeći uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad.

22. Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženik je odbio žalbu tužitelja, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

23. U upravnom sporu, na prijedlog tužitelja, je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr.med. N. S., specijalisti psihijatrije, a na okolnosti postojanja uzročno-posljedične veze između bolesti tužitelja dijagnoze šifre radi očitovanja jesu li bolesti dijagnoze šifre prema MKB-u-10: F43.1 (PTSP) i F32.2 (Teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma), a zbog kojih je tužitelj privremeno nesposoban za rad počevši od 10. veljače 2020. pa nadalje, neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, koji je 2. studenog 2021. dostavio psihijatrijski nalaz i mišljenje, utemeljen na podacima iz sudskog spisa, medicinske dokumentacije (nalaz psihologa od 10. veljače 2020., nalaz psihijatra od 11. veljače 2020., 25. veljače 2020., 4. lipnja 2020., dnevna bolnica od 8. lipnja do 29. srpnja 2020., psihijatrijski nalazi od 8. rujna 2020., 25. kolovoza 2020., 5. studenog 2020. i 10. studenog 2020., potvrda da se nalazi na liječenju u dnevnoj bolnici od 17. veljače 2021., nalaz psihijatra od 12. ožujka 2021. i od 2. veljače 2021., nalaz psihologa od 13. siječnja 2021.), te na psihijatrijskom pregledu tužitelja (anamnestički podaci, psihički status i somatsko-neurološki status) obavljenog u prostorijama Klinike za psihijatriju KBC S. dana 15. listopada 2021.

24. U mišljenju vještak ističe: „Nakon provedenog psihijatrijskog pregleda i uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju mišljenja sam da se kod T. M.

dominantno dijagnostički radi o posttraumatskom stresnom poremećaju što se u MKB klasifikaciji označava šifrom F43.1 te posljedično k tome i trajnim poremećaju ličnosti što se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifrira pod F62.0. te da simptomi karakteristični za taj poremećaj bitno utječu na njegovo današnje svakodnevno funkcioniranje. Kod istoga se također može dijagnosticirati i depresivni poremećaj. Trajna promjena ličnosti može nastati nakon doživljaja katastrofalnog stresa (što je u ovom slučaju kronična sekvela posttraumatskog stresnog poremećaja nastalog kao posljedica ratnih zbivanja), te se prema MKB-10 se navodi da stres mora biti toliko ekstreman da nije nužno razmatrati osobnu vulnerabilnost u objašnjenju njegovog snažnog utjecaja na ličnost. Promjena ličnosti je trajna i očituje se kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja. Poremećaj ličnosti predstavlja dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koje izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. Ovaj model ponašanja se očituje na kognitivnom (način percipiranja i interpretiranja samog sebe), emotivnom (raspon intenzitet, labilnost i prikladnost emotivnog odgovora), interpersonalnom funkcioniranju i kontroli poriva. Simptomi Posttraumatskog stresnog poremećaja (kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu) koji su evidentno uočljivi u i trenutku pregleda kod T. M., a koji se i većim djelom spominju u medicinskoj dokumentaciji su: Prvotno činjenica da je isti bio izložen stresnom događaju koji je predstavljao direktnu smrtnu opasnost, opasnost od ranjavanja ili narušavanja osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta. Neposredno po događajima se kod ispitanika javio intenzivan strah. Traumatski događaj se u aktualnom trenutku pregleda kod T. M. stalno proživljava kroz nametljiva i povratna sjećanja uključujući slike i misli, ponavljanje uznemirujućih snova o događajima tijekom obrane grada, isti se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija (flaschback epizode). Dalje T. M. izbjegava aktivnosti koje bi ga podsjećala na traumu i to na način da izbjegava u društvu pričati o traumatskim događajima, ima smanjen interes za sudjelovanje u drugim značajnim aktivnostima, reduciranog afektivnog izražavanja. Dalje su naznačeni simptomi pojačane pobuđenosti i to otežano usnivanje i održavanje sna, razdražljivost i otežano koncentriranje. Sve ove promjene koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji i uočene psihijatrijskim pregledom utiču na njegovo radno, socijalno i druge oblike funkcioniranja. Zaključno svi opisani simptomi uočeni kod T. M. psihijatrijski pregledom i opisani u medicinskoj dokumentaciji su posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, a dostatni za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja odnosno njegovog kronificiranog ireverzibilnog oblika trajnih promjena osobnosti, te su isti simptomi (koji su posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu) razlog njegove radne disfunkcionalnosti tj. odlaska na bolovanje u periodu od 10.veljače 2020. godine.“

Zaključak je stalnog sudskog vještaka kako psihijatrijski poremećaji evidentirani i dijagnosticirani kod T. M. su posttraumaatski stresni poremećaj s depresivnim pomakom ( MKB- šifra F43.1) i Trajne promjene osobnosti (MKB - šifra F62.0), te su iste posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, te su razvijeni simptomi koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji i uočeni kod aktualnog psihijatrijskog pregleda karakteristični za te dijagnoze - dominantni razlog njegove nesposobnosti za rad počevši od 10.veljače 2020. godine i dalje.

25. Psihijatrijsko vještačenje je dostavljeno tužitelju i tuženiku na očitovanje.

26. Tužitelj se nije očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

27. Tuženik se podneskom od 30. studenog 2021. očitovao na dostavljeni psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, te je u privitku dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 19. studenog 2021. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ističe kako stalni sudski vještak zaključuje kako kod tužitelja postoji psihijatrijski poremećaj dijagnosticiran kao PTSP, također i depresivni poremećaj, te kao posljedica kroničnog PTSP-a i trajna promjena ličnosti. Pri tome kako vještak argumentirano pojašnjava zbog čega je PTSP kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, da bi u zaključku nalaza tvrdio kako su PTSP i trajne promjene ličnosti dominanti razlog predmetne privremene nesposobnosti za rad od 10. veljače 2020. i dalje. Kako vještak u cijelom nalazu koristi MKB 10 šifre dijagnoza, predlažu da se dopunski očituje na slijedeće okolnosti:

„1. Priznaje li vještak dijagnostičke smjernice MKB 10 klasifikaciju kao obligatorne smjernice u psihijatriji?

2. Obzirom da obligatorne smjernice MKB 10 klasifikacije na predviđaju postavljanje dijagnoze odgođenog PTSP-a u slučaju kad postoji alternativni psihijatrijski poremećaj, molimo vještaka da se očituje da li kod tužitelja postoji depresivni poremećaj kao zasebna bolest (bolest „sui generis“) i da li je postojanje iste u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu ili je depresija kod tužitelja, možebitno uzrokovana drugim čimbenicima, kao što je npr. nasljedna predispozicija?

3. Od kojeg su utjecaja tjelesne bolesti i tegobe tužitelja na potrebu za predmetnom privremenom nesposobnosti za rad?

4. Vještak u svom nalazi navodi da su dijagnoze F43.1 i F62.0 dominanti razlog nesposobnosti za rad počevši od 10.02.2020. Koji su to drugi, po mišljenju vještaka nedominantni uzroci predmetnog bolovanja?

5. Koliko je dugo, po pravilima medicinske struke, potrebno klinički pratiti promjene ličnosti kod bolesnika, a da bi se mogla početi koristiti dijagnoza F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja?

6. Da li je u psihijatrijskoj struci dozvoljeno i uobičajeno uz dijagnozu F62.0 kod istog bolesnika koristiti istodobno i druge dijagnoze?

7. Da li je vještaku poznato da vještačenje organizma manje od 20% s osnova ratnog PTSP-a (ocijenjeno Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 18.08.2021. godine) u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost.?“

28. Rješenjem ovog suda od 7. ožujka 2022. pozvan je stalni sudski vještak za psihijatriju N. S., dr.med., da se očituje na prigovore tuženika, odnosno

Liječničkog povjerenstva Direkcije od 19. studenog 2021., koji je u spis 22. rujna 2022. dostavio odgovor (dopunu nalaza i mišljenja), u kojem ističe:

„Nakon provedenog psihijatrijskog pregleda i uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju ostajem kod svog nalaza i mišljenja da se kod T. M.

dijagnostički radi o trajnom poremećaju ličnosti što se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifrira pod F62.0. te da simptomi karakteristični za taj poremećaj bitno utječu na njegovo današnje svakodnevno funkcioniranje. Trajna promjena ličnosti nastaje nakon doživljaja katastrofalnog stresa, (što je u ovom slučaju kronična ireverzibilna sekvela posttraumatskog stresnog poremećaja nastalog kao posljedica ratnih zbivanja), te se prema MKB-10 navodi da stres mora biti toliko ekstreman da nije nužno razmatrati osobnu vulnerabilnost u objašnjenju njegovog snažnog utjecaja na ličnost. Promjena ličnosti je trajna i očituje se kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja. Nazočna su obilježja nepovjerljivog postavljanja prema svijetu, socijalno povlačenje, osjećaj praznine, otuđenosti. Ovakve promjene ličnosti moraju postojati najmanje dvije godine da bi se postavila dijagnoza. Trajne promjene osobnosti su kao što je gore opisano nastale kod tužitelja kao posljedica ratnih traumatskih događaja, te depresivni poremećaj nije kod tužitelja prije egzistirao kao dijagnoza, već je sekundarna popratna dijagnostička kategorija čiji su se simptomi naknadno razvili. Depresivni poremećaj kod tužitelja je mogao teoretski nastati zbog nasljednih predispozicija (no, isti negira pozitivni obiteljski hereditet), te zbog utjecaja nepovoljnih egzogenih frustracijskih čimbenika. Ne mogu se izjasniti koliki bi eventualni utjecaj imaju druga somatska oboljenja tužitelja na njegovu nesposobnost za rad, jer to nije domena procjene vještaka psihijatra, već vještaka neke druge specijalnosti. Moguće je postaviti i druge psihijatrijske dijagnoze uz dijagnozu promjena osobnosti, a što je čest primjer u praksi. Kasne kronične posjednice razornog stresa tj, one koje se pojavljuju desetljećima nakon stresnog događaja se klasificiraju kao trajne promjene ličnosti (MKB-10). Mišljenja sam da su se kod tužitelja simptomi iz kruga trajnih promjena ličnosti razvile puno ranije nego što se on službeno javio prvi put psihijatru, a nije se javljao jer je iste negirao zbog straha od društvene stigmatizacije, potiskivao zbog pokušaja da radeći osigura egzistenciju obitelji. Zaključno odgovor na pitanje „da li je vještaku poznato da oštećenje organizma manje od 20% s osnova ratnog PSTP- a u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost“ je u samom pitanju. Navodeći riječ „u pravilu“ tuženik već u pitanju ostavlja mogućnost drugačijeg ishoda, stoga bi samo naveo da se u medicini, posebno u psihijatriji pristupa individualno svakoj osobi s obzirom da su itekako mogući različiti spektri emocionalnih reakcija (koje bi onda bile uzrok različitog stupnja opće i radne disfunkcionalnosti) na isti podražaj. Iz psihijatrijskog intervjua i pregleda sa tužiteljem se saznaje da su obljetnice pogibije suboraca, te nedavni susreti s roditeljima istih izrazito traumatični trenuci za tužitelja koji su razbuktali potisnute psihičke tegobe tj. doveli do sloma i onako oslabljenih psiholoških obrambenih mehanizama i posljedično k tome tzv. „domino efekta“ manifestacija svih neugodnih potisnutih sadržaja vezanih za ratne traumatske događaje. Iz svakodnevne psihijatrijske prakse poznato nam je da se mnogi hrvatski branitelji unatoč izloženosti ekstremnim stresovima i traumatičnim događajima za vrijeme sudjelovanja u ratnim operacijama nisu promptno po završetku rata javljali na pregled psihijatru unatoč postojanju simptoma. Nisu se javljali što zbog straha od društvene stigmatizacije, a što zbog egzistencijalnih razloga, te su pokušavali se samo-rehabilitirati kroz rad. Isto tako tokom godina nakon rata zbog raznih društveno - političkih razloga i okolnosti kod većine braniteljske populacije se javljao osjećaj napuštenosti, odbačenosti, nezaštićenosti i marginaliziranosti od strane društvenih institucija, ali i šire društvene zajednice što itekako može poslužiti kao „okidač" za jasnu manifestaciju psihičkih simptoma koje su oni nastojali potisnuti tokom godina. Psihološki obrambeni mehanizmi branitelja su oštećeni i samim time oni su izrazito vulnerabilna populacijska skupina gdje onda njihove psihološke reakcije i na tzv. „neutralne podražaje" mogu odstupati od uobičajenih (npr. depresivna reakcija).“ 29. Dopuna nalaza i mišljenja je dostavljena strankama na očitovanje, na koje se tužitelj nije očitovao, dok je tuženik podneskom od 18. listopada 2022. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 12. listopada 2022. u kojem se u bitnom ističe kako se tužitelj uopće počeo liječiti u veljači 2020., prije oko dvije i pol godine, a najmanje 25 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima. Vještak kako je mišljenja da je F62.0 kod tužitelja posljedica ratne traume i da se depresivni poremećaj javlja u sklopu F62.0 i da kod tužitelja nije ranije postojao, iako teoretski ne otklanjanja mogućnost da je isti nastao zbog nasljednih predispozicija uz nepovoljne egzogene frustracijske čimbenike, što njegovo zaključivanje čini relativnim. Pri tome kako vještak ne može odrediti prema utjecaju tjelesnih bolesti i tegoba tužitelja na radnu nesposobnost, ali i dalje ostaje kod mišljenja da je upravo poremećaj duševnog zdravlja tužitelja isključivi, i jedini dominantni uzrok privremene radne nesposobnosti. Također, kako su mišljenja kako je postupak vještačenja utemeljeno provoditi isključivo temeljem medicinske dokumentacije, pri čemu nije opravdano uzimati u obzir kao činjenice subjektivno anamnestičko i nedokumentirano iskazivanje stranke što se događalo desetljećima prije početka psihijatrijskog liječenja. Vještak kako u vještačenju prihvaća da 20% oštećenja organizma temeljem ratnog PTSP-a u postupku utvrđivanja statusa HRVI u pravilu ne uzrokuje nesposobnost za rad i tumači slučaj tužitelja kao iznimku. S tim u vezi napominju kako se kompletna predmetna problematika kod tužitelja temelji na „iznimkama“, ratni PTSP javlja se u pravilu u razdoblju od 6 mjeseci nakon djelovanja ratnog stresora, a što kod tužitelja nije slučaj; odgođeni ratni PTSP (kod tužitelja sa 25 godina odgode) javlja se samo iznimno; privremena radna nesposobnost kod HRVI sa 20% oštećenja organizma javlja se opet iznimno. Liječničko povjerenstvo zaključuje kako je nemoguće životno i stručno medicinski prihvatiti toliki broj iznimaka u bitnim predmetnim okolnostima, a koje iznimke su se upravo stekle kod tužitelja. Stoga predlažu odbiti Nalaz i mišljenje dr. N. S., kao i dopunu istog, s obzirom da isti nisu stručno medicinski u cijelosti argumentirano obrazloženi. Zaključno, ističe kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 1. listopada 2020.

30. Na raspravi od 3. studenog 2022. generalna opunomoćenica tuženika je također predložila odbiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a sve iz razloga navedenih u očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije od 1. listopada 2020. i 12. listopada 2022.

31. Prema ocjeni suda nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kao i dopuna istog, je valjano i potpuno obrazložen, utemeljen je na svim relevantnim podacima spisa te izrađen sukladno pravilima struke. Stoga, a u pogledu ocjene je li bolest kod tužitelja F43.1 (PTSP), te s tim u vezi i privremena nesposobnost za rad tužitelja počevši od 10. veljače 2020. i dalje posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju N. S., dr.med., specijalist psihijatrije,

stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještak uže specijalnosti, i njegovo je psihijatrijsko vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom, kao i ostalom relevantnom dokumentacijom za rješavanje ove upravne stvari, koja je priložena u spisu upravnog tijela, te je podrobno i detaljno obrazloženo. Iz psihijatrijskog vještačenja imenovanog sudskog vještaka N. S., kao i dopune istog, jasno i nedvojbeno proizlazi kako je bolest dg. PTSP (F 43.1), zbog koje je tužitelj privremeno nesposoban za rad počevši od 10. veljače 2020. i dalje, direktna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, dok su razvijeni medicinski simptomi koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji i uočeni kod aktualnog psihijatrijskog pregleda karakteristični za to dijagnozu, dominanti razlog tužiteljeve nesposobnosti za rad počevši od 10. veljače 2020. pa nadalje.

32. Slijedom iznijetog, te uzimajući obzir da je kod tužitelja dijagnoza PTSP-a postavljena od strane specijaliste psihijatra, pri čemu je i Vijeće viših vještaka Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u mišljenju istaklo kako su psihičke smetnje tužitelja posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, a dijagnoza PTSP-a je potvrđena i nalazima psihologa (ispitivanje PTSP-a ukazuje na postojanje istog poremećaja u svim aspektima njegovog manifestiranja), a što je sve potvrdio sudski vještak psihijatar, sud nije uzeo u obzir kao relevantne prigovore (liječničkog povjerenstva) tuženika koji se temelje na citiranju MKB-10 klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Također, sud smatra kako sudski vještak za psihijatriju dr. N. S., specijalist psihijatrije, osim što je neovisan od tuženika, ima više kliničkog iskustva u dijagnosticiranju psihičkih poremećaja od članova liječničkog povjerenstva tuženika.

33. Stoga je prema ocjeni suda osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja u dijelu koji se odnosi na priznavanje bolesti pod dg. F43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, jer su rješenja u tom dijelu donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

34. Slijedom navedenog, te s obzirom da sud u skladu s odredbom članka 33. ZUS- a slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je u konkretnom slučaju na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog sudskog vještaka psihijatra, koji je za svoje mišljenje dao detaljno obrazloženje, potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrdio kako je bolest PTSP (F43.1) uzrok tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad od 10. veljače 2020. nadalje te da je navedena bolest neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga je sud na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavak 1. ZUS-a djelomično usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je tužitelju odbijeno pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dg. F43.1, te je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za rad počevši od 10. veljače 2020. za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dg. PTSP (F43.1) koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (točka I. do III. izreke rješenja).

35. U pogledu bolesti pod dg. F32.2, za istaći je kako se vještak u pogledu iste nije izrijekom očitovao, a čemu tužitelj nije niti prigovarao. Pri tome je iz zdravstvenog kartona tužitelja razvidno kako se privremena nesposobnost za rad kod tužitelja ne vodi pod tom šifrom. Stoga je u dijelu u kojem tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 10. veljače 2020. i nadalje pod šifrom prema MKB-10: F32.2, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, sud potvrdio osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, odnosno pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, pa je presuđeno kao pod točkom IV. izreke presude.

36. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužitelj u sporu uspio samo djelomično i to 50%, sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak razmjerno uspjehu u sporu, u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 eura, prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 HRK, dok u pogledu ostalog troška zahtjev nije postavljen. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 81. stavak 2. ZUS-a.

U Splitu, 11. studenog 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. T.M., B., M. …, Z. V., kojeg zastupa opunomoćenik

A. K., odvjetnik u D., K. T. …

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.