Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-1126/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz D. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d. Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-656/2020-36 od 11. veljače 2022., dana 11. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-656/2020-36 od 11. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.756,25 kuna/ 1.029,43 eura[1] .

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-656/2020-36 od 11. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 7.756,25 kuna/ 1.029,43 eura do iznosa od 12.187,50 kuna/ 1.617,56 eura (za iznos od 4.431,25 kuna/ 588,13 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.431,25 kuna/ 588,13 eura.

Obrazloženje

1. Predmetnom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 17.861,06 kn bruto sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačno navedene iznose, osim zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 12.187,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 11. veljače 2022. do isplate, prema stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. U točki IV. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 11. veljače 2022. do isplate, prema stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je tužiteljica uspjela u sporu (točka i. i III. izreke) žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući istu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Uz žalbu je tuženik podnio i prijedlog za donošenje dopunske presude o dijelu tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica povukla na ročištu održanom dana 19. siječnja 2022., a tuženik se tom povlačenju protivio pa je spis vraćen sudu prvog stupnja radi donošenja dopunske presude koja je donesena pod poslovnim brojem Pr-656/2020- 43 dana 1. rujna 2022.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu troškova postupka kao sporednog potraživanja.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, kao prvostupnice sestrinstva – voditeljice smjene, za isplatu razlike plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, položajnog dodatka te isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. svibnja 2020., u ukupnom iznosu od 17.861,06 kn.

7. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio pozivom na slijedeće odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' br. 29/18 – dalje: KU)

8. Odredbama čl. 45. KU je propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

9. U skladu s čl. 49. KU osnovna plaća djelatnika uvećat će se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150% za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% (ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima). Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

10. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 55. KU/18), dok je u čl. 58 KU propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u visini od 4%.

11. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljica u pravu kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužiteljica i u tom periodu bila izložena otežanim uvjetima, odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

12. Žalitelj osnovano ističe da se u skladu s odredbama čl. 45. i čl. 49. st. 1 KU svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću.

13. Odredbom čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.

14. U konkretnom slučaju odredba 49. st. 1 KU nije ni sporna niti nejasna te propisuje da će se radniku za prekovremeni rad osnovna plaća uvećati za 50% (a na plaća s dodacima).

15. No, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019., ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

16. Stoga je, uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valjalo odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

17. Međutim, žalba tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

18. Naime, ispravno žalitelj ističe da trošak sastava podneska od 18. siječnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn i podneska od 23. srpnja 2020. u iznosu od 250,00 kn, uvećano za PDV, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Naime, podneskom od 18. siječnja 2022. je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev što je mogla učiniti i u podnesku od 19. siječnja 2021. u kojem se očitovala na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, a podatak o uplati predujma u spis dostavlja i služba računovodstva suda pa podnesak od 23. srpnja 2020., kojim je tužiteljica dostavila presliku uplatnice, zaista ne predstavlja podnesak koji bi bio potreban za vođenje postupka.

19. Stoga je prvostupanjski sud tužiteljici neosnovano priznao trošak u iznosu od 1.562,50 kn (1.250,00 kn + PDV 312,50 kn).

20. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 13. svibnja 2020. jer se radi o podnesku kojim se tužiteljica očituje na navode iz odgovora na tužbu te tužiteljici pripada pravo na naknadu tog troška, sukladno odredbi Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa). Također su neosnovani žalbeni navodi u kojima tuženik osporava pravilnost odluke u dijelu u kojem je tužiteljici priznat trošak sastava podnesaka od 8. prosinca 2020. i 19. siječnja 2021., a s obzirom da je iz sadržaja podnesaka vidljivo da se tužiteljica u prvom podnesku očituje na nalaz i mišljenje vještaka, a u drugom na dopunu nalaza i mišljenja vještaka pa se radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8. Tarife.

21. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude, u skladu s odredbama čl. čl. 335. st. 8., čl. 348. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tbr. 9. t. 3. Tarife pa je i u tom dijelu žalba neosnovana.

22. Nadalje, tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu, i to iz razloga što se tuženik protivio povlačenju dijela tužbe koji se odnosi na utuženu razliku plaće na ime dodatka za prekovremeni rad na blagdane i neradne dane pa je u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužiteljice.

23. Dopunskom presudom poslovni broj Pr-656-2020-43 od 1. rujna 2022. je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je zahtijevala isplatu bruto iznosa od 1.316,00 kn, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1126-5 od 11. studenoga 2022. U takvoj situaciji je uspjeh tužiteljice u sporu u odnosu na osnovu 80% (jer je od utuženih pet osnova uspjela s četiri), dok je odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica u tom slučaju uspjela s 93% (od utuženih 19.177,06 kn je dosuđeno 17.861,06 kn, dok je za preostalih 1.316,00 kn odbijen tužbeni zahtjev jer se tuženik protivio povlačenju tog dijela tužbe).

24. Opisani žalbeni navodi su osnovani pa je omjer uspjeha tužiteljice u sporu 73% (osnova 80% + visina 93% = 173% :2 = 86,5% - 13,5% /uspjeh tuženika/ = 73%).

25. Kako je tužiteljica osnovano zahtijevala naknadu troška u visini od 10.625,00 kn (12.187,50 kn - 1.562,50 kn), to joj s obzirom na omjer uspjeha u sporu od 73% pripada pravo na isplatu naknade troška u visini od 7.756,25 kn u kojem iznosu je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke, a u preostalom dijelu od 4.431,25 kn odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

26. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 11. studenoga 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.