REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Dračevac (ex. vojarna Sv.Križ)
49 Pr-1358/2020-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. D. P., kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., iz S., OIB:…, zastupane po odvjetnicima iz O. d. L.&p. d.o.o., Z., protiv tuženika P. S. d.o.o., S., OIB: … , punomoćniku M. B., odvjetniku u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana
28. rujna 2022., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika K. P.,
odvjetnika u Z. te zamjenika punomoćnika tuženika M. B.,
odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika, po objavi dana 11. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o., S., OIB: …, isplatiti tužiteljici A. V., iz S., OIB: … , s naslova razlike plaće bruto iznos od 103.367,64
kune/13.719,24 eura[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku
- na iznos od 986,85 kn od 15. prosinca 2015.g. do isplate;
- na iznos od 986,85 kn od 15. siječnja 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. veljače 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. ožujka 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. travnja 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. svibnja 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. lipnja 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. srpnja 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. kolovoza 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. rujna 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. listopada 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.085,22 kn od 15. studenog 2016.g. do isplate;
- na iznos od 1.070,42 kn od 15. prosinca 2016.g. do isplate;
- na iznos od 976,70 kn od 15. siječnja 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. veljače 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. ožujka 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. travnja 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,54 kn od 15. svibnja 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. lipnja 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. srpnja 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. kolovoza 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. rujna 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. listopada 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. studenog 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. prosinca 2017.g. do isplate;
- na iznos od 1.467,55 kn od 15. siječnja 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.786,82 kn od 15. veljače 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.751,09 kn od 15. ožujka 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.786,82 kn od 15. travnja 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.786,82 kn od 15. svibnja 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.786,82 kn od 15. lipnja 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.786,82 kn od 15. srpnja 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.659,40 kn od 15. kolovoza 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.269,81 kn od 15. rujna 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.444,91kn od 15. listopada 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.269,81 kn od 15. studenog 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.571,17 kn od 15. prosinca 2018.g. do isplate;
- na iznos od 1.464,85 kn od 15. siječnja 2019.g. do isplate;
- na iznos od 1.481,00 kn od 15. veljače 2019.g. do isplate;
- na iznos od 1.740,81 kn od 15. ožujka 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. travnja 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. svibnja 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. lipnja 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,11 kn od 15. srpnja 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. kolovoza 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. rujna 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. listopada 2019.g. do isplate;
- na iznos od 1.767,38 kn od 15. studenog 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. prosinca 2019.g. do isplate;
- na iznos od 2.273,12 kn od 15. siječnja 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. veljače 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. ožujka 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. travnja 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. svibnja 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,17 kn od 15. lipnja 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. srpnja 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. kolovoza 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. rujna 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. listopada 2020.g. do isplate;
- na iznos od 2.607,16 kn od 15. studenog 2020.g. do isplate;
a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.187,50 kn/2.546,62 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, od dana presuđenja do isplate, sve u roku
15 dana.
Obrazloženje
1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 4. studenoga 2020. tužiteljica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike bruto plaće koju je ostvarivala na radnome mjestu šefa računovodstva i financija u odnosu na
bruto plaću koju je trebala ostvariti na temelju ugovora o radu i Pravilnika o radu u razdoblju od 1. ožujka 2013. do podnošenja tužbe.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom traženju navodeći kako je tužba nejasna, a zahtjev neodređen i neodrediv. Istakao je kako tužiteljica obavlja poslove i radne zadatke šefice računovodstva kod tuženika pa da joj je poznato ili joj je trebalo biti poznato da vrši isplatu plaće kako određuje ugovor o radu između tuženika i radnika istog. Stoga da je neživotno i nelogično da bi ista kao šef računovodstva, kojoj je dostupna kompletna financijska dokumentacija tuženika, vršila isplatu plaće sebi u manjem iznosu od onog koji joj po zakonu i ugovoru pripada. Nadalje, da tužiteljica nije imala primjedbi na iznos plaće sve do ožujka tekuće godine
kada je pismeno od tuženika tražila usklađenje plaća pa da je tuženiku nejasno što ista tužbom traži. Ovo stoga što svi radnici tuženika primaju plaću sukladno ugovorima o radu, koeficijentima za svako pojedino radno mjesto
koje obračunava računovodstvo. Opreza radi, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.
3. S obzirom da se radi o tzv. stupnjevitoj tužbi u smislu čl. 186. b Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda RH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda RH, 70/19., 80/22.)
jer je visinu novčanog iznosa kojeg tužiteljica potražuje od tuženika moguće odrediti tek po provedenom vještačenju nakon što tuženik prikaže podatke o plaći koju je isplaćivao tužiteljici, to tužbeni zahtjev u tužbi, suprotno tvrdnji tuženika, nije neuredan ili nejasan.
4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013., tablice koeficijenta za radna mjesta, Pravilnika o
radu tuženika, izvatka iz Naredbe o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za godine 2013-2020., IP obrasca za 2013-2020.,
obračunskog listića plaće za kolovoz 2016. i siječanj 2017., dopisa tužiteljice tuženiku od 13. ožujka 2020., Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta
A. S. d.o.o., dopisa tužiteljice tuženiku od 13. svibnja 2021., te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za
knjigovodstveno-financijske poslove D. K., saslušanjem
svjedokinje I. J., zz tuženika E. T. te tužiteljice.
5. Nakon provedenog dokaza vještačenjem po vještaku knjigovodstvene struke, tužiteljica je podneskom od 31. siječnja 2022. te na ročištu od 28. rujna 2022. precizirala tužbeni zahtjev na način da je s naslova razlike plaće zatražila isplatu bruto iznosa od 103.367,64 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću. Iako se
tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, preciziranje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka je dopušteno budući se radi o stupnjevitoj tužbi.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu šef računovodstva i financija na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013. Međutim, sporno je da li je tuženik u utuženome razdoblju od studenoga 2015. do studenoga 2020. tužiteljici isplaćivao umanjeni iznos plaće od onoga koji je trebao isplaćivati prema
Pravilniku o radu i ugovora o radu te da li je osnovano potraživanje razlike plaće.
8. Odredbom čl. 90. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR)
propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu,
odnosno ugovorom o radu. Sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem
mjesecu.
9. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013. proizlazi da su člankom 3. stranke ugovorile da tužiteljici pripada osnovna bruto plaća u iznosu koji je utvrđen Tablicom koeficijenata za radna mjesta, a radno mjesto tužiteljice broj 26 pripada rangu VI te razredu 4, tako da tužiteljici pripada koeficijent 2,99. Kao rok za isplatu plaće stranke su ugovorile 15-ti dan u mjesecu za prethodni mjesec. Prema čl. 17. Pravilnika o radu tuženika propisano je da je osnovna plaća radnika novčani iznos kojeg poslodavac mjesečno obračunava i isplaćuje radniku za rad u punom radnom vremenu i prosječno ostvareni radni učinak u odnosu na plan ili normu. Nadalje, da osnovna plaća radnika predstavlja umnožak ostvarene osnovice plaće i utvrđenog koeficijenta za radno mjesto na kojem radnik obavlja posao,
osnovicu za obračun osnovne plaće utvrđuje poslodavac, a ona za radno
mjesto s najnižim koeficijentom ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko
osiguranje. Dakle, plaća tužiteljice je određena kao umnožak najniže
mjesečne osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja i koeficijenta
za radno mjesto tužiteljice 2,99.
10. Svjedokinja I. J., od 2018. članica uprave P. M. koji
je vlasnik tuženika, navela je kako je ranije radila obračune plaća u P.
M., koji se vrši na isti način kao u P. S., da je ugovor o radu
tužiteljice iz A. S. prešao u P. S. te su prenesena sva
prava koja je ista imala, da nisu mijenjani uvjeti rada i radno mjesto, kao ni koeficijent i obračun plaće tužiteljice. Nadalje, da je obračun plaće u opisu posla tužiteljice, da svaki šef računovodstva ima uvid u obračune plaće i vrši kontrolu obračuna plaće te je odgovoran za konačni obračun. ZZ tuženika
E. T., direktor tuženika od 2020., naveo je kako kao direktor ima uvid
u konačnu evidenciju obračuna plaća djelatnika, a obračun plaće da je u ingerenciji knjigovođe, kojemu je nadređen šef računovodstva.
11. S druge strane, tužiteljica je navela kako kao šef računovodstva i financija kod tuženika nije imala upliva u sam obračun plaće, koji jest dio poslova računovodstva, ali da je u stvarnosti već obračunatu plaću od strane drugih kolegica samo knjižila te pratila da uplate doprinosa, poreza i prireza budu sukladne zakonu. Kolegica da obračunava plaću na osnovu evidencije rada i parametara koji su programu te tako obračunatu plaću pokaže direktoru koji
mora pismeno i usmeno odobriti obračun. Da se njena plaća od 2005. nije mijenjala iako da je trebala biti veća s obzirom da je svake godine mijenjana osnovica za obračun plaće.
12. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. K., čiji nalaz i mišljenje sud smatra stručnim, argumentiranim i objektivnim, a sačinjen je po uvidu u cjelokupnu dokumentaciju spisa i dokumentaciju tuženika koja se
odnosi na plaću tužiteljice, utvrđeno je da razlika između osnovne bruto plaće koju bi tužiteljica ostvarivala radeći kod tuženika na radnom mjestu „Šef računovodstva i financija“ sukladno Ugovoru o radu i Pravilniku o radu, te osnovne bruto plaće koju je tužiteljica ostvarila u razdoblju od 1. studenoga 2015. do 31. listopada 2020. iznosi 103.367,64 kn, ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 14. Tablice 1. koja je prilog vještačenja.
13. S obzirom da je u postupku na temelju izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno da tuženik nije obračunavao plaću tužiteljice u utuženom razdoblju sukladno ugovoru o radu te Pravilniku o radu tuženika, to je potraživanje tužiteljice razlike plaće osnovano. Stoga navodi tuženika da je knjigovodstveno financijska dokumentacija tuženika u ingerenciji tužiteljice kao šefa računovodstva pa da je nelogično da bi sebi vršila isplatu plaće u manjem iznosu od onog koji joj pripada nisu osnovani ni relevantni budući je tužiteljica na svome radnom mjestu ispunjavala naloge direktora kao ovlaštene osobe za zastupanje tuženika, koji je odobravao obračune plaće te je odgovornost za vođenje poslova na upravi društva, a ne tužiteljici kao radnici, koja je vršila knjiženja obračuna plaća i pripadajućih isplata. Pored toga, prigovor zastare potraživanja nije osnovan budući je tužba podnesena 4. studenoga 2020., a temeljem odredbe čl. 139. ZR-a, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno pa kako se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 1. studenoga 2015. do 31. listopada 2020., to isto nije zastarjelo. S obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti sukladan nalazu vještaka kojim je
utvrđena visina razlike plaće u utuženom razdoblju, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR-a). Novčani iznosi u kunama iskazani su i u eurima sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22 i 88/22) prema utvrđenom fiksnom tečaju.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužiteljici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) i to za sastav tužbe 100 bodova, za sastav tri podneska po 100 bodova, za sastav jednog podneska 250 bodova, za sastav jednog podneska 25 bodova, za zastupanje na dva ročišta po 100 bodova, za zastupanje na dva ročišta po 250 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda uz PDV daje iznos od 17.187,50 kn. Tome se dodaje iznos od 2.000,00 kn na ime troškova vještačenja pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 19.187,50 kn/2.546,62
eura.
U Splitu, 11. studenoga 2022.
S U D A C
mr.sc. Daniela Pivčević, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku
od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika - u
spis
