Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1464/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja F. udruga, OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik iz Z., protiv 1. tuženika Ž. J. iz Z., OIB: … i 2. tuženika Udruga, OIB: … iz Z., oboje zastupani po punomoćniku I. S.,odvjetnici iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Psp-25/2019-45 od 1. travnja 2021., 11. studenog 2022.,

r i j e š i o je

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Psp-25/2019-45 od 1. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski rješenjem odlučeno je :

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tuženici dana 25. veljače 2016. smetali tužitelja u zadnjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao k.č. …/1 (zk.č. …) k.o. G. V., upisane u zk.ul…., k.o. G. V., opisana kao poslovna zgrada br…. i šuma ukupne površine 9417 m²,i u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza na nekretnini kč.br…. (zk.č. …) k.o. G. V., i to na način da su tuženici nanijeli betonske elemente (zapreke), koji su zagrađivali teren na skici lica mjesta vještaka M. B., dipl. inž. geod. od 8. kolovoza 2019., koja skica je sastavni dio ovog rješenja, određeni spojnicom točaka A-A1-A2-B, na dijelu k.č. … (zk.č. …), … (zk.ć. …), dijelu k.č. … (zk.č. …) k.o. G.

V. u duljini 11,16 metara, nanijeli betonske elemente i srušena debla drveća koji su zagrađivali teren na poziciji kolne površine, na skici lica mjesta određeno spojnicom točaka C-D duljine 4,70 metara na k.č…., k.o. G. V., iskopali kanal na skici lica mjesta određen spojnicom točaka N-M, duljine 3 m, na dijelu k.č. … (zk.č. …) k.o. G. V., navezli šljunak na skici lica mjesta određen spojnicom točaka E-E1-F-G-G1-H-E, na dijelu k.č…. ( zk.č. …) k.o. G. V., dijelu k.č. ./1 (zk.č. …) k.o. G. V., površine 18 m² i spojnicom točaka I-I1-J-K-K1-L-I, na dijelu k.č…. ( zk.č. …) k.o. G. V. (površine 13 m²), dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. …) k.o. G. V. površine 13 m², dijelu k.č. … (zk.č. …)k.o. G. V., površine 1 m², a čime su smetali suposjed tužitelja te u potpunosti isključili tužitelja od svakog provoza i prolaza do nekretnine u suposjedu tužitelja označene kao k.č. … (zk.č. …) k.o. G. V..

II. Zabranjuje se tuženicima svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

III. Nalaže se tuženima platiti tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.413,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena koje teku od 1. travnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelji iz žalbenih razloga propisanih čl. 353.st 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13, 89/14 ,70/19,80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom ponesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP- a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11.

13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem prvostupanjskog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu suposjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza na predmetnim nekretninama, a koje smetanje je prema navodima tužitelja počinjeno 25. veljače 2016. postavljanjem betonskih blokova, debla drveća i šljunka te iskopom kanala na spornom putu od strane tuženika.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, zauzevši stav da se tužitelj uklanjanjem betonskih blokova, debla drveća i šljunka sa spornog puta istoga dana ili naredna dva dana od spornog smetanja, u zakonskom roku od trideset dana iz čl. 21,. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) poslužio institutom samopomoći iz čl. 27.ZV-a, čime je uspostavio ranije posjedovno stanje, slijedom čega da mu ne pripada pravo na zatraženu sudsku zaštitu suposjeda u odnosu na navedene radnje kao čin smetanja suposjeda. Vezano za zatraženu zaštitu smetanja suposjeda tužitelja iskopom kanala na spornom putu, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da se tužitelj nije nalazio u suposjedu tog dijela puta pa zauzima stav da mu ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na taj dio puta.

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl.154. st. 1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje naknadu troškova postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a koje tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, već se samo paušalno poziva na taj žalbeni razlog te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

10. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava ističući da suprotno stavu prvostupanjskog suda ima pravo na sudske posjedovnu zaštitu unatoč korištenju instituta samopomoći jer da bi samopomoć pravno djelotvorno zaštitila posjednika od uznemiravanja ona mora onemogućiti i daljnje uznemiravanje posjednika, nisu osnovani.

10.1. Naime, u situaciji kada se tužitelj prije podnošenja tužbe zbog smetanja suposjeda poslužio pravom samopomoći iz čl. 27. ZV-a i uspostavio ranije posjedovno stanje na način da je vratio posjed prava služnosti prolaza i provoza spornim putem, što žalbenim navodima niti ne osporava, time je tužitelj ostvario posjedovnu zaštitu s obzirom da je i pravo na samopomoć oblik posjedovne zaštite, zbog čega nema mjesta pružanju sudske zaštite suposjeda tužitelja, kako je to pravilno primjenom čl. 27. ZV-a zaključio prvostupanjski sud. Za udovoljenje deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje smetanja suposjeda tužitelja i kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva za zabranu takvog i sličnog smetanja suposjeda ubuduće bilo bi osnove jedino u situaciji da je do uspostave ranijeg posjedovnog stanja na spornom putu došlo tek nakon pokretanja posjedovne parnice, što u ovom predmetu nesporno nije slučaj.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

U Rijeci 11. studenog 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković