R. H. O. S. U. S. E..vojarna

Sv. Križ, Dračevac

Split

Pr-428/2019-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. R., OIB: …, …, S.,

kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u O. društvu K. &

R. d.o.o. …., protiv tuženika S. H.

d.d., OIB. … S., …., kojeg zastupa punomoćnik H.

A., odvjetnik u S., … S., radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza

ugovora o radu i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 7. rujna 2022. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. S., odvjetnika u O. K. & R. i zamjenice punomoćnika tuženika T.

L., odvjetničke vježbenice kod H. A., odvjetnika u S., dne 11.

studenoga 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.04.2019. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.02.2018. nije prestao.

II/ Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika dana 27.02.2018. godine raskida se s danom 1. rujna 2019., dok se tužitelj odbija u dijelu u kojem je zatražio raskid ugovora s danom donošenja ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku 15 dana, na ime naknade štete iznos od 50.564,76 kn/6.711,10 Eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana 7.lipnja 2019. pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 50.564,76 kn/6.711,10 Eur, tužitelj odbija.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku 15 dana, bruto plaću i to za mjesec:

-svibanj 2019. u iznosu 16.854,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.6.2019. pa do isplate.

-lipanj 2019. u iznosu od 16.854,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.7.2019. pa do isplate,

-srpanj 2019. u iznosu 16.854,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.8.2019. pa do isplate,

-kolovoz 2019. u iznosu 16.854,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.9.2019. pa do isplate,

po stopi koje je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima.

V/ Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.125,00 kn /3.600,11 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11.studenoga 2022. pa do isplate po stopi koja je propisana odredom članka 29.stavak 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 7.lipnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim i isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj 27. veljače 2018. sklopio s tuženikom kao poslodavcem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja kuhinjskog sektora u W. M. R. u

M. na otoku B.. Dana 29. travnja 2019, tuženik je tužitelju uručio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a kojom je odlukom tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu od 27. veljače 2018., a u obrazloženju odluke navedeno je kako je radnik neopravdano izostao s rada i odbio doći na posao dana 27.04.2019., 28.04.2019. i 29.04.2019., kada navedeni hotel radi skoro punim kapacitetom i kada je prisustvo voditelja kuhinje neophodno radi urednog poslovanja hotela i to bez ikakvog prethodnog dogovora i dopuštenja od strane poslodavca. Tužitelj je dne 13.05.2019. u odnosu na navedenu odluku o otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava, a tuženik je donio odluku u kojoj je ponovio razloge iz odluke o otkazu ugovora o radu te nije udovoljio zahtjevu za zaštitu prava radnika. Navodi kako su neistiniti navodi i razlozi otkaza iz pobijane odluke o otkazu ugovora o radu i to da je dana 27.04.2019., 28.04.2019. i 29.04.2019. odbio doći na posao bez ikakvog prethodnog dogovora i dopuštenja od strane tuženika kao poslodavca, jer je tužitelj izostao s radnog mjesta u dozvoljeno vrijeme i prema praksi tuženika te je o navedenom izostanku unaprijed obavijestio sebi nadređene osobe kao i radnike kojima je nadređen kao voditelj i mentor. Osim toga, tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju morao je dati pravo da iznese obranu u pogledu eventualnih povreda oza iz radnog odnosa. Tužitelj s obzirom na trajanje radnog odnosa, starost te obveze uzdržavanja koje terete tužitelja (u braku je i ima dvoje maloljetne djece, ima obvezu uzdržavati članove svoje obitelji) potražuje sukladno čl. 125. Zakona o radu iznos od 101.129,52 kn na ime naknade štete.

Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.04.2019. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.02.2018. nije prestao; da se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika dana 27.02.2018. godine raskine s danom donošenja ove presude; da se obveže tuženika isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 101.129,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate; da se obveže tuženika isplatiti tužitelju bruto plaću za mjesec svibanj; lipanj; srpanj i kolovoz 2019. u iznosu od po 16.854,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate (uređeno podneskom od 10.veljače 2020.), sve to uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 15.srpnja 2019. tuženik navodi kako je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio dana 29.04.2019. godine, zbog opravdanog razloga odnosno zbog osobito teških povreda ugovora o radu s obzirom na činjenicu da je tužitelj koji je zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 27.02.2018. godine na poslovima voditelja kuhinje W. M. R. " u M. neopravdano izostao s rada i odbio doći na posao dane 27.04., 28.04. i

29.04.2019. godine, (kada navedeni hotel radi skoro pa punim kapacitetom i kada je prisustvo voditelja kuhinje neophodno radi urednog poslovanja hotela), i to bez ikakvog prethodnog dogovora i dopuštenja od strane poslodavca. Nadalje, ističe kako je radnik svojim postupkom neopravdanog izostanka s posla bitno ugrozio radni proces i poslovanje tuženika jer u turističkoj djelatnosti Društva, uz smještaj gostiju, baš prehrana gostiju i besprijekoran rad kuhinje daleko najvažniji dio procesa poslovanja i svrhe postojanja tuženika. Ističe se kako je sam tužitelj za vrijeme obavljanja ovog posla kod tuženika već prethodno bio opominjan zbog svog neprofesionalnog ponašanja te povreda obveza ugovora o radu, te je tuženik i saznanja kako je tužitelj namjerno svojim neodgovornim i neprofesionalnim ponašanjem iscenirao ovaj otkaz, a sve kako bi se mogao zaposliti na drugom mjestu upravo istom na kojem je odmah po otkazu i zaposlen te i dalje radi.

Isto tako navodi kako je upravo u Ugovoru o radu prethodno priloženom od strane tužitelja jasno i evidentirano kao u članku 2. stavku 2. istog Ugovora, propisno da je radnik tijekom rada odgovoran direktoru M. D. te da se u bilo kojem slučaju privatne ili poslovne potrebe radnik mora obratiti direktoru društva M. D. kao ovlaštenoj osobi poslodavca odnosno S. H. d.d. U

članku 4, predmetnog Ugovora o radu navodi se jasno kako ako radnik ne može doći na posao zbog bolesti ili bilo kojeg drugog razloga, dužan je odmah, prije početka radnog vremena o tome obavijestiti poslodavca, a najkasnije u roku od tri dana dostaviti poslodavcu liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, u protivnom poslodavac može otkazati ugovor o radu. Tužitelj nije ispoštovao ugovorne odredbe niti obavijestio poslodavca/odgovornu osobu o svom izostanku niti o razlozima izostanka, neopravdano izostajući s radnog mjesta tri dana u vremenskom periodu kada hotel radi skoro pa punom kapacitetom i kada je prisustvo voditelja kuhinje neophodno radi urednog poslovanja hotela, time ugrozivši radni proces tuženika te besprijekoran rad kuhinje H., te teško povrijedivši obveze koje proizlaze iz radnog odnosa, slijedom čega mu je tuženik i opravdano uručio izvanredni otkaz ugovora o radu. Stoga je tuženikov tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan, a posebice traženje naknade štete u iznosu od 101.125,52 čiji izračun niti je potkrijepljen navodima niti obrazložen pa stoga u potpunosti proizvoljan i nejasan pa predlaže tužbu odbaciti, podredno da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu od 27.veljače 2018., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.travnja 2019., zahtjeva za zaštitu prava od 13.svibnja 2019., povratnice od 13.svibnja 2019., potvrde o primitku preporučene pošiljke od 13.svibnja 2019., odluke tuženika od 17.svibnja 2019., obračuna isplaćene plaće za siječanj, veljaču i ožujak 2019.,pravilnika o radu 1.listopada 2014., e maila tužitelja, povijesti bolesti za tužitelja, saslušanjem svjedoka B. S., P. M., D. G., J. H., te saslušanjem

tužitelja kao parbene stranke, dok je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka V. D., M. G., J. B.,

J. S. i I. S., a sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem

zz tuženika, budući da se isti na pozive suda radi saslušanja nije odazvao, a relevantne dokaze o spriječenosti nije dostavio pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja kuhinjskog sektora u W. M. R. G." temeljem ugovora o radu od 27.

veljače 2018.,

- da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.travnja 2019. zbog osobito teške povrede radne obveze-neopravdanog nedolaska na posao na dane 27., 28. i 29. travnja 2019.,

- da je protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika dana 13.svibnja 2019., a koji zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan dne 24.svibnja 2019.

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da radni odnos tužitelja nije prestao; sudski raskid ugovora o radu, naknada štete zbog raskida ugovora, kao i isplata plaće za mjesec svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2019.

8. Naime odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17 i 98/19; dalje - ZR-a) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Odredbom čl. 93. Pravilnika o radu od 1.10.2014. propisano je što se sve smatra teškom povredom obveze iz radnog odnosa koje uvjetuje izvanredni otkaz ugovora o radu, a pod osobitom teškom povredom obveze iz radnog odnosa, između ostalog, smatra se i neopravdani nedolazak na posao.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu voditelja kuhinje W. M. R. G." u M. temeljem ugovora o radu od

27.veljače 2018., međutim, tuženik je izvanredno otkazao tužitelju ugovor o radu. Iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi kako je tužitelj neopravdano izostao s rada i odbio doći na posao na dane 27.4.2019., 28.4.2019. i 29.4.2019. kada navedeni hotel radi skoro pa punim kapacitetom i kada je prisustvo voditelja kuhinje neophodno radi rednog poslovanja hotela i to bez ikakvog dogovora i dopuštenja od strane poslodavca, te da zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa nije u mogućnosti nastaviti radni odnos.

Dakle, tuženik je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju obrazložio razlozima neopravdanog izostanka s rada na dane 27 travnja; 28. travnja i 29. travnja 2019.

12. Svjedokinja B. S. iskazala je kako joj je poznato da tužitelj nije nikoga telefonskim putem kontaktirao vezano za izostajanje s posla, da je tužitelju bio nadređen M. D. i njemu se trebao javiti kao neposredno nadređenom da mu odobri izostanak s radnog mjesta, a da isti to po njezinom saznanju nije učinio. Tužitelj je njoj poslao mail da neće doći raditi u subotu i nedjelju ističući da je u te dane slobodan.

13. Iz iskaza svjedoka P. M. proizlazi kako mu je tužitelj rekao da će uzeti slobodne dane našto mu je on rekao da o tome mora obavijestiti M. D. pa kada dobije dozvolu od njega on više nema utjecaja na to, te da je D. donio odluku o otkazu ugovora o radu jer tužitelj nije od njega tražio slobodne dane. U njegovoj nadležnosti nije da odlučuje o slobodnim danima, a slobodne dane davalo bi se pismeno putem maila

14. Svjedok D. G. je iskazao kako je tužitelj javio svima njima koji su radili u kuhinji da ima dva slobodna dana. Ističe kako za slobodne dane koje će koristiti trebali su obavijestiti direktora G. P. M., dok se nisu obraćali

D. za te slobodne dane, a većinom je bio jedan slobodan dan.

15. Svjedok J. H. u svom iskazu navodi kako tužitelj nije obavijestio svoga nadređenog da neće doći na posao tri dana pa je zato dobio otkaz ugovora o radu. Da nije došao na posao saznao je od P. M., a koji je onda obavijestio direktora D. pa mu je direktor dao otkaz ugovora o radu.

16. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je obavijestio svoga nadređenog P. M. 15 dana ranije da će u razdoblju od 26-28 travnja 2019. biti odsutan zbog odlaska na krštenje i da će u te dane koristiti svoje neiskorištene slobodne dane te da će se vratiti u ponedjeljak, 29.4.2019. u popodnevnoj smjeni, da se menadžer P. M. složio s time da uzme slobodne dane i da ga je odvezao u petak

26.4.2019. u 15:30 sati do trajekta da bi mogao otići na putovanje. Navodi kako je, osim P., zvao i D., a koji je taj vikend bio u bolnici, a o slobodnim danima obavijestio je i B. S.. Također navodi kako se za uzimanje slobodnih dana nisu obraćali zakonskom zastupniku već isključivo voditelju sektora, a koji je evidenciju tih slobodnih dana slao kod B. S..

17. Imajući u vidu sve provedene dokaze, iskaz tužitelja, svjedoka, materijalne dokaze ovaj sud dolazi do zaključka da se konkretne prigode nije radilo o neopravdanom izostanku s rada na dane 27.travnja; 28. travnja i 29.travnja 2019., kako to tvrdi tuženik, već o korištenju slobodnih dana i to dva slobodna dana (27. i 28. travnja 2019.) na koje tužitelj kao voditelj ima pravo (tužitelj ima pravo na četiri slobodna dana u mjesecu, kako proizlazi i iz iskaza svjedokinje S.), kako je propisano i Pravilnikom o radu, a o čemu je tuženik na nedvojben način upoznat, dok se na dan 29.travnja 2019. ne može raditi o neopravdanom izostanku s posla budući da je tužitelju, a kako proizlazi i iz njegovog iskaza, zz tuženika M. D.

rekao da se ne pojavljuje na poslu pa je tužitelj taj dan došao samo po svoje stvari. Sprječavanje dolaska na posao tužitelju od strane direktora tuženika na dan 29.travnja 2019. ne može se pripisati tužitelju u neopravdani izostanak s posla.

17.1. Izostanak tužitelja s posla na dane 27. i 28. travnja 2019. (vikend) kod činjenice da tuženiku nije nastala šteta ili problem u organizaciji rada, a posebno uzimajući u obzir prethodno trajanje radnog odnosa tužitelja i okolnost da je tužitelj koristio slobodne dane i o istome već unaprijed (15 dana prije korištenja slobodnih dana) obavijestio nadređenog P. M., kao i B. S., koja je vodila

evidenciju prisutnosti na radu, te radnike u kuhinji kojima je tužitelj bio nadređen, organizirajući tako rad u kuhinji kada njega ne bude, ne može se okarakterizirati kao neopravdan izostanak niti predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

17.2. Da tužitelj nije imao obvezu za korištenje slobodnih dana tražiti odobrenje od zz tuženika, već od P. M., koji je tužitelju i odobravao slobodne dane,

proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i iskaza svjedoka D. G. (koji je iskazao kako se o slobodnim danima nisu obraćali D., već je tužitelju odobrenje za slobodne dane davao P. M., kojem se i inače obraćao za slobodne dane, dok je njima radnicima u kuhinji slobodne dane odobravao tužitelj, kao i da je za vikend, kada je tužitelj koristio slobodne dane, u hotelu bio minimalan broj gostiju), kojim iskazima sud poklanja vjeru, jer se u bitnim činjenicama podudaraju, te su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljiv i logičan iskaz.

17.3. Sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan iskaz svjedoka P. M.,

B. S. i J. H., po čijim iskazima je tužitelj trebao tražiti odobrenje za slobodne dane od direktora M. D., jer je očito da će isti iskazivati u korist svog poslodavca, a osim toga njihovi iskazi nisu logični, objektivni ni iskreni, a o odlučnim činjenicama nisu dali neposredno uvjerljiv iskaz. Ti se svjedoci ne sjećaju detalja bitnih za tužitelja, a sjećaju se da tužitelj nije došao raditi u petak 26.travnja 2019., mada je tužitelj taj dan odradio svoju smjenu, pa je tako svjedok H. iskazao kako tužitelj nije došao raditi od petka 26.travnja 2019., a M. da je tužitelj koristio više slobodnih dana - petak, subotu i nedjelju, a u ponedjeljak je bio obaviješten od strane uprave o raskidu ugovora, da bi poslije iskazao da je tužitelj radio prvu smjenu u petak i on ga je vozio taj dan na trajekt u 15 h.

Osim toga, svjedok M. je iskazao kako se tužitelj njemu obraćao za jedan slobodan dan u tjednu, a za više se trebao obratiti direktoru D., međutim, sud smatra da je tužitelj na vrijeme P. M., kojeg je i trebao obavijestiti kao voditelja odjela, obavijestio o korištenju slobodnih dana za vikend (27. i 28. travnja 2019.) i P. M. mu ih je odobrio i u petak, nakon završetka posla, odvezao ga na trajekt, a obavijestio je i B. S., kojoj je poslao mail i to za vrijeme korištenja slobodnih dana dne 27.travnja 2019. obavještavajući je da je na slobodnim danima i ujedno joj je dostavio uređenu tablicu s radnim satima djelatnika kuhinje kojima je tužitelj bio nadređen kao voditelj kuhinje. Što se tiče dana 29.4.2019. tužitelj nije došao na posao jer mu je direktor tuženika M. D. rekao da se ne pojavljuje na poslu, kako je to i tužitelj iskazao, a i svjedok M. pa on u taj ponedjeljak nije došao raditi već je samo došao po svoje stvari, stoga se ne može govoriti da je dne 29.travnja 2019. tužitelj neopravdano izostao s posla.

18. Prema odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu, u slučaju spora zbog otkaza o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

19. U ovoj pravnoj stvari tuženik kao poslodavac, nije dokazao je postojanje opravdanih razloga zbog kojih je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.travnja 2019., tužitelju otkazao ugovor o radu na poslovima voditelja kuhinje, tj. nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika, više nije moguć.

20. Tužitelj je istakao kako mu tuženik nije omogućio prije otkazivanja ugovora o radu da iznese svoju obranu, a i utvrđeno je tijekom postupka kako u konkretnom slučaju tužitelju nije omogućeno da iznese svoju obranu, a tuženik nije dokazao razloge zbog kojih ne bi bilo opravdano omogućiti radniku iznošenje obrane.

21. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja i utvrditi nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29.travnja 2019. te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, a kao u točki I. izreke presude.

22. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).

23. Prema odredbi čl. 125. st.1. ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; st. 2. citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

24. U ovom slučaju ostvarile su se pretpostavke iz čl. 112. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu. Naime, radni odnos je ugovorni odnos radnika i poslodavca, a koji se uz to temelji na uzajamnom povjerenju, čega u konkretnom slučaju više nema, što proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka, već i iz iskaza tužitelja, stoga uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim, kako se tužitelj zaposlio na drugom radnom mjestu u rujnu 2019. pa je raskid predmetnog ugovora o radu s danom 1.rujna 2019. opravdan, a ne s danom presuđenja kako je to tužitelj zatražio, radi čega je u tom dijelu zahtjev odbijen, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

25. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 101.129,52 kn (6 prosječnih bruto plaća tužitelja koje su iznosile 16.854,92 kn). Odlučujući o naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora sud je imao u vidu da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 27. 2. 2018. pa do otkaza 29. 4. 2019. (dakle, godinu i dva mjeseca), da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio u dobi od 27 godina, da ime obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece i supruge. Uzimajući u obzir sve kriterije, kao i činjenicu da je tužitelj radio kod tuženika godinu i dva mjeseca, da se po otkazu zaposlio kod drugog poslodavca, to po ocjeni ovog suda iznosom naknade štete u visini od 3 ugovorene mjesečne plaće (prema odredbi čl. 125.st.1. ZR naknada štete dosuđuje se u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja), će se postići svrha naknade. Stoga je tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o rada (prema platnim listama proizlazi kako je ugovorena bruto plaća tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu u visini od 16.854,92 x 3 = 50.564,76 kn), dosuđen iznos od 50.564,76 kn/6.711,10 Eur (fiksni tečaj konverzije 1 Eur=7.53450 kn), dok je za više zatraženo, za iznos od 50.564,76 kn/6.711,10 Eur, tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kao u točki III izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 7. lipnja 2019. (kao dana podnošenja tužbe) do isplate.

26. Isto tako, tužitelj potražuje isplatu plaće za razdoblje od svibnja 2019. do kolovoza 2019., u bruto iznosima od 16.854,00 kn mjesečno. Iz platnih lista razvidno je da je tužiteljeva bruto plaća za tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu bila u iznosu od po 16.854,92 kn. Kako tužitelj zbog nezakonitog otkaza kroz to razdoblje nije radio, isti ima pravo na isplatu plaće za utuženo razdoblje koju je izgubio i to u iznosima od po 16.854,00 kn/2.236,91 Eur, kako je tužitelj i zatražio (mada je plaća bila 16.854,92 kn). Na dosuđene iznose tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen, a kako je odlučeno u točki IV izreke presude.

27. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te priloženom popisu troška pa je tužitelju, priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 250 bodova, za pristup ročištu od 13.prosinca 2019., 10.veljače i 11.ožujka 2020., 17.ožujka; 26.svibnja; 13.listopada i 6.prosinca 2021., 4.svibnja i 7.rujna 2022. po 250 bodova, od 2. listopada 2019. i 21. siječnja 2021. po 50 bodova, za sastav podneska od 26.rujna 2019. i 26.studenoga 2021. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 31.000,00 kn, na ime PDV-a iznos od 7.750,00 kn, ukupno iznos od 38.750,00 kn/5.143,01 Eur (fiksni tečaj konverzije 1 Eur = 7.53450 kn). Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 10.veljače 2020. budući da je isti predan na ročištu od 10.veljače 2020.

27.1. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio sa 85 % (uspio 100 % u osnovu, a 70 % u visini, odnosno ukupno sa 85 %), a tuženik je uspio s 15 %. Razlika postotaka uspješnosti je 70 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 27.125,00 kn/3.600,11 Eur (fiksni tečaj konverzije 1 Eur=7,53450 kn). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 11. studenoga 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate (točka V. izreke presude).

U Splitu 11. studenoga 2022.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika