REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 2457/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice O. G. iz M., O.:

…, zastupane po pun. M. U., odvjetniku u S., protiv tuženika

M. P. iz S., O.: …, zastupanog po pun. A.

R., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. rujna 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja, tuženika i pun. tuženika, dana 11. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Dužan je tuženik M. P., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 120.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini niže specificirani mjesečni iznos teče od njegova dospijeća do isplate po stopi od 15% godišnje za period od 01.10.2007.godine do 31.prosinca 2007.godine, a od 01.01.2008.godine do isplate po stopi od 17% godišnje, od 01.07.2011.godine do 29.06.2013.godine po stopi od 15% godišnje, od 30.06.2013.godine do 31.12.2013.godine po stopi od 12,40% godišnje, od 01.01.2014.godine do 30.06.2014.godine po stopi od 12,35% godišnje, od 01.07.2014.godine do 31.12.2013.godine po stopi od 12,29% godišnje, od 01.01.2015.godine do 30.06.2015.godine po stopi od 12,14% godišnje, od 01.07.do 31.07.2015.godine po stopi od 12,13% godišnje, a od 01.08.2015.godine do isplate po stopi od 10,14% godišnje odnosno po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, i to:

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2009.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2011.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 1.1.2016.godine do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrena na razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve do isplate. "

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.740,00 kn / 2.752,67 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 13. rujna 2012. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su stranke suvlasnici, svaki za po ½ dijela cjeline stana u S., položenog na 11. Katu zgrade, površine 64,60 m2. Predmetni stan da

su stranke, svaka za ½ dijela cjeline, naslijedile iza smrti majke M. P. koja je preminula dana 1. travnja 2006. godine, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj 0-1502/10 od 12. prosinca 2011. godine. Međutim, iako su stranke suvlasnici stana, tužiteljica od majčine smrti stan da nije mogla koristi, tako da je tuženik, iako suvlasnik nekretnine, bez naknade koristio i suvlasnički dio stana drugog suvlasnika – tužiteljice. Na taj način da se bezrazložno obogatio upravo za visine koju bi inače morao plaćati, pa da se radi o koristi koju je obvezan naknaditi tužiteljici. Kako se radi o stanu površine 64,60 m2, za isti da bi zasigurno bila ostvarena najamnina od najmanje 300 do 350 € mjesečno, kroz vremenski period od pet godina unatrag od podnošenja ove tužbe. To da znači da bi tužiteljica ostvarivala mjesečno iznos od najmanje 1.200,00 kn, što da joj je tuženik onemogućio. Kako tuženik upotrebljava tuđu stvar kao svoju, to tužiteljica, temeljem odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima, postavlja zahtjev za naknadu koristi koju je tuženik imao od upotrebe cijele stvari, odnosno njenog suvlasničkog dijela. Radi navedenog tužiteljica postavlja zahtjev kao u tč. I. izreke ove presude (među znakovima navoda).

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška. Navodi da rješenje o nasljeđivanju na koje se poziva tužiteljica u svojoj tužbi još nije pravomoćno, da su stranke vodile spor radi utvrđivanja ostavinske mase jer je tuženik osporavao pravo tužiteljici tvrdnjom da ovaj stan predstavlja isključivo njegovo vlasništvo i ne spada u ostavinsku masu. U tom postupku, vođenom pred ovim sudom pod brojem I. P-356/07, tuženik da nije uspio u svom zahtjevu, međutim, za vrijeme trajanja ovog postupka tužiteljica da ne bi imala pravo na bilo kakvu naknadu.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda br. O- 2484/11, I. P-356/07; podataka RH, Ministarstva financija - P.U., P.U. S., I. S. od 19. rujna 2013. godine; te saslušanjem tužiteljice i

tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

Presudom ovog suda br. Pi.677/12 od 23.prosinca 2013.godine u cijelosti je odbijen zahtjev tužiteljice, obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu, rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gžo.164/14 od 8.svibnja 2015.godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Sud je dana 27.listopada 2017.godine donio novu prvostupanjsku presudu broj P.7981/15 sa izrekom:

"Dužan je tuženik M. P., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 39.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini niže specificirani mjesečni iznos teče od njegova dospijeća do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta

koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.10.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.11.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.12.2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.1.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.2.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.3.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.4.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.5.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.6.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.7.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.8.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.9.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.10.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.11.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.12.2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.1.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.2.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.3.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.4.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.5.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.6.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.7.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.8.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.9.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.10.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.11.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.12.2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1.12.2015.godine do isplate, dok se za više zatražene iznose i više zatražene zakonske zatezne kamate zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.137,50 kn. "

Protiv ove presude stranke su podnijele žalbe, dana 4.srpnja 2019.godine donesena je presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-398/18 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za više traženo od dosuđenog, preinačena je u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 39.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

U ranijem tijeku postupka sud je utvrdio slijedeće:

Iz predmeta ovog suda br. O-2484/11 iza smrti majke stranaka pok. M. P., proizlazi da je ista preminula 1. travnja 2006. godine, dana 22. siječnja 2007. godine doneseno je rješenje ovog suda broj O-1160/06 kojim je prekinut ostavinski postupak iza njene smrti, upućen je tuženik u parnicu protiv tužiteljice radi sastava ostavinske mase, sukladno njegovom očitovanju da predmetni stan ne bi predstavljao ostavinu ostaviteljice jer je u cijelosti plaćen njegovim novcem. Pregledom predmeta ovog suda broj I. P-356/07, po tužbi M. P. protiv O. G., utvrđeno je da je dana 25. ožujka 2010. godine donesena prvostupanjska presuda kojom je zahtjev M. P. odbijen, ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžst-115/10 od 28. travnja 2011. godine, dakle u ostavinu iza smrti pok. M. P. spada predmetni stan.

Dana 12. prosinca 2011. godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu broj O-1502/10 kojim su stranke proglašene nasljednicom pok. M. P. temeljem zakona, ostavina – predmetni stan pripada strankama za po ½ dijela. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio žalbu, rješenjima ovog suda pod brojem O-2484/11 ispravljeno je rješenje o nasljeđivanju u imenu tuženika i broju ostavinskog spisa.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik prije majčine smrti stanovao čitavo vrijeme u predmetnom stanu, njih dvoje sami, da je od majčine smrti tuženik u stanu sam. Ona osobno da u stanu nikada nije stanovala, dugi niz godina da sa obitelji živi u M.. Navodi da je prije majčine smrti došla nekoliko dana u predmetni stan kod nje, po prilici tri mjeseca, kako bi joj olakšala posljednje dane i pomagala, a već tada da je tuženik zauzeo stav da je to njegov stan, da neće dozvoliti nikom da mu stan oduzme i da u stanu stanuje. Tuženik da se postavio kao isključivi gospodar odnosno vlasnik tog stana i iz tog njegovog stava da je zaključila da neće dopustiti bilo kakvo uplitanje u stan po pitanju stanovanja i slično. Ona od njega, nakon toga, da nije ni tražila da povremeno dolazi u taj stan ili da u stan useli, da nikada nije s njim razgovarala po pitanju njenog nekakvog traženja da joj plati neke novčane iznose na ime toga što sam koristi stan. Predmetni stan da nije nikada iznajmljivan trećoj osobi, ni nakon M. smrti tuženik da stan nije iznajmljivao, niti čitav stan, a niti dio stana. Predmetni stan da je dvosobni stan, da ima dvije spavaće sobe, kuhinju sa dnevnim boravkom, sanitarni čvor. Prije M. smrti tuženik i ona da su stan koristili na način da je svatko od njih imao svoju spavaću sobu, a zajedničke prostorije da su koristili zajedno.

Tuženik u svom iskazu navodi da je u stanu živio s majkom, nakon majčine smrti da je u stanu sam, tužiteljica da je zaista došla pred kraj majčinog života, zbog ove okolnosti, da se radilo o par dana. Tuženik tvrdi da niti tada, niti bilo kada, nije tužiteljici kazao da nema pravo dolaziti u ovaj stan, da joj to nije priječio i ono što je ona navela u tom pravcu da nije istina. Između njih dvoje da nije ni bilo priče o tome, ona da nakon majčine smrti nije ni tražila da bude u predmetnom stanu, da nikada nije ni govorila da bi joj on trebao dati nekakav novac na ime toga što sam koristi stan, stan da nije iznajmljivan trećoj osobi, niti prije majčine smrti, a ni poslije majčine smrti, niti čitav stan, niti dio stana. Tuženik navodi da je on nakon majčine smrti nastavio sam plaćati otkupne rate odnosno obroke za predmetni stan, a da je on i čitavo vrijeme od samog trenutka otkupa plaćao otkup predmetnog stana. Vrijeme otkupa da je na 25 godina, a mjesečni obrok da je protuvrijednosti 26 EUR-a. Navodi da nikada nije od tužiteljice tražio da participira u otkupnoj cijeni, niti je ona tako nešto nudila, a da misli da je tužiteljica znala da on plaća otkupnu cijenu stana. Tuženik je dodatno naveo i to da ni prije majčine smrti, a ni poslije, sve do danas, nije promijenio cilindar brave na ulaznim vratima stana, tužiteljica da ni inače nije imala ključ ulaznih vrata stana.

Dakle, stranke su temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoje majke postali suvlasnici predmetnog stana za ½ dijela svaki od njih, tužiteljica isplatu na ime stjecanja bez osnove potražuje za pet godina unatrag od dana podnošenja tužbe, iz iskaza stranaka proizlazi da tužiteljica zaista u tom periodu nije stanovala u predmetnom stanu, stan je kroz čitavo to vrijeme koristio sam tuženik, koji je u stanu do majčine smrti stanovao upravo s majkom.

U ovom slučaju tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), koji propisuje da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik (u ovom slučaju suvlasnik) može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Suvlasnik koji se bez naknade koristio suvlasničkim dijelom nekretnine drugoga suvlasnika neosnovno se obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati, pa bi to bila korist koju je obvezan naknaditi drugom suvlasniku.

Protiv citirane drugostupanjske presude od 4.srpnja 2019.godine tužiteljica je izjavila reviziju, dana 18.svibnja 2022.godine doneseno je rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-390/20, prihvaćena je revizija tužiteljice te su ukinute drugostupanjska presuda od 4.srpnja i prvostupanjska presuda od 27.listopada 2017.godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za navesti je da se u revizijskoj odluci sud poziva na pravno shvaćanje VSRH zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela 1.ožujka 2021.godine, dakle, da je potrebno dokazati je li i kada je tužiteljica izrazila volju za posjedovanjem predmetnog stana.

Nakon donošenje ukidnog rješenja VSRH, sud je pored već izvedenih dokaza, izveo dokaz pregledom predmeta ovog suda Pmal-5/15 i P-6086/19.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Dakle, tužba u ovom predmetu podnesena je 13.rujna 2012.godine, radi isplate, za period od 1.listopada 2007.godine do 1.rujna 2012.godine, do donošenja ranije prvostupanjske presude 23.prosinca 2013.godine tužiteljice još nije sudskiim putem, a niti dopisom tuženiku, tražila predaju stana u suposjed. Temeljem svih izvedenih dokaza, pa i iskaza same tužiteljice, sud zaključuje da se tužiteljica nikada nije imala namjeru preseliti iz M. u S., nije dokazala da je htjela biti u suposjedu stana sa tuženikom, nije ni pokušala dolaziti u predmetni stan a da bi je tuženik u tom spriječio, tuženik navodi da nakon majčine smrti nije promijenio cilindar brave ulaznih vrata stana, a da tužiteljica ključ od ranije nije niti imala. Nakon ukidanja te prve presude tužiteljica je tužbu preinačila povećanjem zahtjeva do siječnja 2016.godine, na iznos od ukupno 120.000,00 kn sa kamatama, odnosno po 1.200,00 kn mjesečno. Postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice vođen je pred ovim sudom u predmetu R1-730/14, taj predmet je pravomoćno okončan, doneseno je rješenje ovog suda R1-730/14 dana 29.ožujka 2018.godine, koje je pravomoćno, a kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica stranaka na predmetnom stanu na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnog dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti između stranaka na dva jednaka dijela. Na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 28.rujna 2022.godine punomoćnici stranaka naveli su da je postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice pravomoćno okončan, ali da još nije pokrenuta ovrha prodajom stana, dakle, za navesti je da je još 12.rujna 2019.godine doneseno pravomoćno rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-1656/18 kojim je potvrđeno rješenje ovog suda R1-730/14 od 29.ožujka 2018.godine, a do zaključenja glavne rasprave 2022.godine nije pokrenuta ovrha prodajom stana. Očito stranke imaju namjeru same prodati stan i postići veću cijenu, svakako, civilna dioba stana je neminovna, postupak je pravomoćno okončan, tuženik je čitavo vrijeme u stanu, kao što je tu živio i sa majkom do njene smrti, tužiteljica je još od 1969.godine u M., sa svojom obitelji, neprekidno, pa sud zaključuju da svakako, vezano za ovaj postupak i zatraženu isplatu naknade koristi od uporabe predmetnog stana, za utuženi period od 10/07 do 1/16 tužiteljica nije tražila od tuženika predaju suposjeda stana, niti je očito mislila da je to moguće, jer su stranke čitavo vrijeme znale da je jedino moguća civilna dioba predmetnog stana. Kako je predmetni stan tuženikov jedini dom, jedina nekretnina za stanovanje, sud je stava, kao u prvoj presudi da zahtjev tužiteljice nije osnovan, da ona prije podnošenja ove tužbe, kroz čitavi utuženi period uopće nije ni tražila od tuženika predaju stana u suposjed, niti je imala namjeru u stanu stanovati zajedno sa tuženikom ili ga koristiti zajedno sa tuženikom. Iz svih izvedenih dokaza sud zaključuje da tužiteljica nije iskazala nikakvu namjeru koristiti predmetni stan kroz utuženi period, tek podnošenjem protutužbe u postupku ovog suda Pmal.5/15 (a tužbu je u tom predmetu podnio tužitelj), tužiteljica je tražila od tuženika predaju stana u suposjed i u tome je i uspjela, dakle, tek 27.rujna 2016.godine, nakon prestanka utuženog perioda jer se ova tužba odnosi na period do siječnja 2016.godine. Tek je u postupku Pmal.5/15 (a ne ovom) tužiteljica podnijela protutužbu radi predaje stana u suposjed, dakle, 4 godine nakon što je podnijela prvu tužbu radi naknade koristi od uporabe (u ovom postupku). Ovaj sud mijenja svoj stav iz ranije odluke, vezano i za utvrđenja iz postupka Pmal.5/15, kao i postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, činjenicu da ovrha ni do danas nije pokrenuta, a postupak razvrgnuća je pravomoćno okončan 2019.godine, dakle, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da se o nepoštenju tuženika ne može govoriti do trenutka do kada je tužiteljica podnijela protutužbu odnosno tužbu radi predaje stana u suposjed, 27.rujna 2016.godine, do tog trenutka niti na jedan jedini način nije tražila niti izrazila svoju svoju volju za suposjedovanjem predmetnog stana.

Predmet ovog suda Pmal-5/15 pokrenut je tužbom ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice, radi isplate, dijela otkupne cijene stana, a tužiteljica je u tom predmetu podnijela protutužbu 27.rujna 2016.godine, radi predaje stana u suposjed. Dakle, tek tada tužiteljica, nakon postupaka pred sudom, traži predaju stana u suposjed, što bi bilo logično da je napravila mnogo ranije, a ne nakon podnošenja tužbe radi isplate (u ovom postupku). Iz svih izvedenih dokaza, saslušanja samih stranaka, okolnosti na strani života i stanovanja stranaka, nigdje ne proizlazi da je tužiteljica imala namjeru stanovati u stanu, iznajmljivati jednu prostoriju u stanu, uopće biti u suposjedu stana, zajedno sa tuženikom. Tužiteljica je rođena 1944.godine, u M. živi od 1969.godine (što proizlazi iz evidencije MUP-a), sa S. u pogledu stanovanja nema ništa preko 50 godina, predmetni stan je jedini dom tuženika, tužiteljice pak ne, njen dom je u M., iako je postala suvlasnicom predmetnog stana nakon smrti majke, tužiteljica jest suvlasnica predmetnog stana. Dakle, ovaj sud drži da tužiteljica u biti nije ni imala namjeru stanovati u stanu zajedno sa tuženikom niti stan koristiti na bilo koji način, jer bi ga koristila zajedno sa tuženikom, a očito je znala da to nije moguće pa do rujna 2016.godine nije ni podnijela tužbu radi predaje stana u suposjed. Tužiteljica je uvijek imala namjeru razvrgnuti suvlasničku zajednicu, stan prodati ili da tuženik isplati njen dio, što je i logično i životno, a nakon što je tuženik osporio njen zahtjev za isplatu naknade u ovom postupku i ustao svojom tužbom, tužiteljica je tek 2016.godine podnijela protutužbu i tražila predaju stana u suposjed.

Pregledom predmeta ovog suda broj P-6086/19 po tužbi tužiteljice protiv tuženika, po istom pravnom osnovu, zahtjevu radi isplate naknade koristi od uporabe predmetnog stana, za drugi vremenski period, utvrđeno je da je dana 1.ožujka 2021.godine donesena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 52.000,00 kn sa kamatama (za period od 1.listopada 2016.godine pa nadalje), dok je za više zatraženo zahtjev odbijen kao neosnovan. Dakle, radilo se o naknadi za period od 1.siječnja 2016.godine, ta presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu Gž-414/21 od 25.svibnja 2021.godine, drugostupanjski sud je stava da tužiteljici pravo na naknadu radi nepoštenja tuženika pripada još od siječnja 2016.godine. Dakle, tužiteljica je spram tuženika uspjela za period od siječnja 2016.godine, međutim, ovaj sud nije takvog stava, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud zauzima stav da je tuženik nepošten posjednik postao u trenutku kada je tužiteljica zatražila u sudskom postupku predaju stana u suposjed, u rujnu 2016.godine, ne i prije toga, jer ni na jedan valjan način nije očitovala svoju volju za suposjedovanje stana zajedno sa tuženikom, ona je kao suvlasnica stana imala namjeru postići civilnu diobu i to je jedino što je do rujna 2016.godine tražila, očito i nakon toga, jer po presudi iz predmeta Pmal. 5/15, u kojoj je uspjela sa zahtjevom za predaju stana u suposjed, nije pokrenula ovrhu za uvođenje u suposjed stana, a niti ovrhu, do danas, nakon pravomoćnog okončanja razvrgnuća civilnom diobom (od 2019.godine do danas). Prema stavu ovog suda, s obzirom na obiteljsku vezu stanaka, sve okolnosti slučaja među njima, sud je stava da zahtjev tužiteljice za utuženi period nije osnovan, da ona nema pravo na naknadu koristi od uporabe predmetnog stana spram tuženika za utuženi period (to pravo ima, prema stavu ovog suda, tek od podnošenja protutužbe za predaju stana u suposjed – 27.rujna 2016.godine.

Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), tuženiku je s obzirom na v.p.s. od 72.000,00 kn obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na tri ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (6.ožujka 2013.godine, 11.rujna 2013.godine i 14.studenog 2013.godine); pristupa na ročište od 10.rujna 2015.godine u iznosu od 250,00 kn (25%); a s obzirom na v.p.s. od 120.000,00 kn trošak pristupa na dva ročišta u iznosu od 625,00 kn (25% - 27.siječnja 2016.godine i 15.rujna 2016.godine); zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn (14.veljače 2017.godine, 16.ožujka 2017.godine, 12.rujna 2017.godine i 28.rujna 2022.godine); trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 3.125,00 kn i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 635,00 kn te sudske pristojbe žalbe protiv presude u iznosu od 1.480,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 20.740,00 kn / 2.752,67 eura, koliko je na ime naknade parničnog troška tužiteljica obvezana isplatiti tuženiku.

U S., 11. studenog 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika