REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 906/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Memento Spalato d.d. Split, Put Trstenika 19, OIB 94293127746, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Budimir, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 455/18-2 od 25. rujna 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst - 865/12 od 31. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 10. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženice, pa se u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda (izreka pod t. II. drugostupanjske presude) ukida drugostupanjska presuda, te u cijelosti drugostupanjsko rješenje (presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 455/18-2 od 25. rujna 2018.) i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela (izreka pod t. I. drugostupanjske presude). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, na način da se utvrđuje da je tužitelj suvlasnik navedene nekretnine u ½ dijela (sve kako je to precizno naznačeno izrekom pod t. II.1. drugostupanjske presude), te se nalaže tuženici da prestane uznemiravati tužitelja u njegovom pravu vlasništva predmetne nekretnine, te joj se zabranjuje svako daljnje rušenje, građenje i drugo uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu suvlasništva (sve kako je to precizno naznačeno izrekom pod t. II.2. drugostupanjske presude), odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (izreka pod t. II.3. i II.4 drugostupanjske presude). Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženice protiv odluke o troškovima postupka.

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod t. II. izreke i drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnijela tužitenica uz prijedlog da se pobijana odluka u ovom dijelu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji.

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.

4. Revizija je osnovana.

5. Kako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a dopuštena je tzv. redovna revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje i zaštitu prava vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova: - predmetna nekretnina predstavlja prostor nekadašnjeg kampa Hotela Split koji se nalazi južno od ulice Put Radoševca,

- da je ista na sjeveru omeđena navedenom ulicom dok je južna granica prirodni pokos do mora, - da je predmetna nekretnina s trenutkom očevida neobrađena, zapuštena (obrasla travom), dok su na njoj vidljivi ostaci nekadašnje građevine kampa (sanitarni čvor), - da između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo RGĆ, dok je 1961. uknjiženo društveno vlasništvo, a EGĆ je upisan kao nositelj prava korištenja, - da je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo BGĆ i EG za po ½ dijela, te - da se u posjedovnom listu od 4. srpnja 2012. kao posjednik (z. k. čest. zem. [katastarska čestica] odgovara k. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]) vodi Hotelsko turističko ugostiteljsko poduzeće Split.

9. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja cijeneći da tužitelj tijekom postupka nije dokazao stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, kako po pravnom osnovu pretvorbe društvenog vlasništva, tako i pema pravnim osnovama stjecanja prava vlasništva građenjem i dosjelošću, dok je tuženica tijekom postupka dokazala neprekinuti pravni slijed stečenog prava vlasništva.

10. Drugostupanjski sud je djelomično uvažavajući žalbu tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu na način kako je to preciznije navedeno u obrazloženju pod t. 1. ove odluke cijeneći pravilnom odluku prvostupanjskog suda prema kojoj tužitelj nije dokazao stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom prema završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva i građanjem, ali da je dokazao stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, prema utvrđenju drugostupanjskog suda, tužitelj kao pravni sljednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine, jer (cijeneći sadržaj Procjene nekretnina iz svibnja 1992. i sadržaj rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/00-02/107, Urbroj: 563-03-04/02-2001 od 10. rujna 2001.) na dan procjene vrijednosti društvenog kapitala predmetna nekretnina nije bila procijenjena u vrijednosti Hotelsko-turističkog poduzeća Split. Dakle, prema ocjeni drugostupanjskog suda konačno nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14

– dalje: ZV) prema kojima je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva stjecalo vlasništvo nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, te - čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Isto tako, prema ocjeni drugostupanjskog suda, tužitelj se tijekom postupka nije pozvao na činjenični osnov stjecanja prava vlasništva građenjem, pa nema mjesta ispitivanju je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine prema ovom pravnom osnovu. Međutim, drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a utvrđuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke u kojima je tužitelj predmetnu nekretninu stekao dosjelošću. Naime, prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravni prednik tužitelja je odlukom upravnog tijela stekao pravo korištenja predmetne nekretnine koju je tužitelj kao pošteni posjednik držao u posjedu jer je bila sastavni dio kompleksa zemljišta koje je korišteno kao kamp. Tako je prema ocjeni drugostupanjskog suda u razdoblju od 8. listopada 1991. do srpnja 2012., u kojem razdoblju je tužitelj bio savjestan posjednik predmetne nekrenine, protekao dvadesetogodišnji zakonski rok u kojem je tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao dosjelošću.

11. Međutim, revident u okviru revizijskih razloga opravdano ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka. To iz razloga što, pored utvrđenja prvostupanjskog suda da „...tužitelj, suprotno tvrdnjama, već duže vrijeme nije u posjedu navedenog zemljišta...“, te utvrđenja da prema sadržaju Procjene nekretnina iz svibnja 1992. i sadržaju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/00-02/107, Urbroj: 563-03-04/02-2001 od 10. rujna 2001. na dan procjene vrijednosti društvenog kapitala predmetna nekretnina nije bila unijeta u procijenu vrijednosti društvenog kapitala, drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva činjenično utvrđenje da su ispunjene pretpostavke u kojima je tužitelj predmetnu nekretninu stekao dosjelošću. Naime, u ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme (čl. 28. st. 2. i 4. i čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91- dalje: ZOVO/ u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. i 3. ZV-a, čl. 159. i čl 160. ZV-a), uz okolnosti sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti; - da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, te - da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost. Kada je riječ o kakvoći posjeda za stjecanje prava vlasništva nad nekretninom dosjelošću, kako prema citiranim odredbama ZOVO-a, tako i prema citiranim odredbama ZV-a, traži se da je samostalan posjed barem savjestan (pošten). Glede prigovora tuženice koji se odnose na poštenje (savjesnost) posjeda tužitelja, valja reći da je prema odredbi čl.

18. st. 3. ZV-a posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Dakle, u smislu ove odredbe (slično kako je to bilo uređeno odredbom čl. 72. st. 2. ZOVO-a), posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed. U tom smislu u drugostupanjskoj odluci izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju riječ o samostalnom i neprekinutom posjedu tužitelja nad predmetnom nekretninom u razdoblju od 8. listopada 1991. do srpnja 2012., te da je riječ o poštenom posjedu. Naime, poštenje posjeda tužitelja svakako treba sagledavati i u kontekstu činjeničnog utvrđenja da prema sadržaju Procjene nekretnina iz svibnja 1992. i sadržaju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:

UP/I-943-01/00-02/107, Urbroj: 563-03-04/02-2001 od 10. rujna 2001. na dan procjene vrijednosti društvenog kapitala predmetna nekretnina nije bila unijeta u procijenu vrijednosti društvenog kapitala, dok drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge zbog kojih prigovor tuženice o razdoblju u kojem je tužitelj neprekinuto posjedovao predmetnu nekretninu kao samostalan posjednik, te kvaliteti posjeda tužitelja ne bi bio osnovan. Pri tom je posebno trebalo cijeniti okolnosti zbog kojih ovo zemljište nije procijenjeno u društvenom kapitalu kod postupka pretvorbe, tj. je li riječ o turističkom zemljištu u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 92/10) koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2010., kojim Zakonom je definiran pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe odnosno privatizacije, uređeni imovinskopravni odnosi na tom zemljištu, kao i način njegova korištenja.

12. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatake zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti u ovom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

14. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 10. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek