REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2188/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, te Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Termo Servis d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 48671346974, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri iz Zagreba, protiv tuženika VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidović i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1273/2020-7 od 22. srpnja 2021., kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-372/2019-12 od 18. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1273/2020-7 od 22. srpnja 2021., kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv- 372/2019-12 od 18. ožujka 2020.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude pravomoćno je odbijen dio tužbenog zahtjeva jer tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza, nije sudu predočio dokaze iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da bi tuženik, u skladu s prisilnom odredbom čl. 381. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), u utuženom razdoblju bio dužan plaćati pričuvu primjenom utuženih cijena (19,00 kn/m2 prostora te po 200,00 kn za svako od 3 parkirna mjesta).
4. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeća pravna pitanja:
''- da li u smislu odredbe čl. 380 st. 2 i čl. 381 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnici čiji suvlasnički udjeli čine više od 50% posebnih dijelova nekretnine, i to nekretnine za koju nije provedeno etažiranje, mogu donijeti Odluku o visini pričuve kojom će utvrditi obvezu suvlasnika da plaća mjesečni iznos pričuve u visini _____kn/ m2?
- je li u smislu odredbe čl. 381 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio vlasnika posebnog dijela u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini, potrebno utvrđivati visinu ukupnih troškova upravljanja nekretninom za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja, ili se visina mjesečne pričuve koju je u obvezi platiti suvlasnik može utvrditi temeljem podataka o ukupnim godišnjim troškovima upravljanja?
- da li u smislu odredbe čl. 380 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve minimalno u iznosu od 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela, suvlasnici nekretnine imaju pravo međuvlasničkim ugovorom ugovoriti da će se za svaku godinu utvrditi vrijednost m2 posebnog dijela nekretnine, prema kojoj vrijednosti m2 će se izračunavati i vrijednost posebnog dijela svakog suvlasnika?''
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo i treće pitanje drugostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-68/2006 od 18. lipnja 2008. u kojoj je zauzeto istovjetno pravno shvaćanje kao i u pobijanoj presudi pa se ne radi o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Za drugo pitanje tužitelj u prijedlogu nije iznio razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, a niti se radi o određenom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.
8. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
